Neka je hvala Allahu, Jedinom, i neka je mir i spas na onog poslije kojeg nema poslanika, i na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih budu slijedili u dobročinstvu do Sudnjeg dana.
Stalna komisija za znanstvene studije i donošenje šerijatsko - pravnih rješenja je razmotrila pristigla joj pitanja, izjave i članke koji se plasiraju putem sredstava javnog informisanja pod naslovom "UNICITETA RELIGIJA" (jedinstvo vjera – Islama, Jevrejstva i Kršćanstva) kao i ono što proizilazi iz toga poput gradnje džamije, sinagoge i crkve na jednom mjestu (na aerodromima, univerzitetima, trgovima i sl.) Također je razmotrila poziv na štampanje časnog Kur'ana sa Tevratom i Indžilom (Starim i Novim Zavjetom) u jednim koricama i sve druge produkte ove ideje od raznih konferencija i sastanaka, do organizovanja saveza i udruženja, kako na Istoku tako i na Zapadu. Nakon što je ovo podobro razmotrila i prostudirala komisija je konstatirala slijedeće:
PRVO: Od načela akide (vjerskih ubjeđenja) i ono šio je opće poznato u islamu, te što je konsenzus svih muslimana jeste – da je jedina ispravna vjera islam, koji je pečat svih religija i kojim su derogirane sve prethodne religije i zakoni, tako da ne postoji na Zemlji religija kojom bi Allah dž.š. bio obožavan osim Islama. Kaže Allah dž.š.: "A onaj ko želi neku drugu vjeru osim Islama neće mu biti primljena i on će na onom svijetu nastradati." (Alu Imran:85) Islam je ono sa čime je došao Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, nakon što je poslan od Allaha dž.š., a ne ostale religije.
DRUGO: Od načela vjere islama jeste da je Allahova knjiga – Kur'ani-l-Kerim- posljednja objavljenja knjiga od Allaha i posljednji zavjet (od) Gospodara svjetova. Kur'an je objavljen da bi derogirao sve prethodno objavljene knjige, kao što su Zebur, Tevrat, Indžil i da bdije nad njima. Nije ostala nijedna "nebeska knjiga" putem koje se Allahu dž.š. pokorava osim Kur'ani-l-Kerima. Kaže Allah dž.š.: "A tebi objavljujemo Knjigu, sdamo istinu, da potvrdi knjige prije objavljenje i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od istgine koja ti dolazi." (El-Maida: 48.)
TREĆE: Obavezno je vjerovati da su Tevrat i Indžil derogirani Kur'anom i da su pretrpjeli iskrivljavanja i preinadžbu što dodavanjem ili oduzimanjem, kako to dolazi pojašnjeno u ajetima Allahove časne Knjige. Kaže Uzvišeni Allah: "Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. Oni su riječi sa mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili. I ti ćeš kod njih, osim malo njih, neprestano na vjerolomstvo nailaziti." (El-Maida: 13.)
Takođe Uzvišeni Allah kaže: "A teško onima koji rukama svojim pišu Knjigu, a zatim govore: "Evo, ovo je od Allaha" – da bi za to korist neznatnu izvukli. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu i teško njima što na taj način zara|uju!" (El-Bekare:79) Kaže Uzvišeni Allah: "Neki od njih uvijaju jezike svoje čitajući Knjigu da biste vi pomislili da je to iz Knjige, i govore: "To je od Allaha!" – a to nije od Allaha, i o Allahu svjesno govore laži." (Alu Imran:78) Prema tome, oni djelovi knjiga koji su koliko-toliko autentični, derogirani su pojavom Islama, a ostalo je preinačeno i izmjenjeno.
Prenosi se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, da se naljutio vidjevši u Omera r.a. list na kojem je bilo nešto od Tevrata, pa je rekao Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: "Da li ti to sumnjaš o sine Hattabov? Nisam li došao sa uputom čistom i jasnom? Da je moj brat Musa živ, ne bi mu preostajalo osim da slijedi mene." Hadis bilježe Ahmed, Darimi i drugi.
ČETVRTO: Od načela islamske akide je vjerovanje da je naš vjerovjesnik i poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, pečat vjerovjesnicima i poslanicima (nebijjima i resulima) kao što kaže Allah dž.š.: "Muhammed nije roditelj ni jednom od vaših ljudi nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik." (El-Ahzab: 40.) Nije ostao ni jedan poslanik kojeg je obaveza slijediti osim Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, i kada bi bio živ bilo koji od Allahovih poslanika i vjerovjesnika ne bi mu preostalo nego da slijedi njega sallallahu alejhi we sellem. Kaže Allah dž.š.: "Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao – obavezu uzeo: "Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?" – Oni su odgovarali: "Pristajemo!" – "Budite, onda, svjedoci" -, "a i Ja ću s vama svjedočiti." (Ali Imran:81)
Pred kraj vremena (na Zemlji), kada Allahov vjerovjesnik, Isa a.s. (Isus) bude spušten, biće sljedbenik Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, i sudit će po njegovom zakonu (šeri’atu). Kaže Uzvišeni Allah dž.š.: "Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe u Tevratu i Indžilu zapisano nalaze..." (El-A'raf:157)
Takođe, jedan od temelja islamske akide je i vjerovanje da je poslanstvo Muhammedovo, sallallahu alejhi we sellem, opće, cijelom čovječanstvu. Kaže Allah dž.š.: "Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opminješ, ali većina ljudi ne zna." (Sebe':28) I kaže Allah dž.š.: "Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik ..." (El-A'raf:158)
PETO: Od temelja islamske akide je vejrovanje da svako onaj koji se nije oodazvao pozivu islama (nije primio islam), bio od Jevreja, Kršćana ili drugih, je nevjernik. On se mora proglasiti nevjernikom i smatrati Allahovim neprijateljem, neprijateljem Njegovog poslanika, i svih vjernika. Također, moramo vjerovati da će, kao takav, biti stanovnik vatre, kao što kaže Allah dž.š. u ajetu: "Nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige i mnogobošci odvojili, sve dok im nije došao dokaz jasni." (El-Bejjineh:1) I kaže Allah dž.š.: "Oni koji ne vjeruju između sljedbenika Knjige i mnogobošci, biće, sigurno, u vatri džehennemskoj, u njoj će vječno ostati, oni su najgora stvorenja." (El-Bejjineh:6) Još je mnogo ajeta koji govore o ovoj temi.
Imam Muslim bilježi hadis u svome sahihu da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Neće niko od ovog naroda (ljudi), bio Jevrej ili Kršćanin, čuti za mene i umrijeti, ne vjerujući u ono sa čime sam poslan, a da neće biti od stanovnika vatre."
Stoga onaj koji ne smatra Jevreje i Kršćane nevjernicima je i sam nevjernik, na osnovu šerijatskog pravila – Ko ne smatra (ne proglašava) nevjernika nevjernikom i sam je nevjernik!!!
ŠESTO: Nakon rezimea ovih dogmatskih (akaidskih) načela i šeri’atskih činjenica, ideju o unicitetu (jedinstvu) religija, te njihovom zbližavanju, i stavljanje svih na istu ravan možemo ocijeniti kao perfidnu i obmanjivačku, koja ima za cilj, pomiješati istinu i laž, te rušenje islama i njegovih temelja i time dovođenje njegovih sljedbenika u totalni heretizam i vjerolomstvo. Potvrda tome su riječi Allaha dž.š.: "Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše ako budu mogli..." (El-Bekareh: 217.) I u riječima Allaha dž.š.: "Oni bi jedva čekali da i vi budete nevjernici kao što su oni nevjernici, pa da budete jednaki." (En-Nisa: 89.)
SEDMO: Ovakva perfidna ideja za posljedice ima eliminaciju svih razlika prisutnih između islama i kufra (vjerolomstvo), istine i laži, dobra i zla, te rušenje antipatijskog zida između muslimana i nevjernika, potiranje vrijednosti ljubavi i mržnje radi Allaha, kao i destrukciju institucije džihada i borbe radi uzdizanja Allahove riječi na Allahovoj zemlji. Kaže Svevišnji: "Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov poslanik zabranjuju i ne ispovjedaju istinsku vjeru – sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno." (Et-Tewbe: 29.) Kaže Uzvišeni Allah: "I borite se protiv svih mogobožaca, kao što se oni svi bore protiv vas, i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone." (Et-Tewbe: 39.)
OSMO: Ako poziv na ideju o – unicitetu vjera – bude upućen od strane muslimana smatraće se njegovim javnim otpadništvom od vjere islama, jer su takav poziv i akaidska načela islama dijametralno suprotni. Kao takav, on je zadovoljan nevjerovanjem u Allaha dž.š. i poriče istinitost Kur'ana, to da je on derogiarao sve prethodno objavljene knjige, kao što je islam derogirao sve religije i vjerozakone prije njega. Na osnovu ovoga možemo reći da je takav jedan poziv, gledan iz perspektive šeriata, neprihvatljiv i kategorički zabranjen svim šeriatsko–pravnim osnovama u islamu, tj. Kur'anom, sunnetom i konsenzusom sve islamske uleme.
DEVETO: Na osnovu prethodno iznesenog možemo zaključiti sljedeće:
1. Nije dozvoljeno muslimanu, koji vjeruje da mu je Allah gospodar, islam vjera, Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, vjerovjesnik i poslanik, da poziva u tu perfidnu ideju, ili podstrekava na nju i utemeljuje je među muslimanima, a kamoli da se istoj odazove. Također, nije mu dozvoljeno da prisustvuje konferencijama i zasjedanjima čije je održavanje s ovim ciljem, kao ni članstvo u savezima te vrste.
2. Nije dozvoljeno muslimanu štampanje Tevrata i Indžila (Starog i Novog Zavjeta) zasebno a kamoli zajedno sa časnim Kur'anom u istim koricama. Počinioc nečeg takvog, ili onaj koji poziva tome je zaista daleko zalutao, spajajući istinu (Kur'an) s preinačenom ili derogiranom istinom (Tevratom i Indžilom).
3. Također, muslimanu nije dozvoljen odaziv na poziv za gradnju mesdžida, crkve i sinagoge na jednom mjestu jer to inplicira priznavanje mogućnosti obažavanja Allaha dž.š. nekom drugom vjerom mimo islama i opovrgavanje njegove superiornosti (uzvišenosti) nad svim ostalim vjerama, kao i materijalističku ideju da su religije tri i da ljudi imaju pravo izraziti svoju pripadnost bilo kojoj od njih. Time se stavljaju te tri religije na istu ravan i islam se ne smatra onim koji je derogirao sve prethodne religije. Priznavanje toga i takvo ubjeđenje ili izražavanje zadovoljstva sa tim, bez sumnje je nevjerstvo i očita zabluda zbog svoje jasne oprečnosti sa Kur'anom i jasnim sunnetom i konsenzusom muslimana, jer je to indirektno priznavanje da su krivotvorine Jevreja i Kršćana od Allaha (a Allah je daleko od toga) i neka je On uzvišen od toga.
4. Isto tako nije dozvoljeno oslovljavati crkve "božijim kućama" i smatrati da oni koji ih posjećuju obožavaju, u njima, Allaha na ispravan način i da je takav vid obožavanja primljen kod Allaha dž.š., iz razloga što je to neislamsko obožavanje (odnosno nije obožavanje islamom priznato), a Uzvišeni Allah kaže: "A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati." (Ali-Imran:85) Naprotiv, to su kuće u kojima se čini kufr (nevjerstvo Allahu dz.š.), Njemu se utječemo od nevjerstva i nevjernika.
Rekao je šejhul-islam Ibn-Tejmijje u djelu "Medžmu'ul-fetawa" (22/163): "Nisu ni crkve ni sinagoge božije kuće nego su božije kuće mesdžidi, a one su (crkve i sinagoge) kuće u kojima se izražava nevjerstvo u Allaha dž.š., i ako se On spominje u njima. Kuće su na stepenu svojih vlasnika, a vlasnici crkava i sinagoga su nevjernici, stoga su one kuće nevjerstva.
DESETO: Moramo znati da je na svim muslimanima obaveza pozivanja svih nevjernika, uopće, a ehlul-Kitabija (sljedbenika knjiga) posebice, u islam, čiji imperativ dolazi u jasnim tekstovima Kur'ana i sunneta. Taj poziv treba biti u vidu obznane i dijaloga na najljepši mogući način, bez ustupa na štetu bilo kojeg od islamskih propisa, kako bi postali zadovoljni islamom i prihvatili ga kao svoju vjeru, ili da bi iznijeli dokaz protiv njih. Kaže Uzvišeni Allah: "Reci: "O sljedbenici knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristane, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" (Ali Imran: 64.)
Što se tiče diskusije i međusobnih susreta i dijaloga s ciljem činjenja ustupaka njihovim prohtijevima i ostvarivanja njihovih ciljeva ili gaženja principa islama i imana ocjenjujemo ništavnim i besmislenim, jer takvim jedni činom nije zadovoljan Allah dž.š., niti Njegov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, niti vjernici. Od Allaha tražimo pomoć protiv onoga što oni iznose. Kaže Uzvišeni Allah: "... i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje ..." (El-Maida:49)
Tako komisija, nakon donešenih konstatacija i pojašnjenja istih, savjetuje sve muslimane, a posebno ulemu, da se boje Allaha dž.š. i da razmišljaju o svojim postupcima. Oporučuje im da čuvaju islam i da štite akidu muslimana od zablude i onih koji njoj pozivaju, i da štite islam od nevjerstva (kufra) i nevjernika. Komisija upozorava na ovu ideju "jednoće religija" koji vodi zabludi i vjerolomstvu, da se nebi upleli u njene mreže. Tražimo zaštitu od Allaha dž.š. za svakog muslimana, kako ne bi bio uzrokom proturanja ove zablude u islamskim zemljama i njenog proturanja među muslimanima.
Molimo Allaha dž.š. Njegovim lijepim imenima i uzvišenim svojstvima, da nas zaštiti od zlih kušnji i da nas uputi i učini onima koji će druge upućivati, te da nas učini onima koji će čuvati islam uputom i svjetlošću od našeg Gospodara, sve dok se ne sretnemo sa Njim, a On je s nama zadovoljan. Od Allaha je pomoć i uputa, i neka je mir i spas na našeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, na njegovu porodicu i sve ashabe.
Stalna komisija za znanstvene studije i donošenje šerijatsko - pravnih rješenja je razmotrila pristigla joj pitanja, izjave i članke koji se plasiraju putem sredstava javnog informisanja pod naslovom "UNICITETA RELIGIJA" (jedinstvo vjera – Islama, Jevrejstva i Kršćanstva) kao i ono što proizilazi iz toga poput gradnje džamije, sinagoge i crkve na jednom mjestu (na aerodromima, univerzitetima, trgovima i sl.) Također je razmotrila poziv na štampanje časnog Kur'ana sa Tevratom i Indžilom (Starim i Novim Zavjetom) u jednim koricama i sve druge produkte ove ideje od raznih konferencija i sastanaka, do organizovanja saveza i udruženja, kako na Istoku tako i na Zapadu. Nakon što je ovo podobro razmotrila i prostudirala komisija je konstatirala slijedeće:
PRVO: Od načela akide (vjerskih ubjeđenja) i ono šio je opće poznato u islamu, te što je konsenzus svih muslimana jeste – da je jedina ispravna vjera islam, koji je pečat svih religija i kojim su derogirane sve prethodne religije i zakoni, tako da ne postoji na Zemlji religija kojom bi Allah dž.š. bio obožavan osim Islama. Kaže Allah dž.š.: "A onaj ko želi neku drugu vjeru osim Islama neće mu biti primljena i on će na onom svijetu nastradati." (Alu Imran:85) Islam je ono sa čime je došao Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, nakon što je poslan od Allaha dž.š., a ne ostale religije.
DRUGO: Od načela vjere islama jeste da je Allahova knjiga – Kur'ani-l-Kerim- posljednja objavljenja knjiga od Allaha i posljednji zavjet (od) Gospodara svjetova. Kur'an je objavljen da bi derogirao sve prethodno objavljene knjige, kao što su Zebur, Tevrat, Indžil i da bdije nad njima. Nije ostala nijedna "nebeska knjiga" putem koje se Allahu dž.š. pokorava osim Kur'ani-l-Kerima. Kaže Allah dž.š.: "A tebi objavljujemo Knjigu, sdamo istinu, da potvrdi knjige prije objavljenje i da nad njima bdi. I ti im sudi prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i ne odstupaj od istgine koja ti dolazi." (El-Maida: 48.)
TREĆE: Obavezno je vjerovati da su Tevrat i Indžil derogirani Kur'anom i da su pretrpjeli iskrivljavanja i preinadžbu što dodavanjem ili oduzimanjem, kako to dolazi pojašnjeno u ajetima Allahove časne Knjige. Kaže Uzvišeni Allah: "Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. Oni su riječi sa mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili. I ti ćeš kod njih, osim malo njih, neprestano na vjerolomstvo nailaziti." (El-Maida: 13.)
Takođe Uzvišeni Allah kaže: "A teško onima koji rukama svojim pišu Knjigu, a zatim govore: "Evo, ovo je od Allaha" – da bi za to korist neznatnu izvukli. I teško njima zbog onoga što ruke njihove pišu i teško njima što na taj način zara|uju!" (El-Bekare:79) Kaže Uzvišeni Allah: "Neki od njih uvijaju jezike svoje čitajući Knjigu da biste vi pomislili da je to iz Knjige, i govore: "To je od Allaha!" – a to nije od Allaha, i o Allahu svjesno govore laži." (Alu Imran:78) Prema tome, oni djelovi knjiga koji su koliko-toliko autentični, derogirani su pojavom Islama, a ostalo je preinačeno i izmjenjeno.
Prenosi se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, da se naljutio vidjevši u Omera r.a. list na kojem je bilo nešto od Tevrata, pa je rekao Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: "Da li ti to sumnjaš o sine Hattabov? Nisam li došao sa uputom čistom i jasnom? Da je moj brat Musa živ, ne bi mu preostajalo osim da slijedi mene." Hadis bilježe Ahmed, Darimi i drugi.
ČETVRTO: Od načela islamske akide je vjerovanje da je naš vjerovjesnik i poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, pečat vjerovjesnicima i poslanicima (nebijjima i resulima) kao što kaže Allah dž.š.: "Muhammed nije roditelj ni jednom od vaših ljudi nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik." (El-Ahzab: 40.) Nije ostao ni jedan poslanik kojeg je obaveza slijediti osim Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, i kada bi bio živ bilo koji od Allahovih poslanika i vjerovjesnika ne bi mu preostalo nego da slijedi njega sallallahu alejhi we sellem. Kaže Allah dž.š.: "Allah je od svakog vjerovjesnika kome je Knjigu objavio i znanje dao – obavezu uzeo: "Kad vam, poslije, dođe poslanik koji će potvrditi da je istina ono što imate, hoćete li mu sigurno povjerovati i sigurno ga pomagati? Da li pristajete i prihvatate da se na to Meni obavežete?" – Oni su odgovarali: "Pristajemo!" – "Budite, onda, svjedoci" -, "a i Ja ću s vama svjedočiti." (Ali Imran:81)
Pred kraj vremena (na Zemlji), kada Allahov vjerovjesnik, Isa a.s. (Isus) bude spušten, biće sljedbenik Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, i sudit će po njegovom zakonu (šeri’atu). Kaže Uzvišeni Allah dž.š.: "Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe u Tevratu i Indžilu zapisano nalaze..." (El-A'raf:157)
Takođe, jedan od temelja islamske akide je i vjerovanje da je poslanstvo Muhammedovo, sallallahu alejhi we sellem, opće, cijelom čovječanstvu. Kaže Allah dž.š.: "Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opminješ, ali većina ljudi ne zna." (Sebe':28) I kaže Allah dž.š.: "Reci: "O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik ..." (El-A'raf:158)
PETO: Od temelja islamske akide je vejrovanje da svako onaj koji se nije oodazvao pozivu islama (nije primio islam), bio od Jevreja, Kršćana ili drugih, je nevjernik. On se mora proglasiti nevjernikom i smatrati Allahovim neprijateljem, neprijateljem Njegovog poslanika, i svih vjernika. Također, moramo vjerovati da će, kao takav, biti stanovnik vatre, kao što kaže Allah dž.š. u ajetu: "Nisu se nevjernici između sljedbenika Knjige i mnogobošci odvojili, sve dok im nije došao dokaz jasni." (El-Bejjineh:1) I kaže Allah dž.š.: "Oni koji ne vjeruju između sljedbenika Knjige i mnogobošci, biće, sigurno, u vatri džehennemskoj, u njoj će vječno ostati, oni su najgora stvorenja." (El-Bejjineh:6) Još je mnogo ajeta koji govore o ovoj temi.
Imam Muslim bilježi hadis u svome sahihu da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Neće niko od ovog naroda (ljudi), bio Jevrej ili Kršćanin, čuti za mene i umrijeti, ne vjerujući u ono sa čime sam poslan, a da neće biti od stanovnika vatre."
Stoga onaj koji ne smatra Jevreje i Kršćane nevjernicima je i sam nevjernik, na osnovu šerijatskog pravila – Ko ne smatra (ne proglašava) nevjernika nevjernikom i sam je nevjernik!!!
ŠESTO: Nakon rezimea ovih dogmatskih (akaidskih) načela i šeri’atskih činjenica, ideju o unicitetu (jedinstvu) religija, te njihovom zbližavanju, i stavljanje svih na istu ravan možemo ocijeniti kao perfidnu i obmanjivačku, koja ima za cilj, pomiješati istinu i laž, te rušenje islama i njegovih temelja i time dovođenje njegovih sljedbenika u totalni heretizam i vjerolomstvo. Potvrda tome su riječi Allaha dž.š.: "Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše ako budu mogli..." (El-Bekareh: 217.) I u riječima Allaha dž.š.: "Oni bi jedva čekali da i vi budete nevjernici kao što su oni nevjernici, pa da budete jednaki." (En-Nisa: 89.)
SEDMO: Ovakva perfidna ideja za posljedice ima eliminaciju svih razlika prisutnih između islama i kufra (vjerolomstvo), istine i laži, dobra i zla, te rušenje antipatijskog zida između muslimana i nevjernika, potiranje vrijednosti ljubavi i mržnje radi Allaha, kao i destrukciju institucije džihada i borbe radi uzdizanja Allahove riječi na Allahovoj zemlji. Kaže Svevišnji: "Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov poslanik zabranjuju i ne ispovjedaju istinsku vjeru – sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno." (Et-Tewbe: 29.) Kaže Uzvišeni Allah: "I borite se protiv svih mogobožaca, kao što se oni svi bore protiv vas, i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone." (Et-Tewbe: 39.)
OSMO: Ako poziv na ideju o – unicitetu vjera – bude upućen od strane muslimana smatraće se njegovim javnim otpadništvom od vjere islama, jer su takav poziv i akaidska načela islama dijametralno suprotni. Kao takav, on je zadovoljan nevjerovanjem u Allaha dž.š. i poriče istinitost Kur'ana, to da je on derogiarao sve prethodno objavljene knjige, kao što je islam derogirao sve religije i vjerozakone prije njega. Na osnovu ovoga možemo reći da je takav jedan poziv, gledan iz perspektive šeriata, neprihvatljiv i kategorički zabranjen svim šeriatsko–pravnim osnovama u islamu, tj. Kur'anom, sunnetom i konsenzusom sve islamske uleme.
DEVETO: Na osnovu prethodno iznesenog možemo zaključiti sljedeće:
1. Nije dozvoljeno muslimanu, koji vjeruje da mu je Allah gospodar, islam vjera, Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, vjerovjesnik i poslanik, da poziva u tu perfidnu ideju, ili podstrekava na nju i utemeljuje je među muslimanima, a kamoli da se istoj odazove. Također, nije mu dozvoljeno da prisustvuje konferencijama i zasjedanjima čije je održavanje s ovim ciljem, kao ni članstvo u savezima te vrste.
2. Nije dozvoljeno muslimanu štampanje Tevrata i Indžila (Starog i Novog Zavjeta) zasebno a kamoli zajedno sa časnim Kur'anom u istim koricama. Počinioc nečeg takvog, ili onaj koji poziva tome je zaista daleko zalutao, spajajući istinu (Kur'an) s preinačenom ili derogiranom istinom (Tevratom i Indžilom).
3. Također, muslimanu nije dozvoljen odaziv na poziv za gradnju mesdžida, crkve i sinagoge na jednom mjestu jer to inplicira priznavanje mogućnosti obažavanja Allaha dž.š. nekom drugom vjerom mimo islama i opovrgavanje njegove superiornosti (uzvišenosti) nad svim ostalim vjerama, kao i materijalističku ideju da su religije tri i da ljudi imaju pravo izraziti svoju pripadnost bilo kojoj od njih. Time se stavljaju te tri religije na istu ravan i islam se ne smatra onim koji je derogirao sve prethodne religije. Priznavanje toga i takvo ubjeđenje ili izražavanje zadovoljstva sa tim, bez sumnje je nevjerstvo i očita zabluda zbog svoje jasne oprečnosti sa Kur'anom i jasnim sunnetom i konsenzusom muslimana, jer je to indirektno priznavanje da su krivotvorine Jevreja i Kršćana od Allaha (a Allah je daleko od toga) i neka je On uzvišen od toga.
4. Isto tako nije dozvoljeno oslovljavati crkve "božijim kućama" i smatrati da oni koji ih posjećuju obožavaju, u njima, Allaha na ispravan način i da je takav vid obožavanja primljen kod Allaha dž.š., iz razloga što je to neislamsko obožavanje (odnosno nije obožavanje islamom priznato), a Uzvišeni Allah kaže: "A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati." (Ali-Imran:85) Naprotiv, to su kuće u kojima se čini kufr (nevjerstvo Allahu dz.š.), Njemu se utječemo od nevjerstva i nevjernika.
Rekao je šejhul-islam Ibn-Tejmijje u djelu "Medžmu'ul-fetawa" (22/163): "Nisu ni crkve ni sinagoge božije kuće nego su božije kuće mesdžidi, a one su (crkve i sinagoge) kuće u kojima se izražava nevjerstvo u Allaha dž.š., i ako se On spominje u njima. Kuće su na stepenu svojih vlasnika, a vlasnici crkava i sinagoga su nevjernici, stoga su one kuće nevjerstva.
DESETO: Moramo znati da je na svim muslimanima obaveza pozivanja svih nevjernika, uopće, a ehlul-Kitabija (sljedbenika knjiga) posebice, u islam, čiji imperativ dolazi u jasnim tekstovima Kur'ana i sunneta. Taj poziv treba biti u vidu obznane i dijaloga na najljepši mogući način, bez ustupa na štetu bilo kojeg od islamskih propisa, kako bi postali zadovoljni islamom i prihvatili ga kao svoju vjeru, ili da bi iznijeli dokaz protiv njih. Kaže Uzvišeni Allah: "Reci: "O sljedbenici knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!" Pa ako oni ne pristane, vi recite: "Budite svjedoci da smo mi muslimani!" (Ali Imran: 64.)
Što se tiče diskusije i međusobnih susreta i dijaloga s ciljem činjenja ustupaka njihovim prohtijevima i ostvarivanja njihovih ciljeva ili gaženja principa islama i imana ocjenjujemo ništavnim i besmislenim, jer takvim jedni činom nije zadovoljan Allah dž.š., niti Njegov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, niti vjernici. Od Allaha tražimo pomoć protiv onoga što oni iznose. Kaže Uzvišeni Allah: "... i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje ..." (El-Maida:49)
Tako komisija, nakon donešenih konstatacija i pojašnjenja istih, savjetuje sve muslimane, a posebno ulemu, da se boje Allaha dž.š. i da razmišljaju o svojim postupcima. Oporučuje im da čuvaju islam i da štite akidu muslimana od zablude i onih koji njoj pozivaju, i da štite islam od nevjerstva (kufra) i nevjernika. Komisija upozorava na ovu ideju "jednoće religija" koji vodi zabludi i vjerolomstvu, da se nebi upleli u njene mreže. Tražimo zaštitu od Allaha dž.š. za svakog muslimana, kako ne bi bio uzrokom proturanja ove zablude u islamskim zemljama i njenog proturanja među muslimanima.
Molimo Allaha dž.š. Njegovim lijepim imenima i uzvišenim svojstvima, da nas zaštiti od zlih kušnji i da nas uputi i učini onima koji će druge upućivati, te da nas učini onima koji će čuvati islam uputom i svjetlošću od našeg Gospodara, sve dok se ne sretnemo sa Njim, a On je s nama zadovoljan. Od Allaha je pomoć i uputa, i neka je mir i spas na našeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, na njegovu porodicu i sve ashabe.
Preveo: Kenan Hodžić
