Jedna od stvari za kojom imamo potrebu da govorimo i da pišemo jeste upravo ova tema o adabima sijela, koju smo izabrali da bismo opomenuli i posavjetovali prvo sebe, a onda i ostale kako treba da se ponaša jedan musliman u društvu ili pak na nekim mjestima gdje se ljudi okupljaju i pričaju o raznim stvarima.
Kao što imamo običaj navest ćemo neke hadise na ovu temu i kako su generacije ashaba i generacije prije nas pristupale sijelima i kako su se ponašali na tim sijelima i skupovima.Za primjer ćemo navesti hadis kojeg prenosi Ibn Omer, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka nipošto neko od vas ne podigne čovjeka s njegovog mjesta, kako bi on na njega sjeo, nego se razmaknite i mjesta jedni drugima načinite.” (Muttefekun alejhi).
Stoga je poznato da, kada bi Ibn Omeru neki čovjek ustao sa svoga mjesta, on ne bi na njega sjeo.
Također, ono što treba da znamo jeste da kada dolazimo na neki skup ili sijelo treba da nazovemo selam kako to kaže Allahov poslanik sallallahu alejhi ve sellem :”Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete međusobno voljeli. Želite li da vas uputim šta da činite pa da se međusobno volite: širite selam među sobom!” (Muslim).
Prethodno smo spomenuli adabe ustupanja mjesta i naveli smo hadis koji govori o tome. Slijedeća stvar na koju bi trebalo obratiti pažnju jeste da ukoliko se razgovara o nekim stvarima (bilo vjereskim ili dunjalučkim) da ne ulazimo drugome u riječ ili da ne prekidamo nikoga kada govori bez izuna (dozvole) za to.
Slijedeća stvar na koju bi trebalo pripaziti jeste i to da ukoliko se u društvu ili na sijelu nalaze trojica ljudi onda ne bi trebalo da dvojica pričaju nasamo ostavljajući trećeg u nezgodnom položaju i u sumnji o njihovom govoru. Također od stvari koje bi se trebale čuvati i paziti jesu i prazne priče i beskoristan govor kao što je korištenje pogrdnih izraza i termina, pričanje viceva, priča ili događaja o kojima se ne zna prava autentičnost i ispravnost, a to su stvari koje nam neće koristiti ni na dunjaluku ni na ahiretu pa zbog toga Allah Uzvišeni kaže (prevod): “On ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.” (Kaf, 18)
Ovaj ajet neka nam je uvijek na umu bilo gdje da se nalazimo.
Sa razmišljanjem o ovom ajetu ćemo uvijek imati u podsvijesti da neko na nas motri i da zna šta radimo i da ćemo jednog dana biti pitani za sve što uradimo ili izgovorimo.
Kao što smo rekli treba da pazimo šta ćemo govoriti i pričati i kako ćemo se ponašati u svakoj situaciji. Od stvari na koju bi trebalo obratiti pažnju jeste i ostavljanje ogovaranja ili javnog iznošenja zavisti ili zlobe prema nekom od muslimana. Ovo su stvari na koje bi trebali strogo pripaziti i čuvati ih se na bilo kojem mjestu, skupu ili sastanku se nalazili. Za kraj ćemo spomenuti još samo učenje dove nakon sijela, a dova se uči zbog učinjenog nekog od mogućih prijestupa koje smo naveli i učenjem ove dove opraštaju se manji grijesi učinjeni na tom sijelu. Onaj ko ne zna ovu dovu može je prepisati ili naučiti napamet.
“Subhaneke llahumme ve bihamdike. Ešhedu en la ilahe illa ente estagfiruke ve etubu ilejke.”
Molimo Allaha subhanehu ve teala da se okoristimo sa ovim nasihatom i predavanjem prvo mi koji pišemo, a onda i svi ostali.
Molimo Ga također, da nam oprosti grijehe, da nam se smiluje i da nas uvede u Džennet.
