Neka je slava i hvala Uzvišenom Allahu onoliko kolika je Njegova -subhanehu ve te’ala- veličina i koliko samo Njemu dolikuje.
Nema drugog boga osim Njega, i neka je salavat i selam na Poslanika -sallallahu alejhi ve selleme- na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji slijede jedinu ispravnu i kod Uzvišenog Allaha priznatu vjeru islam, do Sudnjega dana.
Svaki trgovac kada mu se ukaže zgodna prilika trguje, prodaje i kupuje nastojeći da zaradi, da profitira. Nakon završenog posla gleda u novac koji je ostvario tim poslovanjem. Gleda je li profitirao ili je bankrotirao. Je li zaradio ili je propao? Ovo je briga za dunjalučkom trgovinom.
Prije nekoliko dana završila nam se zgodna prilika za vječnu ahiretsku trgovinu. Trgovinu koja će nas sačuvati bolne patnje. Trgovinu koja sigurno uspijeva i nikada ne propada.
Prije nekoliko dana završio se plemeniti mjesec ramazan. Mjesec u kojem jedan sunnet ima vrijednost farza, a jedan farz ima vrijednost sedamdeset drugih farzova. Mjesec u kojem ibadet u jednoj noći (lejletu-l-kadr) ima vrijednost ibadeta hiljadu mjeseci (u kojima nema te noći). U njemu su Allahovom milošću uspjeli ustrajni. U ovom mjesecu, oni koji su se pokajali za svoje grijehe zadobili su Allahov -subhanehu ve te’ala- oprost. U ovom mjesecu su mnogi oslobođeni Vatre nakon što su se pokajali svome Gospodaru. Onome ko je ramazanske dane provodio u postu a noći u namazu, vjerujući i nadajući se Allahovoj -subhanehu ve te’ala- nagradi, oprošteno mu je što je imao od grijeha.
Završio je mjesec ramazan, završile su njegove blagodati, pa pogledajmo šta smo postigli u njemu. Upitajmo svoje duše koliko smo se popravili u ovom mjesecu. Kako i koliko smo se okoristili od njega? Šta je to u mjesecu ramazanu ostavilo traga na naše duše? Koliki je bio njegov uticaj na naše ponašanje? Jesmo li u ramazanu profitirali ili bankrotirali? Da li su primljena naša djela koja smo radili u njemu ili su odbijena?
Kada bi se završio mjesec ramazan ispravni prethodnici (selefu-s-salih) bi strahovali od toga jesu li primljena njihova djela ili ne. Činili su dovu Uzvišenom Allahu da primi od njih mjesec ramazan i djela koja su radili u njemu.
Uzvišeni Allah kaže o njima:
“ i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru – oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču.” (El-Mu’minun, 60. i 61. ajet)
Bojali su se za svoja dobra djela da im budu odbijena, više nego što se griješnici boje da budu kažnjeni za svoje grijehe, jer kaže Uzvišeni Allah:
“Allah prima samo od onih koji su dobri.” (El-Maida, 27. ajet)
Allahovi robovi, znajte da primanje dijela i uspjeh u ovome mjesecu ima svoje znakove, a svakako i gubitak i odbijanje djela ima svoje jasne znakove koje poznaje i prepoznaje svaki insan na sebi.
Čija je ustrajnost u dobru poslije ramazana veća nego prije ramazana i ko je popravio svoje ponašanje i povećao svoju želju za pokornošću Allahu udaljavanjem i odbojnošću od grijeha, njegova djela koja je radio u ramazanu su, inšaallah, primljena i njegova trgovina u ramazanu je uspjela.
A čije stanje poslije ramazana bude kao i prije njega ili još gore; ko bude griješio i bio daleko od pokornosti; ko bude činio ono što je Uzvišeni Allah zabranio; a ostavljao ono što je Uzvišeni obaveznim učinio; ko bude ostavljao namaze i ne bude prisustvovao džematu; ko bude slušao poziv za namaz a ne odazivao se njemu; griješio i ne kajao se za grijehe; ko ne bude zajedno s muslimanima ulazio u Allahove -subhanehu ve te’ala- kuće i ne bude čitao Allahovu -subhanehu ve te’ala- Knjigu; na koga ne ostave traga Allahova -subhanehu ve te’ala- prijetnja i obećanje; ko se ne bude bojao propasti; ko bude slušao pjesmu i muziku; ko bude govorio lažno; ko bude konzumirao duhan,opojna sredstva i alkohol; ko bude uzimao mito i kamatu; trgovao zabranjenim artiklima i služio se tokom poslovanja lažju, varanjem, obmanom i nemoralom, pa u čemu se on okoristio od plemenitog mjeseca ramazana?
Rezultat onoga što je on profitirao u ovome mjesecu jeste propast i griješenje, jeste kazna i vatra.
Obavijestio nas je Poslanik –sallallahu alejhi ve selleme- da mu je rekao Džibril:
“Kome prođe mjesec ramazan i ne oproste mu se grijesi u njemu, pa umre i uđe u vatru, udaljiće ga Allah od Svoje milosti. Reci: 'Amin!' Pa rekoh: Amin...”
O velika propasti! O teška nesrećo! O strašna kazno!
O ti, koji si u mjesecu ramazanu bio svjestan svoga Gospodara, zašto si Ga zaboravio poslije ramazana?
O ti, koji si u mjesecu ramazanu bio svjestan da ti je Uzvišeni Allah učinio obaveznim pet dnevnih namaza u mesdžidu, zašto si nemaran prema tome poslije ramazana?
O ti, koji si u ramazanu bio svjestan da ti je Uzvišeni Allah zabranio griješenje, zašto toga nisi svjestan i poslije ramazana?
O ti, koji si u mjesecu ramazanu bio svjestan da je ispred tebe džennet i džehennem, da je ispred tebe nagrada i kazna, kako da si to zaboravio poslije ramazana?
O ti, koji si u ramazanu bio od onih koji su punili mesdžide i učili Allahovu -subhanehu ve te’ala- Knjigu u tim mesdžidima, zašto si ostavio mesdžide i zašto si ostavio Allahovu -subhanehu ve te’ala- Knjigu poslije ramazana?
Allahu Uzvišenom se utječemo od tame nakon svjetla, i zablude nakon upute.
U mjeecu ramazanu mesdžidi su bili prepuni, krcati klanjačima za vrijeme pet dnevnih namaza, klanjačima koji su stanovali u blizini mesdžida. Ali takvi, poslije ramazana, više ne poznaju mesdžide, ne boje se više Uzvišenog Allaha. Čudim se očevima i braći ovih ljudi koji čuvaju namaze tokom cijele godine ali ne negiraju svojim sinovima ili svojoj braći to što ostavljaju namaze. Čak šta više stanuju s njima, vesele se s njima, druže, a kada dođe vrijeme namaza ustaju da ga obave ostavljajući svoje sinove i svoju braću u kućama zajedno sa ženama i djecom ne bojeći se nimalo Uzvišenog Allaha da ne spusti na njih prokletstvo i kaznu kakvu je spustio na Benu Israil, na narod Israila, koji je radio kao što radi većina današnjih muslimana.
Poslušajte šta kaže Uzvišeni Allah:
“Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili; jedni druge nisu odraćali od ružnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!” (El-Maida,78. i 79. ajet)
Ovo nam je pojasnio Poslanik –sallallahu alejhi ve selleme- da su jedni od njih vidjeli druge u griješenju pa su ih odvraćali od toga. Zatim su ih vidjeli ponovo u istom grijehu drugi put i nisu im ga zabranjivali. Zatim je Uzvišeni Allah nakon ovakvih postupaka okrenuo njihova srca jedna protiv drugih i prokleo ih jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, a zatim je rekao Poslanik –sallallahu alejhi ve selleme- : “Tako mi Allaha, ili ćete naređivati na dobro a odvraćati od zla, i uzeti za ruku nasilnika, pa ga pridobiti za istinu ili odbiti ga od nje.”
A u drugom rivajetu stoji : “ili će Allah okrenuti vaša srca jedna protiv drugih ili će vas prokleti kao što je njih prokleo!”
Ubijeđen sam da svaki od ovih koji prešućuju svojim sinovima, braći ili ostalim koji stanuju u njihovim kućama ostavljanje namaza, da kojim slučajem ti koji ostavljaju namaze izgube nešto od imetka ne bi sigurno ostao ravnodušan na to nego bi iskazao svu svoju velikodušnost, svu svoju muškost, energičnost i spremnost da mu pomogne i nadomjesti taj dunjalučki gubitak. Međutim kada je u pitanju vjera i ahiretski gubitak taj ne pokazuje nimalo brige.
O muslimani, bojte se Uzvišenog Allaha! Bojte se brze Allahove -subhanehu ve te’ala- kazne koja se neće odgoditi! Vi živite u sigurnosti, i uzdižete se u bogatstvu, i naslađujete se prijatnom i lijepom hranom, ali ne zahvaljujete Uzvišenom Allahu na Njegovim blagodatima. Bojte se Uzvišenog Allaha, o muslimani!
Rekao je Uzvišeni Allah : “i kad je Gospodar vaš objavio: 'Ako budete zahvalni, Ja ću vam još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.” (Ibrahim,7. ajet)
I rekao je Uzvišeni : “to je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promijeni, a Allah sve čuje i sve zna.”
(El-Enfal,53. ajet)
pripremio: E.M.
