Braćo i sestre u islamu! Danas 24. zu-l-ka’de 1424. godine po hidžri, što odgovara 16. januaru 2004. godine po Isau a.s., uz Allahovu dž.š. pomoć govorim na temu “Takvaluk (bogobojaznost)”. Tema je vrlo važna, jer bez takvaluka nema pravog muslimana. Ovo je ujedno dobra prilika da svi mi provjerimo jačinu našeg takvaluka i na taj način izmjerimo jačinu našega imana.
Ako bi željeli definisati takvaluk, onda bi najjednostavnija njegova definicija bila: “Takvaluk je strah od Uzvišenog Gospodara, u smislu: pridržavanja propisa, zadovoljstva sa onim što je čovjeku određeno od nafake i spremnosti za Dan polaganja računa!”
Ili bi takvaluk mogli definisati sa: “Činjenjem svega onoga sa čime iskazujemo svoju pokornost Allahu dž.š., po uputi od Allaha dž.š. (tj. po odredbama Kur’ana i sunneta), želeći time nagradu od Allaha dž.š. i ostavljanjem nepokornosti prema Allahu dž.š. iz straha od Njegove kazne.»
Allah dž.š. u prva četiti ajeta Sure El-Bekare, kaže:
"Elif, lam, mim.»(1) “Ova knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputa je svima onima koji se budu Allaha bojali;”(2) “onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i namaz budu obavljali i davali od onoga što im Mi budemo davali.”(3) “I onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali"(4)
(Suretu-l-Bekare: 1-4).
Džennet je sa svojim ljepotama pripremljen za bogobojazne, što potvrđuje 45. ajet Sure El-Hidžr:
“Oni koji budu bogobojazni, oni će u džennetskim baščama, pored izvora, biti.”
(Suretu-l-Hidžr: 45)
Allah dž.š. podstiče ljude da žure oprostu od Njega i prostranim džennetima, pa u 133. ajetu Sure Ali Imran, kaže:
“I požurite ka oprostu od Gospodara vašeg i džennetu koji je prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za bogobojazne.”
(Suretu Ali Imran: 133)
Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. upitan šta će najviše ljude uvesti u džennet, pa je rekao: “Takvaluk i lijep ahlak.” Pa je upitan o tome šta će ljude najviše uvesti u vatru, pa je rekao: “Jezik i stidno mjesto.” (Tirmizija)
Prenosi Ebu Zerr r.a.: «Rekao mi je Allahov Poslanik s.a.v.s.: "Boj se Allaha gdje god da si! Poslije lošeg uradi dobro djelo koje će poništiti loše i sa ljudima se ophodi na najljepši način". (Tirmizija)
Naredba bogobojaznosti je oporuka prvima kao i posljednjima, što potvrđuje 131. ajet Sure En-Nisa’:
"Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama već naredili da se bojite Allaha..." (Suretun-Nisa’: 131)
To je ujedno i oporuka Poslanika s.a.v.s., njegovom ummetu. Kada bi Poslanik s.a.v.s. slao nekog emira, pratio putnika, držao hutbu ili vaz, preporučivao je bogobojaznost. Kada ga je Ebu-Seid el-Hudari r.a. zamolio da mu nešto oporuči, rekao mu je: "Budi bogobojazan, jer je u tome svako dobro!" (Ahmed).
Jedne prilike je Poslanik s.a.v.s. držao dirljiv govor od koga su ustreptala srca i zasuzile oči, pa su mu rekli: "Kao da ti je ovo posljednji govor, pa nam nešto oporuči". Rekao im je: "Oporučujem vam bogobojaznost, poslušnost i pokornost."
Ashabi, tabiini i njihovi dobri nasljednici svoja pisma i hutbe započinjali su pozivom na bogobojaznost. Oni su bogobojaznost jedni drugima preporučivali u različitim situacijama, pa i u svakodnevnom govoru i druženju.
Osnova straha jeste da čovjek uvijek strepi da ne padne u ono čega se boji i da se čuva svega što vodi onome čega se boji. Na drugoj strani, strah roba od svoga Gospodara ogleda se u činjenju dobrih dijela koja će ga spasiti od kazne ili srdžbe, bivajući pokoran naredbama i ustežući se od nepokornosti. U potpunu bogobojaznost spada izvršavanje obaveza i ostavljanje zabranjenih stvari i sumnjivih dijela, a poslije toga u to spada i činjenje pohvalnih, a ostavljanje pokuđenih stvari.
U 177. ajetu Sure El-Bekare, stoji:
"Nije dobročinstvo u tome da okrećete lica svoja prema istoku ili zapadu, već je dobročinstvo u: vjerovanju u Allaha dž.š. i onaj svijet, u meleke, u knjige i u vjerovjesnike i koji od imetka iako im je drag daju: rođacima, siročadi, siromasima, putnicima namjernicima i prosjacima i za otkup iz ropstva i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji obavezu svoju, kada je preuzmu ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini i bolesti i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici i oni se Allaha boje." (Suretu-l-Bekare: 177).
Dokaz da ostavljanje sumnjivih stvari spada u takvaluk jesu i Poslanikove s.a.v.s. riječi koje prenosi En-Nu'man ibn Bešir: «Halal i haram su jasni, a između njih su sumnjive stvari koje ne raspoznaje većina ljudi. Ko se bude čuvao sumnjivih stvari, on čuva svoju vjeru i čast, a onaj ko upadne u sumnjive stvari je kao čoban koji čuva stado oko međe, pa gotovo da pređe u tuđe. Svaki vladar ima svoju zaštitu, a Allahova zaštita na Zemlji su zabranjene stvari. U tijelu ima jedan organ, koji ako je zdrav, zdravo je cijelo tijelo, a kada se razboli, razbolilo se cijelo tijelo; to je srce!» (Buharija)
Mnogi ljudi danas rade sumnjive stvari i nimalo se u tome ne ustručavaju. Oni se ne osvrću na savjete drugih, već u svome slijepilu govore: "Neka ljudi pričaju šta hoće. Mene nije briga za ono što pričaju, jer sam ja nevin". Ovakvo razumijevanje života i ovakvo ponašanje je za vjernike nedopustivo, jer je čuvanje časti obaveza svakog muslimana.
Većini nas je poznat slučaj kada su Poslanika s.a.v.s., jedne noći vidjeli ashabi sa njegovom suprugom Safijom r.a, majkom mu’mina. Tada je Poslanik s.a.v.s., čuvajući svoju čast, prišao ashabima i rekao im da je to njegova žena Safija r.a., kako neko od njih ne bi o njemu pomislio nešto loše, a Poslanik s.a.v.s. je bio čist od grijeha.
Naučimo i iz ovog primjera Poslanika s.a.v.s., da ništa ne prepuštamo slučaju i da ne ostavljamo prostora za nagađanja drugih.
Obaveza svakog muslimana je da se čuva sumnjivih stvari i da uvažava savjete muslimana. To je vrlo važno, a posebno ako smo taj savjet dobili od onih koji istinski pozivaju u islam i ne plaše se klevete klevetnika...
Braćo i sestre! Budimo od onih koji su bogobojazni, kako bi zaslužili Allahovu dž.š. milost!
Gospodaru, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 24. zu-l-ka’de 1424.h./ 16. januar 2004.g.
Hutba: Džamija "Kralj Fahd" / Nezim Halilović Muderris
Ako bi željeli definisati takvaluk, onda bi najjednostavnija njegova definicija bila: “Takvaluk je strah od Uzvišenog Gospodara, u smislu: pridržavanja propisa, zadovoljstva sa onim što je čovjeku određeno od nafake i spremnosti za Dan polaganja računa!”
Ili bi takvaluk mogli definisati sa: “Činjenjem svega onoga sa čime iskazujemo svoju pokornost Allahu dž.š., po uputi od Allaha dž.š. (tj. po odredbama Kur’ana i sunneta), želeći time nagradu od Allaha dž.š. i ostavljanjem nepokornosti prema Allahu dž.š. iz straha od Njegove kazne.»
Allah dž.š. u prva četiti ajeta Sure El-Bekare, kaže:
"Elif, lam, mim.»(1) “Ova knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputa je svima onima koji se budu Allaha bojali;”(2) “onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i namaz budu obavljali i davali od onoga što im Mi budemo davali.”(3) “I onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali"(4)
(Suretu-l-Bekare: 1-4).
Džennet je sa svojim ljepotama pripremljen za bogobojazne, što potvrđuje 45. ajet Sure El-Hidžr:
“Oni koji budu bogobojazni, oni će u džennetskim baščama, pored izvora, biti.”
(Suretu-l-Hidžr: 45)
Allah dž.š. podstiče ljude da žure oprostu od Njega i prostranim džennetima, pa u 133. ajetu Sure Ali Imran, kaže:
“I požurite ka oprostu od Gospodara vašeg i džennetu koji je prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za bogobojazne.”
(Suretu Ali Imran: 133)
Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. upitan šta će najviše ljude uvesti u džennet, pa je rekao: “Takvaluk i lijep ahlak.” Pa je upitan o tome šta će ljude najviše uvesti u vatru, pa je rekao: “Jezik i stidno mjesto.” (Tirmizija)
Prenosi Ebu Zerr r.a.: «Rekao mi je Allahov Poslanik s.a.v.s.: "Boj se Allaha gdje god da si! Poslije lošeg uradi dobro djelo koje će poništiti loše i sa ljudima se ophodi na najljepši način". (Tirmizija)
Naredba bogobojaznosti je oporuka prvima kao i posljednjima, što potvrđuje 131. ajet Sure En-Nisa’:
"Mi smo onima kojima je data Knjiga prije vas, a i vama već naredili da se bojite Allaha..." (Suretun-Nisa’: 131)
To je ujedno i oporuka Poslanika s.a.v.s., njegovom ummetu. Kada bi Poslanik s.a.v.s. slao nekog emira, pratio putnika, držao hutbu ili vaz, preporučivao je bogobojaznost. Kada ga je Ebu-Seid el-Hudari r.a. zamolio da mu nešto oporuči, rekao mu je: "Budi bogobojazan, jer je u tome svako dobro!" (Ahmed).
Jedne prilike je Poslanik s.a.v.s. držao dirljiv govor od koga su ustreptala srca i zasuzile oči, pa su mu rekli: "Kao da ti je ovo posljednji govor, pa nam nešto oporuči". Rekao im je: "Oporučujem vam bogobojaznost, poslušnost i pokornost."
Ashabi, tabiini i njihovi dobri nasljednici svoja pisma i hutbe započinjali su pozivom na bogobojaznost. Oni su bogobojaznost jedni drugima preporučivali u različitim situacijama, pa i u svakodnevnom govoru i druženju.
Osnova straha jeste da čovjek uvijek strepi da ne padne u ono čega se boji i da se čuva svega što vodi onome čega se boji. Na drugoj strani, strah roba od svoga Gospodara ogleda se u činjenju dobrih dijela koja će ga spasiti od kazne ili srdžbe, bivajući pokoran naredbama i ustežući se od nepokornosti. U potpunu bogobojaznost spada izvršavanje obaveza i ostavljanje zabranjenih stvari i sumnjivih dijela, a poslije toga u to spada i činjenje pohvalnih, a ostavljanje pokuđenih stvari.
U 177. ajetu Sure El-Bekare, stoji:
"Nije dobročinstvo u tome da okrećete lica svoja prema istoku ili zapadu, već je dobročinstvo u: vjerovanju u Allaha dž.š. i onaj svijet, u meleke, u knjige i u vjerovjesnike i koji od imetka iako im je drag daju: rođacima, siročadi, siromasima, putnicima namjernicima i prosjacima i za otkup iz ropstva i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji obavezu svoju, kada je preuzmu ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini i bolesti i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici i oni se Allaha boje." (Suretu-l-Bekare: 177).
Dokaz da ostavljanje sumnjivih stvari spada u takvaluk jesu i Poslanikove s.a.v.s. riječi koje prenosi En-Nu'man ibn Bešir: «Halal i haram su jasni, a između njih su sumnjive stvari koje ne raspoznaje većina ljudi. Ko se bude čuvao sumnjivih stvari, on čuva svoju vjeru i čast, a onaj ko upadne u sumnjive stvari je kao čoban koji čuva stado oko međe, pa gotovo da pređe u tuđe. Svaki vladar ima svoju zaštitu, a Allahova zaštita na Zemlji su zabranjene stvari. U tijelu ima jedan organ, koji ako je zdrav, zdravo je cijelo tijelo, a kada se razboli, razbolilo se cijelo tijelo; to je srce!» (Buharija)
Mnogi ljudi danas rade sumnjive stvari i nimalo se u tome ne ustručavaju. Oni se ne osvrću na savjete drugih, već u svome slijepilu govore: "Neka ljudi pričaju šta hoće. Mene nije briga za ono što pričaju, jer sam ja nevin". Ovakvo razumijevanje života i ovakvo ponašanje je za vjernike nedopustivo, jer je čuvanje časti obaveza svakog muslimana.
Većini nas je poznat slučaj kada su Poslanika s.a.v.s., jedne noći vidjeli ashabi sa njegovom suprugom Safijom r.a, majkom mu’mina. Tada je Poslanik s.a.v.s., čuvajući svoju čast, prišao ashabima i rekao im da je to njegova žena Safija r.a., kako neko od njih ne bi o njemu pomislio nešto loše, a Poslanik s.a.v.s. je bio čist od grijeha.
Naučimo i iz ovog primjera Poslanika s.a.v.s., da ništa ne prepuštamo slučaju i da ne ostavljamo prostora za nagađanja drugih.
Obaveza svakog muslimana je da se čuva sumnjivih stvari i da uvažava savjete muslimana. To je vrlo važno, a posebno ako smo taj savjet dobili od onih koji istinski pozivaju u islam i ne plaše se klevete klevetnika...
Braćo i sestre! Budimo od onih koji su bogobojazni, kako bi zaslužili Allahovu dž.š. milost!
Gospodaru, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetu društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Sarajevo: 24. zu-l-ka’de 1424.h./ 16. januar 2004.g.
Hutba: Džamija "Kralj Fahd" / Nezim Halilović Muderris
