Mnogi koji odbacuju islam i bore se protiv njega nisu upućeni u njegovo učenje i ne poznaju istinske pripadnike i sljedbenike ove uzvišene vjere. Mnogim od njih, kada se ukaže prilika da upoznaju islam, dobrovoljno i sa velikim zadovoljstvom ga prigrli.
Buharija, Muslim, Ebu Davud i Nesai bilježe da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao izvidnicu u pravcu Nedžda, pa su zarobili čovjeka iz plemena Benu Hanife koji se zvao Sumame bin Usal. Bio je prvak i ugledni vođa stanovnika Jemame. Neizmjerno je prezirao islam i Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te on naredi da ga vežu za jedan od stubova džamije. Mjesto je sasvim mudro i uspješno izabrano, tako da je zarobljenik mogao da upozna ovu vjeru posmatrajući muslimane, njihove međusobne odnose, ibadete, postupke i ponašanje.
Allahov Poslanik ga je ostavio vezanog u džamiji tri dana i svakodnevno ga je obilazio i pitao sljedeće: "Imaš li šta da kažeš Sumame?" A Sumame mu je odgovarao: "Mogu da kažem samo dobro Muhammede, ako ubiješ, ubićeš onog ko je to i zaslužio, a ako oprostiš, oprostićeš onom ko zna biti zahvalan. A ako želiš imetak, traži koliko želiš, daću ti!"
Sumame je počeo simpatisati islam nakon što je vidio praksu muslimana i Poslanika islama, ali je odbijao da pređe na islam kao zarobljenik kako se ne bi pomislilo da je to uradio želeći se osloboditi iz zarobljeništva i time se riješiti poniženja i degradacije. Vjerovatno je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao za to, pa je treći dan, nakon uobičajenog pitanja, naredio da oslobode Sumamu, bez kažnjavanja, odmazde, ili otkupnine.
Sumame se tada uputi ka palmoviku u blizini Medine gdje se okupa i očisti, a zatim se vrati, uđe u džamiju i reče:
"Ešhedu en la ilahe illallah ve enne Muhammeden resulullah. (Vjerujem da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik!) Muhammede! Tako mi Allaha, na cijeloj kugli zemaljskoj nije bilo lica koje mi je bilo mrže od tvog lica, a sada mi tvoje lice postade draže nego ijedno drugo na svijetu. Tako mi Allaha, nije bilo vjere da mi je bila mrža od tvoje vjere, a sada mi tvoja vjera postade draža od ijedne druge. Tako mi Allaha, nije bilo grada da mi je bio mrži od tvog grada, a sada mi tvoj grad posta draži od svih gradova na svijetu."
Islam se učvrstio u njegovom srcu tako da je prilikom njegovog dolaska u Mekku radi obavljanja umre bio upitan od njenih stanovnika: "Zar si prihvatio vjeru Sabejaca?", a on odgovori: "Ne, prihvatio sam islam, vjeru Muhammeda Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem", a zatim im reče: "Tako mi Allaha, iz Jemame vam neće doći nijedno zrno pšenice sve dok to Allahov Poslanik ne dozvoli."
PRIJEVOD SA ARAPSKOG : mr. HAMID INDŽIĆ
IZBOR IZ KNJIGE: "Dževletun fi rijadil-ulema ve ahdasul-hajati" od dr. Omera Sulejmana el-Eškara
Buharija, Muslim, Ebu Davud i Nesai bilježe da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao izvidnicu u pravcu Nedžda, pa su zarobili čovjeka iz plemena Benu Hanife koji se zvao Sumame bin Usal. Bio je prvak i ugledni vođa stanovnika Jemame. Neizmjerno je prezirao islam i Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te on naredi da ga vežu za jedan od stubova džamije. Mjesto je sasvim mudro i uspješno izabrano, tako da je zarobljenik mogao da upozna ovu vjeru posmatrajući muslimane, njihove međusobne odnose, ibadete, postupke i ponašanje.
Allahov Poslanik ga je ostavio vezanog u džamiji tri dana i svakodnevno ga je obilazio i pitao sljedeće: "Imaš li šta da kažeš Sumame?" A Sumame mu je odgovarao: "Mogu da kažem samo dobro Muhammede, ako ubiješ, ubićeš onog ko je to i zaslužio, a ako oprostiš, oprostićeš onom ko zna biti zahvalan. A ako želiš imetak, traži koliko želiš, daću ti!"
Sumame je počeo simpatisati islam nakon što je vidio praksu muslimana i Poslanika islama, ali je odbijao da pređe na islam kao zarobljenik kako se ne bi pomislilo da je to uradio želeći se osloboditi iz zarobljeništva i time se riješiti poniženja i degradacije. Vjerovatno je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao za to, pa je treći dan, nakon uobičajenog pitanja, naredio da oslobode Sumamu, bez kažnjavanja, odmazde, ili otkupnine.
Sumame se tada uputi ka palmoviku u blizini Medine gdje se okupa i očisti, a zatim se vrati, uđe u džamiju i reče:
"Ešhedu en la ilahe illallah ve enne Muhammeden resulullah. (Vjerujem da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik!) Muhammede! Tako mi Allaha, na cijeloj kugli zemaljskoj nije bilo lica koje mi je bilo mrže od tvog lica, a sada mi tvoje lice postade draže nego ijedno drugo na svijetu. Tako mi Allaha, nije bilo vjere da mi je bila mrža od tvoje vjere, a sada mi tvoja vjera postade draža od ijedne druge. Tako mi Allaha, nije bilo grada da mi je bio mrži od tvog grada, a sada mi tvoj grad posta draži od svih gradova na svijetu."
Islam se učvrstio u njegovom srcu tako da je prilikom njegovog dolaska u Mekku radi obavljanja umre bio upitan od njenih stanovnika: "Zar si prihvatio vjeru Sabejaca?", a on odgovori: "Ne, prihvatio sam islam, vjeru Muhammeda Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem", a zatim im reče: "Tako mi Allaha, iz Jemame vam neće doći nijedno zrno pšenice sve dok to Allahov Poslanik ne dozvoli."
PRIJEVOD SA ARAPSKOG : mr. HAMID INDŽIĆ
IZBOR IZ KNJIGE: "Dževletun fi rijadil-ulema ve ahdasul-hajati" od dr. Omera Sulejmana el-Eškara
