Bila je treća kći Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Njeno ime je bilo Umejja Ummu Kulsum. Rođena je kada je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bilo 38 godina. Dvije godine nakon njenog rođenja, njen otac je odabran od Allaha, dželle šanuhu, da bude Poslanik.
Prema običaju koji je tada postojao u Arabiji, ona je kao mala djevojčica bila zaručena. Njena starija sestra Rukajja, radijallahu anha, je već bila zaručena za Utbu, sina Ebu Lehebova. Njena ruka je bila data Utejbi, mlađem sinu Ebu Leheba. Ali zbog nedovoljno godina, ona nije otišla da živi sa svojim suprugom, i vjenčanje još nije bilo obavljeno. Kada je njen ugledni otac postao Poslanik i počeo govoriti Mekkelijama da vjeruju u Jednog Boga i da se klone obožavanja kamenih kipova, Ebu Leheb je bio njegov glavni neprijatelj i nije propuštao ni jednu priliku da mu nanese zlo. Ebu Leheb je rekao svom sinu Utejbi: “Ako se odmah ne rastaviš od svoje žene, kćeri mog neprijatelja, ja ću se odreći tebe.” Utejbe je odmah ispunio želju svog oca i rastavio se od male kćeri Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja čak nije ni ušla u kuću svog muža.
Mlađi brat Utejbe, ne samo da se rastavio od svoje žene, već se i loše odnosio prema njenom plemenitom ocu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio duboko ožalošćen zbog ovog lošeg postupka i zamolio Allaha: “O Allahu, neka jedan od Tvojih lavova dograbi ovog okrutnog čovjeka kamenog srca.” Čim je Utejbe čuo ove riječi, njegovo lice je problijedilo od straha. Ebu Leheb koji je također bio tamo, počeo se tresti od straha. Nevjernici su bili krajnje neprijateljski raspoloženi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, odbivši da ga prihvate kao Allahova Poslanika. U srcu su, ipak, vjerovali da je istina ono što je govorio i da će se to prije ili kasnije obistiniti. To je razlog zašto su Utejbe i njegov otac bili ispunjeni strahom.
Jedne prilike su Ebu Leheb i njegov sin Utejbe pošli na put. Utejbe se sjeti riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i odjednom ga obuze neki čudan strah. Njegovi drugovi su pokušali da ga ohrabre i smire i oko njega su postavili pakete i sanduke robe. Također su odredili nekoliko stražara da ga čuvaju. Oko ponoći, kao grom iz vedra neba, pojavio se tigar. Preskočio je preko zida, ščepao Utejbu, raskomadao ga i nestao. Oni koji su bili na straži, stajali su ukočeni od straha, i niko se nije ni usudio da ga zaštiti.
Bojkot muslimana
To su bili dani kada su muslimani bili izloženi stalnim mučenjima i proganjanjima, U sedmoj godini poslanstva su svi nevjernici započeli opšti bojkot Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih drugova. Ova proganjanja i bijeda su trajali gotovo tri godine. Tokom ovog dugog perioda patnji, nisu samo odrasli muslimani i muslimanke strpljivo podnijeli sva mučenja i proganjanja, već su i djeca pokazala veliko strpljenje i hrabrost. Kada su patnje postale neizdržive, uz Allahovu pomoć, neke osjećajne osobe među nevjernicima, prekršile su bojkot i nahranile muslimane.
Smrt majke
Ummu Kulsum, radijallahu anha, i njene sestre nisu imale duševnog mira čak ni poslije oslobađanja od opsade. Nekoliko mjeseci nakon toga, njihova draga majka, Ummul-mu’minin Hatidža, radijallahu anha, je napustila ovaj svijet i preselila u vječni život u 11. godini poslanstva. Ummu Kulsum, radijallahu anha, i njene sestre su zauvjek bile lišene majčinske ljubavi i pažnje. Nekoliko mjeseci nakon ovog teškog događaja, Ebu Talib, amidža, zaštitnik i pomagač Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je također umro.
Zato je ta godina bila puna tuge za časnog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nazvana je “godinom tuge”. Hatidža, radijallahu anha, i Ebu Talib su uživali veliki ugled u Mekki. Tokom njihovog života niko se nije usudio da ubije Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ali, sada su nevjernici bili neometani. Počela su mučenja i proganjanja. Morao je obavljati mnogo obaveza; širiti Islam, tješiti ugnjetavane muslimane i brinuti o djeci bez majke, Ummi Kulsum i Fatimi.
Seoba
Postalo je gotovo nemoguće za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove vjerne drugove da mirno žive u Mekki. Nevjernici su se toliko osilili da su počeli praviti planove da ubiju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i tako uguše islamski pokret. Ali, na drugoj strani je Allah, dželle šanuhu, u Medini, 400 kilometara udaljenoj od Mekke stvorio vrlo povoljne uslove za Islam. Dobar broj ljudi u Medini je primio Islam. Muslimani Medine su željeli da im dođe Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i da živi kod njih. Pod ovim okolnostima je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dobio dozvolu od Allaha, dželle šanuhu, da iseli u Medinu. Još prije su i vjernici dobili dozvolu za selidbu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je krenuo sa svojim vjernim drugom Ebu Bekrom es-Siddikom, radijallahu anhu. Nakon toga je poslao Zejda ibnu Harisa da dovede članove njegove porodice iz Mekke, među kojima je bila i Ummu Kulsum, radijallahu anha.
Već smo ranije rekli da se Osman, radijallahu anhu, neobično lijepo odnosio prema svojoj ženi Rukajji, radijallahu anha. Tako je bilo sve do njene smrti. Osman, radijallahu anhu, je bio jako tužan. Jednog dana dok je sjedio potišten sjećajući se svoje žene, naišao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i vidjevši ga reče: “Ebu Abdullah, šta je to s tobom? Tvoje dobro lice je puno tuge i žalosti.” Osman, radijallahu anhu, je rekao: “O Allahov Poslaniče, ima li žalosnija osoba od mene?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Reci mi iskreno, šta sa tobom nije u redu?” Osman, radijallahu anhu, je odgovorio: “Jako sam tužan zbog Rukajjine smrti. Moje srce je slomljeno. Osjećam da su nakon njene smrti, moje veze sa časnom porodicom završene i sada mi se čini nema nade da se obnove.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao: “ O Osmane, nemoj biti tužan. Odnosi između običnih ljudi se završavaju smrću, ali tvoji odnosi sa mnom nisu takvi da bi bili završeni sa Rukajjinom smrću.” Ove riječi pokazuju da je njegov odnos sa Osmanom, radijallahu anhu, bio isti i poslije Rukajjine smrti, radijallahu anha.
Znak od Allaha
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je razmišljao na koji način da razvedri Osmana, radijallahu anhu. Želio je da se njegova tuga i žalost promjene u veselje i sreću. Tako, mu je jednog dana došao Džibril, alejhisselam, i rekao: “O Allahov Poslaniče, Allah šalje poruku da je zadovoljan i da daš ruku svoje kćeri Ummu Kulsum Osmanu sa istim mehrom (vjenčanim darom) kakav je dat i Rukajji i reci mu da ima istu pažnju prema njoj kao što je imao i prema rahmetli ženi.”
Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao ovu vijest Osmanu, radijallahu anhu, on je otišao kući pun radosti. Kod kuće je sreo Omera, radijallahu anhu, koji mu je rekao: “Dragi moj brate, vidim da si nakon smrti svoje drage žene uvijek tužan i potišten. Tvoje domaćinstvo je također u neredu. Predlažem ti da oženiš moju razvedenu kćer Hafsu. Osman, radijallahu anhu, je već primio ponudu da oženi Ummu Kulsum, radijallahu anha, i zbog toga je morao odbiti ponudu Omera, radijallahu anhu. Pošto Omer, radijallahu anhu, nije znao razlog ovog odbijanja, razumljivo je da je bio nezadovoljan.
Međutim, otišao je i Ebu Bekru, radijallahu anhu, te i njemu ponudio da oženi njegovu kćer. Ali Ebu Bekr je iz nekog nepoznatog razloga šutio i nije odgovorio. Omer, radijallahu anhu, je bio nesretan i prilično uzrujan zbog ovog neočekivanog odbijanja. Zato je odmah otišao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio mu se na neobične postupke Osmana i Ebu Bekra, radijallahu anhuma. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se nasmiješio i rekao: “O Omere, ne budi tužan, imam za tebe na umu zeta boljeg od Osmana, a za Osmana bolju nevjestu od Hafse.
Sa ovim značajnim riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Omer, radijallahu anhu, je zaboravio na sve svoje brige i tuge. Kao što je već ranije rečeno, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odlučio da uda Ummu Kulsum za Osmana, a imao je na umu da sam oženi Hafsu da bi učvrstio odnose sa porodicom Omera, radijallahu anhu. Omer, radijallahu anhu, je bio oduševljen kada je saznao da je dobio privilegiju da dadne svoju kćer Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Brak sa Osmanom, radijallahu anhu
Prema tome, Ummu Kulsum, radijallahu anha, je bila druga kći Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, udata za Osmana, radijallahu anhu. U mjesecu rebiul-evvelu, treće godine po hidžri u 25. godini života. Osman, radijallahu anhu, je imao rijetku čast da oženi dvije kćeri Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jednu iza druge, i zbog ovoga je dobio počasni naziv Zun-Nurejn. Tako ga je nazvao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Riječ Zun-Nurejn znači “Čovjek sa dvije svjetlosti”.
Osman, radijallahu anhu, je jedini čovjek koji je imao čast da oženi dvije kćeri Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ni jedan drug Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije se mogao u tome uporediti sa njim. Opraštajući se od voljene kćeri, noć uoči odlaska muževoj kući, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, joj je rekao: “Moja draga kćeri, ti si sretnica da tvoj saputnik u životu liči u svemu tvom pretku Ibrahimu i tvom ocu Muhammedu.”
Visoki položaj njenog muža
Vjerna i iskrena žena uvijek želi da njen muž ima visok položaj u društvu i da je poštovan. Plemenita i vjerna žena kakva je bila Ummu Kulsum, radijallahu anha, također je imala jaku želju da joj muž ima visok položaj u društvu i da ga ljudi poštuju. Jednog dana je skupila hrabrosti i zatražila od svog oca da da isti položaj njenom mužu kakav ima njegov drugi zet Ali, radijallahu anhu. Imajući ovo na umu, otišla je ocu i rekla: “Dragi moj oče, ako mi dopustiš, usudila bih se da te nešto upitam.” Ljubazni otac se nasmješio i rekao: “Šta je to moja draga kćeri?” Ummu Kulsum, radijallahu anha, je rekla: “O oče, želim da znam je li veći položaj mog muža ili Fatiminog muža Alije.” Pitanje je bilo uistinu nelagodno i otvoreno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je šutio neko vrijeme, a onda je rekao: “Draga moja kćeri, trebala bi biti sretna da znaš da tvoj muž pripada onim ljudima koji vole Allaha i Njegovog Poslanika, dok Allah i Njegov Poslanik zauzvrat vole njih.” Još je dodao: “Kada sam posjetio džennet, vidio sam tamo kuću tvog muža, bila je prostranija i raskošnija od svih kuća mojih drugova. On će imati pravo na ovu čast, jer kada neki budu namjeravali da ga ubiju, podnijeće to strpljivo i mirno.”
Njen karakter
Ummu Kulsum, radijallahu anha, je bila vrlo pristojna, dobrodušna, plemenita i uljudna. Bila je sasvim vjerna svom mužu. Šest godina je uživala u sretnom braku i tokom tog perioda njeni odnosi sa Osmanom, radijallahu anhu, su bili vrlo srdačni, nježni i uzorni. Nikada se nisu suprostavljali jedno drugom, niti je bilo kakvih konflikata ili nesloge između njih.
Ummu Kulsum, radijallahu anha, je svim srcem i dušom prihvatala savjete svog plemenitog oca i vjerno slušala svog muža. Na isti način se brinula da joj se otac osjeća prijatno kada god dođe u njenu kuću.
Njena smrt
Ummu Kulsum, radijallahu anha, je imala samo trideset i dvije godine kada ju je Allah uzeo Sebi u vječno boravište. Ovo je bilo tokom mjeseca ša’bana devete godine po hidžri. Osjećala se bolesnom tokom tog mjeseca i sva ljekarska pomoć koja joj je pružana pokazala se uzaludnom. Niko ne može promijeniti Allahovu, dželle šanuhu, volju. Tako je došao trenutak kada je preselila u vječno boravište ostavljajući ožalošćenog muža i oca. Inna lillahi va inna ilejhi radži’un. Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sve pripremio za gasul (posljednje kupanje). Rekao je Ummi Atijji, Esmi bint Umejs, Safijji bint Abdul-Muttalib i Lejli bint Kaif, radijallahu anhunne, da okupaju njeno tijelo sedam puta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je stajao pored vrata sav žalostan dok kupanje nije bilo završeno. On je lično predvodio dženazu svoje kćeri. A ko bi drugi to mogao uraditi za takvu pobožnu i plemenitu ženu kao što je bila Ummu Kulsum, radijallahu anha! Ebu Talha, Ali, Fadl ibnu Abbas, Usama ibnu Zejd, radijallahu anhum, položili su tijelo u mezar na mezarluku “Džennetul-bekijje”.
Enes, radijallahu anhu, pripovjeda: “Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio Ebu Talhi, radijallahu anhu, da siđe u mezar da spusti njeno tijelo, on je sjedio blizu mezara sa suzama u očima. Kada se ukop završio, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada bih imao još koju neudatu kćer, dao bih je za Osmana.” Ali, radijallahu anhu, pripovjeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada bih imao četrdeset kćeri, udao bih ih jednu za drugom za Osmana.” Slično, Ibnu Abbas, radijallahu anhu, kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada bih imao stotinu kćeri i kada bi one umirale jedna iza druge, ja bih ih davao jednu iza druge za Osmana.” Abdullah ibnu Hasan, radijallahu anhu, pripovjeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na žalost, ja nemam treće kćeri sada, inače sigurno bih je udao za Osmana. Udao sam dvije kćeri za Osmana Allahovom voljom. O moj narode, ako imate kćer ili sestru bez muža, udajte je za Osmana kao što sam ja učinio.”
Ove izreke Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuju na visoki položaj i poštovanje Osmana, radijallahu anhu, kao što pokazuju koliko mu je Osman, radijallahu anhu, bio drag i blizak.
S.M. Madni Abbasi
Prevela: sestra Umm Malik
Prema običaju koji je tada postojao u Arabiji, ona je kao mala djevojčica bila zaručena. Njena starija sestra Rukajja, radijallahu anha, je već bila zaručena za Utbu, sina Ebu Lehebova. Njena ruka je bila data Utejbi, mlađem sinu Ebu Leheba. Ali zbog nedovoljno godina, ona nije otišla da živi sa svojim suprugom, i vjenčanje još nije bilo obavljeno. Kada je njen ugledni otac postao Poslanik i počeo govoriti Mekkelijama da vjeruju u Jednog Boga i da se klone obožavanja kamenih kipova, Ebu Leheb je bio njegov glavni neprijatelj i nije propuštao ni jednu priliku da mu nanese zlo. Ebu Leheb je rekao svom sinu Utejbi: “Ako se odmah ne rastaviš od svoje žene, kćeri mog neprijatelja, ja ću se odreći tebe.” Utejbe je odmah ispunio želju svog oca i rastavio se od male kćeri Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja čak nije ni ušla u kuću svog muža.
Mlađi brat Utejbe, ne samo da se rastavio od svoje žene, već se i loše odnosio prema njenom plemenitom ocu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio duboko ožalošćen zbog ovog lošeg postupka i zamolio Allaha: “O Allahu, neka jedan od Tvojih lavova dograbi ovog okrutnog čovjeka kamenog srca.” Čim je Utejbe čuo ove riječi, njegovo lice je problijedilo od straha. Ebu Leheb koji je također bio tamo, počeo se tresti od straha. Nevjernici su bili krajnje neprijateljski raspoloženi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, odbivši da ga prihvate kao Allahova Poslanika. U srcu su, ipak, vjerovali da je istina ono što je govorio i da će se to prije ili kasnije obistiniti. To je razlog zašto su Utejbe i njegov otac bili ispunjeni strahom.
Jedne prilike su Ebu Leheb i njegov sin Utejbe pošli na put. Utejbe se sjeti riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i odjednom ga obuze neki čudan strah. Njegovi drugovi su pokušali da ga ohrabre i smire i oko njega su postavili pakete i sanduke robe. Također su odredili nekoliko stražara da ga čuvaju. Oko ponoći, kao grom iz vedra neba, pojavio se tigar. Preskočio je preko zida, ščepao Utejbu, raskomadao ga i nestao. Oni koji su bili na straži, stajali su ukočeni od straha, i niko se nije ni usudio da ga zaštiti.
Bojkot muslimana
To su bili dani kada su muslimani bili izloženi stalnim mučenjima i proganjanjima, U sedmoj godini poslanstva su svi nevjernici započeli opšti bojkot Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih drugova. Ova proganjanja i bijeda su trajali gotovo tri godine. Tokom ovog dugog perioda patnji, nisu samo odrasli muslimani i muslimanke strpljivo podnijeli sva mučenja i proganjanja, već su i djeca pokazala veliko strpljenje i hrabrost. Kada su patnje postale neizdržive, uz Allahovu pomoć, neke osjećajne osobe među nevjernicima, prekršile su bojkot i nahranile muslimane.
Smrt majke
Ummu Kulsum, radijallahu anha, i njene sestre nisu imale duševnog mira čak ni poslije oslobađanja od opsade. Nekoliko mjeseci nakon toga, njihova draga majka, Ummul-mu’minin Hatidža, radijallahu anha, je napustila ovaj svijet i preselila u vječni život u 11. godini poslanstva. Ummu Kulsum, radijallahu anha, i njene sestre su zauvjek bile lišene majčinske ljubavi i pažnje. Nekoliko mjeseci nakon ovog teškog događaja, Ebu Talib, amidža, zaštitnik i pomagač Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je također umro.
Zato je ta godina bila puna tuge za časnog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nazvana je “godinom tuge”. Hatidža, radijallahu anha, i Ebu Talib su uživali veliki ugled u Mekki. Tokom njihovog života niko se nije usudio da ubije Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ali, sada su nevjernici bili neometani. Počela su mučenja i proganjanja. Morao je obavljati mnogo obaveza; širiti Islam, tješiti ugnjetavane muslimane i brinuti o djeci bez majke, Ummi Kulsum i Fatimi.
Seoba
Postalo je gotovo nemoguće za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove vjerne drugove da mirno žive u Mekki. Nevjernici su se toliko osilili da su počeli praviti planove da ubiju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i tako uguše islamski pokret. Ali, na drugoj strani je Allah, dželle šanuhu, u Medini, 400 kilometara udaljenoj od Mekke stvorio vrlo povoljne uslove za Islam. Dobar broj ljudi u Medini je primio Islam. Muslimani Medine su željeli da im dođe Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i da živi kod njih. Pod ovim okolnostima je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dobio dozvolu od Allaha, dželle šanuhu, da iseli u Medinu. Još prije su i vjernici dobili dozvolu za selidbu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je krenuo sa svojim vjernim drugom Ebu Bekrom es-Siddikom, radijallahu anhu. Nakon toga je poslao Zejda ibnu Harisa da dovede članove njegove porodice iz Mekke, među kojima je bila i Ummu Kulsum, radijallahu anha.
Već smo ranije rekli da se Osman, radijallahu anhu, neobično lijepo odnosio prema svojoj ženi Rukajji, radijallahu anha. Tako je bilo sve do njene smrti. Osman, radijallahu anhu, je bio jako tužan. Jednog dana dok je sjedio potišten sjećajući se svoje žene, naišao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i vidjevši ga reče: “Ebu Abdullah, šta je to s tobom? Tvoje dobro lice je puno tuge i žalosti.” Osman, radijallahu anhu, je rekao: “O Allahov Poslaniče, ima li žalosnija osoba od mene?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Reci mi iskreno, šta sa tobom nije u redu?” Osman, radijallahu anhu, je odgovorio: “Jako sam tužan zbog Rukajjine smrti. Moje srce je slomljeno. Osjećam da su nakon njene smrti, moje veze sa časnom porodicom završene i sada mi se čini nema nade da se obnove.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao: “ O Osmane, nemoj biti tužan. Odnosi između običnih ljudi se završavaju smrću, ali tvoji odnosi sa mnom nisu takvi da bi bili završeni sa Rukajjinom smrću.” Ove riječi pokazuju da je njegov odnos sa Osmanom, radijallahu anhu, bio isti i poslije Rukajjine smrti, radijallahu anha.
Znak od Allaha
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je razmišljao na koji način da razvedri Osmana, radijallahu anhu. Želio je da se njegova tuga i žalost promjene u veselje i sreću. Tako, mu je jednog dana došao Džibril, alejhisselam, i rekao: “O Allahov Poslaniče, Allah šalje poruku da je zadovoljan i da daš ruku svoje kćeri Ummu Kulsum Osmanu sa istim mehrom (vjenčanim darom) kakav je dat i Rukajji i reci mu da ima istu pažnju prema njoj kao što je imao i prema rahmetli ženi.”
Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao ovu vijest Osmanu, radijallahu anhu, on je otišao kući pun radosti. Kod kuće je sreo Omera, radijallahu anhu, koji mu je rekao: “Dragi moj brate, vidim da si nakon smrti svoje drage žene uvijek tužan i potišten. Tvoje domaćinstvo je također u neredu. Predlažem ti da oženiš moju razvedenu kćer Hafsu. Osman, radijallahu anhu, je već primio ponudu da oženi Ummu Kulsum, radijallahu anha, i zbog toga je morao odbiti ponudu Omera, radijallahu anhu. Pošto Omer, radijallahu anhu, nije znao razlog ovog odbijanja, razumljivo je da je bio nezadovoljan.
Međutim, otišao je i Ebu Bekru, radijallahu anhu, te i njemu ponudio da oženi njegovu kćer. Ali Ebu Bekr je iz nekog nepoznatog razloga šutio i nije odgovorio. Omer, radijallahu anhu, je bio nesretan i prilično uzrujan zbog ovog neočekivanog odbijanja. Zato je odmah otišao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio mu se na neobične postupke Osmana i Ebu Bekra, radijallahu anhuma. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se nasmiješio i rekao: “O Omere, ne budi tužan, imam za tebe na umu zeta boljeg od Osmana, a za Osmana bolju nevjestu od Hafse.
Sa ovim značajnim riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Omer, radijallahu anhu, je zaboravio na sve svoje brige i tuge. Kao što je već ranije rečeno, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odlučio da uda Ummu Kulsum za Osmana, a imao je na umu da sam oženi Hafsu da bi učvrstio odnose sa porodicom Omera, radijallahu anhu. Omer, radijallahu anhu, je bio oduševljen kada je saznao da je dobio privilegiju da dadne svoju kćer Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Brak sa Osmanom, radijallahu anhu
Prema tome, Ummu Kulsum, radijallahu anha, je bila druga kći Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, udata za Osmana, radijallahu anhu. U mjesecu rebiul-evvelu, treće godine po hidžri u 25. godini života. Osman, radijallahu anhu, je imao rijetku čast da oženi dvije kćeri Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jednu iza druge, i zbog ovoga je dobio počasni naziv Zun-Nurejn. Tako ga je nazvao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Riječ Zun-Nurejn znači “Čovjek sa dvije svjetlosti”.
Osman, radijallahu anhu, je jedini čovjek koji je imao čast da oženi dvije kćeri Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ni jedan drug Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije se mogao u tome uporediti sa njim. Opraštajući se od voljene kćeri, noć uoči odlaska muževoj kući, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, joj je rekao: “Moja draga kćeri, ti si sretnica da tvoj saputnik u životu liči u svemu tvom pretku Ibrahimu i tvom ocu Muhammedu.”
Visoki položaj njenog muža
Vjerna i iskrena žena uvijek želi da njen muž ima visok položaj u društvu i da je poštovan. Plemenita i vjerna žena kakva je bila Ummu Kulsum, radijallahu anha, također je imala jaku želju da joj muž ima visok položaj u društvu i da ga ljudi poštuju. Jednog dana je skupila hrabrosti i zatražila od svog oca da da isti položaj njenom mužu kakav ima njegov drugi zet Ali, radijallahu anhu. Imajući ovo na umu, otišla je ocu i rekla: “Dragi moj oče, ako mi dopustiš, usudila bih se da te nešto upitam.” Ljubazni otac se nasmješio i rekao: “Šta je to moja draga kćeri?” Ummu Kulsum, radijallahu anha, je rekla: “O oče, želim da znam je li veći položaj mog muža ili Fatiminog muža Alije.” Pitanje je bilo uistinu nelagodno i otvoreno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je šutio neko vrijeme, a onda je rekao: “Draga moja kćeri, trebala bi biti sretna da znaš da tvoj muž pripada onim ljudima koji vole Allaha i Njegovog Poslanika, dok Allah i Njegov Poslanik zauzvrat vole njih.” Još je dodao: “Kada sam posjetio džennet, vidio sam tamo kuću tvog muža, bila je prostranija i raskošnija od svih kuća mojih drugova. On će imati pravo na ovu čast, jer kada neki budu namjeravali da ga ubiju, podnijeće to strpljivo i mirno.”
Njen karakter
Ummu Kulsum, radijallahu anha, je bila vrlo pristojna, dobrodušna, plemenita i uljudna. Bila je sasvim vjerna svom mužu. Šest godina je uživala u sretnom braku i tokom tog perioda njeni odnosi sa Osmanom, radijallahu anhu, su bili vrlo srdačni, nježni i uzorni. Nikada se nisu suprostavljali jedno drugom, niti je bilo kakvih konflikata ili nesloge između njih.
Ummu Kulsum, radijallahu anha, je svim srcem i dušom prihvatala savjete svog plemenitog oca i vjerno slušala svog muža. Na isti način se brinula da joj se otac osjeća prijatno kada god dođe u njenu kuću.
Njena smrt
Ummu Kulsum, radijallahu anha, je imala samo trideset i dvije godine kada ju je Allah uzeo Sebi u vječno boravište. Ovo je bilo tokom mjeseca ša’bana devete godine po hidžri. Osjećala se bolesnom tokom tog mjeseca i sva ljekarska pomoć koja joj je pružana pokazala se uzaludnom. Niko ne može promijeniti Allahovu, dželle šanuhu, volju. Tako je došao trenutak kada je preselila u vječno boravište ostavljajući ožalošćenog muža i oca. Inna lillahi va inna ilejhi radži’un. Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sve pripremio za gasul (posljednje kupanje). Rekao je Ummi Atijji, Esmi bint Umejs, Safijji bint Abdul-Muttalib i Lejli bint Kaif, radijallahu anhunne, da okupaju njeno tijelo sedam puta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je stajao pored vrata sav žalostan dok kupanje nije bilo završeno. On je lično predvodio dženazu svoje kćeri. A ko bi drugi to mogao uraditi za takvu pobožnu i plemenitu ženu kao što je bila Ummu Kulsum, radijallahu anha! Ebu Talha, Ali, Fadl ibnu Abbas, Usama ibnu Zejd, radijallahu anhum, položili su tijelo u mezar na mezarluku “Džennetul-bekijje”.
Enes, radijallahu anhu, pripovjeda: “Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio Ebu Talhi, radijallahu anhu, da siđe u mezar da spusti njeno tijelo, on je sjedio blizu mezara sa suzama u očima. Kada se ukop završio, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kada bih imao još koju neudatu kćer, dao bih je za Osmana.” Ali, radijallahu anhu, pripovjeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada bih imao četrdeset kćeri, udao bih ih jednu za drugom za Osmana.” Slično, Ibnu Abbas, radijallahu anhu, kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada bih imao stotinu kćeri i kada bi one umirale jedna iza druge, ja bih ih davao jednu iza druge za Osmana.” Abdullah ibnu Hasan, radijallahu anhu, pripovjeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na žalost, ja nemam treće kćeri sada, inače sigurno bih je udao za Osmana. Udao sam dvije kćeri za Osmana Allahovom voljom. O moj narode, ako imate kćer ili sestru bez muža, udajte je za Osmana kao što sam ja učinio.”
Ove izreke Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuju na visoki položaj i poštovanje Osmana, radijallahu anhu, kao što pokazuju koliko mu je Osman, radijallahu anhu, bio drag i blizak.
S.M. Madni Abbasi
Prevela: sestra Umm Malik
