Bismillahir Rahmanir Rahim
Definicija mesha:
Mesh u jeziku znači potiranje, odnosno prevlaćenje ruke preko nečega. A u šeriatu, to je posebno potiranje mokrom (vlažnoim) rukom po obući (huffu - kožna obuća koja prekriva stopalo do više članaka, ili mestve kod nas) u ograničenom vremenu uz određene uslove kao olakšica umjesto pranja nogu u abdestu.
Utemeljenost mesha u šeriatu:
Od Poslanika s.a.v.s. se prenosi više od četrdeset hadisa koji govore o meshu. Hasan El Basri kaze: "Kazivalo mi je sedamdeset ashaba Allahovog Poslanika s.a.v.s. da je on potirao.", dok Ibn Munzir prenosi konsenzus uleme (idžma') o odobravanju potiranja, tj mesha.
Od El Mugire ibn Es Su'beta r.a. se prenosi: "Bio sam sa Vjerovijesnikom s.a.v.s. pa se abdestio, te sam pošao da mu skinem mestve, pa je rekao: - Pusti ih, obukao sam ih na taharetu (tj. obukao je mestve na abdest) - pa je potrao po njima." (Muttefekun alehji)
Po čemu se može potirati (činiti mesh):
Mesh se može činiti po mestvama, čarapama i obući (cipelama npr.). U Bosni je rašireno shvatanje da mesh može biti samo po mestvama, a one su u ulozi kućne obuće kod nas, tako da je mesh po obući rijedak i malo ga ko odobrava. Međutim, znajući da su huffejn (mestve) u doba ashaba korištene kao osnovna obuća, tj. nije bilo od njihove prakse da nešto više navlačene preko njih, dolazimo do analognog zaključka odobravanja mesha i po obući. A dokaz za potiranje po čarapama također izvlačimo iz života ashaba, jer su znali zamotavati noge u platno a zatim su potirali po tome.
Dokaz onih koji kažu da je obuća prljava te da se u takvoj ne može klanjati, je neosnovan, jer je islam odredio nečistoće, tako je nečisto samo ono što je dokazom potvrđeno (kao što je npr. urin), dok je prašina, zemlja, balega životinja čije je meso jestivo itd. čista i namaz će nam biti ispravan, makar se nešto od toga nalazilo na nama. Također, ukoliko nam obuća bude onečišćena nekom od stvarnih nečistoća, ona se prilikom našeg hoda čisti prašinom i zemljom, kao što se spominje u hadisu da su se žene žalile na otežanost čuvanja od nečistoće svojih haljina koje su se vukle po zemlji, pa im je Poslanik s.a.v.s. kazao da će ih, nakon što se upraljaju, očistiti zemlja. A kada bi nečistoća i ostala na obući, a mi je ne primjetili i za nju ne znali, u tom slucaju imamo uzur - opravdanje, i namaz će nam biti ispravan.
Usput je korisno napomenuti da je jedan od zamrlih sunneta obavljanje namaza u obući, jer su ashabi i Poslanik s.a.v.s. tako obavljali namaz. Stoga, kada nam se za to ukaže prilika, trebamo je iskoristiti.
Šartovi (uslovi) onoga po čemu potiremo:
Da bi smo mogli potirati po obući, čarapama ili mestvama, one za to moraju ispuniti sljedeće uslove:
1. Da pokrivaju veći dio stopala, odnosno dijela noge koji se mora oprati prilikom abdesta, tako da nije problem ako mestve ili čarape budu malo poderane. Ovim šartom se izuzimaju papuče, sandale i njima slično.
2. Da ono po čemu potiremo bude u osnovi čisto (da cipele npr. ne budu od svinjske kože)
3. Da bude od onoga što je dozvoljeno obući (npr. da čarape ne budu svilene)
4. Da čarape, ukoliko potiremo po njima, ne budu isuviše tanke (kao što su neke ljetne čarape, ili "najlonke" kod žena).
Šartovi mesha:
1. Da ono po čemu potiremo obučemo na abdest
2. Da odstranimo nečistoće sa onoga po čemu potiremo, ako se na njemu nađe
3. Da potiranje, nakon što izgubimo abdest pa ga hoćemo obnoviti, bude iza male nečistoće (kao što je vršenje male ili velike fiziološke potrebe itd.). Dakle, ako bi čovjek bio džunup, ne bi mogao potirati po mestvama kao dopunu gusula, jer je dženabe' od velike nečistoće.
4. Da potiranje bude u, za njega, određenom vremenu.
Način potiranja:
U jednom od hadisa se navodi da je Poslanik s.a.v.s. potirao i gornji i donji dio stopala. Međutim, ovaj hadis je da'iif. U drugom hadisu od Alije r.a., kojeg prenosi Ebu Davud i čiji je lanac prenosilaca ocijenjem kao hasen, se kaze: "Da je vjera po logici (tj. da se propisi mogu donositi racionalnim rasuđivanjem bez oslonjanja na dokaz) donji dio mestvi bi bio preči da se potire od gornjeg, a uistinu sam vidio Allahovog Poslanika s.a.v.s kako potire po gornjem dijelu svojih mestvi."
Tako ćemo se zadovoljiti sa potiranjem gornjeg dijela onoga po čemu potiremo, tako što ćemo ga potrati mokrom rukom, počevši od prstiju, vukući ruku ka člancima. Potiranje ćemo izvršiti samo jednom.
Koliko traje mesh:
Mesh za onoga koji nije na putovanju traje dan i noć, dok za putnika traje tri dana i tri noći. Na ovo upućuje hadis Alije r.a. gdje kaže: "Učinio je Vjerovijesnik s.a.v.s [trajanje mesha] tri dana i noći za putnika, i dan i noć za onoga koji nije na putu." (Muslim)
Od kada počinje odbrojavanje vremena određenog za mesh:
Ispravnije i jaše mišljenje je da računanje vremena određenog za mesh (dan i noć za onoga koji nije na putovanju i tri dana i noći za putnika) počinje nakon prvog potiranja po mestvama, a ne od trenutka gubljenja abdesta.
Pogledajmo primjer: Ako bi ujutru uzeli abdest, zatim obuli čarape ili cipele, ili oboje, zatim izgubili abdest oko 10 sati, pa tek obnovili abdest sa meshom za podne namaz, tj. u 13 sati, od kada ćemo brojati vrijeme u kojem možemo potirati?
Slabije mišljenje zauzima stav da će brojanje vremana početi od trenutka kada se izgubi abdest, u ovom slučaju od 10 sati, a drugo, jače mišljenje kaže od prvog potiranja, tj. ovdje od 13 sati.
U čemu je razika između ova dva mišljenja? Po prvom mišljenju će mogućnost potiranja prestati u 10 sati naredog dana, tako da će morati skinuti mestve prilikom abdestenja za podne namaz, dok će po drugom mišljenu moći činiti mesh i za podne namaz.
Čime prestaje validnost mesha:
1. Istekom vremena, i time se gubi pravo ponovnog potiranja.
Da li se gubi abdest istekom vremena za mesh?
Abdest se ne gubi istekom vremena za mesh, već se samo gubi pravo ponovnog potiranja, jer ispravnost abdesta sa meshom je dokazom potvrđena, a ono što je potvrđeno dokazom mora biti i anulirano dokazom, a dokaz ne postoji.
2. Skidanjem onoga po čemu smo potirali:
Ukoliko bi skinuli ono po čemu smo činili mesh gubimo ponovno pravo potiranja, a pod skidanjem se podrazumijeva da na nozi ne ostane ništa.
Da li se skidanjem onoga po čemu smo potrali gubi abdest?
Ne, jer je valjanost abdesta sa meshom potvrđena dokazom, a utvrđeno dokazom mora biti i poništeno dokazom, a on ne postoji. Dodajmo još ovome da su nevakidi abdetsta (tj. ono što kvari abdest) šeriatom ograničeni i poznati, a među njih ne ulazi skidanje onoga po čemu se vršio mesh.
Ako smo učinili mesh po čarapama, zatim obuli cipele, je li dozvoljen mesh i po njima?
Dozvoljen je mesh i po cipelama, kao što je dozvoljen mesh po drugim čarapama, kao kada obujemo jedne čarape pa po njima potaremo, zatim zbog hladnoće obujemo i druge. Dakle, dozvoljeno nam je potiranje i po ovim drugima, s tim da će vrijeme biti računato od potiranja po prvim čarapama.
Ukoliko bismo skinuli druge čarape, nastavićemo mesh po prvima, a ako skinemo cipele, nastavićemo potiranje po čarapama.
Validnost mesha prestaje i...
3. Svim onim što zahtijeva gusul (kupanje)
Izgubiće se pravo na potiranje ukoliko čovjeku postane dužnost da se okupa (kao što je to dženabe'). Od Safvana ibn Assala r.a. se prenosi da je rekao: "Vjerovijesnik s.a.v.s. bi nam naređivao da kada budemo na putovanju ne skidamo mestve tri dana i noći osim od dženabeta..." (En Nesai', Et Tirmizi i Ibn Huzejme koji kaže da je sahih.)
4. Nevjerstvom
Ukoliko bi čovjek počinio nevjerstvo, a prije toga koristio mesh, zatim se ponovo povratio u islam, izgubio je pravo na nastavak mesha, zbog toga što je mesh olakšica i gubi se nevjerstvom, jer mu olakšica ne može važiti za vrijeme koje je provedeno u kufru.
Kakav je propis oblačenja onoga po čemu se može vršiti mesh samo s namjerom olakšice, bez da za to postoji potreba?
Primjer ovoga je kad čovjek od čijeg običaja nije da oblači čarape u kući, obuče čarape s namjerom korištenja olakšice mesha.
Ovakav postupak nije od sunneta, jer se Poslanik s.a.v.s. nije opterećivao oko toga. Kada bi na nogama imao mestve potirao je po njima, i nije ih skidao da bi oprao noge, a nije ni mahsuz oblačio mestve da potire po njima, nego bi prao noge. Dakle, postupao je shodno situaciji i okolnostima. Ali i pored ovoga, ukoliko čovjek postupi suprotno ovom sunnetu adbest sa meshom će mu biti ispravan.
U nekim situacijama prethodno navedeni postupak će biti čak i pohvalan, a to je ako želimo praktično nekoga poučiti meshu, ili primjerom opovrgnuti pogrešno ubjeđenje (kao što je neopravdanje mesha po obući kod nas) i u situaciji kada se želi oživjeti neki zamrli sunnet, a od njih je i ovaj.
A ALLAH NAJBOLJE ZNA!
Ismet Purdić,
13. 01. 1420. po H. - 29. 04. 1999.
Ras Al Khaimah, UAE
Definicija mesha:
Mesh u jeziku znači potiranje, odnosno prevlaćenje ruke preko nečega. A u šeriatu, to je posebno potiranje mokrom (vlažnoim) rukom po obući (huffu - kožna obuća koja prekriva stopalo do više članaka, ili mestve kod nas) u ograničenom vremenu uz određene uslove kao olakšica umjesto pranja nogu u abdestu.
Utemeljenost mesha u šeriatu:
Od Poslanika s.a.v.s. se prenosi više od četrdeset hadisa koji govore o meshu. Hasan El Basri kaze: "Kazivalo mi je sedamdeset ashaba Allahovog Poslanika s.a.v.s. da je on potirao.", dok Ibn Munzir prenosi konsenzus uleme (idžma') o odobravanju potiranja, tj mesha.
Od El Mugire ibn Es Su'beta r.a. se prenosi: "Bio sam sa Vjerovijesnikom s.a.v.s. pa se abdestio, te sam pošao da mu skinem mestve, pa je rekao: - Pusti ih, obukao sam ih na taharetu (tj. obukao je mestve na abdest) - pa je potrao po njima." (Muttefekun alehji)
Po čemu se može potirati (činiti mesh):
Mesh se može činiti po mestvama, čarapama i obući (cipelama npr.). U Bosni je rašireno shvatanje da mesh može biti samo po mestvama, a one su u ulozi kućne obuće kod nas, tako da je mesh po obući rijedak i malo ga ko odobrava. Međutim, znajući da su huffejn (mestve) u doba ashaba korištene kao osnovna obuća, tj. nije bilo od njihove prakse da nešto više navlačene preko njih, dolazimo do analognog zaključka odobravanja mesha i po obući. A dokaz za potiranje po čarapama također izvlačimo iz života ashaba, jer su znali zamotavati noge u platno a zatim su potirali po tome.
Dokaz onih koji kažu da je obuća prljava te da se u takvoj ne može klanjati, je neosnovan, jer je islam odredio nečistoće, tako je nečisto samo ono što je dokazom potvrđeno (kao što je npr. urin), dok je prašina, zemlja, balega životinja čije je meso jestivo itd. čista i namaz će nam biti ispravan, makar se nešto od toga nalazilo na nama. Također, ukoliko nam obuća bude onečišćena nekom od stvarnih nečistoća, ona se prilikom našeg hoda čisti prašinom i zemljom, kao što se spominje u hadisu da su se žene žalile na otežanost čuvanja od nečistoće svojih haljina koje su se vukle po zemlji, pa im je Poslanik s.a.v.s. kazao da će ih, nakon što se upraljaju, očistiti zemlja. A kada bi nečistoća i ostala na obući, a mi je ne primjetili i za nju ne znali, u tom slucaju imamo uzur - opravdanje, i namaz će nam biti ispravan.
Usput je korisno napomenuti da je jedan od zamrlih sunneta obavljanje namaza u obući, jer su ashabi i Poslanik s.a.v.s. tako obavljali namaz. Stoga, kada nam se za to ukaže prilika, trebamo je iskoristiti.
Šartovi (uslovi) onoga po čemu potiremo:
Da bi smo mogli potirati po obući, čarapama ili mestvama, one za to moraju ispuniti sljedeće uslove:
1. Da pokrivaju veći dio stopala, odnosno dijela noge koji se mora oprati prilikom abdesta, tako da nije problem ako mestve ili čarape budu malo poderane. Ovim šartom se izuzimaju papuče, sandale i njima slično.
2. Da ono po čemu potiremo bude u osnovi čisto (da cipele npr. ne budu od svinjske kože)
3. Da bude od onoga što je dozvoljeno obući (npr. da čarape ne budu svilene)
4. Da čarape, ukoliko potiremo po njima, ne budu isuviše tanke (kao što su neke ljetne čarape, ili "najlonke" kod žena).
Šartovi mesha:
1. Da ono po čemu potiremo obučemo na abdest
2. Da odstranimo nečistoće sa onoga po čemu potiremo, ako se na njemu nađe
3. Da potiranje, nakon što izgubimo abdest pa ga hoćemo obnoviti, bude iza male nečistoće (kao što je vršenje male ili velike fiziološke potrebe itd.). Dakle, ako bi čovjek bio džunup, ne bi mogao potirati po mestvama kao dopunu gusula, jer je dženabe' od velike nečistoće.
4. Da potiranje bude u, za njega, određenom vremenu.
Način potiranja:
U jednom od hadisa se navodi da je Poslanik s.a.v.s. potirao i gornji i donji dio stopala. Međutim, ovaj hadis je da'iif. U drugom hadisu od Alije r.a., kojeg prenosi Ebu Davud i čiji je lanac prenosilaca ocijenjem kao hasen, se kaze: "Da je vjera po logici (tj. da se propisi mogu donositi racionalnim rasuđivanjem bez oslonjanja na dokaz) donji dio mestvi bi bio preči da se potire od gornjeg, a uistinu sam vidio Allahovog Poslanika s.a.v.s kako potire po gornjem dijelu svojih mestvi."
Tako ćemo se zadovoljiti sa potiranjem gornjeg dijela onoga po čemu potiremo, tako što ćemo ga potrati mokrom rukom, počevši od prstiju, vukući ruku ka člancima. Potiranje ćemo izvršiti samo jednom.
Koliko traje mesh:
Mesh za onoga koji nije na putovanju traje dan i noć, dok za putnika traje tri dana i tri noći. Na ovo upućuje hadis Alije r.a. gdje kaže: "Učinio je Vjerovijesnik s.a.v.s [trajanje mesha] tri dana i noći za putnika, i dan i noć za onoga koji nije na putu." (Muslim)
Od kada počinje odbrojavanje vremena određenog za mesh:
Ispravnije i jaše mišljenje je da računanje vremena određenog za mesh (dan i noć za onoga koji nije na putovanju i tri dana i noći za putnika) počinje nakon prvog potiranja po mestvama, a ne od trenutka gubljenja abdesta.
Pogledajmo primjer: Ako bi ujutru uzeli abdest, zatim obuli čarape ili cipele, ili oboje, zatim izgubili abdest oko 10 sati, pa tek obnovili abdest sa meshom za podne namaz, tj. u 13 sati, od kada ćemo brojati vrijeme u kojem možemo potirati?
Slabije mišljenje zauzima stav da će brojanje vremana početi od trenutka kada se izgubi abdest, u ovom slučaju od 10 sati, a drugo, jače mišljenje kaže od prvog potiranja, tj. ovdje od 13 sati.
U čemu je razika između ova dva mišljenja? Po prvom mišljenju će mogućnost potiranja prestati u 10 sati naredog dana, tako da će morati skinuti mestve prilikom abdestenja za podne namaz, dok će po drugom mišljenu moći činiti mesh i za podne namaz.
Čime prestaje validnost mesha:
1. Istekom vremena, i time se gubi pravo ponovnog potiranja.
Da li se gubi abdest istekom vremena za mesh?
Abdest se ne gubi istekom vremena za mesh, već se samo gubi pravo ponovnog potiranja, jer ispravnost abdesta sa meshom je dokazom potvrđena, a ono što je potvrđeno dokazom mora biti i anulirano dokazom, a dokaz ne postoji.
2. Skidanjem onoga po čemu smo potirali:
Ukoliko bi skinuli ono po čemu smo činili mesh gubimo ponovno pravo potiranja, a pod skidanjem se podrazumijeva da na nozi ne ostane ništa.
Da li se skidanjem onoga po čemu smo potrali gubi abdest?
Ne, jer je valjanost abdesta sa meshom potvrđena dokazom, a utvrđeno dokazom mora biti i poništeno dokazom, a on ne postoji. Dodajmo još ovome da su nevakidi abdetsta (tj. ono što kvari abdest) šeriatom ograničeni i poznati, a među njih ne ulazi skidanje onoga po čemu se vršio mesh.
Ako smo učinili mesh po čarapama, zatim obuli cipele, je li dozvoljen mesh i po njima?
Dozvoljen je mesh i po cipelama, kao što je dozvoljen mesh po drugim čarapama, kao kada obujemo jedne čarape pa po njima potaremo, zatim zbog hladnoće obujemo i druge. Dakle, dozvoljeno nam je potiranje i po ovim drugima, s tim da će vrijeme biti računato od potiranja po prvim čarapama.
Ukoliko bismo skinuli druge čarape, nastavićemo mesh po prvima, a ako skinemo cipele, nastavićemo potiranje po čarapama.
Validnost mesha prestaje i...
3. Svim onim što zahtijeva gusul (kupanje)
Izgubiće se pravo na potiranje ukoliko čovjeku postane dužnost da se okupa (kao što je to dženabe'). Od Safvana ibn Assala r.a. se prenosi da je rekao: "Vjerovijesnik s.a.v.s. bi nam naređivao da kada budemo na putovanju ne skidamo mestve tri dana i noći osim od dženabeta..." (En Nesai', Et Tirmizi i Ibn Huzejme koji kaže da je sahih.)
4. Nevjerstvom
Ukoliko bi čovjek počinio nevjerstvo, a prije toga koristio mesh, zatim se ponovo povratio u islam, izgubio je pravo na nastavak mesha, zbog toga što je mesh olakšica i gubi se nevjerstvom, jer mu olakšica ne može važiti za vrijeme koje je provedeno u kufru.
Kakav je propis oblačenja onoga po čemu se može vršiti mesh samo s namjerom olakšice, bez da za to postoji potreba?
Primjer ovoga je kad čovjek od čijeg običaja nije da oblači čarape u kući, obuče čarape s namjerom korištenja olakšice mesha.
Ovakav postupak nije od sunneta, jer se Poslanik s.a.v.s. nije opterećivao oko toga. Kada bi na nogama imao mestve potirao je po njima, i nije ih skidao da bi oprao noge, a nije ni mahsuz oblačio mestve da potire po njima, nego bi prao noge. Dakle, postupao je shodno situaciji i okolnostima. Ali i pored ovoga, ukoliko čovjek postupi suprotno ovom sunnetu adbest sa meshom će mu biti ispravan.
U nekim situacijama prethodno navedeni postupak će biti čak i pohvalan, a to je ako želimo praktično nekoga poučiti meshu, ili primjerom opovrgnuti pogrešno ubjeđenje (kao što je neopravdanje mesha po obući kod nas) i u situaciji kada se želi oživjeti neki zamrli sunnet, a od njih je i ovaj.
A ALLAH NAJBOLJE ZNA!
Ismet Purdić,
13. 01. 1420. po H. - 29. 04. 1999.
Ras Al Khaimah, UAE
