U ime Allaha Milostivog Samilosnog.
Buhari u svome sahihu kaže: Katade kaže: “ Allah je stvorio zvijezde zbog tri svrhe: da ukrasi nebo, da se njima gađaju šejtani i kao znakove pomoću kojih se određuje pravac. Ko u njima traži nešto drugo pogriješio je i neće imati koristi od toga, i potrošio je svoje vrijeme i napor tražeći nešto o čemu nema znanja.” (Saheeh al-Bukhaari, Baab fi’l-Nujoom, 2/240)
Nauka o zvijezdama je podjeljena u dvije vrste:
Buhari u svome sahihu kaže: Katade kaže: “ Allah je stvorio zvijezde zbog tri svrhe: da ukrasi nebo, da se njima gađaju šejtani i kao znakove pomoću kojih se određuje pravac. Ko u njima traži nešto drugo pogriješio je i neće imati koristi od toga, i potrošio je svoje vrijeme i napor tražeći nešto o čemu nema znanja.” (Saheeh al-Bukhaari, Baab fi’l-Nujoom, 2/240)
Nauka o zvijezdama je podjeljena u dvije vrste:
1. Nauka o uticaju zvijezda (astrologija)
2. Nauka o položaju i kretanju zvijezda (astronomija)
Nauka o uticaju zvijezda (astrologija) dijeli se na tri kategorije:
1. Vjerovanje da zvijezde imaju stvaran uticaj u smislu da one stvaraju dobro i zlo. Ovo je veliki širk (širk akbar), zato što je onaj ko tvrdi da postoji drugi stvoritelj mimo Allaha mušrik u smislu velikog širka, jer smatra da je stvorena stvar koja je potčinjena u stvari stvoritelj koji potčinjava.
2. Ovo postaje razlog tvrdnje da poznaje nevidljivo, tako da iz pokreta i promjena u zvijezdama određena osoba izvodi zaključak da će se to i to desiti zato što se to i to desilo toj i toj zvijezdi. Na primjer, takva osoba može reći da će život neke osobe biti ružan zbog toga što je ta i ta osoba rođena pod tom i tom zvijezdom, a život druge osobe će biti sretan zato što je ona pak rođena pod drugom zvijezdom. Ova osoba uzima znanje o zvijezdama u smislu tvrdnje da ona posjeduje znanje o nevidljivom (gajb), a tvrdnja da posjeduješ znanje o nevidljivom je kufr (nevjerstvo) koji stavlja nekoga van granica islama, zato što Allah kaže (interpretacija značenja ajeta):
Reci: Niko na nebesima i na zemlji ne poznaje Gajb (skriveno) osim Allaha. (Kuran 27/65)
Qul-laa ja’-lemu men-fissemaawaati wel-ardilgajbe illaallah.
Gramatička struktura korištena u originalnom arapskom koja počinje sa negacijom laa (prevedena ovdje kao “niko”), a propraćena je sa rječju illa (“osim”), jedna je od naj nedvosmislenijih načina iskazivanja isključivosti (exkluzivnosti). Tako, ako osoba tvrdi da poznaje gajb, onda ona ne vjeruje u ono što Kur’an kaže.
3. Ako neko vjeruje da zvijezde prouzrokuju dobro ili zlo, onda je to mali širk, tj. ako se nešto desi, a osoba to pripisuje zvijezdama (i samo ga pripisuje zvijezdama nakon što se to dogodi). Osnovni princip je da svako ko vjeruje da jedna stvar prouzrokuje drugu kada to Allah nije tako odredio, je prekoračenje granica i ne priznavanje Allaha onako kako ga treba priznati, zato što je Onaj koji čini da se stvari događaju jedino Allah. Na primjer, ako osoba traži ozdravljenje od komada vrpce (zavezane oko ručnog zgloba) i kaže: “Vjerujem da je ozdravljenje u Allahovim rukama, a ova vrpca je samo sredstvo”, kazali bi joj, “Spasio si sebe od velikog širka, ali si upao u manji, zato što Allah nije stvorio vrpcu kao sredstvo za ozdravljenje. Čineći ovo prekršio si njegovu poziciju onoga koji sve kontroliše i održava, čineći neko sredstvo sredstvom za nešto drugo, kada to Allah nije tako odredio.” Isto važi za onoga koji smatra zvijezde uzrokom kiše, a one to nisu. Dokaz za ovo je hadis kojeg bilježe Buhari (801) i Muslim (104) od Zeida ibn Halida el-Džuhenija koji kaže: “Allahov Poslanik s.a.w.s. predvodio nas je u sabah namazu na Hudejbiji, poslije jedne kišne noći. Kada je završio namaz, okrenuo se prema ljudima i rekao:’Znate li šta vaš Gospodar kaže?’ Odgovorili su:’Allah i Njegov Poslanik znaju najbolje’. On je rekao:’Ima mojih robova koji su ovog jutra osvanuli kao vjernici u mene, a ima ih koji su osvanuli kao nevjernici. Onaj koji je rekao, kiša nam je data zahvaljujući Allahu i Njegovoj milosti, on je vjernik u Mene, a nevjernik je u zvijezde. A onaj ko je rekao kiša nam je data zahvaljujući toj i toj zvijezdi, on je nevjernik u mene, a vjernik u zvijezde.” Znači da onaj koji pripisuje kišu zvjezdama govori da zvijezde u stvari prouzrokuju kišu.
Nauka o poziciji i kretanju zvijezda (astronomija) je podjeljena u dvije kategorije:
1. Ako se njihovo kretanje koristi za određivanje stvari koje služe u vjerske svrhe , onda je to nešto što je neophodno. Ako to pomaže u slučaju vjerskih obaveza, onda je ovo učenje obavezno, kao na primjer određivanje pravca Kible (pravac Mekke).
2. Ako se njihovo kretanje upotrebljava za definiciju stvari koje služe dunjalučkim potrebama, onda nema ništa pogrešno u tome i ovoga postoje dvije vrste:
a) Upotrebljavanje zvijezda za određivanje direkcija, kao što je saznanje da Pol leži na sjeveru i da polarna zvijezda, koja je blizu njega, kruži oko sjevernog pola. Ovo je dozvoljeno. Allah kaže (u prevodu značenja): “…. i putokaze, a i po zvijezdama se oni upravljaju.” (Kur’an 16/16)
b) Upotrebljavanje zvijezda za određivanje godišnjih doba putem učenja mjesečevih faza. Neki od selefa ovo smatraju mekruhom, dok drugi odobravaju. Ispravan stav je da je to dozvoljeno i nema ništa ružno u tome, zato što u tome nema širka, sve dok neko to ne uči da bi pripisao kišu ili hladno vrijeme položaju zvijezda i da kaže da su one uzrok tome (tj. kiši, hladnoći). Ovo je vrsta širka. Ali u jednostavnom saznavanju tj. određivanju godišnjeg doba (da li je to ljeto, jesen ili zima), nema ništa loše.
Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid
Preuzeto sa www.islam-QA.com
