Kaže Uzvišeni Allah: “... I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostanje”. (Prijevod značenja 12. ajeta sure El-Hudžurat
Neka je slava i hvala Uzvišenom Allahu onoliko kolika je Njegova -subhanehu ve te’ala- veličina i koliko samo Njemu dolikuje. Nema drugog boga osim Njega, i neka je salavat i selam na Poslanika -sallallahu alejhi ve selleme- na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji slijede jedinu ispravnu i kod Uzvišenog Allaha priznatu vjeru islam, do Sudnjega dana.
-ZABRANA OGOVARANJA U KUR'ANU-
Kaže Uzvišeni Allah: “... I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostanje”. (Prijevod značenja 12. ajeta sure El-Hudžurat)
Kaže Ibn Kesir -rahmetullahi te'ala alejhi- tumačeći ovaj ajet: “U ovome se ukazuje na zabranu ogovaranja, kojeg je pojasnio Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme- u hadisu koga bilježi Ebu Davud od Ebu Hurejre -radijallahu te'ala anhu- kada kaže:” Rečeno je: ‘Allahov Poslaniče šta je to gibet?’ Da spomeneš brata po onome što on ne voli - odgovori Poslanik -sallallahu alejhi ve sellem- pa bi upitan: ‘Šta misliš Allahov Poslaniče, ako je to što sam rekao o mom bratu istina?’ Na to je Poslanik –sallallahu alejhi ve sellem- odgovorio: ‘Ako je pri njemu to što si rekao onda si ga ogovorio, a ako bude laž onda si ga potvorio”. (Bilježe ga Muslim, Tirmizi, Ibn Džerir)
-ZABRANA OGOVARANJA U SUNNETU-
Veliki je broj hadisa u kojima se zabranjuje ogovaranje. Spomenut ćemo neke od njih.
Imam el-Buhari -rahmetullahi te'ala alejhi- u svom Sahihu u poglavlju o ogovaranju navodi riječi Uzvišenog Allaha: “I ne ogovarajte jedni druge”, a zatim spominje hadis od Ibn Abbasa -radijallahu te'ala anhuma- koji kaže: “Prošao je Poslanik -sallallahu alejhi ve sellem- pokraj dva kabura (mezara) pa je rekao: ‘Uistinu se ova dvojica muče, a ne muče se zbog velikog grijeha (to zbog čega se kažnjavaju mogli su otkloniti od sebe). Jedan od njih nije se čuvao od mokraće, a drugi je išao i prenosio tuđe riječi’. Zatim je uzeo svježu granu, prelomio je na dva dijela i zaboo po jedan dio na svaki kabur. Pa su ga upitali: ‘Zbog čega si to uradio, Allahov Poslaniče?’ Rekao je: ‘Možda će im se olakšati sve dok se te grane ne osuše.”
Kaže Hafiz Ibn Hadžer:-Bilježe Ahmed i drugi od Ebu Bekra -radijallahu te'ala anhu- da je rekao: “Prošao je Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme- pokraj dva kabura pa je rekao: ‘Uistinu se ova dvojica muče i ne muče se zbog velikog grijeha. Muče se zbog nečuvanja od ogovaranja i mokraće”. (Fethul-Bari)
Bilježe Buharija i Muslim da je Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme- na Oprosnom hadždžu rekao: “Uistinu su vaša krv, i vaš imetak, i vaša čast nepovrijedljivi (sveti), kao što vam je nepovrijedljiv ovaj vaš dan, u ovom vašem mjesecu, na ovom vašem mjestu. Zar vam nisam dostavio?”
Bilježi Ebu Davud u svome Sunenu hadis od Aiše -radijallahu te'ala anha- da je rekla: “Rekla sam Allahovom Poslaniku -sallallahu alejhi ve selleme-: ‘Šta će ti Safija takva i takva’- pokazujući rukom na nizak rast. Pa je Poslanik –sallallahu alejhi ve selleme- rekao: “Izustila si tako kupnu riječ koja bi i more -kada bi se s njim pomiješala- zagorčila”.
U hadisu kojeg prenosi Muaz –radijallahu anhu- kaže Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme- : “Bog ti dao dobro, o Muaze. Zar nešto drugo strovaljuje ljude u vatru osim njihove zle izreke”. (Bilježe ga Ahmed, Tirmizi i drugi)
Bilježi Ebu Davud da je Poslanik –sallallahu alejhi ve selleme- rekao: “Najkrupnija i najgora vrsta kamate kod Uzvišenog Allaha je ohalaljivanje, smatranje dopuštenim, časti čovjeka muslimana”. Zatim je proučio riječi Uzvišenog: ‘A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju...”. (El-Ahzab,58)
Bilježe Ibn ebi-d-Dunja i el-Bejheki da je rekao Allahov Poslanik –sallallahu alejhi ve selleme-: “Ogovaranje je teže od zinaluka.” Rečeno je: “Kako?” Kaže Poslanik –sallallahu alejhi ve selleme-: “Čovjek čini zinaluk, zatim se pokaje pa, mu Uzvišeni Allah oprosti. Dok onome koji ogovara druge Allah neće oprostiti sve dok mu ne oproste oni koje je ogovorio.”
Bilježi Ahmed da je Allahov Poslanik –sallallahu alejhi ve selleme- prošao pored mezara pa je rekao: “Uistinu je stanovnik ovog mezara jeo ljudsko meso.” Kaže Hafiz Ibn Hadžer u komentaru Sahiha Buharije: “Pod jedenjem ljudskog mesa podrazumijeva se ogovaranje ljudi i prenošenje tuđih riječi.”
Bilježi Ebu Davud od Enes ibn Malika -radijallahu te'ala anhu- da je rekao Allahov Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme-: “Kada sam bio na Mi'radžu, prošao sam pored skupine ljudi koji su imali bakrene nokte kojima su trgali svoja lica i prsa.” ‘Ko su ovi, Džibrile?’ - upitao sam ga, a on mi odgovori: ‘To su oni što su klevetali ljude i kaljali njihovu čast.”
Navodi Ibn Ebi-Hatim od Ebu-Seida el-Hudrija, koji kaže: “Rekli smo: 'O Allahov Poslaniče, ispričaj nam šta si vidio u noći Lejletul-Mi’radžu’, pa je odgovorio: ‘...Zatim me je odveo do jednog dijela Allahovih stvorenja. To je narod čiji predstavnici prilaze sa strane jedni drugima i sijeku s njih komadiće tijela, poput obuće; pa kada se nekom od njih stavi u usta, kaže mu se: -Jedi, kao što si jeo - a on će u tom jelu nalaziti samo smrt.’ ‘O Muhammede, i kad bi u tome našao smrt, ona mu je mrska.’ Pa sam pitao: ‘O Džibrile, ko su ovi?’ ‘To su klevetnici, podrugljivci’ – odgovori on.
Bilježi Ebu Bekr el-Ismaili od Ibn Omera -radijallahu te'ala anhuma- da je rekao Allahov Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme- : “O vi koji vjerujete samo jezikom i u čija srca iman još nije ušao, ne pratite i ne istražujte mahane muslimana, jer onome ko istražuje tuđe mahane Allah će istražiti njegove mahane. A čiju mahanu Allah istraži, razotkrit će ga među njegovim najbližim.”
-ONO ŠTO SE PRENOSI OD ASHABA O OGOVARANJU-
Ušao je Omer ibnu-l-Hattab kod Ebu Bekra es-Siddika -radijallahu te'ala anhuma- a on, Ebu Bekr držao se i vukao za jezik. Rekao mu je Omer: “Šta to radiš, Allah ti oprostio grijehe?” “Kaže Ebu Bekr -radijallahu te'ala anhu- : “Ovo je ono što hoće da me uništi.”
Rekao je Omer -radijallahu te'ala anhu-: “Na vama je da se sjećate i spominjete Uzvišenog Allaha jer je to lijek (za srca); i da se klonite spominjanja ljudi jer je to bolest.”
-ONO ŠTO SE PRENOSI OD TABI'INA O OGOVARANJU-
Rekao je Katade -rahmetullahi te'ala alejhi-: “Spomenuto nam je da se kazna u kaburu sastoji od tri trećine: jedna trećina je za one koji su druge ogovarali; druga trećina je za one koji se nisu čuvali mokraće; a treća trećina je za one koji su prenosili tuđe riječi.”
Prenosi Imam el-Kurtubi -rahmetullahi te'ala alejhi- mišljenje većine islamskih učenjaka da se ogovaranje ubraja u velike grijehe, poput zinaluka, pijenja alkohola, krađe, prekidanja rodbinskih veza, neposlušnosti prema roditeljima i tome slično.
Kaže Imam en-Nevevi -rahmetullahi te'ala alejhi-: “U ogovarnje čovjeka se ubraja spominjanje kod njega svega onoga po čemu on ne voli da bude spomenut, bilo da se radi o njegovom tijelu, ili njegovoj vjeri, ili njegovom dunjaluku, ili njegovoj naravi, ili njegovom izgledu, ili njegovom ponašanju, ili njegovom imetku, ili njegovim roditeljima, ili njegovom djetetu, ili njegovoj ženi, ili njegovom pomoćniku, ili njegovoj odjeći, ili njegovim pokretima (prilikom hoda), ili njegovom vedrom ili namrgođenom licu.”
Kaže Hafiz Ibn Hadžer -rahmetullahi te'ala alejhi-: “Tvoj jezik ja tvoja brana (ono što te čuva od propasti). Pustiš li ga uništit će te, ukrotiš li ga spasit će te.”
Prošao je narod pored jednog pobožnjaka koji se nalazio u svojoj kućici, pa su ga upitali: “Kako ti je ime?” Odgovorio je: “Zatvorenik, tamničar.” “Zašto tako?” – ponovo su ga upitali. Rekao je: “Zatvorio sam svoj jezik, usčuvao sam ga i nisam napadao druge njime.”
Kaže Hasan el-Basri: “Ukoliko vidiš čovjeka da spominje tuđe nedostatke a svoje ostavlja po strani, znaj da ga je Uzvišeni Allah iskušao time.”
O čovječe,boj se Uzvišenog Allaha. Kloni se ovog zla djela. Čuvaj se ogovaranja ljudi. Ne budi od onih koje Uzvišeni Allah iskušava a da toga nisu ni svjesni. Ne daji svoja dobra djela drugom čovjeku, kako ne bi došao na Sudnji dan kao gubitnik, bez dobrih djela.
I najopasnija vrsta ogovaranja jeste ogovaranje učenih ljudi, uleme i onih koji traže znanje, pa makar se kod njih, u njihovom radu i ponašanju i nalazile neke od grešaka. Savršenstvo pripada samo Uzvišenom Allahu, a griješenja su bili pošteđeni samo poslanici.
Kaže Ibn Asakir -rahmetullahi te'ala alejhi-: “Onaj koga Uzvišeni Allah iskuša s ogovaranjem učenjaka, iskušan je s mrtvilom srca.”
-ŠTA JE REKAO ŠEJHU-L-ISLAM IBN TEJMIJJE O OGOVARANJU-
Upitan je Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje -rahmetullahi te'ala alejhi-: “Je li dozvoljeno ogovaranje određenih ljudi i kakav je propis toga?” Odgovorio je Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje -rahmetullahi te'ala alejhi-: “Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Kod govora o gibetu, ogovaranju, osnova je da je ogovaranje ono kakvim ga je protumačio Allahov Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme- kada je upitan o njemu. Rekao je -sallallahu alejhi ve selleme-: “To je da spomeneš svoga brata po onome što on ne voli.” Rečeno je: “Šta misliš Allahov Poslaniče, ako je to što sam rekao o mom bratu istina?” Na to je Poslanik –sallallahu alejhi ve sellem- odgovorio: “Ako je pri njemu to što si rekao onda si ga ogovorio, a ako bude laž onda si ga potvorio” Pojasnio je Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme- u ovom hadisu razliku između ogovaranja i potvore. Laž, tj. spominjanje kod brata nečega što nije pri njemu Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme- je poistovijetio s potvorom, a laž je zabranjena ma o kome se radilo, o muslimanu ili nevjerniku, ali laganje, klevetanje i izmišljanje na vjernika je mnogo teže. Ogovaranje je u uskoj vezi s islamskim bratstvom. Stoga težina ogovaranja zavisi od vjere, imana onog ko se ogovara. Pa, ukoliko kod onog koji se ogovara iman bude veći i posljedica ogovaranja bit će veća.” (Sažetak iz djela Medžmu'atu-r-resail ve-l-mesail)
-ŠTA JE REKAO IMAM IBNU-L-KAJJIM O OGOVARANJU-
Rekao je Ibnu-l-Kajjim -rahmetullahi te'ala alejhi-: “Svaki dio tijela bit će kažnjavan shodno djelu. Tako da će se usne onoga koji je kidao meso drugih, tj. ogovarao druge i kaljao njihovu čast rezati (na drugom svijetu) vatrenim makazama.” (Tuhfetu-l-vedud)
Pogledaj, brate moj, ti koji želiš da izvučeš pouku iz riječi ovog cijenjenog imama -rahmetullahi te'ala alejhi-, kako će se onima koji su uznemiravali druge svojim jezicima; svojim jezicima koje nisu sputavali svojim usnama; koji nisu svoje usne učinili branom dugim jezicima; pogledaj kako će se takvima u Berzehu rezati vatrenim kliještima njihove usne; da nas Uzvišeni Allah sačuva vatre.
Znaj dragi moj brate, da su nam najbolji uzor u našoj vjeri Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme-, njegove pravedne halife, zatim svi ostali ashabi i oni koji su došli poslije njih i slijedili ih u dobru, da je Uzvišeni Allah svima njima zadovoljan.
Neka je slava i hvala Uzvišenom Allahu onoliko kolika je Njegova -subhanehu ve te’ala- veličina i koliko samo Njemu dolikuje. Nema drugog boga osim Njega, i neka je salavat i selam na Poslanika -sallallahu alejhi ve selleme- na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji slijede jedinu ispravnu i kod Uzvišenog Allaha priznatu vjeru islam, do Sudnjega dana.
-ZABRANA OGOVARANJA U KUR'ANU-
Kaže Uzvišeni Allah: “... I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostanje”. (Prijevod značenja 12. ajeta sure El-Hudžurat)
Kaže Ibn Kesir -rahmetullahi te'ala alejhi- tumačeći ovaj ajet: “U ovome se ukazuje na zabranu ogovaranja, kojeg je pojasnio Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme- u hadisu koga bilježi Ebu Davud od Ebu Hurejre -radijallahu te'ala anhu- kada kaže:” Rečeno je: ‘Allahov Poslaniče šta je to gibet?’ Da spomeneš brata po onome što on ne voli - odgovori Poslanik -sallallahu alejhi ve sellem- pa bi upitan: ‘Šta misliš Allahov Poslaniče, ako je to što sam rekao o mom bratu istina?’ Na to je Poslanik –sallallahu alejhi ve sellem- odgovorio: ‘Ako je pri njemu to što si rekao onda si ga ogovorio, a ako bude laž onda si ga potvorio”. (Bilježe ga Muslim, Tirmizi, Ibn Džerir)
-ZABRANA OGOVARANJA U SUNNETU-
Veliki je broj hadisa u kojima se zabranjuje ogovaranje. Spomenut ćemo neke od njih.
Imam el-Buhari -rahmetullahi te'ala alejhi- u svom Sahihu u poglavlju o ogovaranju navodi riječi Uzvišenog Allaha: “I ne ogovarajte jedni druge”, a zatim spominje hadis od Ibn Abbasa -radijallahu te'ala anhuma- koji kaže: “Prošao je Poslanik -sallallahu alejhi ve sellem- pokraj dva kabura (mezara) pa je rekao: ‘Uistinu se ova dvojica muče, a ne muče se zbog velikog grijeha (to zbog čega se kažnjavaju mogli su otkloniti od sebe). Jedan od njih nije se čuvao od mokraće, a drugi je išao i prenosio tuđe riječi’. Zatim je uzeo svježu granu, prelomio je na dva dijela i zaboo po jedan dio na svaki kabur. Pa su ga upitali: ‘Zbog čega si to uradio, Allahov Poslaniče?’ Rekao je: ‘Možda će im se olakšati sve dok se te grane ne osuše.”
Kaže Hafiz Ibn Hadžer:-Bilježe Ahmed i drugi od Ebu Bekra -radijallahu te'ala anhu- da je rekao: “Prošao je Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme- pokraj dva kabura pa je rekao: ‘Uistinu se ova dvojica muče i ne muče se zbog velikog grijeha. Muče se zbog nečuvanja od ogovaranja i mokraće”. (Fethul-Bari)
Bilježe Buharija i Muslim da je Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme- na Oprosnom hadždžu rekao: “Uistinu su vaša krv, i vaš imetak, i vaša čast nepovrijedljivi (sveti), kao što vam je nepovrijedljiv ovaj vaš dan, u ovom vašem mjesecu, na ovom vašem mjestu. Zar vam nisam dostavio?”
Bilježi Ebu Davud u svome Sunenu hadis od Aiše -radijallahu te'ala anha- da je rekla: “Rekla sam Allahovom Poslaniku -sallallahu alejhi ve selleme-: ‘Šta će ti Safija takva i takva’- pokazujući rukom na nizak rast. Pa je Poslanik –sallallahu alejhi ve selleme- rekao: “Izustila si tako kupnu riječ koja bi i more -kada bi se s njim pomiješala- zagorčila”.
U hadisu kojeg prenosi Muaz –radijallahu anhu- kaže Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme- : “Bog ti dao dobro, o Muaze. Zar nešto drugo strovaljuje ljude u vatru osim njihove zle izreke”. (Bilježe ga Ahmed, Tirmizi i drugi)
Bilježi Ebu Davud da je Poslanik –sallallahu alejhi ve selleme- rekao: “Najkrupnija i najgora vrsta kamate kod Uzvišenog Allaha je ohalaljivanje, smatranje dopuštenim, časti čovjeka muslimana”. Zatim je proučio riječi Uzvišenog: ‘A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju...”. (El-Ahzab,58)
Bilježe Ibn ebi-d-Dunja i el-Bejheki da je rekao Allahov Poslanik –sallallahu alejhi ve selleme-: “Ogovaranje je teže od zinaluka.” Rečeno je: “Kako?” Kaže Poslanik –sallallahu alejhi ve selleme-: “Čovjek čini zinaluk, zatim se pokaje pa, mu Uzvišeni Allah oprosti. Dok onome koji ogovara druge Allah neće oprostiti sve dok mu ne oproste oni koje je ogovorio.”
Bilježi Ahmed da je Allahov Poslanik –sallallahu alejhi ve selleme- prošao pored mezara pa je rekao: “Uistinu je stanovnik ovog mezara jeo ljudsko meso.” Kaže Hafiz Ibn Hadžer u komentaru Sahiha Buharije: “Pod jedenjem ljudskog mesa podrazumijeva se ogovaranje ljudi i prenošenje tuđih riječi.”
Bilježi Ebu Davud od Enes ibn Malika -radijallahu te'ala anhu- da je rekao Allahov Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme-: “Kada sam bio na Mi'radžu, prošao sam pored skupine ljudi koji su imali bakrene nokte kojima su trgali svoja lica i prsa.” ‘Ko su ovi, Džibrile?’ - upitao sam ga, a on mi odgovori: ‘To su oni što su klevetali ljude i kaljali njihovu čast.”
Navodi Ibn Ebi-Hatim od Ebu-Seida el-Hudrija, koji kaže: “Rekli smo: 'O Allahov Poslaniče, ispričaj nam šta si vidio u noći Lejletul-Mi’radžu’, pa je odgovorio: ‘...Zatim me je odveo do jednog dijela Allahovih stvorenja. To je narod čiji predstavnici prilaze sa strane jedni drugima i sijeku s njih komadiće tijela, poput obuće; pa kada se nekom od njih stavi u usta, kaže mu se: -Jedi, kao što si jeo - a on će u tom jelu nalaziti samo smrt.’ ‘O Muhammede, i kad bi u tome našao smrt, ona mu je mrska.’ Pa sam pitao: ‘O Džibrile, ko su ovi?’ ‘To su klevetnici, podrugljivci’ – odgovori on.
Bilježi Ebu Bekr el-Ismaili od Ibn Omera -radijallahu te'ala anhuma- da je rekao Allahov Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme- : “O vi koji vjerujete samo jezikom i u čija srca iman još nije ušao, ne pratite i ne istražujte mahane muslimana, jer onome ko istražuje tuđe mahane Allah će istražiti njegove mahane. A čiju mahanu Allah istraži, razotkrit će ga među njegovim najbližim.”
-ONO ŠTO SE PRENOSI OD ASHABA O OGOVARANJU-
Ušao je Omer ibnu-l-Hattab kod Ebu Bekra es-Siddika -radijallahu te'ala anhuma- a on, Ebu Bekr držao se i vukao za jezik. Rekao mu je Omer: “Šta to radiš, Allah ti oprostio grijehe?” “Kaže Ebu Bekr -radijallahu te'ala anhu- : “Ovo je ono što hoće da me uništi.”
Rekao je Omer -radijallahu te'ala anhu-: “Na vama je da se sjećate i spominjete Uzvišenog Allaha jer je to lijek (za srca); i da se klonite spominjanja ljudi jer je to bolest.”
-ONO ŠTO SE PRENOSI OD TABI'INA O OGOVARANJU-
Rekao je Katade -rahmetullahi te'ala alejhi-: “Spomenuto nam je da se kazna u kaburu sastoji od tri trećine: jedna trećina je za one koji su druge ogovarali; druga trećina je za one koji se nisu čuvali mokraće; a treća trećina je za one koji su prenosili tuđe riječi.”
Prenosi Imam el-Kurtubi -rahmetullahi te'ala alejhi- mišljenje većine islamskih učenjaka da se ogovaranje ubraja u velike grijehe, poput zinaluka, pijenja alkohola, krađe, prekidanja rodbinskih veza, neposlušnosti prema roditeljima i tome slično.
Kaže Imam en-Nevevi -rahmetullahi te'ala alejhi-: “U ogovarnje čovjeka se ubraja spominjanje kod njega svega onoga po čemu on ne voli da bude spomenut, bilo da se radi o njegovom tijelu, ili njegovoj vjeri, ili njegovom dunjaluku, ili njegovoj naravi, ili njegovom izgledu, ili njegovom ponašanju, ili njegovom imetku, ili njegovim roditeljima, ili njegovom djetetu, ili njegovoj ženi, ili njegovom pomoćniku, ili njegovoj odjeći, ili njegovim pokretima (prilikom hoda), ili njegovom vedrom ili namrgođenom licu.”
Kaže Hafiz Ibn Hadžer -rahmetullahi te'ala alejhi-: “Tvoj jezik ja tvoja brana (ono što te čuva od propasti). Pustiš li ga uništit će te, ukrotiš li ga spasit će te.”
Prošao je narod pored jednog pobožnjaka koji se nalazio u svojoj kućici, pa su ga upitali: “Kako ti je ime?” Odgovorio je: “Zatvorenik, tamničar.” “Zašto tako?” – ponovo su ga upitali. Rekao je: “Zatvorio sam svoj jezik, usčuvao sam ga i nisam napadao druge njime.”
Kaže Hasan el-Basri: “Ukoliko vidiš čovjeka da spominje tuđe nedostatke a svoje ostavlja po strani, znaj da ga je Uzvišeni Allah iskušao time.”
O čovječe,boj se Uzvišenog Allaha. Kloni se ovog zla djela. Čuvaj se ogovaranja ljudi. Ne budi od onih koje Uzvišeni Allah iskušava a da toga nisu ni svjesni. Ne daji svoja dobra djela drugom čovjeku, kako ne bi došao na Sudnji dan kao gubitnik, bez dobrih djela.
I najopasnija vrsta ogovaranja jeste ogovaranje učenih ljudi, uleme i onih koji traže znanje, pa makar se kod njih, u njihovom radu i ponašanju i nalazile neke od grešaka. Savršenstvo pripada samo Uzvišenom Allahu, a griješenja su bili pošteđeni samo poslanici.
Kaže Ibn Asakir -rahmetullahi te'ala alejhi-: “Onaj koga Uzvišeni Allah iskuša s ogovaranjem učenjaka, iskušan je s mrtvilom srca.”
-ŠTA JE REKAO ŠEJHU-L-ISLAM IBN TEJMIJJE O OGOVARANJU-
Upitan je Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje -rahmetullahi te'ala alejhi-: “Je li dozvoljeno ogovaranje određenih ljudi i kakav je propis toga?” Odgovorio je Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje -rahmetullahi te'ala alejhi-: “Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Kod govora o gibetu, ogovaranju, osnova je da je ogovaranje ono kakvim ga je protumačio Allahov Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme- kada je upitan o njemu. Rekao je -sallallahu alejhi ve selleme-: “To je da spomeneš svoga brata po onome što on ne voli.” Rečeno je: “Šta misliš Allahov Poslaniče, ako je to što sam rekao o mom bratu istina?” Na to je Poslanik –sallallahu alejhi ve sellem- odgovorio: “Ako je pri njemu to što si rekao onda si ga ogovorio, a ako bude laž onda si ga potvorio” Pojasnio je Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme- u ovom hadisu razliku između ogovaranja i potvore. Laž, tj. spominjanje kod brata nečega što nije pri njemu Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme- je poistovijetio s potvorom, a laž je zabranjena ma o kome se radilo, o muslimanu ili nevjerniku, ali laganje, klevetanje i izmišljanje na vjernika je mnogo teže. Ogovaranje je u uskoj vezi s islamskim bratstvom. Stoga težina ogovaranja zavisi od vjere, imana onog ko se ogovara. Pa, ukoliko kod onog koji se ogovara iman bude veći i posljedica ogovaranja bit će veća.” (Sažetak iz djela Medžmu'atu-r-resail ve-l-mesail)
-ŠTA JE REKAO IMAM IBNU-L-KAJJIM O OGOVARANJU-
Rekao je Ibnu-l-Kajjim -rahmetullahi te'ala alejhi-: “Svaki dio tijela bit će kažnjavan shodno djelu. Tako da će se usne onoga koji je kidao meso drugih, tj. ogovarao druge i kaljao njihovu čast rezati (na drugom svijetu) vatrenim makazama.” (Tuhfetu-l-vedud)
Pogledaj, brate moj, ti koji želiš da izvučeš pouku iz riječi ovog cijenjenog imama -rahmetullahi te'ala alejhi-, kako će se onima koji su uznemiravali druge svojim jezicima; svojim jezicima koje nisu sputavali svojim usnama; koji nisu svoje usne učinili branom dugim jezicima; pogledaj kako će se takvima u Berzehu rezati vatrenim kliještima njihove usne; da nas Uzvišeni Allah sačuva vatre.
Znaj dragi moj brate, da su nam najbolji uzor u našoj vjeri Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme-, njegove pravedne halife, zatim svi ostali ashabi i oni koji su došli poslije njih i slijedili ih u dobru, da je Uzvišeni Allah svima njima zadovoljan.
A što se tiče onih koji ne poznaju život i djelo Allahovog Poslanika -sallallahu alejhi ve selleme-, ili onih koji to poznaju ali u svome životu ništa od toga ne sprovode osim onog što njihovim strastima i prohtjevima odgovara, takvih se trebamo klonuti i nikako ih ne smijemo uzeti za prijatelje. Sunnet Allahovog Poslanika -sallallahu alejhi ve selleme- je poput Nuhove –alejhi-s-salatu ve-s-selam- lađe, kako su to uporedili islamski učenjaci. Onaj ko se ukrca u nju, tj. onaj ko se prihvati Sunneta, spasio se; a svaki onaj koji odbacuje i razilazi se s Sunnetom, osuđen je na propast.
-MOTIVI KOJI NAVODE NA OGOVARANJE-
(da nas ih Uzvišeni Allah sačuva)
1. Ispoljavanje srdžbe jednog čovjeka prema drugom dovodi do pojave mržnje među njima. Kada god se ta mržnja poveća među njima poveća se i ogovaranje protivnika.
2. Druženje i potpomaganje svojih prijatelja kojima je navika da ogovaraju druge i kaljaju njihovu čast. Pa kada se nađu u njihovom društvu nezgodno im je da prekinu svoga prijatelja koji spominje druge po lošem, ili da napuste njihovo društvo bojeći se da se njihov prijatelj ne naljuti na njih i da ne poruše to njihovo dugotrajno prijateljstvo.
3. Napadanje drugog i ogovaranje druge osobe, spominjanje nekih njenih osobina koje nisu bile poznate među narodom, onda kada on bude napadnut ili ogovoren od strane te osobe, umjesto da zamoli Uzvišenog Allaha za oprost njemu i toj osobi kako su radile prve generacije.
4. Ogovaranje i spominjanje drugih osoba po lošim osobinama kako bi odvratili poglede ljudi od sebe prema tim osobama, kako drugi ljudi ne bi primjetili njihove manjkavosti nego se zaposlili drugima.
5. U motive ogovaranja drugih osoba spada i želja za uzdizanjem sebe na račun omalovažavanja drugih. Pa se tako zna desiti da neko za drugoga govori da je neznalica s ciljem da dokaže kako je on bolji i pametniji od njega.
6. Takođe, u motive ogovaranja i spominjanja drugih osoba po lošim osobinama spada i zavist. Tako da neko, iz zlobe i zavisti, ogovara drugoga ko među narodom ima ugled i čast, koga narod voli, hvali i poštuje.
7. U uzročnike ogovaranja spadaju i igra, zabava, ismijavanje, imitiranje i zbijanje šala s drugima kako bi se drugi nasmijali, oraspoložili i pridobili za sebe.
8. Iskazivanje čuđenja prema osobi koja ponekad pogriješi u vjeri, naročito kada je riječ o učenjaku ne vodeći računa o riječima Allahovog Poslanika -sallallahu alejhi ve selleme- da učenjak, mudžtehid kada pogodi riješenje odgovarajući na neko pitanje ima dvije nagrade, a da ukoliko pak pogriješi ima jednu nagradu. I ne imajući na umu da savršenstvo pripada samo Uzvišenom Allahu i da su griješenja bili pošteđeni samo poslanici.
9. Ispoljavanje milosti prema drugima govoreći: “Jadnik. Da mu se Uzvišeni Allah smiluje i spasi ga od onoga čime ga je iskušao.” I mnogi ljudi dokazujući se da su milostivi govore ovo u društvu, na skupu, a neće da se obrate svome Uzvišenom Gospodaru i zamole Ga za pomoć i oprost njegovom bratu.
10. Ponekad kao uzročnik ogovaranja može biti i srdžba radi Allaha, naročito kada se vidi neko zlo. Tako da čovjek koji ne poznaje Poslanikove metode otklanjanja dotičnog zla, lošeg djela, vrlo lahko može upasti u ogovaranje spominjući osobu koja čini taj dotični grijeh.
Molimo Uzvišenog Allaha da nas sačuva ovih i svih drugih motiva koji podstiču na ovaj opasni grijeh.
-DOZVOLJENE VRSTE OGOVARANJA-
Kaže Imam Muhjiddin Ebu Zekerijja Jahja en-Nevevi -rahmetullahi te'ala alejhi-: “U cilju očuvanja vjere, ogovaranje je dozvoljeno u šest sljedećih slučajeva:
1. Kada je nekome nanesena nepravda dozvoljeno mu je da se požali vladaru, sudiji ili nekome drugom od vlasti i utjecaja na onoga ko mu je nepravdu nanio. Takav može reći: ‘Taj i taj mi je nanio nepravdu, ili taj i taj mi je to i to učinio.’
2. Kada se traži pomoć da se nešto što ne valja promijeni, a onome ko ga čini pomogne da se popravi. Tada je dozvoljeno nekome od utjecaja reći: ‘Taj i taj čini to i to, pa ga spriječi da to više ne čini.’ ili tome slično.
3. Kada se traži nečije mišljenje, npr. muftijino, pa mu se kaže: ‘Taj i taj, ili moj otac, ili moj brat, ili moja žena, učinio (la) mi je takvu i takvu nepravdu. Ima li on (ona) to pravo i kako da se od njega (nje) spasim, svoje pravo ostvarim.’ Bolje je reći: ‘Jedan čovjek, ili jedna žena, ili jedan otac, ili jedno dijete učinilo je to i to.’ Međutim, ako je potrebno, dozvoljeno je osobu imenovati.
4. Kada se muslimani trebaju upozoriti na neko zlo. Ovdje se, svakako, misli na davanje savjeta, nikako na uznemiravanje i činjenje nereda.
5. Kada se neko javno raskalašeno ponaša ili ne krije novotarije kao što je pijenje alkohola, nepravedno uzimanje imetka od drugih i slično, dozvoljeno ga je spomenuti takvim kakvim se javno pokazuje. U drugim stvarima to je zabranjeno, osim ako ne postoji drugi opravdan razlog.
6. Kada je neko općepoznat pod nekakvim nadimkom, dozvoljeno ga je pomenuti po takvim nadimkom u cilju njegova raspoznavanja od drugih ljudi, osim ako se time htio poniziti, jer je to zabranjeno. Ukoliko ga je moguće raspoznati po njegovom imenu, bolje bi bilo da se ne spominje njegov nadimak ili neka njegova osobina po kojoj je poznat među narodom.”
(Komentar Muslimovog Sahiha od Imama en-Nevevija, 16/132,133)
-POGLAVLJE O PRENOŠENJU TUĐIH RIJEČI-
Pod nemimetom se podrazumijeva prenošenje riječi jednih ljudi drugima s ciljem unošenja nereda, razdora i mržnje među njima. Onaj koji prenosi tuđe riječi suprostavlja se naredbi Uzvišenog Allaha kada kaže: “Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata...” (Prijevod značenja 10. ajeta sure El-Hudžurat) Suprostavlja se ovoj naredbi Uzvišenog jer on čini sve na unošenju razdora i mražnje među braćom muslimanima, nikako na popravljanju njihovog stanja, a Allah –subhanehu ve te'ala- kaže: “...i popravite međusobne razmirice...” (Prijevod značenja 1. ajeta sure El-Enfal)
Rekao je Uzvišeni Allah o prenošenju tuđih riječi: “(i ne slušaj) klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi.” (Prijevod značenja 11. ajeta sure El-Kalem)
Kaže Ibn Kesir -rahmetullahi te'ala alejhi-: “tj. onoga koji hoda među ljudima i spletkari među njima.”
Allahove riječi “i žena njegova koja spletkari” u suri El-Leheb odnose se na Ebu Lehebovu ženu koja je prenosila tuđe riječi s ciljem sijanja razdora i mržnje među muslimanima.
Kaže Poslanik -sallallahu alejhi ve selleme-: “a drugi je išao i prenosio tuđe riječi” (Buharija)
Zabilježeno je od Ibn Mes'uda -radijallahu te'ala anhu- da je rekao: “Ne govorite mi ništa jedni o drugima. Želim da odem od vas širokih prsa.” (Tirmizi i Ebu Davud)
Rekao je Ibn Abbas -radijallahu te'ala anhuma-: “Ko tebi prenosi riječi o drugom, znaj da ce ih i drugima prenositi o tebi, pa ga se čuvaj!”
Na kraju dragi moj brate i plemenita sestro, učinimo da nam stalno budu pred očima riječi Uzvišenog Allaha: “On ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.”
(Prijevod značenja 18. ajeta sure Kaf)
Neka je slava i hvala Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam na Njegova Poslanika, Muhammeda i sve koji slijede islam do Sudnjeg dana.
E.M.
