Abdullah b. Omer, r.a. prenosi da je Muhammed, a.s. rekao:
"BUDI NA DUNJALUKU KAO STRANAC ILI PUTNIK."
(Prenosi Buhari)
Ovim riječima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., iznesen je islamski stav u pogledu čovjekovog življenja i ponašanja na ovom svijetu. Najbolji komentar dao je sam prenosilac ovog hadisa Ibni Omer, r.a.: "Kada omrkneš ne očekuj svanuće, a kada osvaneš- ne očekuj smrknuće. Iskoristi zdravlje prije bolesti a život prije smrti." Lejs dodaje u svojoj predaji: "... i smatraj sebe među mrtvima."
Poređenje, kao način izražavanja u svom obraćanju Ummetu, Allahov Poslanik, s.a.v.s., upotrebljava na mnogo mjesta. U ovom hadisu Alejhisselam ukazuje na važnost našeg bitnijeg nevezivanja za ovaj svijet, obzirom da je naš cilj u povratku Allahu, a ovaj svijet je samo "ahiretska njiva". Naravno, ovo poređenje sa strancem, koji nema mjesta gdje bi se skrasio niti poznanika na koga bi se oslonio, dovoljno govori o načinu čovjekovog ophođenja i saobraćanja sa ovim svijetom i onim što je na njemu. Još eklatantniji primjer je putnika, koji prolazi kroz određena područja, bez stalnog boravka u njima, da bi stigao na određeni cilj kome se uputio.
Imami - Nevevi, r.a., komentarišući ovaj hadis, veli: "Nemoj smatrati ovaj svijet svojom domovinom niti se vezivati za njega kao sto se ni stranac ne vezuje za stranu zemlju u kojoj trenutno boravi." Abdullah b. Mesu'd, r.a., kaže:
"Allahov Poslanik, s.a.v.s., je spavao na hasuri a kada je ustao vidjeli su se tragovi hasure na njegovom tijelu. Rekli smo: "Allahov Poslaniče, da ti napravimo prostirku!" Rekao je: "Što se tiče mene i dunjaluka, ja sam na njemu kao jahač koji se zadrži u hladu ispod stabla a zatim ode i ostavi ga. " (Prenose Tirmizi, Ahmed, Ibn Madždže, El-Hakim, Ebu Davud, Et-Tajalisi i dr.)
Imami Gazali, r.a., u svom djelu "Minhadžu-l-abidin" veli: "Zuhd postoji i u halalu i u haramu. U haramu je zuhd - farz, a u halalu - nafila. Uzmi od dunjaluka samo ono što ti je neophodno a ostavi uživanje za džennet, jer je to kuća uživanja u susjedstvu Gospodara svih svjetova".
Abdullah b. Mubarek, r.a., je bio upitan: "Ko su kraljevi ?" Odgovorio je: "Zahidi - oni koji nisu vezani za ovaj svijet !"
Pogrešno je mišljenje da je zahid onaj čovjek koji nema imetka. Naprotiv, u islamu se gornja ruka - ona koja daje, smatra vrijednijom od donje - one koja uzima. Ko bi davao zekat, zekatulfitr, sadaku i ostalo da nije vjernika i njihovog kapitala?
Međutim, stav islamske uleme, u njihovim mnogobrojnim djelima je, da vjernik može i treba da posjeduje imetak ali da taj imetak ne posjeduje njega ! Čuveni šejh Ebu Hasan Es-Sazeli, r.a., učio je slijedeće u svojim dovama: "Naš Gospodaru, učini dunjaluk posjedom u našim rukama, a ne dozvoli da uđe u naša srca !"
Sufjan Es-Sevri r.a. je upitan: " Da li bogat čovjek može biti zahid?" Odgovorio je: "Da. Ako bude iskušavan - pa se strpi, i ako zadobije blagodat - pa zahvali!"
Dakle, značenje zuhda nije odricanje od dunjaluka, nego pokušaj vjernika da spriječi dunjaluk i dunjalučke interese da prodru i okupiraju njegovo srce.
Na kraju, spomenimo slučaj Davuda i Sulejmana, a.s., koji su bili kraljevi u svom vremenu, ali kapital i raskoš nisu okupirali njihovo srce. H. Ebu Bekr, Osman, Abdurrahman b. Awf, r.a., i dr. ashabi su raspolagali velikim kapitalom, ali su ga uložili za potrebe Islama i muslimana, dosljedno primjenjujući citirani hadis- o strancu i putniku. Oni su ga najbolje shvatili i primijenili u praksi.
Što se tiče nas - prosudimo sami: da li gradimo zidine kao da ćemo u njima vječno živjeti ili se osjećamo strancima i putnicima ?!
Zapitajmo se: Putujemo li ?!
dr. Šefik Kurdić
