Pretvaranje je osobina koja treba da bude strana svakom muslimanu, jer iskrenost koja krasi pripadnike islama ne može da egzistira u srcu koje se pretvara i licemjerje čini. Zbog velike opasnosti pretvaranja mnogi kur’anski ajeti i hadisi upozoravaju sljedbenike islama da se klone tog svojstva. Allah dž.š. kaže: “A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju, koji se samo pretvaraju i nikome ništa ni u naruč ne daju.” (Kur’an, CVII:4-7) Pretvaranje u molitvi je npr. kada čovjek u nečijem prisustvu (npr. dok je u džamiji) bolje “dotjeruje” svoj namaz, a kad je sam on ga klanja na brzinu ne vodeći puno računa o skrušenosti i tadili erkanu. Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Najviše se za vas bojim malog širka.” Upitali su ga: “A šta je to mali širk Allahov poslaniče ?” Odgovorio je: “To je pretvaranje (rija’). Uzvišeni Allah će reći, kada bude presuđivao ljudima na Sudnjem danu: Idite onima pred kojima ste se pretvarali na dunjaluku pa vidite hoće li vas oni nagraditi.” (Ahmed ibn-Hanbel, Musned, 5/428) Iz ovog hadisa razumijemo da djela koja su popraćena pretvaranjem neće biti primljena kod Allaha dž.š. Zbog toga je neophodno da svjesno odbacimo pretvaranje i da djela radimo samo radi Allahovog dž.š. zadovoljstva.
Šta se podrazumjeva pod pretvaranjem ?
Suština pretvaranja se ogleda u nastojanju čovjeka da stekne ugled kod drugih ljudi time što će im pokazati svoje lijepe osobine. Te osobine on može da izrazi kroz izgled svoga tijela, govora, odijela, rada itd.
Pretvaranje putem tijela se najčešće izražava na licu, tako što se čovjek pretvara izrazima svoga lica npr. da puno razmišlja, da se boji ispita na Sudnjem danu, da ga boli loše stanje muslimana itd. Isti je slučaj sa izražavanjem lažne tuge, ili veselja s ciljem da se udovolji onima koji se zbog nečeg raduju, ili za nečim tuguju.
Pretvaranje putem tijela može biti izraženo i u načinu hoda, kao npr. da se čovjek pretvara da je skrušen tako što uvijek, dok hoda, gleda ispred sebe i korača umjerenim korakom. Pretvaranje putem tijela može biti izraženo u pokretima koje čovjek čini rukama, nogama, glavom itd., zatim namjernim ostavljanjem tragova sedžde i sličnog, kako bi to ljudi vidjeli. Pretvaranje se čak može ogledati i u frizuri koju čovjek nosi.
Pretvaranje govorom je kad čovjek vazi, savjetuje, govori o onome što je dobro i korisno za ljude, ne s namjerom da ljude uputi na dobro i da im pomogne, nego s ciljem da lažno pokaže ljudima kako se on brine za njih, ili da istakne svoju superiornost nad njima. Isti je slučaj kada čovjek pokreće usne pretvarajući se da čini zikr itd.
Pretvaranje izgledom odijela je kad čovjek oblači odjeću kojom se želi dodvoriti svojoj sredini prikazujući sebe kao skrušenog i dobrog čovjeka, a u svojoj duši on nije i ne želi biti dobar čovjek.
Pretvaranje u djelima je npr. kad se čovjek druži, poziva u goste itd. dobre ljude samo da bi svijet vidio kako se on nalazi u društvu dobrih ljudi. Pretvaranje je i kad čovjek uredno klanja namaz u prisustvu drugih, a kad je sam on u obavljanju namaza nije tako precizan. Tu se ubrajaju i drugi dobri poslovi koje čovjek radi da bi ga ljudi vidjeli, a ne radi ih radi Allahovog dž.š. zadovoljstva.
Pretvaranje, kao što smo vidjeli, može biti izraženo u različitim vidovima. Međutim, zajednička osobina svakog pretvaranja je da je ono u čemu se čovjek pretvara vezano za interes ljudi, a ne za interes Alahovog dž.š. zadovoljstva.
Tajnovito (nesvjesno) pretvaranje
Otvoreni vid pretvaranja je kad čovjek svjesno želi da se predstavi u svjetlu kakav on nije u svojoj suštini. Ovaj vid pretvaranja je vezan za prave licemjere (munafike). Međutim, vrlo je važno znati da ni najbolji i najiskreniji vjernici nisu pošteđeni pretvaranja i da oni ponekad padnu u njegovu zamku. Zbog toga i oni trebaju biti oprezni i uvijek pokajanje činiti moleći Allaha dž.š. da im oprosti grijehe za koje oni znaju i za one koji oni ne znaju. Kada ulema govori o nesvjesnom pretvaranju ona često navodi primjer čovjeka koji npr. ima naviku da redovito klanja noćni namaz. Međutim, on to čini s određenom poteškoćom, ali kad ima gosta on zaboravi na tu poteškoću. Isto tako je i slučaj sa pobožnim čovjekom koji želi da mu se zbog njegove pobožnosti ukazuje poštovanje, da ga ljudi poselamljuju, hvale, pomažu mu u njegovim poslovima, jeftinije mu prodaju, ustaju ispred njega itd., a ukoliko mu nešto od toga bude uskraćeno njemu bude teško.
Iz straha od tajnovitog pretvaranja iskreni vjernici nastoje da sakriju vidove svoga takvaluka za koje je normalno da se ne obznanjuju. Želja im je da njihova djela ne budu pomiješana sa bilo kakvim interesima osim jednog i jedinog, a to je da njihova djela budu urađena isključivo radi Allahovog dž.š. zadovoljstva i da Allah dž.š. sa njima bude zadovoljan. Iskreni vjernici su svjesni da Allah dž.š. prima samo ono što je iskreno u ime Njegovo učinjeno.
Zbog čega se čovjek pretvara ?
Vrlo su različiti razlozi i motivi koji navode ljude da se pretvaraju. U cjelini to su određeni dunjalučki interesi koji sami po sebi mogu biti dozvoljeni (halal), ili zabranjeni (haram). Tako npr. neko se pretvara da je pošten i povjerljiv da bi se domogao položaja blagajnika kako bi mogao što više krasti. Znam jednog čovjeka koji je, na jakoj kiši, klanjao nafila namaze pred kućom čovjeka od kojeg je imao namjeru da kupi konje. Vlasnik konja je tom “dobrom muslimanu” dao konje na veresiju i normalno stigao do suda u potrazi da mu se naknada za konje isplati. Allahu dž.š. su najmrži ovakvi koji se pretvaraju čineci dobra djela kako bi im to omogućilo da urade ono što je zabranjeno (haram).
Manje griješan vid pretvaranja je kad se čovjek pretvara, ne da bi postigao ugled koji će mu omogućiti da uradi ono što je zabranjeno, nego iz želje da sakrije svoje mahane. Iako je ovaj vid pretvaranja manje opasan, nema sumnje da je i on zabranjen, jer čovjek musliman treba da radi dobra djela samo radi Allahovog dž.š. zadovoljstva.
Liječenje bolesti pretvaranja
Pretvaranje biva uzrokom propadanja dobrih djela i ne primanja istih od strane Allaha dž.š. Kako smo iz spomenutog hadisa vidjeli Allah dž.š. će one koji su se pretvarali poslati da traže sebi nagradu od onih kojima su se pretvarali, a ovi ih neće moći za to nagraditi, jer je On taj koji jedini nagrađuje na Sudnjem danu. Zbog ove činjenice, svaki iskreni vjernik treba uložiti maksimalan napor da se kloni pretvaranja u bilo kom obliku i da moli Allaha dž.š. da mu oprosti svako nesvjesno pretvaranje, od kojeg se čovjek vrlo teško može sačuvati.
Da bi čovjek izliječio ovu opaku bolest potrebno je sasjeći njene korijene koji se ogledaju u tri želje: želji da te ljudi hvale, da te ne kude, ili da ti se otvore putevi da od njih izvučeš neku korist. Ove tri želje često navode ljude da se pretvaraju, svjesno, ili nesvjesno. Prema tome, ovakve želje čovjek treba ukloniti iz svoga srca. Na njihovo mjesto čovjek treba usaditi želju da Allah dž.š. bude zadovoljan s njegovim djelima i da njegova djela budu primljena, kao dobra djela, kod Allaha dž.š.
U cilju liječenja ove bolesti vrlo je važno spoznati njenu opasnost koja se ogleda u uništavanju dobrih djela. Kada čovjek zna da od djela popraćenog pretvaranjem neće imati koristi na Sudnjem danu, normalno je da će se on kloniti pretvaranja. Nadalje, onaj ko spozna ovu činjenicu uvidjet će da eventualne dunjalučke interese, koje može postići pretvaranjem, nisu vrijedne da za njih proda džennetska uživanja na ahiretu, ili da zbog njih Džehennem zaradi.
U cilju borbe protiv pretvaranja vrlo je važno svjesno odbijanje šejtanskog došaptavanja. Ovaj vid borbe je potrebno naučiti i uvijek ga primjenjivati. Ovo je naročito važno kada su ibadeti u pitanju. Naime, ukoliko čovjek i uspije da od sebe odagna gore spomenute tri želje, šejtan ga neće ostaviti, nego će nastojati da ga podstakne na pretvaranje, naročito dok čini ibadet u nečijem prisustvu. Kad god čovjeku dođu takve misli on treba da ih otjera od sebe, da potvrdi svoju odlučnost da on taj ibadet ne čini radi ljudi, nego radi Allahovog dž.š. zadovoljstva, da ga nije briga da li ga ljudi gledaju, ili ne gledaju.
U borbi protiv pretvaranja vrlo je važno često se sjećati loših posljedica koje pretvaranje donosi čovjeku na dunjaluku i ahiretu. Zbog toga, kako smo već naglasili, preporučuje se često sjećanje na to da dobro djelo, popraćeno pretvaranjem, neće biti primljeno kod Allaha dž.š.
Šejtanova zamka vezana za pretvaranje
Šejtan je veoma lukav i vjernik se mora čuvati njegovih zamki. Jedna od njegovih zamki vezanih za pretvaranje je i ta da on nagovara čovjeka da ne čini dobra djela “kako bi izbjegao pretvaranje”. Čovjek ne smije slušati šejtana, nego treba gledati da li je namjera (nijet) koja stoji iza tog njegovog djela ispravna i da li je to djelo šerijatski dozvoljeno. Ukoliko je nijet ispravan i djelo dozvoljeno čovjek se ne smije osvrtati na ovakva šejtanska došaptavanja, jer ukoliko na njih bude obraćao pažnju on će prestati raditi dobra djela u potpunosti, a to je isto tako opasno kao i samo pretvaranje.
U nastojanju čovjeka da se čuva pretvaranja, da izbjegne šejtanove zamke, čovjek treba da zna da mu je u tome najvažnija Allahova dž.š. pomoć, a zatim pomoć njegove braće i sestara u islamu koji ga podstiču na dobro i odvraćaju od zla. Zbog toga čovjek mora puno moliti Allaha dž.š. za pomoć i kretati se u čestitom i moralnom društvu.
prof. dr. Šukri Ramić - Časopis Hilal br.15 -
