Grijesi se dijele na četiri vrste prema poretku:
Prvi dio: Vlastiti grijesi vezani za vlasništvo, a oni predstavljaju čovjekovo prisvajanje onoga što mu ne pripada, kao što su osobine gospodarstva, veličine, uzvišenosti, sile, nadmoći i porobljavanje stvorenja i sl..
Drugi dio: Šejtanski grijesi. To su grijesi u kojima se čovjek poistovjećuje sa šejtanom u njihovom činjenju. Poistovjećivanje sa šejtanom biva u pakosti, nasilju, varanju, potkradanju, prijevari, zavjeri, naredbi izvršavanja nepokornosti Allahu, uljepšavanje grijeha, zabrana pokornosti Allahu i odvraćanje od nje, novotarstvo u Vjeri, pozivanje na novotarije i zablude. Ovaj dio po svojoj štetnosti dolazi iza prvoga dijela, iako je njegova štetnost manja.
Treći dio: Zvjerski grijesi. To su grijesi kojima se čovjek poistovjećuje sa zvijerima. To su grijesi neprijateljstva, srdžbe, prosipanje krvi, nasilje prema slabima i nemoćnima. Iz ovoga dijela nastaju različite vrste uznemiravanja ljudi i smjelosti da se počini nepravda i neprijateljstvo.
Četvrti dio. Životinjski grijesi. To su grijesi kojima se čovjek poistovjećuje sa životinjama, kao što je nastojanje udovoljavanja strasti stomaka i spolnog organa. Iz njih se rađaju blud, krađa, uzimanje siročetovog imetka, škrtost, tvrdičluk, kukavičluk, malodušnost, očaj. Pod ovaj dio potpada većina ljudskih grijeha, zato što su u nemoći počiniti vlastite ili zvjerske grijehe. Iz ovoga dijela prelaze u druge dijelove. Ovaj dio ih vuče za povodac ka drugim dijelovima.
Vrste grijeha
Dvije su vrste grijeha: Mali i veliki.
Imam Ibnul-Kajjim kaže: „Kur’an i Sunnet, te konsenzus ashaba i tabiina poslije njih, kao i imama ukazuje da se grijesi dijele na velike i male.’’ Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: ‘’Ako se budete klonili velikih grijehova, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvešćemo vas u divno mjesto.’’ (En-Nisa 31) ‘’One koji se klone velikih grijehova i naročito razvrata, a grijehove bezazlene On će oprostiti jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prašta - On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i otkad ste bili zameci u utrobama majki vaših; zato se ne hvališite bezgriješnošću svojom - On dobro zna onoga koji se grijeha kloni.’’ (En-Nedžm 32)
Od Ibn Mes’uda se prenosi da je rekao: „Upitao sam Allahovog Poslanika koji je grijeh najveći kod Allaha?“ Odgovorio je: „Da Allahu pripišeš druga, a On te je stvorio.“ Rekao sam: „Uistinu je to golemo.“ Upitao sam: „A koji onda poslije njega?“ Odgovorio je: „Da ubiješ svoje dijete iz bojazni da će s tobom jesti.“ Upitao sam: „A koji onda?“ Odgovorio je: „Da počiniš blud sa suprugom tvoga komšije.“ (Buhari, Muslim)
Od Ebu Bekra prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Hoćete da vas obavijestim koji je najveći od svih grijeha? Ponovivši to tri puta. Odgovorili su: „Dakako, Allahov Poslaniče.“ Rekao je: „Pripisivanje Allahu druga i neposlušnost roditeljima.“ Zatim je sjeo nakon što je bio oslonjen i rekao: „A također i lažan govor.“ Neprestano je to ponavljao sve dok nismo rekli: „Da hoće ušutjeti.“ (Buhari, Muslim)
Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Pet namaza, džuma do džume, ramazan do sljedećeg ramazana brišu grijehe koji se počine između njih ako se izbjegavaju veliki grijesi.“ U drugoj predaji stoji: „Ako ne zavladaju veliki grijesi.“ (Muslim)
Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Čuvajte se sedam grijeha koji su uzrok patnje i propasti.“ Rekoše: „Allahov Poslaniče, a koji su to?“ Odgovorio je: „Širk, sihr, ubistvo osobe koju je Allah zabranio ubiti osim s pravom, uzimanje kamate, uzimanje siročetovog imetka, bježanje sa bojnog polja, potvora časnih i nevinih vjernica za blud.“ (Buhari, Muslim)
Postoji razilaženje o granicama velikog grijeha i u broju velikih grijeha. Neki su rekli da ih ima ukupno četiri, neki sedam, neki devet, neki jedanaest, a neki sedamdeset. Neki čovjek je rekao Ibn Abbasu: „Koliko ima velikih grijeha? Je li ih sedam?“ Odgovorio je: „Prije će biti da ih je sedamsto, nego sedam. Ali veliki grijeh prestaje biti veliki sa traženjem oprosta, a mali grijeh nije mali ukoliko se u njemu ustrajava.“
Ispravno mišljenje je da veliki grijesi nisu precizno naznačeni. To je svaki grijeh poslije kojeg kao posljedica dolazi kazna na dunjaluku, ili prijetnja vatrom, ili prokletstvo ili izljevanje srdžbe, ili kazna, ili negiranje vjerovanja. Ono što nema za posljedicu kaznu na dunjaluku niti posebnu prijetnju na Ahiretu smatra se malim grijehom.
Ali mali grijesi mogu postati veliki iz nekoliko sljedećih razloga:
1.Ustrajnost i stalno činjenje grijeha, kao što je navedeno u riječima Ibn Abbasa, radijAllahu anhu,: „Nema velikog grijeha uz traženje oprosta, niti je mali grijeh mali ako se u njemu ustrajava.“
2.Potcjenjivanje grijeha. Od Aiše, radijAllahu anha, se prenosi da je rekla: „Rekao mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,: „O Aiša, čuvaj se potcjenjenih djela (malih grijeha) jer će se i za njih odgovarati pred Allahom.“ (Ibn Madže, Ahmed)
Od Sehla ibn S’ada, radijAllahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Čuvajte se malih grijeha koji se potcjenjuju, a to je poput ljudi koji su sišli u sredinu doline, pa je jedan donio granu, drugi, pa su ispekli hljeb. Grijesi koji se potcjenjuju kada rob bude kažnjavan za njih uništit će ga.“ (Ahmed)
Od Abdullaha ibn Mes’uda prenosi se da je rekao: „Vjernik vidi svoje grijehe kao da sjede ispod velikog brda i boji se da će ono na njega pasti. A nevjernik vidi svoje grijehe poput mušice koja sleti na njegov nos pa on postupi ovako.“ Ebu Šihab kaže: „To jest zamahne svojom rukom iznad nosa.“
3.Radovanje i ponositost malim grijehom. Kao npr., da čovjek kaže: „Jesi li vidio kako sam obeščastio ovoga i spomenuo njegove loše osobine sve dok ga nisam zastidio ili sam ga prevario.“
4.Da bude učenjak za kojim se drugi povode. Kada učenjak počini mali grijeh i to se manifestira među ljudima postaje mu veliki grijeh. Ako čovjek učini grijeh, a zatim ga iznese u javnost, jer se onome ko javno čini grijeh neće oprostiti. Zato je svaki musliman dužan da se udalji od svih grijeha, malih i velikih da bi postigao uspjeh i na dunjaluku i na Ahiretu.
Autor: Dr. Seid El Kahtani
