10 UZROKA NASTANKA NOVOTARIJA

Novotarije imaju svoje uzroke, a od njih su sljedeći:

Prvo: neznanje, a neznanje je opasan nedostatak. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: -„Ne govori ono što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.“ (El-Isra, 36) Od Abdullaha ibn Amra ibn El-Asa, radijAllahu anhu, prenosi se da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: -„Allah neće najedanput od ljudi oduzeti znanje, nego će usmrtiti učenjake i sa njima podići znanje. Među ljudima će ostaviti poglavare neznalice koji će davati fetve bez znanja, pa će tako zalutati i druge odvoditi u zabludu.“ (Buhari, Kitabu el itisam bil kitabi ves sunneh, 187/8, 7307; Muslim, Kitabu ilm, 2058/4, 2673)

Drugo: slijeđenje strasti je jedan od opasnih uzroka koji ljude odvode u novotarije i zablude.-„.. i ne povodi se za strašću da te ne odvede sa Allahovog puta, one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.“ -„Budi strpljiv uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji za licem Njegovim, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce da Nas spominje nehajnim učinili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.“ (El-Kehf, 28) -„Šta misliš o onome koji je svoju strast za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, a on svjestan bio, u zabludu skrenuo, i sluh njegov, i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će ga, ako neće Allah, na Pravi put uputiti? Zašto se ne opametite?“ (El-Džasije, 23) -„Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strasti-ma svojim, a ne Allahovom uputom! Allah, doista, neće uputiti na Pravi put narod koji sam sebi nepravdu čini.“ (El-Kasas, 50) -„...oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dođe od Gospodara njihova Uputa.“ (En-Nedžm, 23)

Treće: vezivanje za sumnje. Novotari se vežu za sumnje i zapadaju u novotarije. -„On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni čija su srca pokvarena - željni smutnje i svoga tumačenja – slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah. Oni koji su dobro u nauku upućeni govore:’’Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!’’- A samo razumom obdareni shvaćaju“(Ali Imran, 7) 

Četvrto: isključivo oslanjanje na razum. Onaj ko se osloni na svoj razum, a ostavi tekst iz Kur’ana i Sunneta ili jednog od njih, zalutao je. -„Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, po svome nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je očito skrenuo s Pravog puta.“ (El-Ahzab, 36)

Peto: slijepo slijeđenje i fanatizam. Većina sljedbenika novotarija slijepo slijedi svoje očeve i šejhove. Fanatično se pridržavaju svoj-ih pravaca. -„ A kada im se kaže:’’Slijedite ono što je Allah objavio!’’ – oni odgovaraju:’’Ne, nego ćemo slijediti ono na čemu smo naše pretke zatekli.’’ Zar i onda kada im preci nisu ništa shvaćali, niti su na Pravom putu bili.“ (El-Bekare, 170) -„Oni čak govore:’’Mi smo zatekli pretke naše kako ispovije- daju vjeru i prateći njihove tragove mi smo na Pravom putu.“ (Ez-Zuhruf, 22) Sljedbenicima novotarija su uljepšana njihova djela, pa zato Uzvišeni kaže u prijevodu značenja ajeta : -„Zar pomoći možeš onome kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim? Allah doista u zabludu skreće onoga koga hoće, a na Pravi put upućuje koga hoće, pa ne izgaraj od žalosti za njima, Allah, doista, dobro zna sve što oni rade.“ (Fatir, 8) Allah , Azze ve Dželle, pojašnjavajući stanje sljedbenika novotari-ja i zabluda kaže u prijevodu značenja ajeta: -„Na Dan kad se njihova lica u Vatri budu prevrtala, govorit će:’’Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali! I govorit će:’’Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni sa Pravog puta odveli, Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim.“ (El-Ahzab, 66-68)

Šesto: miješanje i druženje sa sljedbenicima zla je jedan od uzroka koji vode u zapadanje u novotarije i njihovo širenje među ljudima. Allah, Azze ve Dželle, pojašnjava da će se kajati onaj koji se druži sa zlim ljudima. -„Na Dan kada zalim prste svoje bude grizao govoreći:’’Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravog puta držao! Kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo! On me je od opomene (Kur’ana) odvratio nakon što mi je priopćen bio! – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu.“ (El-Furkan, 27-29) -„Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju, neka si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu. A ako te šejtan navede da zaboraviš, onda ne sjedi sa zalimima kad se sjetiš.“ (El-En’am, 68) -„On vam je već u Knjizi objavio: ‘’Kada čujete da se Allahove riječi poriču i da im se izruguje, ne sjedite s njima dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao oni. Allah će sigurno sastaviti u Džehennemu sve licemjere i nevjernike.“ (En-Nisa, 140) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Primjer lijepoga sagovornika (druga) i lošega sagovornika je kao primjer onoga koji nosi miris mošusa i koji puše u kovački mijeh. Onaj koji nosi miris mošusa ili će te namirisati, ili ćeš od njega kupiti, ili ćeš od njega osjetiti lijep miris. Onaj koji puše kovački mijeh ili će ti zapaliti odjeću, ili ćeš osjetiti ružan miris.“ (Buhari, 287/6, 5534; Muslim, 2026/4, 2628)

Sedmo: šutnja učenjaka i skrivanje znanja jedan je od razloga širenja novotarija i nereda među ljudima. -„One koji budu tajili jasne dokaze koje smo Mi objavili, i Uputu (Pravi put) nakon što smo ga pojasnili ljudima u Knjizi, njih će Allah prokleti, a proklet će ih i oni koji imaju pravo da proklinju. Oprostiću samo onima koji se pokaju i poprave, i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.“ (El-Bekare, 159) -„Doista oni koji taje ono što je Allah u Knjizi objavio i to prodaju za bagatelnu cijenu – ti u trbuhe svoje samo vatru trpaju, na Sudnjem danu Allah ih neće ni osloviti, niti ih očistiti, njima pripada kazna bolna.“ (El-Bekare, 174) -„A kada Allah uze obavezu od onih kojima je data Knjiga da će to sigurno ljudima objašnjavati i ništa iz nje neće kriti, pa su je oni za leđa svoja bacili, prodajući je za bagatelnu cijenu! A ružno li je to što za to kupuju.“ (Ali Imran, 187) Allah, Azze ve Dželle, obavezao je grupaciju iz Ummeta da se bavi pozivom ka Allahu, i da naređuje dobro a sprječava zlo. -„I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, oni će šta žele postići.“ (Ali Imran, 104) Od Ebu Seida, radijAllahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: -„Ko od vas vidi kakvo loše djelo neka ga promijeni svojom rukom, ako ne može, onda svojim jezikom. Ako ni to ne može, onda svojim srcem, a to je najslabiji iman.“ (Muslim, Kitabi iman, 69/1, 49) Ovaj hadis pojašnjava da je naređivanje dobra i odvraćanje od zla obaveza svakoj osobi prema ovim nabrojanim stepenima. Od Abdullaha ibn Mes’uda prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: -„Svaki vjerovjesnik kojeg je Allah slao određenom ummetu prije mene imao je iz svoga ummeta pomagače i drugove koji su se pridržavali njegovog sunneta i slijedili njegovu naredbu. Zatim bi poslije njih došle generacije koje bi govorile ono što nisu radile. Radile bi ono što im nije bilo naređeno. Ko se protiv njih bude borio svojom rukom, on je vjernik. Ko se protiv njih bude borio svojim jezikom, on je vjernik. Ko se protiv njih bude borio svojim srcem, on je vjernik. Poslije toga nema imana ni koliko je zrno gorušice.“ (Muslim, Kitabi iman, 70/1, 50) Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko bude upitan o nekom znanju koje poznaje, a onda ga prikrije, bit će na Sudnjem danu zauzdan uzdama od vatre.“ (Tirmizi, Kitabu ilm, 29/5, 2649; Ebi Davud, Ilm, 321/3, 3658; Ibn Madže, Muqadimeh, 98/1, 266; Ahmed, Musned, 263/2, 305; Albani, Sahihu Sunnen) 

Osmo: Oponašanje i slijepo slijeđenje nevjernika jedan je od najvećih uzroka nastanka novotarija među muslimanima. Na to ukazuju hadis Ebu Vakida El-Lejsija, radijAllahu anhu, koji kaže: „Izašli smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na Hunejn. Tek smo nedavno prešli na Islam. Prešli su na Islam na dan oslobođenja Mekke. Prošli smo pored nekog drveta i rekli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,: „Napravi nam Zatu Envat kao što oni imaju Zatu Envat!“ Nevjernici su imali drvo oko kojeg su boravili i svoje oružje za njega okačivali. Nazivali su ga Zatu Envat. Kada smo to rekli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Allahu ekber! Rekli ste, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ono što su rekli i sinovi Israilovi Musau: „Napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove! Vi ste, uistinu, narod koji nema znanja,- reče on“ (El-Ea’raf, 138) Vi ćete sigurno postupati po običajima onih prije vas.“ (Ebi Asim, Kitabus sunneh, 37/1,76; Hasen, Albani, Kitabus sunneh, 37/1; Tirmizi, Kitabu el fiten, 475/4,2180, hasen sahih) U ovom hadisu je jasan dokaz da je oponašanje nevjernika podstaklo sinove Israilove da upute ovaj ružan zahtjev. Isto to je navelo ashabe Vjerovjesnika Muhammeda , sallallahu alejhi ve sellem, da ga pitaju da im odredi jedno drvo u kojem će tražiti bereket mimo Allaha, Azze ve Dželle. Tako je većina ljudi iz reda muslimana oponašala nevjernike u djelima novotarija i širka, mnogoboštva, kao što su praznici i rođendani, novotarije na dženazama i zidanje turbeta. Nema sumnje da je slijeđenje običaja drugih jedno od poglavlja strasti i novotarija. (Tenbihu uli ebsari ila kemal el din ve ma fi el bid’a min ahtar, El šejh Salih Seid es-Suhejmi, 147; Kitabu tevhid, El šejh Salih el Fevzan, 87; Ehvae vel iftiraq vel bid’a ve mevqafus selefu minha, El šejh Nasir Abdulkerim Uqla, 170/2) To je još jasnije iz hadisa Ebu Seida El-Hudrija u kojem kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

-„Sigurno ćete slijediti običaje onih prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat. Čak i kada bi ušli u gušterovu rupu, vi biste ih slijedili.“ Rekli smo: „Allahov Poslaniče, jesu li to židovi i kršćani? Odgovorio je: „Ko bi drugi bio?“ (Buhari, El itisam bil kitabi ves sunneh,7320; Muslim, Kitabu ilm, 2669) Imam En-Nevevi kaže: „Običaji su pravci ili putevi, a pedljem, podlakticom i gušterovom rupom želi se dočarati ogromna suglas-nost u nepokornostima i prekršajima, ali ne i suglasnost u nevjerstvu. Ovo je očito nadnaravno djelo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer se desilo ono o čemu je i obavijestio.“ (Šerh Sahihu Muslim, 460/16) Očituje se da su pedalj, podlaktica, put i ulazak u rupu, vid dočaravanja slijeđenja nevjernika u svemu onome što Šerijat zabranjuje ili smatra pokuđenim. (Fethul bari, Ibn Hadžer, 301/13) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na oponašanje sljedbenika drugih vjera, rekavši: -„Poslan sam pred sami Sudnji dan sa sabljom, sve dok ne bude obožavan Allah Jedini Koji nema sudruga. Učinio je moju opskrbu pod sjenom moga koplja, a poniženje je dao onome ko se suprostavlja mojoj naredbi. Ko se poistovijeti sa nekim narodom, on je od njih.“ (Imam Ahmed ibn Hanbel, Musned, 50/2, 92. Hadis prenosi od Ibn Omera) 

Deveto:Oslanjanje na slabe i apokrifne hadise jedan je od uzro-ka koji vodi u novotarije i njihovo širenje. Mnogi sljedbenici novotar-ija oslonili su se na isprazne, slabe hadise koji su izmišljeni kao laž na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Takve hadise, hadiski stručnjaci ne prihvataju za izgradnju šerijatskih pravila. Odbacili su ispravne hadise koji se suprostavljaju novotarijama kojih se oni pridržavaju. Time su zapali u propast i teškoću. Nema stanja, i nema snage osim uz pomoć Allaha. (Medžmu’u fetava Ibn Tejmijje,361-363/22; El Itisam, Imam Eš-Šatibi, 287/1) 

Deseto:Ekstremizam i pretjerivanje jedan je od najvećih uzroka širenja novotarija i njihove pojave. To je uzrok i pojave mnogoboštva (širka) među ljudima. Ljudi su poslije Adema, alejhissellam, bili u čistom tevhidu (ispovijedali jednoću Allahu) deset stoljeća. Poslije toga su se veza-li za dobre ljude i pretjerali u tome, sve dok ih nisu počeli obožavati mimo Allaha, Azze ve Dželle. Allah Uzvišeni poslao je Nuha da poziva u tevhid. Zatim su se jedan za drugim smjenjivali poslanici, a.s. (El bidaje ven nihaje, Ibn Kesir, 106/1) Pretjerivanje i ekstremizam može biti vezano za ličnosti, kao što je smatranje vođa i evlija svetima, njihovo uzdizanje iznad stepena koji zaslužuju. To, na kraju, vodi u obožavanje. Pretjerivanje u vjeri može biti i dodavanjem na ono što je Allah, Azze ve Dželle, propisao, ili pretjeranom žestinom i nepravednim izvođenjem drugih iz Islama. Pretjerivanje u suštini označava prelazak granice u vjerovanjima i djelima, tako da se nešto previše pohvali ili pokudi izvan činjeničnog stanja. (Iktidau es-siratil musteqim, šejhul-islam Ibn Tejmijje, 289/1) Allah Uzvišeni upozorio je na pretjerivanje rekavši sljedbeni-cima Knjige: „O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju, i o Allahu govorite samo istinu. Mesih, Isa sin Merjemin, samo je Allahov poslanik,... “ (En-Nisa, 171) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na pretjerivanje u vjeri. Od Ibn Abbasa, radijAllahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: -„Čuvajte se pretjerivanja u vjeri, jer je pretjerivanje u vjeri one prije vas u propast odvelo.“ (Ibn Madže, Kitabu el menasik, 1008/2; Imam Ahmed, Musned, 347/1; En-Nesaji, 268/5; Iktidau es-siratil musteqim, Ibn Tejmijje, 289/1, sahih) Očituje se da je pretjerivanje u vjeri jedan od najvećih uzroka širka, novotarija i strasti. (Iktidau es-siratil musteqim, Ibn Tejmijje, 289/1; El Itisam, Imam Eš-Šatibi, 329-331/1; Ehvae vel iftiraq vel bid’a ..., šejh Nasir Abdulkerim Uqla, 171/1, 183) Zbog opasnosti pretjerivanja u vjeri Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je pretjerano hvaljenje, rekavši: -„Nemojte me uzdizati kao što su kršćani uzdigli Isaa sina Merjemina. Ja sam samo Njegov rob. Recite: ‘Allahov rob i Njegov poslanik’.“ (El Buhari, Kitabu enbija, 171/4, 3445)

__________________________________________________________

Iz Knjige: SVJETLOST SUNNETA I TAMA BID’ATA
Autor: Dr. Seid El Kahtani

______________________________________________________________

10 UZROKA NASTANKA NOVOTARIJA

Novotarije imaju svoje uzroke, a od njih su sljedeći:

Prvo: neznanje, a neznanje je opasan nedostatak. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: -„Ne govori ono što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.“ (El-Isra, 36) Od Abdullaha ibn Amra ibn El-Asa, radijAllahu anhu, prenosi se da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: -„Allah neće najedanput od ljudi oduzeti znanje, nego će usmrtiti učenjake i sa njima podići znanje. Među ljudima će ostaviti poglavare neznalice koji će davati fetve bez znanja, pa će tako zalutati i druge odvoditi u zabludu.“ (Buhari, Kitabu el itisam bil kitabi ves sunneh, 187/8, 7307; Muslim, Kitabu ilm, 2058/4, 2673)

Drugo: slijeđenje strasti je jedan od opasnih uzroka koji ljude odvode u novotarije i zablude.-„.. i ne povodi se za strašću da te ne odvede sa Allahovog puta, one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onom svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati.“ -„Budi strpljiv uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji za licem Njegovim, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce da Nas spominje nehajnim učinili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.“ (El-Kehf, 28) -„Šta misliš o onome koji je svoju strast za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, a on svjestan bio, u zabludu skrenuo, i sluh njegov, i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio? Ko će ga, ako neće Allah, na Pravi put uputiti? Zašto se ne opametite?“ (El-Džasije, 23) -„Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strasti-ma svojim, a ne Allahovom uputom! Allah, doista, neće uputiti na Pravi put narod koji sam sebi nepravdu čini.“ (El-Kasas, 50) -„...oni se povode samo za pretpostavkama i onim za čim duše žude, a već im dođe od Gospodara njihova Uputa.“ (En-Nedžm, 23)

Treće: vezivanje za sumnje. Novotari se vežu za sumnje i zapadaju u novotarije. -„On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni čija su srca pokvarena - željni smutnje i svoga tumačenja – slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah. Oni koji su dobro u nauku upućeni govore:’’Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!’’- A samo razumom obdareni shvaćaju“(Ali Imran, 7) 

Četvrto: isključivo oslanjanje na razum. Onaj ko se osloni na svoj razum, a ostavi tekst iz Kur’ana i Sunneta ili jednog od njih, zalutao je. -„Ni vjernik ni vjernica nemaju izbora da, kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, po svome nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je očito skrenuo s Pravog puta.“ (El-Ahzab, 36)

Peto: slijepo slijeđenje i fanatizam. Većina sljedbenika novotarija slijepo slijedi svoje očeve i šejhove. Fanatično se pridržavaju svoj-ih pravaca. -„ A kada im se kaže:’’Slijedite ono što je Allah objavio!’’ – oni odgovaraju:’’Ne, nego ćemo slijediti ono na čemu smo naše pretke zatekli.’’ Zar i onda kada im preci nisu ništa shvaćali, niti su na Pravom putu bili.“ (El-Bekare, 170) -„Oni čak govore:’’Mi smo zatekli pretke naše kako ispovije- daju vjeru i prateći njihove tragove mi smo na Pravom putu.“ (Ez-Zuhruf, 22) Sljedbenicima novotarija su uljepšana njihova djela, pa zato Uzvišeni kaže u prijevodu značenja ajeta : -„Zar pomoći možeš onome kome su njegova ružna djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim? Allah doista u zabludu skreće onoga koga hoće, a na Pravi put upućuje koga hoće, pa ne izgaraj od žalosti za njima, Allah, doista, dobro zna sve što oni rade.“ (Fatir, 8) Allah , Azze ve Dželle, pojašnjavajući stanje sljedbenika novotari-ja i zabluda kaže u prijevodu značenja ajeta: -„Na Dan kad se njihova lica u Vatri budu prevrtala, govorit će:’’Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali! I govorit će:’’Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni sa Pravog puta odveli, Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim.“ (El-Ahzab, 66-68)

Šesto: miješanje i druženje sa sljedbenicima zla je jedan od uzroka koji vode u zapadanje u novotarije i njihovo širenje među ljudima. Allah, Azze ve Dželle, pojašnjava da će se kajati onaj koji se druži sa zlim ljudima. -„Na Dan kada zalim prste svoje bude grizao govoreći:’’Kamo sreće da sam se uz Poslanika Pravog puta držao! Kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo! On me je od opomene (Kur’ana) odvratio nakon što mi je priopćen bio! – a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu.“ (El-Furkan, 27-29) -„Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju, neka si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu. A ako te šejtan navede da zaboraviš, onda ne sjedi sa zalimima kad se sjetiš.“ (El-En’am, 68) -„On vam je već u Knjizi objavio: ‘’Kada čujete da se Allahove riječi poriču i da im se izruguje, ne sjedite s njima dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao oni. Allah će sigurno sastaviti u Džehennemu sve licemjere i nevjernike.“ (En-Nisa, 140) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Primjer lijepoga sagovornika (druga) i lošega sagovornika je kao primjer onoga koji nosi miris mošusa i koji puše u kovački mijeh. Onaj koji nosi miris mošusa ili će te namirisati, ili ćeš od njega kupiti, ili ćeš od njega osjetiti lijep miris. Onaj koji puše kovački mijeh ili će ti zapaliti odjeću, ili ćeš osjetiti ružan miris.“ (Buhari, 287/6, 5534; Muslim, 2026/4, 2628)

Sedmo: šutnja učenjaka i skrivanje znanja jedan je od razloga širenja novotarija i nereda među ljudima. -„One koji budu tajili jasne dokaze koje smo Mi objavili, i Uputu (Pravi put) nakon što smo ga pojasnili ljudima u Knjizi, njih će Allah prokleti, a proklet će ih i oni koji imaju pravo da proklinju. Oprostiću samo onima koji se pokaju i poprave, i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.“ (El-Bekare, 159) -„Doista oni koji taje ono što je Allah u Knjizi objavio i to prodaju za bagatelnu cijenu – ti u trbuhe svoje samo vatru trpaju, na Sudnjem danu Allah ih neće ni osloviti, niti ih očistiti, njima pripada kazna bolna.“ (El-Bekare, 174) -„A kada Allah uze obavezu od onih kojima je data Knjiga da će to sigurno ljudima objašnjavati i ništa iz nje neće kriti, pa su je oni za leđa svoja bacili, prodajući je za bagatelnu cijenu! A ružno li je to što za to kupuju.“ (Ali Imran, 187) Allah, Azze ve Dželle, obavezao je grupaciju iz Ummeta da se bavi pozivom ka Allahu, i da naređuje dobro a sprječava zlo. -„I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, oni će šta žele postići.“ (Ali Imran, 104) Od Ebu Seida, radijAllahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: -„Ko od vas vidi kakvo loše djelo neka ga promijeni svojom rukom, ako ne može, onda svojim jezikom. Ako ni to ne može, onda svojim srcem, a to je najslabiji iman.“ (Muslim, Kitabi iman, 69/1, 49) Ovaj hadis pojašnjava da je naređivanje dobra i odvraćanje od zla obaveza svakoj osobi prema ovim nabrojanim stepenima. Od Abdullaha ibn Mes’uda prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: -„Svaki vjerovjesnik kojeg je Allah slao određenom ummetu prije mene imao je iz svoga ummeta pomagače i drugove koji su se pridržavali njegovog sunneta i slijedili njegovu naredbu. Zatim bi poslije njih došle generacije koje bi govorile ono što nisu radile. Radile bi ono što im nije bilo naređeno. Ko se protiv njih bude borio svojom rukom, on je vjernik. Ko se protiv njih bude borio svojim jezikom, on je vjernik. Ko se protiv njih bude borio svojim srcem, on je vjernik. Poslije toga nema imana ni koliko je zrno gorušice.“ (Muslim, Kitabi iman, 70/1, 50) Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko bude upitan o nekom znanju koje poznaje, a onda ga prikrije, bit će na Sudnjem danu zauzdan uzdama od vatre.“ (Tirmizi, Kitabu ilm, 29/5, 2649; Ebi Davud, Ilm, 321/3, 3658; Ibn Madže, Muqadimeh, 98/1, 266; Ahmed, Musned, 263/2, 305; Albani, Sahihu Sunnen) 

Osmo: Oponašanje i slijepo slijeđenje nevjernika jedan je od najvećih uzroka nastanka novotarija među muslimanima. Na to ukazuju hadis Ebu Vakida El-Lejsija, radijAllahu anhu, koji kaže: „Izašli smo sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na Hunejn. Tek smo nedavno prešli na Islam. Prešli su na Islam na dan oslobođenja Mekke. Prošli smo pored nekog drveta i rekli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,: „Napravi nam Zatu Envat kao što oni imaju Zatu Envat!“ Nevjernici su imali drvo oko kojeg su boravili i svoje oružje za njega okačivali. Nazivali su ga Zatu Envat. Kada smo to rekli Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Allahu ekber! Rekli ste, tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ono što su rekli i sinovi Israilovi Musau: „Napravi i ti nama boga kao što i oni imaju bogove! Vi ste, uistinu, narod koji nema znanja,- reče on“ (El-Ea’raf, 138) Vi ćete sigurno postupati po običajima onih prije vas.“ (Ebi Asim, Kitabus sunneh, 37/1,76; Hasen, Albani, Kitabus sunneh, 37/1; Tirmizi, Kitabu el fiten, 475/4,2180, hasen sahih) U ovom hadisu je jasan dokaz da je oponašanje nevjernika podstaklo sinove Israilove da upute ovaj ružan zahtjev. Isto to je navelo ashabe Vjerovjesnika Muhammeda , sallallahu alejhi ve sellem, da ga pitaju da im odredi jedno drvo u kojem će tražiti bereket mimo Allaha, Azze ve Dželle. Tako je većina ljudi iz reda muslimana oponašala nevjernike u djelima novotarija i širka, mnogoboštva, kao što su praznici i rođendani, novotarije na dženazama i zidanje turbeta. Nema sumnje da je slijeđenje običaja drugih jedno od poglavlja strasti i novotarija. (Tenbihu uli ebsari ila kemal el din ve ma fi el bid’a min ahtar, El šejh Salih Seid es-Suhejmi, 147; Kitabu tevhid, El šejh Salih el Fevzan, 87; Ehvae vel iftiraq vel bid’a ve mevqafus selefu minha, El šejh Nasir Abdulkerim Uqla, 170/2) To je još jasnije iz hadisa Ebu Seida El-Hudrija u kojem kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

-„Sigurno ćete slijediti običaje onih prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat. Čak i kada bi ušli u gušterovu rupu, vi biste ih slijedili.“ Rekli smo: „Allahov Poslaniče, jesu li to židovi i kršćani? Odgovorio je: „Ko bi drugi bio?“ (Buhari, El itisam bil kitabi ves sunneh,7320; Muslim, Kitabu ilm, 2669) Imam En-Nevevi kaže: „Običaji su pravci ili putevi, a pedljem, podlakticom i gušterovom rupom želi se dočarati ogromna suglas-nost u nepokornostima i prekršajima, ali ne i suglasnost u nevjerstvu. Ovo je očito nadnaravno djelo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer se desilo ono o čemu je i obavijestio.“ (Šerh Sahihu Muslim, 460/16) Očituje se da su pedalj, podlaktica, put i ulazak u rupu, vid dočaravanja slijeđenja nevjernika u svemu onome što Šerijat zabranjuje ili smatra pokuđenim. (Fethul bari, Ibn Hadžer, 301/13) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na oponašanje sljedbenika drugih vjera, rekavši: -„Poslan sam pred sami Sudnji dan sa sabljom, sve dok ne bude obožavan Allah Jedini Koji nema sudruga. Učinio je moju opskrbu pod sjenom moga koplja, a poniženje je dao onome ko se suprostavlja mojoj naredbi. Ko se poistovijeti sa nekim narodom, on je od njih.“ (Imam Ahmed ibn Hanbel, Musned, 50/2, 92. Hadis prenosi od Ibn Omera) 

Deveto:Oslanjanje na slabe i apokrifne hadise jedan je od uzro-ka koji vodi u novotarije i njihovo širenje. Mnogi sljedbenici novotar-ija oslonili su se na isprazne, slabe hadise koji su izmišljeni kao laž na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Takve hadise, hadiski stručnjaci ne prihvataju za izgradnju šerijatskih pravila. Odbacili su ispravne hadise koji se suprostavljaju novotarijama kojih se oni pridržavaju. Time su zapali u propast i teškoću. Nema stanja, i nema snage osim uz pomoć Allaha. (Medžmu’u fetava Ibn Tejmijje,361-363/22; El Itisam, Imam Eš-Šatibi, 287/1) 

Deseto:Ekstremizam i pretjerivanje jedan je od najvećih uzroka širenja novotarija i njihove pojave. To je uzrok i pojave mnogoboštva (širka) među ljudima. Ljudi su poslije Adema, alejhissellam, bili u čistom tevhidu (ispovijedali jednoću Allahu) deset stoljeća. Poslije toga su se veza-li za dobre ljude i pretjerali u tome, sve dok ih nisu počeli obožavati mimo Allaha, Azze ve Dželle. Allah Uzvišeni poslao je Nuha da poziva u tevhid. Zatim su se jedan za drugim smjenjivali poslanici, a.s. (El bidaje ven nihaje, Ibn Kesir, 106/1) Pretjerivanje i ekstremizam može biti vezano za ličnosti, kao što je smatranje vođa i evlija svetima, njihovo uzdizanje iznad stepena koji zaslužuju. To, na kraju, vodi u obožavanje. Pretjerivanje u vjeri može biti i dodavanjem na ono što je Allah, Azze ve Dželle, propisao, ili pretjeranom žestinom i nepravednim izvođenjem drugih iz Islama. Pretjerivanje u suštini označava prelazak granice u vjerovanjima i djelima, tako da se nešto previše pohvali ili pokudi izvan činjeničnog stanja. (Iktidau es-siratil musteqim, šejhul-islam Ibn Tejmijje, 289/1) Allah Uzvišeni upozorio je na pretjerivanje rekavši sljedbeni-cima Knjige: „O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju, i o Allahu govorite samo istinu. Mesih, Isa sin Merjemin, samo je Allahov poslanik,... “ (En-Nisa, 171) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na pretjerivanje u vjeri. Od Ibn Abbasa, radijAllahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: -„Čuvajte se pretjerivanja u vjeri, jer je pretjerivanje u vjeri one prije vas u propast odvelo.“ (Ibn Madže, Kitabu el menasik, 1008/2; Imam Ahmed, Musned, 347/1; En-Nesaji, 268/5; Iktidau es-siratil musteqim, Ibn Tejmijje, 289/1, sahih) Očituje se da je pretjerivanje u vjeri jedan od najvećih uzroka širka, novotarija i strasti. (Iktidau es-siratil musteqim, Ibn Tejmijje, 289/1; El Itisam, Imam Eš-Šatibi, 329-331/1; Ehvae vel iftiraq vel bid’a ..., šejh Nasir Abdulkerim Uqla, 171/1, 183) Zbog opasnosti pretjerivanja u vjeri Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je pretjerano hvaljenje, rekavši: -„Nemojte me uzdizati kao što su kršćani uzdigli Isaa sina Merjemina. Ja sam samo Njegov rob. Recite: ‘Allahov rob i Njegov poslanik’.“ (El Buhari, Kitabu enbija, 171/4, 3445)

__________________________________________________________

Iz Knjige: SVJETLOST SUNNETA I TAMA BID’ATA
Autor: Dr. Seid El Kahtani

______________________________________________________________

POSLJEDICE I ŠTETE NOVOTARIJA

Novotarije imaju opasne posljedice i loše završetke i kobne štete, od kojih su sljedeće:

1. Novotarije su glasnik nevjerstva. Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neće nastupiti Sudnji dan sve dok se moj Ummet ne prihvati djela prijašnjih generacija (naroda) pedalj po pedalj, lakat po lakat.“ Rečeno je: „Allahov Poslaniče, kao Perzijanci i Bizantinci?“ Odgovorio je: „A ko su ljudi osim njih.“ (Buhari, El itisam bil kitabi ves sunneh, 191/8,7319) Od Ebu Seida El-Hudrija se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Sigurno ćete slijediti običaje onih prije vas, pedalj po pedalj, lakat po lakat, čak i kada bi ušli u gušterovu rupu vi biste ih slijedili.“ Rekli smo: „Allahov Poslaniče, židovi i kršćani?“ Odgovorio je: „Pa ko drugi.“(El Buhari, Kitabu el itisam, 191/8,7320; Muslim, Kitabu el ilm, 2054/4,2669)

2. Govor o Allahu bez znanja. Onaj ko pogleda u životopis novotara vidjet će da su to ljudi koji najviše lažu na Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allah Uzvišeni upozorio je na iznošenje neistine o Njemu rekavši u prijevodu značenja ajeta: „A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, Mi bismo ga desnicom kaznili, a onda mu žilu kucavicu presjekli,..“ (El-Hakka,44)Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je upozorio na laž na njega i izrekao oštru prijetnju, oštrom kaznom za onoga ko to čini. On kaže: „Ko bude namjerno na mene iznosio laž neka sebi pripremi mjesto u vatri.“ (El Buhari, Kitabu el ilm, 41/1,108; Muslim, El muqadimeh, 7/1,2)

3. Mržnja novotara prema Sunnetu i njegovim sljedbenicima. To je dokaz opasnosti novotarija. Imam Ismail ibn Abdur-Rahman Es-Sabuni, Allah mu se smilovao, kaže: „Znakovi sljedbenika novotarija su očiti i na njima prepoznatljivi. Jedan od najuočljivijih dokaza i znakova kod njih, jeste žestoko neprijateljstvo prema onima koji nose predaje (hadise) od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i njihovo potcjenjivanje.“ (Aqidetu selef ve ashabul hadis, Imam es-Sabuni, 299)

4. Odbacivanje novotarovog djela, jer Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko u ovu našu vjeru uvede ono što nije od nje to mu se odbacuje.“ Hadis kod Buharije. A u Muslimovoj predaji stoji: „Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa onim na čemu smo mi, ono mu se odbacuje.“ 

5. Loše posljedice i ishodi za novotara, jer šejtan želi da pobijedi čovjeka na jednoj od više prepreka. Prva prepreka jeste širk Allahu Uzvišenom. Ako se spasi od ove prepreke šejtan od njega zahtijeva da počini novotariju. To potvrđuje da su novotarije opasnije od grijeha. (Medaridžu salikin, Ibnul Kajjim, 222/1) Zbog toga je Sufjan es-Sevri, Allah mu se smilovao, rekao: „Novotarija je draža Iblisu od nepokornosti. Za grijeh se može pokajati, a od novotarije se ne može pokajati.“ Ovo je u većini slučajeva, a Allah, Azze ve Dželle, upućuje koga hoće na Pravi put.

6. Iskrivljeno shvatanje novotara. On vidi dobro lošim, a loše dobrim. Sunnet kao novotariju, a novotariju kao Sunnet. Od Huzejfe ibn El-Jemana prenosi se da je rekao: „Tako mi Allaha, proširit će se novotarije, pa kada jedna od njih bude ostavljena reći će: Ostavljen je Sunnet.“ (Imam Ibn Vedah, El Bida, 162)

7. Neprimanje svjedočenja i predaje od novotara. Učenjaci hadisa, islamski pravnici i islamski metodologičari su se usaglasili da se od novotara koji postane nevjernik svojom novotarijom predaja ne može primiti. Onaj koji ne postaje nevjernik svojom novotarijom, postoji razilaženje u primanju njegove predaje. Imam En-Nevevi je dao prednost mišljenju da se predaja od takvog prima ukoliko ne poziva u svoju novotariju, a ne prima se ukoliko je propagira.

(Serh Nevevi Sahihu Muslim, 176/1)

8. Novotari najviše zapadaju u smutnje. Allah , Azze ve Dželle, je upozorio na smutnje. „I čuvajte se iskušenja koja neće pogoditi samo one među vama koji su zulum činili, i znajte da Allah žestoko kažnjava.“ (El.Enfal, 25) „ Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju njegovu (Poslanikovu), da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih bolna patnja ne snađe.“ (En-Nur,63) Ima li opasnije smutnje od suprostavljanja Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ne pokornosti njegovoj naredbi. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je podstakao na dobra djela, prije nego što se desi smutnja, rekavši: „Požurite sa djelima prije nego što dođu smutnje poput dijelova tamne noći. Čovjek će osvanuti kao vjernik, a omrknuti kao nevjernik, ili omrknuti kao vjernik, a osvanuti kao nevjernik. Prodat će svoju vjeru za ovodunjalučku korist.“ (Muslim, Kitabu iman, 110/1, 118) 

9. Novotar pravi dopunu Šerijatu, jer je svojom novotarijom sebe postavio kao zakonodavca i upotpunitelja vjere. Allah, Azze ve Dželle, je upotpunio vjeru i usavršio blagodat. On kaže u prijevodu značenja ajeta: „Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera.“(Maide,3) Uzvišeni je pojasnio da je u Kur’ani Kerimu razjasnio sve, rekavši, u prijevodu značenja ajeta: „I sjeti se onog Dana kada protiv svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka od njega samog i tebe dovedemo kao svjedoka protiv njih.“ (En-Nahl,89) 

10. Novotaru se miješa Istina i neistina. Znanje je svjetlost, kojim Allah upućuje koga želi od Svojih robova. Novotar je lišen bogobojaznosti kojom biva pomognut njen posjednik da dođe do istine. Uzvišeni kaže u prijevodu značenja ajeta: „ O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti, i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. A Allahova dobrota je neizmjerna.“ (El-Enfal, 29)

11. Novotar nosi svoje grijehe i grijeh onoga ko ga slijedi. Od Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko poziva na uputu imat će nagradu poput nagrade onoga ko ga slijedi, a ništa se od njihovih nagrada neće umanjivati. Ko poziva u zabludu imat će grijeh poput grijeha onih koji ga slijede, a od njihovih grijeha se ništa neće oduzimati.“ (Muslim, 2060/4, 2674)

12. Novotarija njenog počinitelja vodi u prokletstvo. U hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim, a kojeg prenosi Enes, radijAllahu anhu, se kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao o onima koji uvedu nove stvari u Medini, sljedeće: „...ko u njoj uvede nešto novo (novotariju) ili da utočište novotaru, neka je na njega Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi. Allah od njega neće primiti ni obavezno ni dobrovoljno djelo.“ (El Buhari, Kitabu itisam, 187/8,7306, Muslim, Kitabu hadz, 994/2, 1366) Imam Eš-Šatibi kaže: „Ovaj hadis u općenitom kontekstu obuhvata svaku uvedenu stvar suprotnu šerijatu, a novotarije su najružnije uvedene stvari.“ (El Itisam, Imam Eš-Šatibi, 96/1)

13. Između novotara i pijenja sa Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, Izvora će biti postavljena pregrada na Sudnjem danu. Od Sehla ibn Sa’da, radijAllahu anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „ Ja sam vaš predvodnik na Izvoru (Havdu), Ko mu priđe napit će se, a ko se napije nikada neće više ožednjeti. Prići će mi ljudi koje poznajem i koji mene poznaju, a zatim će se između mene i njih staviti pregrada.“ (El Buhari, Kitabu reqaiq, 264/7, Muslim, Kitabu fedail, 1793/4,229) U drugoj verziji kaže: „Oni su od mene.“, pa će se reći: „Ti ne znaš šta su oni poslije tebe uveli novo.“ Reći će: „Neka je daleko onaj koji je poslije mene mijenjao.“ (El Buhari, Kitabu reqaiq, 264/7,6583) Od Šekika a on od Abdullaha prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Moj Gospodaru, moji ashabi, moji ashabi. Pa će se reći: „Ti ne znaš šta su oni poslije tebe uveli novo.“  (El Buhari, Kitabu reqaiq, 262/7,6575. Muslim, Kitabu fedail, 1796/4,2297) Od Esme bint Ebu Bekr, radijAllahu anhuma, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Bit ću na Izvoru i gledati ko mi od vas prilazi. Ljudi će ispred mene biti odvođeni, pa ću reći: „Gospodaru, od mene iz moga Ummeta:“ Pa će se reći: „Jesi li znao šta su radili poslije tebe? Tako mi Allaha, neprestano su se vraćali svojim starim stopama.“ Ibn Ebu Mulejke bi govorio: „Allahu, mi Ti se utječemo da se vratimo svojim stopama ili da budemo dovedeni u smutnju u našoj vjeri.“ El Buhari, Kitabu reqaiq, 266/7,6593. Muslim, Kitabu fedail, 1794/4,2293) 

14. Novotar se udaljava od Allahovog spomena, jer nam je Allah, Azze ve Dželle, propisao zikrove i dove u Svojoj Knjizi, jezikom Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Neki od njih su ograničeni, kao što su zikrovi poslije namaza, jutarnji i večernji zikr, zikr prije spavanja i poslije buđenja. Neki od njih su neograničeni, tj. nisu precizirani vremenom i prostorom. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prevodu značenja ajeta: „ O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte,..“ (El-Ahzab, 41-42) Novotari se udaljavaju od ovih zikrova, ili su zaokupirani i opčinjeni svojim novotarijama ili zamjenjuju propisane zikrove novotarskim zikrovima. Tim zikrovima su neovisni o onome što je propisao Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, putem njih su se udaljili od Allahovog zikra (spomena). (Tenbihu uli ebsari ila kemal el din ve ma fi el bid’a, šejh es-Suhejmi, 189)

15. Novotari skrivaju istinu i utajuju je pred svojim sljedbenicima. Allah je zaprijetio ovakvima i njima sličnima prokletstvom. On kaže u prijevodu značenja ajeta: „One koji budu tajili jasne dokaze koje smo Mi objavili, i Pra-vi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a proklet će ih i oni koji imaju pravo da proklinju.“ (El-Bekare,159)

16. Djelo novotara udaljava od Islama. Kada postupa po novotarijama koje su neutemeljene to je razlog da se neprijatelji Islama ismijavaju sa vjerom Islamom, a ustvari Islam je čist od ovih novotarija. (Tenbihu uli ebsari, El šejh Salih Seid es-Suhejmi, 195)

17. Novotar razjedinjuje Ummet. Svojom novotarijom, on i njegovi sljedbenici, razjedinjuju muslimane. Zbog toga se pojavljuju različite stranke i grupacije. Allah, Azze ve Dželle, kaže, u prijevodu značenja ajeta: „Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti.“ (El-En’am, 159)

18. Dozvoljeno je ogovarati novotara koji javno iznosi svoju novotariju kako bi se Ummet na njegovu novotariju upozorio. Nema sumnje da je onaj koji javno obznani svoju novotariju daleko opasniji od onoga ko javno obznani svoj grijeh. Ogovaranje je zabranjeno po Kur’anu i Sunnetu, ali je dozvoljeno sa šerijatskim ciljem iz šest razloga: - Zboga nanešene nepravde, traženje pomoći za izmjenu zla, traženje fetve, upozorenja muslimana na zlo, javnog činjenja grijeha i novotarije, te radi prepoznavanja određene osobe. Neki su ovih šest stvari sastavili u istoznačne stihove.

19. Novotar slijedi svoju strast i inat i suprotstavlja se Šerijatu 

20. Novotar je sebe stavio na poziciju oponašanja Zakonodavca, jer je Allah postavio zakone i obavezao obveznike šerijatskim tekstovima da se pridržavaju njihovih Sunneta. 

Molim Allaha da meni i svim muslimanima oprosti i podari spas i na dunjaluku i na Ahiretu. Neka je salavat i selam na našeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.

_________________________________________________________________

Iz Knjige: SVJETLOST SUNNETA I TAMA BID’ATA
Autor: Dr. Seid El Kahtani

_________________________________________________________________________________