KORISTI BOGOBOJAZNOSTI - Ibn Kajjim

Ibn Avn je ispratio nekog čovjeka na put pa mu je rekao: " Preporučujem ti bogobojaznost, jer bogobojazni nikada nije usamljen ! ''

Zejd b. Eslem veli: '' Upamtio sam da su ranije govorili: ' Ko se boji Allaha, ljudi ga zavole makar i preko svoje volje. '''

Es-Sevri je rekao Ibn Ebi Zi'bu: '' Ako se budeš bojao Allaha, On će te zaštititi od ljudi, ali ako se budeš bojao ljudi, niko te, ni u čemu, neće moći zaštititi od Allaha.''

Sulejman b. Davud, alejhi selam, je rekao : " Dato nam je ono što je dato ljudima, a i ono što je njima uskraćeno. Allah nas je podučio onome čemu je podučio i druge ljude, ali nas je podučio i onome što njih nije. Međutim, nisam pronašao ništa ljepše od bogobojaznosti u tajnosti i na javi, od pravednosti u srdžbi i smirenosti,  i umjerenosti u siromaštvu i bogatstvu. "

U djelu Ez-Zuhd od imama Ahmeda navodi se u predanju da je Gospodar Uzvišeni kazao: ''Nijedno stvorenje neće se ponizno vezivati za neko drugo stvorenje pored Mene, a da mu Ja neću uskratiti i nebeske i zemaljske razloge opskrbe. Pa ako od Mene nešto zatraži Ja mu neću dati. Ako dovu uputi, Ja mu se neću odazvati. Ako oprosta zatraži Ja mu neću oprostiti. I nijedno stvorenje neće se vezati za Mene, zapostavljajući sva druga stvorenja, a da mu Ja neću osigurati i zemaljske i nebeske razloge opskrbe. Ako od Mene nešto zatraži Ja ću mu to dati. Ako Me zamoli Ja ću mu se odazvati. I ako oprosta zatraži Ja ću mu oprostiti ! ''

Iz knjige: Riznica znanja
Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje

KORISTI BOGOBOJAZNOSTI - Ibn Kajjim

Ibn Avn je ispratio nekog čovjeka na put pa mu je rekao: " Preporučujem ti bogobojaznost, jer bogobojazni nikada nije usamljen ! ''

Zejd b. Eslem veli: '' Upamtio sam da su ranije govorili: ' Ko se boji Allaha, ljudi ga zavole makar i preko svoje volje. '''

Es-Sevri je rekao Ibn Ebi Zi'bu: '' Ako se budeš bojao Allaha, On će te zaštititi od ljudi, ali ako se budeš bojao ljudi, niko te, ni u čemu, neće moći zaštititi od Allaha.''

Sulejman b. Davud, alejhi selam, je rekao : " Dato nam je ono što je dato ljudima, a i ono što je njima uskraćeno. Allah nas je podučio onome čemu je podučio i druge ljude, ali nas je podučio i onome što njih nije. Međutim, nisam pronašao ništa ljepše od bogobojaznosti u tajnosti i na javi, od pravednosti u srdžbi i smirenosti,  i umjerenosti u siromaštvu i bogatstvu. "

U djelu Ez-Zuhd od imama Ahmeda navodi se u predanju da je Gospodar Uzvišeni kazao: ''Nijedno stvorenje neće se ponizno vezivati za neko drugo stvorenje pored Mene, a da mu Ja neću uskratiti i nebeske i zemaljske razloge opskrbe. Pa ako od Mene nešto zatraži Ja mu neću dati. Ako dovu uputi, Ja mu se neću odazvati. Ako oprosta zatraži Ja mu neću oprostiti. I nijedno stvorenje neće se vezati za Mene, zapostavljajući sva druga stvorenja, a da mu Ja neću osigurati i zemaljske i nebeske razloge opskrbe. Ako od Mene nešto zatraži Ja ću mu to dati. Ako Me zamoli Ja ću mu se odazvati. I ako oprosta zatraži Ja ću mu oprostiti ! ''

Iz knjige: Riznica znanja
Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje

OLAKŠAVAJTE - NE OTEŽAVAJTE !!!

Piše: Smail L. Handžić

U predaji koja je zabilježena od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je on rekao:

 „ Došao je neki beduin i počeo obavljati malu nuždu u uglu džamije, nakon čega ga ljudi počeše grditi. To im je zabranio Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem! A kada je ovaj završio nuždu, Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi we sellem, naredi da se donese kofa sa vodom i pospe na to mjesto! “ (El-Buhari, 221; Muslim, 284) A u predaji kod Buharije se navodi da je rekao: „Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali! “ (El-Buhari, 1/323)

Ovaj veličanstveni hadis je izuzetno poučan i obiluje mnogim šerijatskim propisima koji se dotiču čistoće, međuljudskih odnosa, nekih općih šerijatskih pravila ali i biografije ličnosti Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem.

Naime, hadis govori o osobi muslimanu koji je došao u džamiju iz udaljenih pustinjskih sela, neznajući mnoge šerijatske propise, a došavši poučen paganskim i neislamskim običajima koji bijahu zastupljeni u tom vremenu u njegovoj sredini. Ovaj događaj se desio u džamiji koja se smatra drugom po vrijednosti u islamu, u džamiji Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, u Medini, u kojoj je namaz vrijedniji za hiljadu puta od namaza u nekom drugom mjestu, osim u Mesdžidu-l-haramu u Mekki.

Ashabi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, poznajući propise, odmah nasrnuše na ovog neobazrivog beduina neznalicu ne bi li ga spriječili da učini zabranjeno djelo. Počeše ga grditi i podizati svoj glas osuđujući nedoličan postupak, neki čak pohitiše da ga udaraju, međutim, onaj koji je poslan kao milost svim svjetovima, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, ih zaustavi, te reče: „Pustite ga, a na to mjesto pospite zdjelu sa vodom, ili kofu vode! Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali!“ (El-Buhari, 1/323)

Zamislimo da se ovaj slučaj desio pred našim očima, kako bismo reagovali na ovo loše djelo? Koliko se puta desilo da smo na počinjene grijehe ili pogreške drugih oštro i grubo djelovali, misleći da ćemo tom oštrinom najlakše osuditi loš postupak i postići željeni cilj odgoja? Česta je pojava da gruba i žestoka osuda budu naše osnovno, pa čak i jedino sredstvo kojim posežemo u trenutcima kada želimo da odgojno djelujemo na druge. Međutim, da li je taj način pouke najdjelotvorniji, i da li ćemo upravo sa njim postići naš cilj? Da li su nam takvi postupci zagarantovali pouku drugih i opći popravak stanja? Da li smo razmislili da li se iz njih nazire opća ili preovladavajuća korist...

Svi ljudi su griješnici, i to je njihova činjenična osnova! Zbog toga je neozbiljno od njih očekivati konstantnost razboritih i pohvalnih postupaka, pa ma ko da oni bili. Neminovno je da će se učiniti grijeh ili greška, namjerna ili nenamjerna, jer ljudi nisu meleki! Međutim, ako se iskreno pokaju svome Milostivom Gospodaru nakon što svjesno shvate svoje greške, tim postupkom će, ne samo biti discipliniraniji u ostatku svoga života, nego će postići velike i uzvišene stepene. Upravo radi toga, interes pravog i pronicljivog daije prema tim osobama treba da bude opći poravak stanja nakon iskrene tewbe, pokajanja, kao što Uzvišeni kaže: „A kad neki od njih rekoše: "Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?" – oni odgovoriše: "Da bismo se pred Gospodarem vašim opravdali i nebi li oni bogobojazni postali.“ (El-'Araf, 164) Daija nikako ne smije svojim djelovanjem žuditi ka opominjanju što većeg broja ljudi kako bi se time opravdao svome Stvoritelju. Naprotiv, pored toga, on mora biti istinski strateg i stremiti ka popravljanju nedoličnih osobina i običaja ljudi.

TEHNIKE SPREČAVANJA ČINJENJA LOŠIH DJELA

Osnovno sredstvo pri sprečavanju činjenja loših postupaka je upoznavanje drugih da je dotično djelo Šerijatom označeno kao loše, te da ga se, obzirom na njegovu štetnost, treba kloniti. To je zbog toga što činjenju lošeg djela, u većini slučajeva, neće posegnuti osim onaj koji je neznalica ili osoba slabašnog i krhkog imana (vjerovanja). Prvi se treba blago i velikodušno podučiti, a drugi nasavjetovati i opomenuti. Tome nas podučava ovaj veliki hadis!

U predaji koju je zabilježio imam Muslim, Allah mu se smilovao, Allahov poslanik je rekao: „Pustite ga i neprekidajte! Zatim ga oni ostaviše sve dok nije obavio nuždu, nakon čega ga pozva Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, i reče mu: „Zaista su ovo džamije u koje nije dozvoljeno činiti nikakvu nečistoću niti se mokriti u njoj! One su zbog toga da bi se u njima spominjao Uzvišeni Allah, klanjao namaz i učio Kur'an!“ (Muslim, 3/182, broj 659)

Neznalica se treba blago i nježno podučiti, sa osmjehom sažaljenja i birajući pri tome ugodne i lijepe riječi ako se radi o osobi koja nije inadžija i koja se ne oholi.

Imam En-Newewi, komentarišući navedeni hadis, je rekao: „U njemu se ukazuje i na blagost prema neznalici, te njegovo podučavanje bez ikakve strogoće i nanošenja neprijatnosti ako nije pogrešku učinio zbog svoga inata i omalovažavanja!“ (Muslim, 3/181)

Spomenuti beduin iz hadisa je bio zaista neznalica u pogledu mnogobrojnih propisa i islamskog bontona, na što nam ukazuje predaja od Ebu Hurejre koju su zabilježili imam Ahmed, et-Tirmizi i drugi, Allah im se smilovao, gdje se kaže: „Unišao je neki beduin u džamiju, klanjao dva rek'ata namaza, a zatim rekao: „Allahu moj, smiluj se meni i Muhammedu, i osim nas, nemoj se više nikome smilovati! Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, mu se tad okrenu, i reče: „Suzio si ono što je učinjeno širokim!“ Nedugo poslije toga je počeo da čini malu nuždu u džamiji, pa ljudi pohitiše k njemu...“ (et-Tirmizi, 147; Ibn Madžeh, 529; Ahmed, 6957, i drugi. Hadis je vjerodostojan na osnovu ocjene šejha Albanija r.)

ODNOS PREMA ONIMA KOJI SU ŽESTOKI U DONOŠENJU OSUDA

Hadis nas uči i tome kako trebamo postupiti kada su u pitanju oni koji bezrazložno odstupaju od principa blagosti i nježnosti pri uklanjanju loših postupaka.

Naime, one koji posežu za oštrom osudom i koji uskovidno razmišljaju o da'wi i širenju znanja, takve treba podučiti ispravnom djelovanju i poslaničkoj metodologiji. Njihova kolizija i suprotnost sa tradicijom Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, u pogledu blagosti i nježnosti prema neznalicama se također smatra lošim djelom, baš kao što je bio i loš postupak beduina koji se pomokrio u džamiji. Zbog toga je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, podučio ashabe, i spriječio ih u njihovoj srdžbi i oštroj i nepromišljenoj osudi beduinovog postupka.

U predajama koju bilježe el-Buhari i et-Tirmizi se navodi da ashabi: „skočiše poput njega da ga udare“ (El-Buhari, 1/323) i „pohitiše k njemu...“ (Et-Tirmizi, 147) što dovoljno opisuje njihovu srdžbu i ljutnju zbog dotičnog grijeha! Međutim, Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi we sellem, im reče: „Pustite ga i neprekidajte!“

U većini slučajeva se desi da oštra i neporomišljena osuda lošeg djela, ili učinjenog grijeha, izazove mnogo teže posljedice i doprinese pojavi još većih grijeha.

Komentarišući naš hadis, imam en-Newewi je rekao: „U njemu se ukazuje i na sprečavanje činjenja veće štete samim upuštanjem u činjenje manje, što saznajemo na osnovu riječi Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem: „Pustite ga!“ Učenjaci su kazali da su ove njegove riječi „Pustite ga!“ u sebi krile dvije koristi! Prva je ta što bi mu se naškodilo ako bi se zaustavio pri činjenju male nužde. Obzirom da je već napravljena prljavština, njen veći obim je bio manje bitan od činjenja djela koje mu može naškoditi! Druga je to što se prljavština desila u jednom dijelu džamije, a da im se dopustilo da na njega nasrnu u toku činjenja male nužde, to bi izazvalo pojavi prljanja njegovog tijela i odjeće, ali i većeg djela same džamije, a Allah najbolje zna!“ (Muslim, 3/181, 182)

OLAKŠAVAJTE A NE OTEŽAVAJTE

Mnogobrojni šerijatski tekstovi, pa i ovaj hadis, nas uče da je osnova u da'wi (u što svakako spada i pozivanje na činjenje dobrih djela i sprečavanje loših) olakšavanje i obveseljavanje, a ne otežavanje i udaljavanje ljudi od daija! To je jedna od šerijatskih intencija, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate...“ (El-Beqareh, 185) U predaji od Ebu Hurejre se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, rekao ashabima: „Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali!“ (El-Buhari, 1/323)

Koliko se ljudi udaljilo od vjere i prividni smiraj svoje bolesne duše našlo u nedoličnim mjestima i postupcima upravo zbog žestine osude njegovog počinjenog grijeha koju su mu privrijedili ljudi čije su namjere bile iskrene ali se nisu držali poslaničke metodologije uklanjanja loših djela? Zbog toga su postali životno iskušenje ovim ljudima i udaljili su ih od islama, a smatrali su da samo čine dobro djelo! Ugledajmo se na Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, o kome je Uzvišeni Allah rekao: „Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma.“ (Ali Imran, 159)

Blagost i nježnost pri upoznavanju ljudi sa štetnošću njihovih loših postupaka je nužnost u da'wi, jer ljudska duša tako zahtjeva obzirom na njenu prirodnost i sklad. Ona je samoljubljiva, nezarobljiva i neporočna, pa joj je teško prići nekim drugim načinom mimo nježnosti i blagosti. Neki islamski mislioci su, govoreći o ljudskoj duši, upoznavanju iste sa posljedicama njenog neznanja i potrebi za blagošću, kazali: „Obaveza je da se neznalica blago  i ljubazno poduči, neprimjenjujući strogoću! To je zbog toga što se pouka odnosi na neznanje ili na počinjene gluposti, a smatranje nekoga neznalicom je samo po sebi neprijatnost! Rijetko koji čovjek može biti zadovoljan tim da se prozove neznalicom, naročito u pogledu stvari iz Šerijata! Zbog toga se može primjetiti kako se osoba žestoko ljuti ako je upozoriš na grešku i njeno neznanje, ili kako se ista suprostavlja istini nakon što je njome poučena, sve iz bojazni da se ne otkrije njena mahana neznanja!“ (Ihja'u 'ulumi-d-din, 7/45)

Pronicljivi daija je onaj koji ima sposobnost da pouči, otrijezni ili popravi karakter drugih bez da ozlijedi njihovo dostojanstvo ili naruši njihova osjećanja! To je suština mudrosti u da'wi, a koju često zapostavljaju mnoge daije kada se predaju svojim brzopletim, nepromišljenim i uskovidnim postupcima!

Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša Veličanstvenog, da nam oprosti naše grijehe, da nas poduči onome što ne znamo, i da nam podari mudrosti i razboritosti u našem životu!

OLAKŠAVAJTE - NE OTEŽAVAJTE !!!

Piše: Smail L. Handžić

U predaji koja je zabilježena od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, se prenosi da je on rekao:

 „ Došao je neki beduin i počeo obavljati malu nuždu u uglu džamije, nakon čega ga ljudi počeše grditi. To im je zabranio Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem! A kada je ovaj završio nuždu, Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi we sellem, naredi da se donese kofa sa vodom i pospe na to mjesto! “ (El-Buhari, 221; Muslim, 284) A u predaji kod Buharije se navodi da je rekao: „Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali! “ (El-Buhari, 1/323)

Ovaj veličanstveni hadis je izuzetno poučan i obiluje mnogim šerijatskim propisima koji se dotiču čistoće, međuljudskih odnosa, nekih općih šerijatskih pravila ali i biografije ličnosti Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem.

Naime, hadis govori o osobi muslimanu koji je došao u džamiju iz udaljenih pustinjskih sela, neznajući mnoge šerijatske propise, a došavši poučen paganskim i neislamskim običajima koji bijahu zastupljeni u tom vremenu u njegovoj sredini. Ovaj događaj se desio u džamiji koja se smatra drugom po vrijednosti u islamu, u džamiji Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, u Medini, u kojoj je namaz vrijedniji za hiljadu puta od namaza u nekom drugom mjestu, osim u Mesdžidu-l-haramu u Mekki.

Ashabi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, poznajući propise, odmah nasrnuše na ovog neobazrivog beduina neznalicu ne bi li ga spriječili da učini zabranjeno djelo. Počeše ga grditi i podizati svoj glas osuđujući nedoličan postupak, neki čak pohitiše da ga udaraju, međutim, onaj koji je poslan kao milost svim svjetovima, Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, ih zaustavi, te reče: „Pustite ga, a na to mjesto pospite zdjelu sa vodom, ili kofu vode! Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali!“ (El-Buhari, 1/323)

Zamislimo da se ovaj slučaj desio pred našim očima, kako bismo reagovali na ovo loše djelo? Koliko se puta desilo da smo na počinjene grijehe ili pogreške drugih oštro i grubo djelovali, misleći da ćemo tom oštrinom najlakše osuditi loš postupak i postići željeni cilj odgoja? Česta je pojava da gruba i žestoka osuda budu naše osnovno, pa čak i jedino sredstvo kojim posežemo u trenutcima kada želimo da odgojno djelujemo na druge. Međutim, da li je taj način pouke najdjelotvorniji, i da li ćemo upravo sa njim postići naš cilj? Da li su nam takvi postupci zagarantovali pouku drugih i opći popravak stanja? Da li smo razmislili da li se iz njih nazire opća ili preovladavajuća korist...

Svi ljudi su griješnici, i to je njihova činjenična osnova! Zbog toga je neozbiljno od njih očekivati konstantnost razboritih i pohvalnih postupaka, pa ma ko da oni bili. Neminovno je da će se učiniti grijeh ili greška, namjerna ili nenamjerna, jer ljudi nisu meleki! Međutim, ako se iskreno pokaju svome Milostivom Gospodaru nakon što svjesno shvate svoje greške, tim postupkom će, ne samo biti discipliniraniji u ostatku svoga života, nego će postići velike i uzvišene stepene. Upravo radi toga, interes pravog i pronicljivog daije prema tim osobama treba da bude opći poravak stanja nakon iskrene tewbe, pokajanja, kao što Uzvišeni kaže: „A kad neki od njih rekoše: "Zašto opominjete narod koji će Allah uništiti ili ga teškim mukama namučiti?" – oni odgovoriše: "Da bismo se pred Gospodarem vašim opravdali i nebi li oni bogobojazni postali.“ (El-'Araf, 164) Daija nikako ne smije svojim djelovanjem žuditi ka opominjanju što većeg broja ljudi kako bi se time opravdao svome Stvoritelju. Naprotiv, pored toga, on mora biti istinski strateg i stremiti ka popravljanju nedoličnih osobina i običaja ljudi.

TEHNIKE SPREČAVANJA ČINJENJA LOŠIH DJELA

Osnovno sredstvo pri sprečavanju činjenja loših postupaka je upoznavanje drugih da je dotično djelo Šerijatom označeno kao loše, te da ga se, obzirom na njegovu štetnost, treba kloniti. To je zbog toga što činjenju lošeg djela, u većini slučajeva, neće posegnuti osim onaj koji je neznalica ili osoba slabašnog i krhkog imana (vjerovanja). Prvi se treba blago i velikodušno podučiti, a drugi nasavjetovati i opomenuti. Tome nas podučava ovaj veliki hadis!

U predaji koju je zabilježio imam Muslim, Allah mu se smilovao, Allahov poslanik je rekao: „Pustite ga i neprekidajte! Zatim ga oni ostaviše sve dok nije obavio nuždu, nakon čega ga pozva Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, i reče mu: „Zaista su ovo džamije u koje nije dozvoljeno činiti nikakvu nečistoću niti se mokriti u njoj! One su zbog toga da bi se u njima spominjao Uzvišeni Allah, klanjao namaz i učio Kur'an!“ (Muslim, 3/182, broj 659)

Neznalica se treba blago i nježno podučiti, sa osmjehom sažaljenja i birajući pri tome ugodne i lijepe riječi ako se radi o osobi koja nije inadžija i koja se ne oholi.

Imam En-Newewi, komentarišući navedeni hadis, je rekao: „U njemu se ukazuje i na blagost prema neznalici, te njegovo podučavanje bez ikakve strogoće i nanošenja neprijatnosti ako nije pogrešku učinio zbog svoga inata i omalovažavanja!“ (Muslim, 3/181)

Spomenuti beduin iz hadisa je bio zaista neznalica u pogledu mnogobrojnih propisa i islamskog bontona, na što nam ukazuje predaja od Ebu Hurejre koju su zabilježili imam Ahmed, et-Tirmizi i drugi, Allah im se smilovao, gdje se kaže: „Unišao je neki beduin u džamiju, klanjao dva rek'ata namaza, a zatim rekao: „Allahu moj, smiluj se meni i Muhammedu, i osim nas, nemoj se više nikome smilovati! Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, mu se tad okrenu, i reče: „Suzio si ono što je učinjeno širokim!“ Nedugo poslije toga je počeo da čini malu nuždu u džamiji, pa ljudi pohitiše k njemu...“ (et-Tirmizi, 147; Ibn Madžeh, 529; Ahmed, 6957, i drugi. Hadis je vjerodostojan na osnovu ocjene šejha Albanija r.)

ODNOS PREMA ONIMA KOJI SU ŽESTOKI U DONOŠENJU OSUDA

Hadis nas uči i tome kako trebamo postupiti kada su u pitanju oni koji bezrazložno odstupaju od principa blagosti i nježnosti pri uklanjanju loših postupaka.

Naime, one koji posežu za oštrom osudom i koji uskovidno razmišljaju o da'wi i širenju znanja, takve treba podučiti ispravnom djelovanju i poslaničkoj metodologiji. Njihova kolizija i suprotnost sa tradicijom Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, u pogledu blagosti i nježnosti prema neznalicama se također smatra lošim djelom, baš kao što je bio i loš postupak beduina koji se pomokrio u džamiji. Zbog toga je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, podučio ashabe, i spriječio ih u njihovoj srdžbi i oštroj i nepromišljenoj osudi beduinovog postupka.

U predajama koju bilježe el-Buhari i et-Tirmizi se navodi da ashabi: „skočiše poput njega da ga udare“ (El-Buhari, 1/323) i „pohitiše k njemu...“ (Et-Tirmizi, 147) što dovoljno opisuje njihovu srdžbu i ljutnju zbog dotičnog grijeha! Međutim, Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi we sellem, im reče: „Pustite ga i neprekidajte!“

U većini slučajeva se desi da oštra i neporomišljena osuda lošeg djela, ili učinjenog grijeha, izazove mnogo teže posljedice i doprinese pojavi još većih grijeha.

Komentarišući naš hadis, imam en-Newewi je rekao: „U njemu se ukazuje i na sprečavanje činjenja veće štete samim upuštanjem u činjenje manje, što saznajemo na osnovu riječi Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem: „Pustite ga!“ Učenjaci su kazali da su ove njegove riječi „Pustite ga!“ u sebi krile dvije koristi! Prva je ta što bi mu se naškodilo ako bi se zaustavio pri činjenju male nužde. Obzirom da je već napravljena prljavština, njen veći obim je bio manje bitan od činjenja djela koje mu može naškoditi! Druga je to što se prljavština desila u jednom dijelu džamije, a da im se dopustilo da na njega nasrnu u toku činjenja male nužde, to bi izazvalo pojavi prljanja njegovog tijela i odjeće, ali i većeg djela same džamije, a Allah najbolje zna!“ (Muslim, 3/181, 182)

OLAKŠAVAJTE A NE OTEŽAVAJTE

Mnogobrojni šerijatski tekstovi, pa i ovaj hadis, nas uče da je osnova u da'wi (u što svakako spada i pozivanje na činjenje dobrih djela i sprečavanje loših) olakšavanje i obveseljavanje, a ne otežavanje i udaljavanje ljudi od daija! To je jedna od šerijatskih intencija, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate...“ (El-Beqareh, 185) U predaji od Ebu Hurejre se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, rekao ashabima: „Zaista ste vi poslani kako bi drugima olakšavali, a ne otežavali!“ (El-Buhari, 1/323)

Koliko se ljudi udaljilo od vjere i prividni smiraj svoje bolesne duše našlo u nedoličnim mjestima i postupcima upravo zbog žestine osude njegovog počinjenog grijeha koju su mu privrijedili ljudi čije su namjere bile iskrene ali se nisu držali poslaničke metodologije uklanjanja loših djela? Zbog toga su postali životno iskušenje ovim ljudima i udaljili su ih od islama, a smatrali su da samo čine dobro djelo! Ugledajmo se na Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, o kome je Uzvišeni Allah rekao: „Samo Allahovom milošću, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma.“ (Ali Imran, 159)

Blagost i nježnost pri upoznavanju ljudi sa štetnošću njihovih loših postupaka je nužnost u da'wi, jer ljudska duša tako zahtjeva obzirom na njenu prirodnost i sklad. Ona je samoljubljiva, nezarobljiva i neporočna, pa joj je teško prići nekim drugim načinom mimo nježnosti i blagosti. Neki islamski mislioci su, govoreći o ljudskoj duši, upoznavanju iste sa posljedicama njenog neznanja i potrebi za blagošću, kazali: „Obaveza je da se neznalica blago  i ljubazno poduči, neprimjenjujući strogoću! To je zbog toga što se pouka odnosi na neznanje ili na počinjene gluposti, a smatranje nekoga neznalicom je samo po sebi neprijatnost! Rijetko koji čovjek može biti zadovoljan tim da se prozove neznalicom, naročito u pogledu stvari iz Šerijata! Zbog toga se može primjetiti kako se osoba žestoko ljuti ako je upozoriš na grešku i njeno neznanje, ili kako se ista suprostavlja istini nakon što je njome poučena, sve iz bojazni da se ne otkrije njena mahana neznanja!“ (Ihja'u 'ulumi-d-din, 7/45)

Pronicljivi daija je onaj koji ima sposobnost da pouči, otrijezni ili popravi karakter drugih bez da ozlijedi njihovo dostojanstvo ili naruši njihova osjećanja! To je suština mudrosti u da'wi, a koju često zapostavljaju mnoge daije kada se predaju svojim brzopletim, nepromišljenim i uskovidnim postupcima!

Molim Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša Veličanstvenog, da nam oprosti naše grijehe, da nas poduči onome što ne znamo, i da nam podari mudrosti i razboritosti u našem životu!

Pojavio se nered i na kopnu i na moru !

Pripremio:  Amir Smajić, prof.

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao je: 

" Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se nered i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili. " (Prijevod značenja Er-Rum, 41)

Danas, četrnaest stoljeća nakon vremena objave, čovječanstvo prolazi kroz etapu koja nije zabilježena u knjigama historije. Smutnje i razvrat nisu ostavile nijedan dom a da u njega nisu ušle. Kada je riječ o nevjernicima, danonoćno rade na širenju razvrata, i javno i tajno se bore protiv Gospodara svih svjetova. Mnogoboštvo, nevjerstvo, sihr, blud, homoseksualizam, silovanja, kamata, nepravda, ubistva, krađa i dr., svakodnevne su pojave u nevjerničkim državama. 

Milijarde raznih valuta se godišnje ulaže u naučna istraživanja samo da se dokaže da Bog ne postoji. Žele da kažu da je čovjek bog, ili pak, čovjekov razum: 

" Poslanici njihovi su govorili: 'Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje.'" (Prijevod značenja Ibrahim, 10) 

Utjeruju poslanike u laž i negiraju postojanje Sudnjeg dana: 

" Postoji samo naš život zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi' – govore oni. A oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagađaju." (Prijevod značenja El-Džasije, 24) 

Otvoreno prkose Uzvišenom Allahu, dželle šanuhu: 

" Proklet neka je čovjek, koliko samo ne vjeruje ! (Prijevod značenja Abese, 17)

Činjenica koja žalosti svakog muslimana jeste da je većina muslimana danas krenula za nevjernicima, baš kao što nam je to nagovijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Muslimanske države su prepune raznoraznih svetišta, na kojima su prisutni mnogobrojni prizori širka. 

Većina muslimanske omladine napustila je namaz i prakticiranje vjere. Nerijetka je pojava da se muslimani, po imenima, ismijavaju sa islamskim svetinjama. Neki prelaze krajnje granice u svom prkosu pa vrijeđaju i Gospodara svih svjetova. Pitamo: Zašto ? Zar nisu svjesni Allahove nesnosne patnje ?!

Mnoge muslimanke ostavile su hidžab, vjerovatno zato što nije u "modi" i "trendu". Možda bi ga i stavile ako bi ga obukla neka od svjetskih glumica ili pjevačica. Kamo sreće da se ironija prekida kod toga, nego javno i tajno svojim tijelima, uporno, pozivaju u razvrat. Zbog čega ?! Zar je razvrat bolji od čednosti u koju poziva vjera ?!

Ostavljanje namaza, posta, zekata, hadždža... Zašto ?! Zar su ovodunjalučke prolazne strasti preče od zadovoljstva Uzvišenog Allaha ?! 

Blud, kamata, neposlušnost roditeljima, homoseksualizam, droga, alkohol, kocka, psovka, ubistvo, krađa... Zašto ?! Zar se ne boje Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu ?! 

Sekularizam, demokratija, liberalizam,... Zašto ?! Zar žele dati prednost paganskim običajima nad Allahovim svetim vjerozakonom ?! Zar su nekom uskraćena prava u islamu ?! Zar ima veće slobode i počasti za čovjeka od islama ?! Zašto Allahovu riječ bacamo za leđa kao i prijašnji narodi ?!

Spas je u vjeri islamu. Krenimo pravim putem prije negoli bude kasno. Sjetimo se drevnih naroda i kako su bili kažnjeni: 

" Zar oni kaznu Našu da požuruju ?" (Prijevod značenja Es-Saffat, 176) 

Pozivajmo u dobro, odvraćajmo od zla i ukrcajmo se u lađu spasa: 

" A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u čemu su uživali, i grješnici su postali. Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi popravljali stanje. " (Prijevod značenja Hud, 116-117)

Časopis El-Asr br. 42

Pojavio se nered i na kopnu i na moru !

Pripremio:  Amir Smajić, prof.

Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, rekao je: 

" Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se nered i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili. " (Prijevod značenja Er-Rum, 41)

Danas, četrnaest stoljeća nakon vremena objave, čovječanstvo prolazi kroz etapu koja nije zabilježena u knjigama historije. Smutnje i razvrat nisu ostavile nijedan dom a da u njega nisu ušle. Kada je riječ o nevjernicima, danonoćno rade na širenju razvrata, i javno i tajno se bore protiv Gospodara svih svjetova. Mnogoboštvo, nevjerstvo, sihr, blud, homoseksualizam, silovanja, kamata, nepravda, ubistva, krađa i dr., svakodnevne su pojave u nevjerničkim državama. 

Milijarde raznih valuta se godišnje ulaže u naučna istraživanja samo da se dokaže da Bog ne postoji. Žele da kažu da je čovjek bog, ili pak, čovjekov razum: 

" Poslanici njihovi su govorili: 'Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje.'" (Prijevod značenja Ibrahim, 10) 

Utjeruju poslanike u laž i negiraju postojanje Sudnjeg dana: 

" Postoji samo naš život zemaljski, živimo i umiremo, jedino nas vrijeme uništi' – govore oni. A oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagađaju." (Prijevod značenja El-Džasije, 24) 

Otvoreno prkose Uzvišenom Allahu, dželle šanuhu: 

" Proklet neka je čovjek, koliko samo ne vjeruje ! (Prijevod značenja Abese, 17)

Činjenica koja žalosti svakog muslimana jeste da je većina muslimana danas krenula za nevjernicima, baš kao što nam je to nagovijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Muslimanske države su prepune raznoraznih svetišta, na kojima su prisutni mnogobrojni prizori širka. 

Većina muslimanske omladine napustila je namaz i prakticiranje vjere. Nerijetka je pojava da se muslimani, po imenima, ismijavaju sa islamskim svetinjama. Neki prelaze krajnje granice u svom prkosu pa vrijeđaju i Gospodara svih svjetova. Pitamo: Zašto ? Zar nisu svjesni Allahove nesnosne patnje ?!

Mnoge muslimanke ostavile su hidžab, vjerovatno zato što nije u "modi" i "trendu". Možda bi ga i stavile ako bi ga obukla neka od svjetskih glumica ili pjevačica. Kamo sreće da se ironija prekida kod toga, nego javno i tajno svojim tijelima, uporno, pozivaju u razvrat. Zbog čega ?! Zar je razvrat bolji od čednosti u koju poziva vjera ?!

Ostavljanje namaza, posta, zekata, hadždža... Zašto ?! Zar su ovodunjalučke prolazne strasti preče od zadovoljstva Uzvišenog Allaha ?! 

Blud, kamata, neposlušnost roditeljima, homoseksualizam, droga, alkohol, kocka, psovka, ubistvo, krađa... Zašto ?! Zar se ne boje Uzvišenog Allaha, dželle šanuhu ?! 

Sekularizam, demokratija, liberalizam,... Zašto ?! Zar žele dati prednost paganskim običajima nad Allahovim svetim vjerozakonom ?! Zar su nekom uskraćena prava u islamu ?! Zar ima veće slobode i počasti za čovjeka od islama ?! Zašto Allahovu riječ bacamo za leđa kao i prijašnji narodi ?!

Spas je u vjeri islamu. Krenimo pravim putem prije negoli bude kasno. Sjetimo se drevnih naroda i kako su bili kažnjeni: 

" Zar oni kaznu Našu da požuruju ?" (Prijevod značenja Es-Saffat, 176) 

Pozivajmo u dobro, odvraćajmo od zla i ukrcajmo se u lađu spasa: 

" A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u čemu su uživali, i grješnici su postali. Gospodar tvoj nije nikada nepravedno uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi popravljali stanje. " (Prijevod značenja Hud, 116-117)

Časopis El-Asr br. 42

OSTAVLJANJE NAMAZA

Piše Esad Mahmutović, islamski Univerzitet Kuwajt.

Obavljanje namaza je drugi od pet islamskih šartova. Ujedno i najbitniji nakon šehadeta. I znaj dragi brate i cijenjena sestro da je namaz radost za vjernike, i slast za njihove duše, i bašča za bogobojazne, i milost Allahova Njegovim iskrenim robovima. U njemu oni nalaze svoj smiraj i raduju se njegovom dolasku, u njemu se nalaze tajne koje ne može saznati osim onaj ko mu iskreno i sa srcem priđe. I kada bi govorili o vrijednosti ovog Allahovog farza, trebalo bi nam puno vremena da to spomenemo i opet ne bismo bili u stanju sve spomenuti, zbog njegove veličine i značaja kod Milostivog Gospodara. A nije ni čudo kada je to najbitnija stvar ove vjere nakon šehadeta.

Zato ćeš naći na puno mjesta u Allahovoj knjizi i Sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spomen o ovom farzu, njegovoj obaveznosti, načinu obavljanja, vrijednosti te kazni onoga ko ga ostavi ili biva prema njemu nemaran. Znajući stanje muslimana danas i njihov odnos prema ovom farzu, smatram da je ovo najbitnija tema nakon govora o tevhidu i  borbi protiv širka. Kako da ne, kada je tevhid temelj islama a namaz njegov stub. Šta misliš, o muslimanu, da li je moguće da postoji građevina bez temelja ?! I da li je moguće da građevina bude bez stubova ?! Svakako da ne ! Bez temelja ona ne postoji, a kakva joj je svrha ukoliko ta ista nema svoje stubove. 

Zašto se onda veliki broj ljudi, da ne kažemo većina, zavarava time da im je obećan Džennet samim time što nose muslimanska imena. Ovu vjeru ne sačinjavaju imena već ubjeđenje i djelo. Zatim puno je onih koji misle da će steći nagradu nakon svoje smrti te zaraditi Džennet bez uvjerenja i bez djela samo zato što nose muslimanska imena. Ili možda što se nadaju šefa`atu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili možda zato što je neko od njih bio dobar na dunjaluku pa misli da ako ga ljudi toliko hvale da mu je već unaprijed određeno mjesto na ahiretu. Tako mi Allaha nema plate za čovjeka osim ono što svojim radom zasluži, niti ima nagrade na ahiretu osim ono što svojim djelima stekne. 

Da li će neko dobiti platu u nekoj firmi samim nošenjem određenog imena?! Ne ! Pa zar misli neko da će dobiti vječnu nagradu i milost Uzvišenog Allaha, samim tim što se zove muslimanskim imenom te nakon svoje smrti dovoljno je da mu se prouči Kur`an ili samo Jasin te da će time njegov kraj biti sretan i uspješan. 

Žalosno je ovakvo uvjerenje i zli su postupci onih koji ovako misle i rade. Međutim oni kojima su se osladile pare te ne vide ništa drugo osim njih, ne uče niti podstiču ljude na obavljanje namaza, niti govore o njegovoj obaveznosti. Koliko ste puta u džamijama čuli hutbu na ovu temu. A koliko puta ste vidjeli kako se kapci na očima ljudi sklapaju želeći da što prije otklanjaju dva rekata Džume, a zatim trljajući svoje ruke govore: “ Sad sam sedam dana miran ”. Žalosno. 

Tačno je da ove teme bole veliki broj ljudi a ponekad i čitave institucije, međutim govor o njima je obaveza a šutnja o njima je grijeh. Neko će reći da se time pravi razdor među muslimanima. Mi kažemo da džem'ata muslimana zapravo i nema bez tevhida i namaza. Zar nisi dragi brate čuo za hadis Allahovog Poslanika, alejhisselam, u kojem kaže:

" Ili ćete poravnati safove ili će vam Allah razjediniti srca "

 

tj. nećete biti jedinstveni. Zamisli. Neće biti jedinstva muslimana ako im safovi u namazu budu krivi ! Šta je tek onda kada ne budu imali namaza. Slavljen neka je Allah. Zato nemojte govoriti o jedinstvu muslimana prije njihovog jedinstva u Allahovim kućama i to na način kako je to Uzvišeni Allah naredio. 

U ovoj skromnoj studiji ne želim da pišem o vrijednosti namaza niti o načinu njegovog obavljanja. Želim da spomenem propise vezane za onoga ko ga ostavi, te grijeh koji proizilazi iz toga. 

Ajeti o ostavljanju namaza. 

- Kaže Allah, džellešanuhu, u prijevodu značenja ajeta:

" A njih smijeniše zli potomci, koji namaz napustiše i za požudama pođoše; oni će GAJJ pronaći; ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet ući. " (Merjem, 59-60) 

Kaže ibn Abbas u komentaru ovog ajeta: " Ne znači da su ostavili namaz u potpunosti, već da ga nisu obavljali u njegovom vremenu ".

Kaže Kasim ibn Muhajmir: " Izostavljali su njegovo pravo vrijeme, jer je njegovo potpuno ostavljanje kufr - nevjerstvo ".

Kaže Kurezi: " Ostavljanje u ajetu znači da ga nisu obavljali u džematu ".

Sva ova mišljenja su ispravna jer svako od njih ulazi u ostavljanje namaza, iako se ove vrste razlikuju same po sebi.

Šta je to Gajj ?

- kaže ibn Abbas: propast; 

- kaže Katade: zlo, 

- kaže ibn Mesud: dolina u Džehennemu velike dubine i odvratnog jela.

Također kaže Uzvišeni u prijevodu ajeta: 

" A teško onima koji, kad molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izršavaju ". (Al-Maun, 4-5)

Kaže Sad ibn Vekkas:

" Pitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ko su oni koji su nemarni prema svome namazu, pa je rekao: "To su oni koji ne obavljaju svoje namaze na vrijeme ".

To je ujedno i osobina munafika-licemjera, da su nemarni prema namazu, ustaju na namaz lijeno i ne spominju Allaha osim malo.

Pogledaj šta Kaže Uzvišeni, Subhanehu ve Te'ala, u prijevodu ajeta: 

" Šta vas je dovelo u Sekar ? Reći će: " Nismo namaz obavljali ". (Al-Mudessir, 42-43) 

- Kaže Uzvišeni u prijevodu ajeta: 

" O vjernici neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine biće sigurno izgubljeni ". (Al-Munafikun, 9) 

Kažu komentatori Kur`ana da se pod sjećanjem na Allaha u ajetu misli na pet dnevnih namaza. Zato onaj koga njegov imetak ili djeca odvrate od obavljanja namaza sigurno će propasti na dunjaluku i na ahiretu, jer svaka blagodat je od Uzvišenog Allaha, a namaz i sjećanje na Allaha, 'azze ve dželle, jeste zapravo zahvala na tome. 

Hadisi o ostavljanju namaza.

- Kaže Poslanik, alejhisselam: 

" Prvo za šta će čovjek biti pitan na Sudnjem danu od svojih djela jeste namaz, ako on bude valjan uspjeće i biće spašen, a ako ne bude valjan propašće ". (suneni, Ahmed) 

- Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: 

" Ugovor između nas i njih jeste namaz, ko ga ostavi počinio je kufr (nevjerstvo) ". (suneni, Ahmed) 

- Kaže Poslanik, alejhisselam: 

" Između roba-čovjeka i nevjerstva je ostavljanje namaza ". (suneni, Ahmed) 

- Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve  sellem: 

" Ko bude čuvao svoj namaz biće mu to svjetlo, dokaz i spas na Sudnjem danu, a ko ne bude čuvao svoj namaz neće mu biti on svjetlo niti dokaz niti spas na Sudnjem danu i biće na Sudnjem danu sa faraonom, Karunom, Hamanom i Ubej ibn Halefom.» (Ahmed, ibn Hiban) 

Kažu neki učenjaci da će onaj ko ne bude obavljao namaz biti proživljen sa ovom četvoricom. Zato što ga od namaza odvraća ili imetak ili vlast ili služba ili trgovina. Pa ako ga odvrati od namaza njegov imetak biće proživljen sa Karunom, ako ga odvrati vlast biće proživljen sa faraonom, ako ga odvrati služba biće proživljen sa Hamanom a ako ga odvrati njegova trgovina sa Ubej ibn Halefom poznatim trgovcem Mekke''. 

Izreke prvih generacija o neklanjanju namaza.

- Prenosi imam Malik u Muvetta` da je Omeru, radijAllahu anhum, kada je bio proboden rečeno: "Namaz o vladaru pravovjernih", pa je rekao: "Da, jer nema udjela u Islamu onaj ko ostavi namaz, tj. nema ništa sa Islamom, zatim je klanjao a iz rane mu je tekla krv ".

- Kaže Abdullah ibn Sekik, radijAllahu anhum: 

" Nisu drugovi Allahovog Poslanika smatrali ostavljanje nekog djela kufrom osim namaza''. (Tirmizi)

- Kaže ibn Mesud radijAllahu anhu: " Ko ne klanja taj nema vjere ".

- Kaže ibn Hazm: "Nema većeg grijeha nakon širka od neklanjanja namaza u njegovo vrijeme i nepravednog ubistva vjernika  ".

- Kaže Ibrahim En Nehai: "Ko ostavi namaz postao je kafir (nevjernik)".

Ovu su samo neki od Ajeta, hadisa i izreka prvih generacija koje govore o kazni onoga ko ne klanja namaz. Zato onaj ko ima trunku imana u svojim prsima shvatiće da je stvar jako ozbiljna. A kako i ne bi bila kada veliki broj islamskih učenjaka smatra onoga ko ostavi namaz nevjernikom. A teško se nevjernicima od Džehennemske vatre. 

Ovdje također želimo da ukažemo na jednu jako bitnu stvar ili krivo ubjeđenje koje se nalazi kod velikog broja ljudi. Inače gotovo svaki musliman smatra i vjeruje da je zinaluk veliki grijeh. Svaki musliman zna da je pijenje alkohola veliki grijeh, da je jedenje svinjskog mesa veliki grijeh, da je krađa veliki grijeh, da je jedenje imetka siročeta veliki grijeh, da je ženidba sa svojom sestrom ili majkom veliki grijeh - čak kod ljudi nezamisliv. 

Znaj dragi brate i cijenjena sestro muslimanko koji jos uvijek ne obavljate ili djelimično obavljate ovu islamsku dužnost tj. namaz, da je njegovo ostavljanje veći grijeh kod Uvišenog Allaha od ovih velikih grijeha koje smo spomenuli i od kojih se ježi koža ne samo muslimanu nego svakom razumnom čovjeku. 

Zato požuri ka oprostu svoga Gospodara. I ne odlaži taj momenat do momenta kad se skupe da ti klanjaju dženazu, jer tada je već kasno !!!

Islamski časopis - El-Asr br. 13

OSTAVLJANJE NAMAZA

Piše Esad Mahmutović, islamski Univerzitet Kuwajt.

Obavljanje namaza je drugi od pet islamskih šartova. Ujedno i najbitniji nakon šehadeta. I znaj dragi brate i cijenjena sestro da je namaz radost za vjernike, i slast za njihove duše, i bašča za bogobojazne, i milost Allahova Njegovim iskrenim robovima. U njemu oni nalaze svoj smiraj i raduju se njegovom dolasku, u njemu se nalaze tajne koje ne može saznati osim onaj ko mu iskreno i sa srcem priđe. I kada bi govorili o vrijednosti ovog Allahovog farza, trebalo bi nam puno vremena da to spomenemo i opet ne bismo bili u stanju sve spomenuti, zbog njegove veličine i značaja kod Milostivog Gospodara. A nije ni čudo kada je to najbitnija stvar ove vjere nakon šehadeta.

Zato ćeš naći na puno mjesta u Allahovoj knjizi i Sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, spomen o ovom farzu, njegovoj obaveznosti, načinu obavljanja, vrijednosti te kazni onoga ko ga ostavi ili biva prema njemu nemaran. Znajući stanje muslimana danas i njihov odnos prema ovom farzu, smatram da je ovo najbitnija tema nakon govora o tevhidu i  borbi protiv širka. Kako da ne, kada je tevhid temelj islama a namaz njegov stub. Šta misliš, o muslimanu, da li je moguće da postoji građevina bez temelja ?! I da li je moguće da građevina bude bez stubova ?! Svakako da ne ! Bez temelja ona ne postoji, a kakva joj je svrha ukoliko ta ista nema svoje stubove. 

Zašto se onda veliki broj ljudi, da ne kažemo većina, zavarava time da im je obećan Džennet samim time što nose muslimanska imena. Ovu vjeru ne sačinjavaju imena već ubjeđenje i djelo. Zatim puno je onih koji misle da će steći nagradu nakon svoje smrti te zaraditi Džennet bez uvjerenja i bez djela samo zato što nose muslimanska imena. Ili možda što se nadaju šefa`atu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili možda zato što je neko od njih bio dobar na dunjaluku pa misli da ako ga ljudi toliko hvale da mu je već unaprijed određeno mjesto na ahiretu. Tako mi Allaha nema plate za čovjeka osim ono što svojim radom zasluži, niti ima nagrade na ahiretu osim ono što svojim djelima stekne. 

Da li će neko dobiti platu u nekoj firmi samim nošenjem određenog imena?! Ne ! Pa zar misli neko da će dobiti vječnu nagradu i milost Uzvišenog Allaha, samim tim što se zove muslimanskim imenom te nakon svoje smrti dovoljno je da mu se prouči Kur`an ili samo Jasin te da će time njegov kraj biti sretan i uspješan. 

Žalosno je ovakvo uvjerenje i zli su postupci onih koji ovako misle i rade. Međutim oni kojima su se osladile pare te ne vide ništa drugo osim njih, ne uče niti podstiču ljude na obavljanje namaza, niti govore o njegovoj obaveznosti. Koliko ste puta u džamijama čuli hutbu na ovu temu. A koliko puta ste vidjeli kako se kapci na očima ljudi sklapaju želeći da što prije otklanjaju dva rekata Džume, a zatim trljajući svoje ruke govore: “ Sad sam sedam dana miran ”. Žalosno. 

Tačno je da ove teme bole veliki broj ljudi a ponekad i čitave institucije, međutim govor o njima je obaveza a šutnja o njima je grijeh. Neko će reći da se time pravi razdor među muslimanima. Mi kažemo da džem'ata muslimana zapravo i nema bez tevhida i namaza. Zar nisi dragi brate čuo za hadis Allahovog Poslanika, alejhisselam, u kojem kaže:

" Ili ćete poravnati safove ili će vam Allah razjediniti srca "

 

tj. nećete biti jedinstveni. Zamisli. Neće biti jedinstva muslimana ako im safovi u namazu budu krivi ! Šta je tek onda kada ne budu imali namaza. Slavljen neka je Allah. Zato nemojte govoriti o jedinstvu muslimana prije njihovog jedinstva u Allahovim kućama i to na način kako je to Uzvišeni Allah naredio. 

U ovoj skromnoj studiji ne želim da pišem o vrijednosti namaza niti o načinu njegovog obavljanja. Želim da spomenem propise vezane za onoga ko ga ostavi, te grijeh koji proizilazi iz toga. 

Ajeti o ostavljanju namaza. 

- Kaže Allah, džellešanuhu, u prijevodu značenja ajeta:

" A njih smijeniše zli potomci, koji namaz napustiše i za požudama pođoše; oni će GAJJ pronaći; ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet ući. " (Merjem, 59-60) 

Kaže ibn Abbas u komentaru ovog ajeta: " Ne znači da su ostavili namaz u potpunosti, već da ga nisu obavljali u njegovom vremenu ".

Kaže Kasim ibn Muhajmir: " Izostavljali su njegovo pravo vrijeme, jer je njegovo potpuno ostavljanje kufr - nevjerstvo ".

Kaže Kurezi: " Ostavljanje u ajetu znači da ga nisu obavljali u džematu ".

Sva ova mišljenja su ispravna jer svako od njih ulazi u ostavljanje namaza, iako se ove vrste razlikuju same po sebi.

Šta je to Gajj ?

- kaže ibn Abbas: propast; 

- kaže Katade: zlo, 

- kaže ibn Mesud: dolina u Džehennemu velike dubine i odvratnog jela.

Također kaže Uzvišeni u prijevodu ajeta: 

" A teško onima koji, kad molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izršavaju ". (Al-Maun, 4-5)

Kaže Sad ibn Vekkas:

" Pitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ko su oni koji su nemarni prema svome namazu, pa je rekao: "To su oni koji ne obavljaju svoje namaze na vrijeme ".

To je ujedno i osobina munafika-licemjera, da su nemarni prema namazu, ustaju na namaz lijeno i ne spominju Allaha osim malo.

Pogledaj šta Kaže Uzvišeni, Subhanehu ve Te'ala, u prijevodu ajeta: 

" Šta vas je dovelo u Sekar ? Reći će: " Nismo namaz obavljali ". (Al-Mudessir, 42-43) 

- Kaže Uzvišeni u prijevodu ajeta: 

" O vjernici neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine biće sigurno izgubljeni ". (Al-Munafikun, 9) 

Kažu komentatori Kur`ana da se pod sjećanjem na Allaha u ajetu misli na pet dnevnih namaza. Zato onaj koga njegov imetak ili djeca odvrate od obavljanja namaza sigurno će propasti na dunjaluku i na ahiretu, jer svaka blagodat je od Uzvišenog Allaha, a namaz i sjećanje na Allaha, 'azze ve dželle, jeste zapravo zahvala na tome. 

Hadisi o ostavljanju namaza.

- Kaže Poslanik, alejhisselam: 

" Prvo za šta će čovjek biti pitan na Sudnjem danu od svojih djela jeste namaz, ako on bude valjan uspjeće i biće spašen, a ako ne bude valjan propašće ". (suneni, Ahmed) 

- Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: 

" Ugovor između nas i njih jeste namaz, ko ga ostavi počinio je kufr (nevjerstvo) ". (suneni, Ahmed) 

- Kaže Poslanik, alejhisselam: 

" Između roba-čovjeka i nevjerstva je ostavljanje namaza ". (suneni, Ahmed) 

- Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve  sellem: 

" Ko bude čuvao svoj namaz biće mu to svjetlo, dokaz i spas na Sudnjem danu, a ko ne bude čuvao svoj namaz neće mu biti on svjetlo niti dokaz niti spas na Sudnjem danu i biće na Sudnjem danu sa faraonom, Karunom, Hamanom i Ubej ibn Halefom.» (Ahmed, ibn Hiban) 

Kažu neki učenjaci da će onaj ko ne bude obavljao namaz biti proživljen sa ovom četvoricom. Zato što ga od namaza odvraća ili imetak ili vlast ili služba ili trgovina. Pa ako ga odvrati od namaza njegov imetak biće proživljen sa Karunom, ako ga odvrati vlast biće proživljen sa faraonom, ako ga odvrati služba biće proživljen sa Hamanom a ako ga odvrati njegova trgovina sa Ubej ibn Halefom poznatim trgovcem Mekke''. 

Izreke prvih generacija o neklanjanju namaza.

- Prenosi imam Malik u Muvetta` da je Omeru, radijAllahu anhum, kada je bio proboden rečeno: "Namaz o vladaru pravovjernih", pa je rekao: "Da, jer nema udjela u Islamu onaj ko ostavi namaz, tj. nema ništa sa Islamom, zatim je klanjao a iz rane mu je tekla krv ".

- Kaže Abdullah ibn Sekik, radijAllahu anhum: 

" Nisu drugovi Allahovog Poslanika smatrali ostavljanje nekog djela kufrom osim namaza''. (Tirmizi)

- Kaže ibn Mesud radijAllahu anhu: " Ko ne klanja taj nema vjere ".

- Kaže ibn Hazm: "Nema većeg grijeha nakon širka od neklanjanja namaza u njegovo vrijeme i nepravednog ubistva vjernika  ".

- Kaže Ibrahim En Nehai: "Ko ostavi namaz postao je kafir (nevjernik)".

Ovu su samo neki od Ajeta, hadisa i izreka prvih generacija koje govore o kazni onoga ko ne klanja namaz. Zato onaj ko ima trunku imana u svojim prsima shvatiće da je stvar jako ozbiljna. A kako i ne bi bila kada veliki broj islamskih učenjaka smatra onoga ko ostavi namaz nevjernikom. A teško se nevjernicima od Džehennemske vatre. 

Ovdje također želimo da ukažemo na jednu jako bitnu stvar ili krivo ubjeđenje koje se nalazi kod velikog broja ljudi. Inače gotovo svaki musliman smatra i vjeruje da je zinaluk veliki grijeh. Svaki musliman zna da je pijenje alkohola veliki grijeh, da je jedenje svinjskog mesa veliki grijeh, da je krađa veliki grijeh, da je jedenje imetka siročeta veliki grijeh, da je ženidba sa svojom sestrom ili majkom veliki grijeh - čak kod ljudi nezamisliv. 

Znaj dragi brate i cijenjena sestro muslimanko koji jos uvijek ne obavljate ili djelimično obavljate ovu islamsku dužnost tj. namaz, da je njegovo ostavljanje veći grijeh kod Uvišenog Allaha od ovih velikih grijeha koje smo spomenuli i od kojih se ježi koža ne samo muslimanu nego svakom razumnom čovjeku. 

Zato požuri ka oprostu svoga Gospodara. I ne odlaži taj momenat do momenta kad se skupe da ti klanjaju dženazu, jer tada je već kasno !!!

Islamski časopis - El-Asr br. 13