STRPLJIVOST
Allah, dželle šanuhu, kaže:
“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj strpljive, one koji, kad ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: >> Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti ! << Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na pravom putu!“
(Kur’an, II/155-157)
Iz navedenih ajeta se vidi da je Allah, dželle šanuhu, iskrenim mu’minima dao jednu osobinu koja će biti njihova tvrđava u borbi protiv nedaća i nevolja, u borbi u kojoj će šejtan na sve načine pokušavati da ih odvrati od vjere u njihovog Gospodara time što će im stalno uveličavati “negativne“ posljedice Allahovih, dželle ve ala, iskušenja njima. To je strpljivost zbog koje je Uzvišeni Gospodar pohvalio one koji je posjeduju:
“Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.“ (Kur’an, XXXIX/10)
Allah, dželle šanuhu, daje pomoć i pobjedu od Sebe onima koji su strpljivi:
“I budite strpljivi, jer Allah je, zaista, sa strpljivima.“ (Kur’an, VIII/46)
Samo će strpljivi postići dobro dunjaluka i ahireta jer ih je Uzvišeni učinio vođama ljudi zbog njihove strpljivosti i potpune uvjerenosti u istinitost islamske poslanice:
“I učinili smo od njih vođe; upućivali su po naredbi našoj, pošto su bili strpljivi i u ajete Naše uvjereni.“ (Kur’an, XXXII/24)
Uzvišeni je obavijestio da su strpljivost i bogobojaznost dva uslova koja mu’mini moraju ispuniti kako bi bili sigurni od nevjerničkih spletki i njihovih napada:
“a ako se strpite i budete bogobojazni, neće vam štetiti spletka njihova nimalo. Allah, zaista, dobro zna ono što oni rade.“ (Kur’an, III/120)
Spas mu’mina i njihovo izbavljenje od ahiretske kazne je usko povezan s njihovom strpljivošću i bogobojaznošću:
“O vjernici! Strpite se i istrajte, i rasporedite se i bojte se Allaha, da biste vi uspjeli.“ (Kur’an, III/200)
“Uistinu! Ja sam ih danas nagradio što su bili strpljivi, jer oni, oni su pobjednici.“ (Kur’an, XXIII/111)
Allah, dželle šanuhu, poklanja svoju ljubav strpljivima, divnog li razloga za strpljivost:
“A Allah voli strpljive.“ (Kur’an, III/146)
Strpljivost je srž ličnosti mu’mina i on ne može postići potpuni iman bez strpljivosti jer je strpljivost nerazdvojni dio imana. Ko nema strpljivosti, njegov se iman nalazi na stepenu totalne slabosti. Takve ljude, kada zadesi kakvo dobro, zadovoljni su; a kada ih kakvo zlo ili nedaća pogodi, namrgode se kao da su i dunjaluk i ahiret izgubili. U tim situacijama, najsrećniji su oni koji su strpljivi. Upravo su to mu’mini koji na krilima strpljivosti i zahvalnosti Allahu, dželle šanuhu, lete ka blagodatima Dženneta Uzvišenog Gospodara. To je Allahova blagodat, On je daje kome hoće, On neizmjerno daruje.
ZNAČENJE SABRA
Kao i za druge islamske pojmove i za strpljivost (sabr) nalazimo brojne definicije koje ukazuju na ogromnu važnost sabra. Prenosi se od prijašnjih pokoljenja da su o sabru govorili ovako: “Sabr je gutanje gorčine bez pokazivanja grimase.“ “Suzdržavati se od zabranjenih stvari, mirno podnositi udarce sudbine, pokazivati se bogatim kada se u život useli siromaštvo.“ “Upornost u doličnom ponašanju pod udarcima sudbine.“ “Priklanjanje pred udarcem bez plača i žaljenja.“ “Sabr se sastoji u tome da se veselimo bolesti kao da se radi o zdravlju.“ “Čvrsto stajanje uz Allaha i dočekivanje Njegovih udaraca s nepokolebljivošću i mirom.“ “Čvrsto stajanje za naredbama Kur’ana i sunneta.“ “Sabr je, ne praviti razliku između stanja milosti i iskušenja, u oba ostati miran duhom.“ Ovo su samo neke definicije sabra koje se prenose od prijašnjih muslimana. Nije dozvoljeno mu’minu žaliti se ljudima zbog neke nedaće koja ga je zadesila jer je to suprotno sabru. Jedan je čovjek čuo nekog kako se žali ljudima zbog nevolje u kojoj se našao, te mu reče: “Čovjece, žališ se onom koji ti se neće smilovati, a ne žališ se Onom koji ti milost daje!?“ Treba se žaliti samo Allahu, dželle šanuhu, i to nije postupak suprotan sabru. Ja’kub, sallallahu alejhi we sellem, je govorio:
“Samo se žalim za jad svoj i tugu svoju Allahu.“ (Kur’an, XII/86)
Također je Ejjub, sallallahu alejhi we sellem, govorio:
“Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji.“
(Kur’an, XXI/83)
(Kur’an, XXI/83)
Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:
“Uistinu, Mi smo ga našli strpljivim. Divan rob ! Uistinu, on je bio pokajnik.“ (Kur’an, XXXVIII/44)
VRSTE SABRA
Sabr se dijeli na nekoliko vrsta:
- sabr u sprovođenju islamskih propisa;
- sabr u izbjegavanju onoga što je islam zabranio;
- sabr u iskušenju, da ne bi izazvao Allahovu srdžbu umjesto Njegove milosti i nagrade.
Mu’min treba znati da sabr zahtijeva od njega mnoga odricanja. Kada je čovjek izložen velikoj smutnji i prijeti mu opasnost da upadne u haram i on se na tome strpi tj. izbjegne haram, onda je to najbolji sabr; upravo je to sabr Jusufa, sallallahu alejhi we sellem, kada je odbio Zulejhu od sebe koja ga je ugonila u ružno djelo. Taj je sabr bio bolji i teži od Jusufovog sabra kada je od strane svoje braće bio ubačen u bunar.
Čovjek se stalno nalazi u stanju sabra. Situacije u kojima se nalazi nalažu mu da mora biti strpljiv u ibadetu, mora biti strpljiv kada je u pitanju izbjegavanje harama, a haram je danas svakodnevnica, i mora biti strpljiv u situacijama kada treba biti zahvalan Allahu, dželle šanuhu, jer su ovo stanja koja prate čovjeka sve do momenta ispuštanja duše i njenog povratka Gospodaru, subhanehu ve te’ala.
Na dunjaluku čovjek bira između dvije stvari, ili će slijediti svoje strasti i požude, ili će se strpiti pa će slijediti ono što mu je njegov Gospodar propisao. Zato se mu’min ne smije ni za trenutak nemarno ponašati i zaboraviti na sabr koji mu čuva din. Ashab Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, Abdur-Rahman ibnil-Auf kaže: “Bili smo stavljani na kušnju bolešću, pa smo izdržali; i iskušavani smo neimaštinom, pa nismo izdržali. Zato Allah, dželle šanuhu, upozorava Svoje robove da se čuvaju smutnje blaga i njihovih porodica. Uzvišeni Kaže:
“O vjernici ! Neka vas ne odvrate imanja vaša, niti djeca vaša od spominjanja Allaha.“ (Kur’an, LXIII/9)
BLAGODAT SABRA
Od Ebu Seida El-Hudrija, radijellahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:
“Ko se trudi da bude strpljiv, Allah će mu dati strpljivost; a nikome nije dato veće dobro od sabra (strpljivosti).“ (Prenosi Buhari)
“Kome Allah želi dobro, stavi ga na kušnju.“ (Prenosi Buhari)
Ata ibn-Rebah kaže da mu je Ibn-Abbas rekao: “Želis li da ti pokažem ženu koja će biti u Džennetu? “Hoću“, - odgovorih mu. “Jedna crnkinja je došla Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i rekla mu: “Imam padavicu i uvijek kada padnem, otkrijem se, pa moli Allaha za mene.“ Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, odgovori: “Ako se strpiš dobićeš Džennet; a ako želis molit ću Allaha da te izliječi.“ “Strpit ću se“, - odgovori ona. “Ja se otkrivam kada padam, pa moli Allaha da se ne otkrivam“, - dodade ona. Nakon toga Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je molio Allaha da učini da se pri padanju ne otkriva.“ (Prenosi Buhari)
Od Ebu-Musaa se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: “Kada se čovjek razboli ili otputuje, upisuje mu se (sevap) kao kada je djelovao u zdravlju u svom mjestu (prije putovanja):“ (Prenosi Buhari)
Od Aiše, radijellahu anha, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao:
“Svaka nevolja koja zadesi mu’mina predstavlja otkup za njegove grijehe, pa čak i trn na koji se ubode.“ (Prenose Buhari i Muslim)
Prenosi se da je Sad ibn Ebi-Vekas upitao Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: “Allahov Poslaniče! Koji su ljudi najvećih iskušenja?“ “Vjerovjesnici, pa zatim oni dobri ljudi (koji najbolje slijede poslanika), pa zatim njima slični, pa zatim oni slični ovim drugim. Čovjek se stavlja na kušnju u zavisnosti od jačine njegovog imana; pa ako je jakog imana, iskušenje mu je veće; a ako je slabog imana kušnja mu je manja. Iskušenje prati mu’mina sve dok se ne očisti i od zadnjeg grijeha“, - odgovori Poslanik, sallallahu alejhi we sellem.“ (Prenosi Tirmizi)
PRVI MUSLIMANI I ISKUŠENJA
I biografija prijašnjih muslimanskih pokoljenja je prepuna prekrasnih primjera iz kojih se vidi kako su prvi muslimani bili strpljivi na Allahovim, dželle šanuhu, kušnjama.
Prenosi se da su Urvetu ibn- Zubejru trebali presjeći nogu, te mu ponudiše da ga nečim opiju kako ne bi osjetio bol. Međutim, evo šta Zubejr, prepun imana, odgovara tim ljudima: “Allah me je stavio na kušnju da bi vidio moju strpljivost, zar da Mu se ja u tome suprotstavim !!!“
Ahnef je rekao: “Četrdeset godina nisam vidio na jedno oko; nikome ništa o tome nisam govorio.“
Šekik El-Belhi kaze: “Ko se na nevolju žali drugom, a ne Allahu, taj nije osjetio slast pokornosti Allahu, dželle šanuhu, u svom srcu.“
Iz ovih se izjava da zaključiti da je od čestitosti i dobročinstva prikrivati kušnju na kojoj se mu’min nalazi. Prijašnji muslimani su se radovali iskušenjima jer su znali da svako iskušenje nosi sa sobom veliki sevap kod Allaha, dželle šanuhu. Nije onda čudo što je historija muslimana zabilježila sjajne primjere strpljivosti poput strpljivosti Mutarifa u trenucima kada je njegov sin Abdullah preselio na ahiret. On je tada izašao među ljude u najljepšoj odjeći i namirisao se najboljim mirisom kojeg je imao. Vidjevši njegov postupak, ljudi su ga počeli koriti: “Abdullah je umro, a ti dotjeran, kao nikad, izlaziš među ljude !?“ Mutarif im na to odgovori: “Zar da se tuzi prepustim? Moj mi je Uzvišeni Gospodar zbog ovog obećao tri vrste sevapa, bolji su od dunjaluka i svega što je na njemu.“
Prenosi se da je Omeru ibn-Abdul Azizu preselio sin Abdul-Melik. Kada ga je Omer sahranio stao je na njegovom kaburu i rekao: “Sinko, Allah ti se smilovao ! Bio si dobročinstvo svome ocu, i od momenta kada te je Allah meni podario nisam prestao biti sretan. S tobom sam bio najsretniji. Allahovoj nagradi se nadam zbog tog mjesta u koje sam te sada položio.“
Eto kakvi su bili prvi muslimani. Oni su nam najbolji primjer u tome kako treba slijediti Poslanika, alejhis-selam.
