Priredio: Hasan Mucić
U vrijeme vladavine Omera ibn Abdulaziza (99-101.H), nije bio niko ko bi primio zekat, pa se taj prihod upotrebljavao za oslobađanje robova. Jahja ibn Seid kaže:" Poslao me je Omer ibn Abdulaziz da ubirem zekat po Africi, što sam i učinio. Tražio sam siromašne da im ga uručim i nisam ih mogao pronaći, niti sam pronašao ikoga ko bi primio od nas zekat, jer je Omer obogatio svoje ljude".
To je bio vladar u kojem su ljudi vidjeli praktičan dokaz, primjer islamske pravde, islamske iskrenosti, islamske jačine i pozitivnosti. Njegova vlast nije trajala duže od trideset mjeseci pa je i za tako kratko vrijeme uspio likvidirati zakone nasilja i reafirmisati zakone pravde, uspostaviti konture vjere i proširiti značenje istine i dobra, što ga je u očima svih hroničara učinilo obnoviteljem islama u prvom hidžretskom stoljeću, kao potvrda hadisa Poslanika, s.a.v.s.:
" Uistinu će Allah dž.š. na završetku svakog stoljeća ovoj zajednici poslati onoga ko će obnoviti vjeru"
Svojim načinom života, svojom pravednošću i iskrenošću zaslužio je da ga svi islamski učenjaci, osim obnoviteljem vjere, smatraju i petim pravednim halifom, pored Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alije. Omer ibn Abdulaziz rođen je 63. hidžretske god. u jednom selu blizu Kaira. Rodom je iz plemićke porodice, djed mu je bio Mervan ibn Hakim, umejevićki halifa, a majka Ummu Asim unuka halife Omer ibn Hattaba. Još kao dječak postao je hafiz Kur'ana, a svoj islamski odgoj sticao je u gradu Božijeg Poslanika s.a.v.s. Medini, među Poslanikovim s.a.v.s. ashabima. Hadis je učio od znamenitih ashaba, kao što su Enes ibn Malik, Abdullah ibn Džafer i dr. Oženio se 86. god. po Hidžri u 23. godini, Fatimom, kćerkom halife Abdulmelika. Ona je inače bila unuka i kćerka halife, sestra šesterice halifa, a sada je postala i žena budućeg halife. Godinu dana poslije smrti halife Abdulmelika 87. godini po Hidžri imenovan je namjesnikom grada Medine.
Iz tog perioda ostalo je svjedočenje Enesa ibn Malika o ličnosti Omera ibn Abdulaziza: "Nikad nisam poslije Allahovog Poslanika, s.a.v.s., klanjao za imamom, čiji je namaz bio sličniji i bliži Poslanikovom, s.a.v.s, namazu od Omer ibn Abdulazizovog". Dovoljno je reći da je to bilo iskreno svjedočenje čovjeka koji je 11 god. klanjao iza Poslanika, s.a.v.s., i služio ga sve do njegove smrti.
U mjesecu saferu 99. g. Omer ibn Abdulaziz postao je halifa islamske države u kojoj su se već pojavili odstupanje i devijacije u upravljanju, usvajanju loših običaja kao oblika svakodnevnog ponašanja i življenja. Radeći u ime Allaha, dž.š., i ne prezajući i od intriganata, stvarno se počelo sa odstranjivanjem nepravde i nasilja i likvidiranjem poroka i nemorala, ali mudro i staloženo, s obazrivom postupnošću, tako da su to neki brzopleti i zanesenjaci smatrali nemarom i ravnodušnošću u čišćenju države od naslaga nemorala i zala. To su mu uistinu govorili i njegovi najbliži - sin njegov, koji je bio pobožan i dobar mladić.
Sam Omer bi govorio: "Tako mi Allaha, dž.š., nisam nikada mogao objaviti neku vjersku stvar, a da sa njom nije bio i tračak dunjalučkog, kojim ću im razmekšati srca, bojeći se da me s njihove strane ne snađe ono što ne bih mogao izdržati."
Njegova obazrivost i postupnost zasnovana je na dubokom poznavanju prirode ljudi. On ne bi donio odluku koja obavezuje i koja sadrži novčanu naknadu, a da u isto vrijeme ne bi izdao i drugu u kojoj je olakšanje i dobitak.
Pravednost i principijelnost prema svima ponajviše je smetala njegovim najbližim rođacima koji su, kao članovi vladajuće porodice, bili naučili na lagodan i raskošan život. Oni su potplatili jednog roba koji ga je otrovao redžeba 101. h.g. Tako se ugasio život na dunjaluku jednog vrijednog i čestitog halife, ali njegova djela i zasluge za islamsku državu ostale su još dugo poslije njega, za koje će on, inša-Allah dobiti zasluženu nagradu na ahiretu.
Jedna od najvećih zasluga Omera b. Abdlaziza na polju islamske nauke je, svakako, bilježenje i sakupljanje hadisa. Pošto je veliki broj ashaba doživio duboku starost, a iz dana u dan ih je bivalo sve manje, postojala je potencijalna opasnost da se hadis zaboravi ili da se u njega uvuče crv sumnje ili laži. Među posljednjim ashabima koji su živjeli u njegovo doba bili su Ebu-Tufejl, koji je umro 110. h. g. i Enes ibn Malik koji je prenosio velik broj hadisa, a umro je u Basri 93. h. g. Uvidjevši tu činjenicu Omer ibn Abdulaziz odlučio je da se hadisi sakupe i popišu, pa je pisao svojim namjesnicima da se potpuno posvete tom vrlo važnom poslu. Pismo koje je uputio svom namjesniku Ebu Bekru ibn Hazmu, medinskom namjesniku i kadiji, glasilo je:
"Pogledaj, pa zabilježi Poslanikov, s.a.v.s., hadis, jer se ja bojim da nauka ne propadne, a učenjaci ne pomru. Nemoj primati nego samo Poslanikov, s.a.v.s., hadis. Širite nauku. Omogućite neka se poduči onaj koji ne zna, jer nauka neće propasti sve dok ne bude tajna da je niko naučiti ne mogne."
Ono što je učinio Ebu Bekr za sakupljanje Kur'ana, važi i za Omera ibn Abdulaziza koji je sakupio hadis. To su bili ljudi koji su učinili djela od najveće važnosti za muslimane i čija se vrijednost uopće ne da izmjeriti.
Druga zasluga Omer ibn Abdulaziza jeste vraćanje islamske države na kolosijek kojim je išla za vrijeme četverice pravednih halifa. Njegovo glavno načelo bilo je: država počiva na pravednosti. On se nije trudio da što više zemalja osvoji i da ga po tome pamte muslimani, već je nastojao da učvrsti granice i da unutrašnji državni poredak uredi kako nalažu islamska načela.
Jedan od namjesnika pisao je Omeru ibn Abdulazizu: "Naš grad je dosta oslabio, pa, ako izvoli emir poslati nam jednu svotu novca da ga popravimo, to bi dobro bilo." Na to mu Omer napiše odgovor: "Kad ti stigne moje pismo, ti učvrsti grad pravdom i očisti njegove ulice od nasilja! Time će se grad popraviti."
Omer ibn Abdulaziz napravio je reformu i u državnoj administraciji. Za vrijeme prijašnjih halifa na dvor se uvuklo dosta mušrika i ehli-kitabija koji su predstavljali kočnicu napretka islamske države. On je poslao naredbu svim namjesnicima da u službu primaju samo muslimane, tako da su u njegovo vrijeme svi pisari i činovnici bili samo muslimani, koji su dosljedno provodili sve njegove naredbe.
U oblasti sudstva zabranio je da se bez njegovog znanja izvršavaju smrtne kazne i odsijecanja ruku, što je uzelo maha za vrijeme Hadžadžove vladavine.
Kakvo je blagostanje bilo među muslimanima za vrijeme njegove vladavine vidi se iz naredbe upućene Sulejmanu Ebu Serijji da izgradi hanove na dalekim putevima i ko god prođe od muslimana da ga besplatno prime dan i noć, a ko bude bolestan dva dana i noći. A ako neko ne bi imao sredstava da otputuje kući, moralo mu se pomoći iz državne blagajne.
Za vrijeme halifa prije Omer ibn Abdulaziza rasprostranila se upotreba alkohola po islamskoj državi. Uvidjevši da to predstavlja jedan od glavnih izvora fesada i bijede, odlučio je da se sve birtije i dućani gdje se prodaje alkohol pozatvaraju i poruše. Ta odluka nije potpuno ukinula korištenje alkohola, ali je uveliko smanjila njegovu prisutnost na tlu islamske države.
Omer ibn Abdulaziz je za vrijeme svoje vladavine radio i na obrazovanju stanovništva. Cilj mu je bio da se narod nauči islamskim propisima, jer bez toga nema nikakve sreće i napretka. Naročito se posvetio podučavanju seljaštva, što su drugi bili zanemarili. Ostalo je zabilježeno da je jedanput poslao Jezida ibn Ebi Malika i Harisa ibn Muhammeda u sela i pustinju da podučavaju narod vjeri i sunnetu. Odredio im je za to i naročitu plaću.
Jednom prilikom Omer je rekao: "Islam ima granice, zakone i običaje, pa ko radi po njima upotpunio je svoj iman, a ko ne radi, nije upotpunio svoj iman. Ako budem živ, ja ću vas svemu tome naučiti, a ako umrem, pa ja i ne žudim za vašim društvom."
Jedno od velikih djela, važno za jedinstvo muslimana jeste što je on prekinuo sa praksom proklinjanja ashaba sa mimbera za vrijeme džuma namaza.
O tome kakav je bio Omer ibn Abdulaziz najbolje bi bilo da poslušamo šta kaže njegova supruga Fatima:
"Jedan dan sam ušla u sobu gdje je Omer klanjao i zatekla ga gdje mu suze niz bradu teku. Kad sam zapitala šta mu je, on mi reče: "Ja sam na svoj vrat uzeo cijeli ummet Muhammeda, a.s., pa sam se zamislio: o gladnom siromahu, o izgubljenom bolesniku, o garibu zarobljeniku, o čovjeku sa mnogo čeljadi a malo novca i o sličnim ljudima u mojoj zemlji i raznim krajevima. Znam da će me Allah, dž.š., za njih pitati pa se plašim i bojim šta ću odgovoriti, zato plačem."
Koliko je Omer ibn Abdulaziz bio skroman, vidimo iz njegovog odgovora kad mu se obratio jedan čovjek riječima: "Allah, dž.š., ti platio, zapovjedniče muslimana", a on mu odgovara: "Hvala islamu za ono što sam" (tj. za dobro koje činim zasluga pripada samo islamu).
Eto, to je bilo kazivanje o Omer ibn Abdulazizu i njegovim zaslugama i uspjesima, čovjeku koji se napajajući se sa pravog izvora, izvora Kur'ana, sunneta i prakse hulefai-rašidina, pokazao svima da čovjek koji se boji samo Allaha, dž.š., može da bude dobar i pravedan vladar i iskren vjernik, da bude spašen i na dunjaluku i na ahiretu.
______________________________________
