Puno ime mu je: Husejn ibn Mes`ud ibn Muhammed el-Ferra el-Begavi. Rođen je 436/1044 god. u Horosanu u mjestu Bega po kojem je nazvan Begavi između Herata i Merva. Umro je 510/1117 god. u Merveruzu gdje je i ukopan, pored svoga glavnog šejha i učitelja Kadi Husejna. Pored njega, sticao je znanje i pred: Ebu Omerom el-Melihijem, Ebul Hasanom Eš-šejrezijem, Ebul Hasanom el-Duvejnijem, Ahmed ibn Ebu Nasr el-Kufanijem i drugim. Od njega su mnogi prihvatali znanje među kojima se posebno ističu: Ebu Mensur Muhammed bin Es`ad El-Attari, Ebul Futuh Muhammed bin Muhammed et-Tai i drugi.
Begavi kao učenjak:
Husejn bin Mes`ud el-Begavi bio je jedan od najučenijih ljudi svog vremena. Istakao se u raznim islamskim disciplinama. Bio je hafiz Kur`ana i dobro je poznavao njegova učenja. Autor je čuvenog tefsira koji spada u grupu tradicionalnih. Bio je stručan i u fikhu, što pokazuju i napisana djela iz te oblasti.
Također se isticao i u hadisu. S pravom je dobio naziv : “Onaj koji oživljava sunnet. “ Bio je poznat po izuzetnoj skromnosti, asketizmu, pobožnosti i iskrenom i odanom radu. Koliko je bio skroman, vidi se i po tome što je jedno vrijeme jeo samo hljeb, koji je nakon mnogih dobronamjernih prigovora počeo umakati u masnoću. Nosio je skromnu i grubu odjeću, a u pogledu na dobre učenjake, prethodnike, nosio je i mali turban na glavi. Navodi se da nijedan ders ne bi održao bez abdesta. Odrastao je u sredini gdje je vladao šafijski mezheb, a i većina učenjaka od kojih je učio bili su šafije. Pozivao je Kur`anu i sunnetu, kao glavnim izvorima šerijata, te tražio da se stručnjak u islamskom pravu ne ograničava na jedan mezheb nego da, nakon što postigne određeni stepen znanja, onda je sposoban da bude mudžtehid, bez obzira na pripadnost određenom mezhebu.
Djela su mu inače nailazila na dobar prijem što mnogi pripisuju njegovoj iskrenosti i lijepom nijjetu.
Napisao je veliki broj djela, od kojih su, pored tefsira najpoznatija:
1. Šerhu sunne; tio je veliko hadisko djelo, štampano u četrnaest tomova koje se i dan danas koristi. U tom djelu vidi se Begavijino dobro poznavanje hadisa i hadiskih znanosti, te predaja ashaba i tabi`ina.
2. Mesabihu sunne; to je djelo u kojem je Begavi sakupio hadise koje su prethodni učenjaci navodili bez lanca prenosilaca. Hadise je podijelio na sahih i hasen podrazumijevajući da su sahih hadisi oni koje navode Buharija i Muslim ili jedan od njih, a hasen hadisi oni koji navode autori sunena.
3. El-Džem`u Bejne-Sahihajn; ovim djelom, poput još nekolicine islamskih učenjaka, Begavi je analizirao hadise koje navode Buhari i Muslim u svojim sahihima posebno obraćajući pažnju na one koje prenose obojica, jer su takvi najvjerodostojniji.
4. Et-Tehzib; to je fikhsko djelo, koje šafije i danas u dobroj mjeri koriste. Imam Nevevi se puno potpomogao tim djelom pri pisanju nekih svojih dostignuća, prije svega Reudatu Talibin.
5. El-Erbe`une hadisen; kroz njega je Begavi doprinjeo populisanju četrdeset odabranih hadisa koji su izuzetno važni i obuhvataju mnoge islamske teme.
_______________________________
