Prva skripta iz predmeta Akaid
Bismillahir-rahmanir-rahim
Hvala i zahvala pripada Allahu dželleša’nuhu, salavat i selam na Resula Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, a zatim:
Prije svega na samom početku ove naše akademije mi vam srdačno želimo toplu dobrodošlicu, jer je to od sunneta Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, što možemo vidjeti iz slučaja kada mu je došao Safvan radijallahu anhu i rekao da želi da uči i da studira šeri'atsko znanje. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: ''Dobro došao, o ti koji tražiš znanje!'' Dakle, od sunneta je da se poželi dobrodošlica, te vam je mi želimo uz molbu Allahu dželleša’nuhu da nam dadne bereket u ovome našem projektu i da se kasnije širi i uzdiže čisto i ispravno šeri'atsko znanje, a zatim čestitamo vam na odabiru ovoga puta i želimo da budete nasljednici Allahovih poslanika, jer kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ''Učenjaci su nasljednici Allahovih poslanika.''
Nasljednici Allahovih poslanika su sa dva aspekta: sa aspekta traženja znanja i sa aspekta prenošenja tog znanja, jer su to radili Allahovi poslanici. Dakle, suštinska zadaća Allahovih poslanika je bila prenošenje, dostavljanje i objašnjavanje ljudima Allahove dželleša’nuhu Objave. Ova stvar povlači za sobom velike sevabe i nagrade, međutim, da bi se do njih došlo postoje određeni uvjeti kao i određeni adabi koji se moraju naći pri onome ko uči šeri'atsko znanje da bi ga prenosio i da bi dobio te nagrade i sevabe. Ako se ti uvjeti ne nađu pri nama ovo sjedenje ovdje ili drugdje može biti gubljenje vremena i umjesto da dobijemo nagradu i sevabe za ono što sjedimo ovdje i boravimo i trudimo se, to može da nas košta i da zato dobijemo neke grijehe.
uvjeti za sticanje znanja
1. Ihlas (iskrenost u nijjetu)
Prvi i najvažniji od uvjeta je ihlas (iskrenost) u nijetu i nemiješanje tog nijeta s bilo čim što bi ga moglo narušiti bilo da se radi o rija'u ili o želji za kakvim eksponiranjem ili oholosti, bilo da se radi o bilo kojoj bolesti koja narušava čovjekove nijete. Kao što kaže Allah dželleša’nuhu: ''I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.'' (El-Furkan, 23.ajet)
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem u poznatom hadisu kaže: ''Da je prvi čovjek sa kojim će biti potpaljena džehennemska vatra između ostalih i učenjak koji je tražio znanje, pa će doći pred Allaha dželleša’nuhu, a On će ga upitati: 'Zbog koga si tražio to znanje?, - a on će reći: 'Zbog Tebe moj Gospodaru.',- a On zna njegove nijjete i šta je želio sa tim znanjem, pa će mu reći Allah s.v.t.: "Slagao si, tražio si to znanje da bi se reklo da si učen, te će biti, utječemo se Allahu od toga, na licu odvučen do Džehennema i bačen u njega.''
Kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ''Ko bude tražio znanje kojim se traži Allahovo zadovoljstvo, a bude ga tražio radi neke dunjalučke koristi na Sudnjem danu neće osjetiti ni miris Dženneta.''
Ovo bi bila kratka napomena prvo nama, a onda i vama radeći po ajetu u kojem kaže Uzvišeni: ''Opominji, opomena će koristiti vjernicima.'' (Ed-Dariat, 55. ajet) Učenjaci su knjige uglavnom počinjali hadisom: "Doista se djela vrednuju prema nijjetu…" Muttefekun alejhi
2. Takvaluk (bogobojaznost)
Drugi uvjet koji je također bitan, je bogobojaznost kroz činjenje onoga što je Allah dželleša’nuhu naredio i ostavljanje onoga što je On zabranio. Kaže Allah dželleša’nuhu: ''…bojte se Allaha i Allah će vas podučiti.'' (El-Bekara, 282. ajet), također kaže Allah dželleša’nuhu: ''O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će preći i oprostiti vam. – A Allahova dobrota je neizmjerna.'' (El-Anfal, 29.ajet), odnosno dat će vam svjetlo kojim ćete moći jasno rastavljati istinu od zablude.
Traženje znanja, ukoliko ne bude protkano bogobojaznošću i radom, te ostavljanjem onoga što se nauči da je loše, u najmanjem slučaju je gubljenje vremena, a može biti puno gore od toga, tj. može biti činjenje onoga što će čovjeka odvesti u vatru. Mi u našem svakodnevnom životu viđamo one za koje se tvrdi da su učenjaci, međutim, oni u suštini sliku islama samo ocrnjuju, samo je pred ljudima prikazuju lošom i za njih se ne može reći da su učenjaci. Neke najosnovnije stvari iz islama jednostavno preskaču i zaobilaze, pa kako onda da putem njih dođe do prosperiteta islama, a oni drže mjesta odakle se govori o islamu itd. Dakle, ovo znanje i bereket od čovjeka neminovno odstranjuju grijehe i griješenje, a ovo znanje ne može dobiti onaj ko griješi, kao što reče imam Vaki' ibn Džerrah imamu Šafiji kad je upitao zašto ne može da uči, na što mu je odgovorio: ''Nauka je Allahovo svjetlo, a Allahovo svjetlo ne može dobiti grješnik.'' Dakle, mi kao učenici i tražitelji Allahova dželleša’nuhu svjetla ne smijemo sebi dozvoliti ni najmanje, ni najsitnije grijehe i ne smijemo te grijehe omalovažavati, jer kažu selefi: ''Ne gledaj u to koliko je mali grijeh koji činiš, nego gledaj u to koliko je velik Onaj prema Kome činiš taj grijeh.'' Pa se pripazimo grijeha koji su mali, a koji čovjeka mogu odvesti u veliku fitnu, pa da onda padne na njemu.
3. Sabur (strpljenje)
Treći uvjet je strpljenje (sabur). A šta je to sabur? Sabur je neminovnost za svakog onog koji nešto želi, bilo da se radi o dunjalučkim ili ahiretskim stvarima, pa kako je tek onda za čovjeka vjernika koji želi da nauči Allahovu dželleša’nuhu vjeru. Dakle, put traženja znanja potrebuje za velikim saburom, jer on nije nimalo jednostavan, naprotiv taj put je težak i potrebuje za saburom i samosavladavanjem u lijenostima, teškoćama i situacijama kad je čovjek umoran itd. I sigurno na ovom putu čovjek mora založiti velika djela; svoje vrijeme, novac, živce, zdravlje, sve to čovjek mora založiti da bi postigao cilj. Ako budemo iščitavali životopise naših predhodnika koji su nas pretekli u dobru, vidjet ćemo lijepe primjere po ovom pitanju. Neki od njih čak nisu imali novca da putuju da bi naučili, nego bi pješke prelazili stotine kilometara kako bi se sreli sa nekim učenjakom da bi im on prenio samo jedan hadis. Imam Buhari, Muslim, Ahmed i drugi imami su prelazili hiljade kilometara da bi našli jednog učenjaka koji zna jedan hadis od Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, da bi ga čuli od njega, zapamtili, a taj put nije bio nimalo jednostavan i taj put su koristili u osvježavanju onoga što znaju. Spominju učenici imama Buharije da je znao ustajati naveče po petnaest puta, upaliti svijeću i zapisati nešto što mu na um padne u snu od hadisa, čak i dok je spavao razmišljao je o nauci i hadisima i onom čime se bavi.
A o čemu mi to razmišljamo u našim danima i noćima, a imamo sve uvjete: svjetlo, grijanje, sveske, stolove itd. Pojedini od učenjaka spominju da su godišnje trošili desetak dirhema, kao sada kad bi mi rekli da smo za godinu dana potrošili desetak maraka. Znači nešto simbolično, jako malo, a mi trošimo hiljade i opet nismo zadovoljni.
Navest ćemo vam jedan primjer; imam Hafiz Bakijj ibn Mahled koji je bio ''Hafiz Španije'' i koji je napisao knjigu ''Musned'' veću od istoimene knjige imama Ahmeda, dok je tražio znanje godinama je jeo listove kupusa koji se bace na pijaci. Kad je preselio iz Španije u Irak da se sretne sa imamom Ahmedom i da od njega uči, našao je imama Ahmeda u iskušenju. Tadašnji vladar je zabranio imamu Ahmedu da priča o islamu i odredio mu je kućni pritvor, no Hafiz se dosjetio jedne varke kako da iskoristi znanje imama Ahmeda. Oblačio bi se u odjeću prosjaka i svaki dan je išao i kucao na vrata imama Ahmeda, pa kad bi on izašao on bi zatražio hadis ili šta od znanja i tako je radio svakodnevno, te je na taj način naučio puno od imama Ahmeda.
Dakle, uprkos tome što imamo idealne uvjete za učenje i traženje znanja mi se ne okorištavamo od tog, nego trošimo svoje vrijeme uzalud.
Molimo Allaha dželleša’nuhu da nas opskrbi ihlasom, saburom i bogobojaznošću, te da u nas ubaci veliku brigu kako da pristupimo ovom velikom djelu kojeg smo počeli, te da nas nauči onom što će nam koristiti, On je kadar da to učini, On je Taj koji se odaziva našim dovama i nema snage niti moći bez Njega.
Nastavićemo sa ovim kratkim napomenama o učenju znanja i zašto učeniku treba sabur. Prije svega, jer je traženje znanja veliki ibadet, a svaki ibadet potrebuje za saburom. Svaki ibadet u sebi sadrži tegobu, poteškoću i neku vrstu obaveze (koju čovjek može izdržati). Duša čovjekova teži ka rahatluku, odmoru, opuštanju itd., a ibadet je suprotan od toga. Dakle, čovjekova ga duša sprječava da bude saburljiv. Sve što je ibadet vredniji i na većem stepenu kod Allaha dželleša’nuhu i više ga vrednuje i veću nagradu daje za njega, sve je teže dušu nagovoriti na njega, sve se više otima, odbija itd. Traženje znanja je jedan od najvećih ibadeta, jedna od stvari koja najviše približava Allahu dželleša’nuhu, i iz tog razloga čovjekova duša bježi od njega. Traženje znanja koje ne slijedi djelo, je poput drveta koje ne daje plodove ili poput onoga koji kopa rupu u vodi. Svaki ajet, hadis, svaka stvar koja se nauči treba da se sprovede u praksu, u protivnom ima grijeh povodom toga. Pa ako se čovjek boji Allaha dželleša’nuhu, neće dozvoliti da nauči nešto, a da se zatim okrene od toga. Ako to uradi onda se nalazi u velikoj opasnosti i bolje mu je da ostavi ovaj put i da ne uči.
Aiša radijallahu anha je vidjela jednog čovjeka kako traži znanje, uči, trudi se itd., međutim, njegov ibadet nije potpun, imao je propusta, kao npr. ima ružan ahlak, pa mu je rekla: ''Šta je s tobom? Skupljaš dokaze protiv sebe kod Allaha dželleša’nuhu!'' Dakle, onaj ko skuplja šeri'atsko znanje, uči ga, ako ga ne sprovodi u praksu skuplja dokaze protiv sebe na Sudnjem danu.
I ne samo to, nego to znanje potrebuje i za trošenjem, tako što ćemo podučiti onog ko ne zna ili što ćemo odvratiti onoga ko je skrenuo, upozoriti onoga ko je u nemaru, tako što ćemo ljude podučavati onome što ne znaju. Iz svih ovih razloga zaključujemo da traženje znanja nije nimalo jednostavno, da traženje znanja nije stvar koju može raditi svako, jer rekli smo da je nephodno da čovjek bude jak, odlučan, čvrst, da se pri njemu nalaze mnoge osobine kako bi mogao da se nosi sa iskušenjima koja ga čekaju na putu traženja znanja.
Obzirom da je vrijednost znanja neprocjenjiva, kako za jedinku, tako i za komplet zajednicu, kroz to što ta jedinka utiče na sve, šejtan ne ostavlja čovjeka koji traži znanje nego, koristi sve metode kako bi čovjeka odvratio od ovoga puta, kako bi mu ga omrzio i sl., jer je znanje svjetlost i vatra. Svjetlost koja osvjetljava tmine šejtanovih spletki i vatra za njegove šubhe i lukavstva koja priprema čovjeku. Razlog je taj što je znanje jako opasno po šejtana, pa ne dozvoljava da se ono širi i tjera ljude od toga i sl. U jednoj predaji stoji da je jedan učenjak teži šejtanu od hiljadu pobožnjaka. Ova predaja ima svoju sliku u našem životu, jer je mnoštvo pobožnjaka koji su u zabludi i druge odvode za sobom. To možemo vidjeti u poznatom hadisu kad je ubica devedeset devet ljudi došao kod pobožnjaka da ga pita šta da radi i da li za njega i njegovu situaciju postoji rješenje, pa mu je ovaj u svom neznanju odgovorio da ne postoji rješenje, te je i njega ubio, a zatim otišao do učenjaka i pitao ga isto pitanje, a on mu je odgovorio znanjem, rekavši mu da ide u tu i tu zemlju, gdje su dobri ljudi i tamo učini tewbu, i time mu dao rješenje za njegov problem.
Mnoštvo je hadisa koji govore o vrijednosti učenjaka nad pobožnjakom. U jednom od njih se kaže da je prednost alima nad pobožnjakom, kao prednost Poslanika sallallahu alejhi ve sellem nad najslabijim ashabima, a u hadisu kojeg bilježi Tirmizi se kaže: ''Prednost učenjaka nad pobožnjakom je kao prednost Sunca nad ostalim zvjezdama.'' Kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ''Ko se uputi putem traženja znanja, Allah će mu olakšati put do Dženneta.''
Ovim što smo kazali nije nam bio cilj da vas preplašimo i da vas rastjeramo pa da kažete ovo je teško, naprotiv, željeli smo da vam predstavimo realnu sliku i da vas upoznamo kako to izgleda, te da ovo sjedenje ne bude gubljenje vremena.
Molimo Allaha dželleša’nuhu da se okoristimo od ovoga i da ovo bude dokaz za nas, a ne protiv nas na Sudnjem danu.
Opšti uvod u Akidu
1. Definicija akide
Akida je vjerovanje u skup gajb stvari, koje su nam naređene da vjerujemo u njih, čvrsto i bezrezervno, kao što je vjerovanje u Allaha, meleke, poslanike, Sudnji dan itd. Riječ akida znači nešto što se u srcu prihvata bez sumnje, sa potpunim ubjeđenjem. Nauka o akidi bavi se dokazivanjem vjerskih ubjeđenja kroz šeri'atske i razumske dokaze. Šeri'atski dokazi su osnov na kojima se ona gradi, a potom se ona učvršćuje na razumskim dokazima. Međutim, sljedbenici novotarija su promijenili ovaj raspored i zapali u mnoštvo zabluda. Njihova osnova bila je nauka ilmul-kelam.
2. Druga imena ove nauke
a) Iman
To je zbog toga što akida jeste iman. ''Oni koji vjeruju u gajb.'' (El-Bekare, 3. ajet)
Osnova ove nauke je predanost, pokornost i bezrezervno prihvatanje onoga što je vezano za vjeru.
b) Tevhid
Zato što je tevhid suština (najvažniji dio) i izvor ostatka akide. Jer su riječi tevhida (la ilahe illallah) kao drvo, a iz njega rastu ostale grane.
c) Usulud-Din (temelji vjere).
d) Es-Sunne
Ova riječ se koristi u mnogim kontekstima i značenjima. Opšte značenje Sunneta je život i praksa Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem do najsitnijih detalja. Dakle, sve ono i tajno i javno. Najbitniji dio je onaj unutarnji, tj. da čovjek bude na onome na čemu je bio Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem Novotari akidu nazivaju ilmul-kelam (nauka o govoru ). Oni sami za sebe kažu da izučavaju govor ili nauku o govoru. Ona je kod selefa bila nepoznata, a kada se pojavila svi su je imami, a i kasniji ispravni učenjaci kritikovali, zato što je ona otvorila vrata novotarijama, zabludama i iskrivljenjima u akidi. Ovi naučnici (ilmul-kelama) su pokušavali da ujedine čisti vahj i izmišljotine i razmišljanja filozofa. Tako je došlo do miješanja istine i zablude. A nakon istine nema ništa drugo osim zablude. U istu grešku zapadaju i naši savremenici, koji pokušavaju da objedine islam i demokratiju, ili kao što je to bilo 50.-60.-tih god. kad se govorilo: 'Islam je isto što i komunizam,' i sl., što je svakako zabluda. To je išlo dotle da neki čak kažu da je islam sekularizam.
3. Propis učenja akide
Obaveza svakog mukellefa (šeri'atski punoljetna i sposobna osoba) je da spozna akidu i da spozna Allaha dželleša’nuhu.
Kaže Allah dželleša’nuhu: ''Znaj da nema boga osim Allaha…'' (Muhammed, 19. ajet), a zatim da poznaje Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i da vjeruje u njega i njegovu iskrenost po pitanju poslanstva i da zna mudrost njegova (svog) stvaranja na ovom svijetu, da zna gdje će završiti nakon smrti itd.
Ova nauka ima neke stvari koje su fardi-ajn svakom muslimanu (to je da svaki musliman poznaje akidu u njenim okvirima da bi time izgradio ispravno vjerovanje u kojem nema grešaka i zabluda), a ima stvari koje su fardi-kifaje, tj. ako ih poznaju neki sa ostalih spada obaveza, a to su detalji pitanja koja nisu opštepoznata i sl. (Npr. ko nema uslove za obavljanje hadždža, ne mora učiti propise obavljanja hadždža, ali mora vjerovati da je obavezan.)
4. Važnost i ugled ove nauke.
Ova nauka je najuglednija islamska nauka uopšteno, to zbog važnosti tema i pitanja kojima se bavi, veže se za Allaha dželleša’nuhu, Njegova imena i svojstva, i za poslanike, Njegov govor, Knjige, meleke, Sudnji dan, kada i kader.
Ne postoje važnija pitanja od ovih pitanja. Važnost ove nauke se očituje i u koristima koja proizilaze iz nje. Između ostalih su:
a) Spoznaja Allaha dželleša’nuhu i Njegovih imena, svojstava, prava itd.
b) Ispunjenje tevhida i apsolutne pokornosti Allahu i izbjegavanje širka i ostalih zabluda od kojih su najopasnije novotarije.
c) Povećanje jekina u čovjekovom srcu, straha od Allaha dželleša’nuhu, ljubavi i sl.
d) Ispravljanje pogrešnih ubjeđenja i vjerovanja koja su se uvukla u naš razum.
e) Odbrana Allahove dželleša’nuhu vjere i borba protiv Njegovih neprijatelja među kojima su mušrici, ateisti, munafici i dr.
f) Ostvarenje sreće na dunjaluku, jer iman ima slast i onaj ko je nije iskusio veliko ga je dobro prošlo, i uspjeha i spasa na Ahiretu.
Kao što kaže jedan od selefa: ''Kad bi kraljevi i njihovi sinovi znali kakvu slast osjećamo u ibadetu, borili bi se protiv nas sabljama da nam to oduzmu.''
Kaže ibn Tejmijje: ''Allah ima Džennet na dunjaluku, ko ne uđe u njega neće ući ni na Ahiretu.'' Džennet na dunjaluku je slast imana.
5. Izvori islamske akide
Akida je izdefinisana i nema mjesta idžtihadu niti mišljenjima, a jedini izvor je vahj (Objava). Objava kao što znamo svodi se na Kur'an i Sunnet. Ovo je zbog toga što o Allahu dželleša’nuhu niko ne zna više od Njega Samog. Kaže Allah dželleša’nuhu u suri El-Bekare, 139. ajet: ''Reci: 'Znate li bolje vi ili Allah?''
Isto tako o Allahu dželleša’nuhu, poslije Njega, ne zna niko bolje od Njegovih poslanika. Iz tog razloga ih Allah dželleša’nuhu hvali i kaže u suri Es-Saffat, 180.-182. ajeta: ''Veličanstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako Ga predstavljaju oni! I mir poslanicima i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!''
To je zbog toga što poslanici najdostojanstvenije obožavaju Allaha i što su najbogobojazniji. Najbolje znanje o Allahu dželleša’nuhu od svih Allahovih poslanika imao je Muhammed ibn Abdullah.
Akida se bavi gajbom, a gajb ne poznaje niko osim Allaha, a On je neke od Svojih robova upoznao sa nekim od dijelova gajba (to su bliski meleci i poslanici).
Mi razumijemo tekstove Kur'ana i Sunneta onako kako su ih shvatili ispravni prethodnici (selefu-salih, ashabi, tabi'ini i oni koji ih slijede do Sudnjeg dana).
Kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ''Moj ummet se neće složiti na zabludi.''
Neophodno je da akidu shvatimo na spomenuti način iz navedenih razloga:
a) Jer su oni generacija koja je najupoznatija sa Objavom, povodima objavljivanja, derogiranim i derogirajućim ajetima itd.
b) Zato što su oni generacija koja je najupoznatija sa arapskim jezikom.
c) Zato što su oni (selefus-salih) bili najbogobojazniji ljudi nakon Resula sallallahu alejhi ve sellem Ova bogobojaznost ih sprječava da iskrive Allahovu dželleša’nuhu vjeru, ili da sakriju neke tekstove, ili da se poigraju sa njihovim značenjima, ili da ih protumače neadekvatno. Novotari nemaju ovu bogobojaznost.
d) Ispravni prethodnici su bili originalni i čisti od neislamskih gledišta i stavova. Oni nisu bili uprljani raznim teorijama i stavovima itd.
Ko su Ehli sunnet vel džemat?
1. Sunnet
Jezički, znači način, put bilo da je pozitivan ili negativan. Sunnet u ovom slučaju ima jako velik spektar značenja, a Šeri'at to sužava na praksu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem Sunnet u šeri'atskim definicijama je u zavisnosti od oblasti kojom se bavi:
a) Kod učenjaka hadisa Sunnet je sve što je pripisano Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem od riječi, djela, potvrda ili svojstava.
b) Kod učenjaka fikha to je ono što je preneseno od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, a što nije fard.
c) Kod učenjaka usuli fikha Sunnet je izvor pored Kur'ana.
d) Kod učenjaka akide (to je ono što se nas tiče), to je uputa na kojoj su bili Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem i njegovi ashabi znanjem i djelom, javno i tajno, tj. akida u koju je vjerovao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem i ashabi, a iz koje proizilaze propisi, adabi, ahlak i sve ostale stvari.
2. Džemat
Jezički, džemat znači skup, zajednicu suprotno od razbijenost i sl.
U Šeri'atu znači skupina ispravnih prethodnika, ashaba i tabi'ina koji su se okupili na jasnoj istini iz Kurana i Sunneta, i svako ko je došao nakon njih, povodeći se za njima i za njihovim ostavštinama, pripada džematu, bilo ih puno ili malo, čak jedna osoba može predstavljati džemat. Kaže Imam Šafija u knjizi ''Novotarije'': "Kad je došla naredba obaveznosti džemata u Kur'anu i Sunnetu, pod njom se podrazumijevala obaveznost istine i njeno slijeđenje'', iako je broj sljedbenika istine mali, a sljedbenika zablude veliki. Zato što je istina ono na čemu je bila prva skupina, Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem i njegovi ashabi, i ne gleda se na mnoštvo sljedbenika zablude nakon njih. Kada je Abdullah ibn Mubarek upitan za džemat, rekao je: "Ebu Bekr i Omer.'' Rečeno mu je: ''Oni su umrli.'' Pa je rekao: ''Taj i taj, (i spomenu imena dva velika učenjaka u njegovo vrijeme)."
Kaže Abdullah ibn Mes'ud radijallahu anhu: ''Džemat je ono što je u skladu sa istinom, pa makar bio sam.'' Ima učenjaka, poput Buharije, koji smatraju da je džemat skupina učenjaka fikha i hadisa.
Nema kontradikcije između ova dva stava, jer su učenjaci dokaz protiv ljudi, ako budu iskreno tražili znanje. Između ostalih značenja džemata je i kad se muslimani slože oko odabira šeri'atskog vođe koji sprovodi šeri'atske kazne, pokreće džihad i sl.
Slijeđenje tog džemata u toj situaciji je vadžib, i haram je borba protiv tog vođe i odbijanje pokornosti njemu je razbijanje jedinstva ummeta.
Ehli sunnet vel džemat su sljedbenici onog na čemu su bili Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem i ashabi, oni koji slijede Sunnet i koji su ustrajni na istini, koji izbjegavaju izmišljene novotarije i rasturanje muslimanskog jedinstva, ima ih na svakom mjestu i u svako vrijeme i tako će biti do Sudnjeg dana.
Kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ''U mom ummetu će uvijek biti skupina koja će biti jasno na istini, neće im nauditi ko im se suprostavi, sve dok ne dođe Allahova naredba, a oni na tom." Hadis sahih, bilježe ashabu sunnen i ostali
3. Zašto je ovako nazvan?
Nazvani su ovako zato što pripadaju Sunnetu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i zato što ga poznaju, i što vode računa o njemu, i zato što ga žestoko štite, i zato što su objedinjeni u njegovom prakticiranju i javno i tajno, i zbog njihove brige o zajednici muslimana. Zbog straha da se ne razbije saff, da ne propadnu žrtve, i zbog brige o džihadu zajedno sa imamima i pokornost istima, dok su ovi pokorni Allahu dželleša’nuhu
4. Drugi nazivi ehli sunneta vel džemata
a) Selefus-Salih
To su imami upute iz tri prva stoljeća islama: ashabi, tabi'ini i tabi-tabi'ini koji su spomenuti u riječima Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kada kaže: ''Najbolje je ovo moje stoljeće, zatim ono koje ga slijedi." Bilježi Buhari
Svako ko ih slijedi spada u selefus-salih, bez obzira koliko bio vremenski udaljen od njih. Dok onaj ko se ne slaže s njima u akidi i shvatanjima, nije od njih, pa makar živio s njima.
b) Spašena grupa
Spašena je od zla novotarija i zabluda na dunjaluku i vatre na Ahiretu. To zato što slijede Sunnet Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i rade po islamu u potpunosti.
U poznatom sahih hadisu se kaže: ''Jevreji su se podijelili na 71 skupinu, kršćani na 72 skupine, a muslimani će se podijeliti na 73 skupine, i sve će u vatru izuzev jedne.' Upitan je: ''A ko su oni?'' - pa je odgovorio: ''To su oni na čemu sam danas ja i moji ashabi."
c) Pomognuta skupina
Skupina hadisa govori da ima u sklopu ehlu sunneta vel džemata posebna grupica ljudi koja izvršava obavezu džihada na Allahovom putu. Kod te skupine se nalaze povodi za pomoć od Allaha dželleša’nuhu, i konkretni i apstraktni, kao ispravno vjerovanje, zuhd, ahlak, veliko znanje uz snagu i pripremu oružja, obuku, sakupljanje informacija o neprijatelju itd.
d) Ehlul hadis (sljedbenici hadisa)
Ulažu trud u izučavanju hadisa i esera i u prakticiranju istih u njihovom životu te izbjegavaju suprotno od poruka koje se nalaze u njima.
Karakteristike Akide Selefa
1. Da je ona od Allaha, i u sebi nema primjesa ljudskih, razumskih rezona.
Ona je svim svojim kako temeljima, tako i granama od Gospodara. Iz tog razloga je bila, a i danas je, jedina ispravna akida, spašena od iskrivljenja, zabluda i novotarija.
2. Čvrstoća i vječnost
To je akida čvrsta, postojana, ne prihvata dodavanja niti oduzimanja, potpuna i savršena, ne treba je mijenjati niti ispravljati, a kako da potrebuje za tim kad je od Mudrog i o svemu Obavještenog.
3. Jasnoća
Zahvaljujući Allahu dželleša’nuhu, to je akida koja je veoma jasna jednostavna za shvatanje svakome, jer u sebi nema komplikacija i nejasnoća, i nema tajnih stvari koje ne poznaju izuzev ''određeni veliki ljudi.
4. Njeno slaganje sa fitrom (prirodnom vjerom na kojoj je Allah stvorio čovjeka), kao što se slaže i sa zdravim razumom čistim od bolesti i sumnjičenja.
Islamska akida se slaže sa zdravim razumom, koji je čist od bolesti, šubhi i sl. Bolestan razum je kontradiktoran islamskoj akidi.
5. Ona je izgrađena na potpunoj predanosti Allahu dželleša’nuhu i Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem
Kaže Allah dželleša’nuhu: ''Tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti pravi vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete, i dok se sasvim ne pokore.'' (En-Nisa', 65.)
Dakle, mora se pokoriti prvenstveno onome što kaže Allah dželleša’nuhu i Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, što je zapravo značenje riječi islam. Bez ove norme islam jednog insana nije potpun i ispravan. Uprkos tome što je izgrađena na pokornosti i predanosti ona ima dokaze za sva pitanja, počev od vjerovanja u Allaha, Njegovu jednoću, pravo na obožavanje preko vjerovanja u poslanike, Knjige, kader i u Sudnji dan. Možda ima nekih stvari koje zbunjuju razum koji je ograničen, poput pojedinih predznaka Sudnjeg dana, kaburskih iskušenja (azaba) i naslada, Sirata i drugih gajb stvari. Međutim, u razumu ne postoji ništa što bi te stvari apsolutno negirale. Mi kroz hiljade dokaza putem tog istog razuma vjerujemo u postojanje Allaha dželleša’nuhu, te da je On slao poslanike, zatim u iskrenost Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i samim tim mi se povinujemo onome o čemu nas obavještava On dželleša’nuhu, bez obzira što nam to zabranjuje razum.
6. Sredina u kojoj nema odlaska ni u jednu krajnost niti pretjerivanja.
Kaže Ibn Tejmijje šejhu-l-islam: ''Sunnet je uvijek između dvije krajnosti (novotarije)." Ehli sunnet vel džemat najbolje predstavlja sredinu u svim poglavljima akide. U pitanju imana oni su sredina između murdžija koji djela ne svrstavaju u iman, i haridžija koji za činjenje velikih grijeha čovjeka proglašavaju kafirom. Po pitanju Allahovih svojstava ehlu sunnet vel džemat su u sredini između onih koji su pretjerali po pitanju svojstava Allaha dželleša’nuhu, pa Ga poistovjetili sa stvorenjima, to su mušebbihe i onih koji su pretjerali s druge strane i Allahu dželleša’nuhu negirali neka svojstva, ovo su mua'ttile.
7. Zaštićenost od kontradiktornosti
Ona je od o svemu Obaviještenog, kao što kaže: ''A da je on (Kur'an) od nekog drugog mimo Allaha, u njemu bi našli mnoštvo razilaženja." (En-Nisa, 82.ajet)
8. Ona je povod pomoći i nadmoći na dunjaluku i spasa i uspjeha na Ahiretu.
9. Povezanost njenog lanca prenosilaca sa Allahovim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem, plemenitim ashabima radijallahu anhum i onima koji ih slijede u dobru, poput imama mudžtehida.
Menhedž (metod) selefa u prihvatanju Akide
1. Allahova Knjiga je izvor izvora, temelj temelja, a sahih Sunnet je slijedi i pojašnjava, razlaže njene cjeline.
Čak i ahad predaje prihvatljive su kao šeri'atski dokaz i niko ih ne može osporiti.
2. Sve što se slaže sa Kur'anom i Sunnetom, ehlu sunnet vel džemat prihvata, a sve što se ne slaže ne prihvataju i odbijaju bez obzira ko to rekao.
Dakle, Ehlu sunnet vel džemat se najviše boje izlaska i davanja prednosti nečemu nad Allahom dželleša’nuhu i Njegovim Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem, jer znaju da suprotstavljanje Allahu i Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem znači nifak ili kufr.
3. Nema bezgrješna čovjeka pored Poslanika sallallahu alejhi ve sellem
Imami, učenjaci od vremena ashaba pa do današnjih dana nisu bezgrješni. Kao što kaže imam Malik: "Svačije riječi se prihvataju i odbijaju izuzev riječi onog ko leži u ovom kaburu'', pokazao je na kabur Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem Dakle, mišljenja, stavovi, idžtihadi učenjaka, ni u kom slučaju ne mogu biti ispred Kur'ana i Sunneta, nego moraju biti podložni istim.
4. Idžma' selefus-saliha (konsenzus–složnost), kod njih je šeri'atski dokaz obavezujući i za druge, jer su oni nakon Resula sallallahu alejhi ve sellem najupoznatiji sa Allahovom dželleša’nuhu vjerom i najbogobojazniji.
Iz tog razloga ono oko čega su se složili po pitanjima vjere, akide itd. je bez greške i niko im se ne može suprotstaviti.
5. Pojašnjenje akaidskih činjenica u potpunosti izbjegavajući kompliciranja i nejasnoće, te mogućnosti iskrivljenja tumačenja.
Zato u mnogo situacija pojašnjenje akide se svodi na ajet ili hadis. Ukoliko ima njihovih riječi, onda ih je veoma malo. Ajeti u Kur'anu su jednostavni i jezgroviti.
6. U njihovoj akidi sve se svodi na šeri'atske termine spomenute u Kur'anu i Sunnetu.
Odbijaju sve vrste termina koji mogu nositi više značenja. Izbjegavaju korištenje izmišljenih filozofskih termina npr. Allahovo ime El-Evvel znači Prvi. U jednom od ajeta se kaže: "On je Prvi i Zadnji!" (El-Hadid, 3.ajet), a u Sunnetu se kaže: "On je Prvi i poslije Njega nema ništa!" Pa su sljedbenici ilmul-kelama umjesto riječi El-Evvel stavili riječ El-Kadim (Stari) i nisu upotrijebili šeri'atski, nego filozofski termin, jer kada se kaže El-Evvel, to znači da je On uvijek Prvi ili apsolutno Prvi, a kada dođe riječ El-Kadim, to ne znači da je On dželleša’nuhu Prvi.
7. Uzimanje ispravnih dokaza (sahih) za akaidska pitanja.
Počinju sa Allahovom Knjigom, zatim jasnim Sunnetom, te konsenzusom selefus-salih (idžmaom), zatim eserima od ashaba i imama, velikana ummeta, potom zdravih razumskih dokaza (postoje razumske šubhe, za koje čovjek misli da su dokazi).
U globalu filozofi su upravo te šubhe prihvatili kao osnovu i s njima se suprotstavljali Kur'anu i Sunnetu. Zatim zdrava fitra koja nije izmijenjena, zatim osjetilni realni dokazi. Ovdje vidimo da je osnov Kur'an i Sunnet.
Karakteristike Ehli sunneta vel džemata
1. Žestina u slijeđenju tekstova i esera, u slijeđenju selefa i izbjegavanje svih novotarija, te upozoravanje ljudi na njih, njene nosioce i sljedbenike.
2. Žestina vođenja brige o poznavanju Sunneta Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i briga o poznavanju njegovih djela, stanja, osobina i sl. Iz tog razloga ga najviše vole, povode za njim i njegovim Sunnetom.
3. Ehlu sunnet su sljedbenici sredine, ne zalaze u bilo koju od krajnosti u svemu; akidi, ahlaku, adabu, ibadetu i sl.
4. Ehlu sunnet objedinjuje kompletan islam i znanjem i djelom, tajno i javno. Iz tog razloga se drže čistog, bijelog i jasnog pravca, čija je noć jasna kao dan, i iz kojeg ne skreće izuzev onaj kome propast predstoji. Uzimaju šeri'atske naredbe i zabrane bezrezervno u rahatluku, kao i u teškoj situaciji, zadovoljstvu i srdžbi i sl.
5. Okupljaju sve šeri'atske dokaze vezane za jednu mes'elu i samim tim jednostavno dolaze do istine, za razliku od raznih sekti, koje na tekstove gledaju zatvorenog oka, pa prihvataju dio a dio odbijaju, što je opasan izvor zablude.
6. Ehlu sunnet vel džemat objedinjuje nauku i ibadet, strah i nadu, oslonac na Allaha dželleša’nuhu i uzimanje za povode, objedinjuje rad na dunjaluku i zuhd prema njegovim nasladama. U svim ovim stvarima dolazi do pretjerivanja u jednu ili drugu krajnost. Onda sekte uzimaju jednu ili drugu krajnost istovremeno zabranjujući onu koju nisu uzeli.
7. Nerazmimoilaženje u temeljima vjerovanja. Zbog toga su njihova vjerovanja po pitanjima temelja vjere jednaka, što ih je zaštitilo od međusobnog proglašavanja kafirima, novotarima, velikim griješnicima za razliku od sljedbenika strasti i novotara koji se unutar jedne sekte tekfire i proglašavaju novotarima.
8. Izbjegavanje nepotrebne rasprave i razmimoilaženja u vjeri. Izbjegavaju novotare i odriču se pozivača i tvoraca novotarija. Izbjegavaju također čula – kazala, te mnoštvo zapitkivanja kao i raspravu o onome što se čovjeka ne tiče, od vjerskih ili dunjalučkih pitanja provodeći hadis: "Od lijepog islama jednog čovjeka je da ostavi ono što ga se ne tiče."
9. Boje se izdavanja fetvi da ne bi rekli nešto bez znanja na Allaha dželleša’nuhu, što je jedan od najvećih grijeha. U suštini ovo je jako blisko širku, ili se može kazati da je širk dio govora o Allahu bez znanja. Ashabi i imami selefa su izbjegavali izdavanja fetvi, jer su se bojali odgovornosti za to.
Od karakteristika Ehli sunneta vel džemata je i žestoko provjeravanje vijesti (habera) prilikom prihvatanja i prenošenja dalje, veliki emanet kod rada sa šeri'atskim tekstovima i riječima učenjaka i njihovim stavovima, kao i riječi onih koji su im se suprotstavili od novotara i sl. Iskrenost, emanet i pravda moraju postojati i sa prijateljima i sa neprijateljima, kao što kaže Allah dželleša’nuhu: ''O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite, nikako ne navede da nepravedni budete!…'' (El-Ma'ide, 8.ajet)
Od metoda nevjernika je da dodaju i lažu, izvrću i potpuno mijenjaju riječi, bilo da se radi o riječima našeg Poslanika r, ashaba, učenjaka i ovako također postupaju i novotari, za razliku od ehli sunneta koji pravedno prenose vijesti.
10. Ne žure u donošenju stavova, kao i proglašavanju određenih ljudi kafirima ili novotarima i optuživanju ljudi na osnovu mišljenja.
11. Vode veliku brigu o stvarima muslimana, jer znaju da onaj ko ne vodi brigu o stvarima muslimana nije od njih. Isto tako objedinjavaju muslimane na dobru.
12. Imaju potpuni el-vela samo na osnovima istine, to znači ljubav, privrženost, pomaganje itd. Oni nemaju el-vela ni prema kome osim na osnovima vjere i ne drže se fanatično nijedne grupe, mezheba, džemata i sl., nego se fanatično drže istine i džemata muslimana u njegovom izvornom značenju.To je džemat koji diže zastave Kur'ana i Sunneta, drži se upute selefus-saliha, i bori se na tom putu daleko od imena i praznih deviza.
13. Vode računa o čistoći duše i zdravlju srca od bolesti. Rade na zadovoljavanju Allaha U u svakom vremenu, šta god to vrijeme tražilo i sadržavalo. U vrijeme džihada oni su ratnici, u noćima oni su pobožnjaci, ako postoji potreba za njegovim znanjem i njegovim širenjem oni su učenjaci i daije. Ako se prošire grijesi, novotarije, razvrat i sl. oni rade na njihovom sprečavanju.
14. Ehlu sunnet su najkorisniji ljudima, najmilostiviji ljudima, kao što kažu učenjaci; poznaju istinu i milostivi su prema stvorenjima (najviše čine dobročinstva ljudima), najviše vode brigu o tome da okoriste ljude bilo dunjalučki, bilo ahiretski, najviše podnose ezijećenja od ljudi i najstrpljiviji su u pozivanju istini.
Opasnost novotarije u vjeri
Definicija: Novotarija je novouvedena stvar u vjeru, suprotna istini koja nam je došla od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, bilo da je znanjem ili djelom, kao produkt šubhe ili sviđanja određene stvari.
Vrste Novotarija
Dijele se na dvije velike vrste:
1. Novotarije u običnim dunjalučkim stvarima (auto, telefon, oružje, mikrofon i sl.).
Osnova kod ovih novotarija je da su halal, osim ako ima nešto što vodi u zabludu, šubhu ili slično (TV i sl.)
2. Novotarije u vjeri
One su opasne i u Šeri'atu su jako nepoželjne i haram su, jer osnova u vjeri je da se ne improvizuje i da je vjera upotpunjena i usavršena.
Ove novotarije se dijele na dvije vrste:
a) novotarija u ubjeđenju (akidi) poput irdža', ši'izma, haridžija i sl.
b) novotarije u djelima poput namaza želja, mevluda, posta na suncu i stojeći i slično.
Sve ove novotarije su haram. Međutim, postoji velika razlika među njima. Ima novotarija koje su kufr i koje izvode iz islama, poput nekih sekti među ši'jama koje pretjeruju, idu u krajnost. Među ši'jama ima nekih koji obožavaju Aliju radijallahu anhu, ili novotarija panteizma (jednoća postojanja) koju zagovaraju neke sufije, dakle ekstremni dio sufija. Postoje novotarije koje vode ka širku: poput građenja kubeta nad kaburovima mauzoleja i njihovo veličanje, obavljanje namaza u takvim mjestima. Postoje novotarije koje su zabluda u akidi i opasna iskrivljenja poput novotarije irdža’a, zatim ilmul-kelama. I ima novotarija koje su veliki grijeh, poput novotarija u djelima, zikru i slično. Naravno, ne mogu se poistovjetiti oni koji slijede te novotarije sa onima koji su ih izmislili. Postoji velika razlika u davanju hukma o novotarima. Postoje novotari koji su u svojoj novotariji munafici i otpadnici, a postoje također oni koji su jednostavno pogriješili (o ovome ćemo govoriti kasnije).
Opasnost novotarije po Islam
a) Novotarija je glavni razlog širka.
U Buharijevom Sahihu od Ibn Abbasa radijallahu anhu se prenosi, – komentarišući riječi Uzvišenog u suri Nuh, 23. ajet: "I rekoše: 'Nikako božanstva svoja ne ostavljajte i nikako ni Vedda, ni Suvaa, ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napuštajte.", da je rekao: "Ovo su imena dobrih ljudi iz Nuhova alejhi selam naroda. Kad su ovi ljudi umrli šejtan je nagovarao Nuhov alejhi selam narod da na mjestima gdje su se oni okupljali izgrade (nisu to bili klasični kipovi) kipove koji će ih na njih podsjećati, da ih zovu imenima ovih ljudi, pa su tako i uradili. Ovi se kipovi u početku nisu obožavali, pa kad su ovi prvi umrli (oni koje je šejtan nagovarao) i kad je ovo zaboravljeno, ovi su se kipovi počeli obožavati."
Kaže imam Ibnul Kajjim: "Šejtan uvijek obožavaocima kaburova objavljuje da izgrađivanje nad kaburovima i njihovo posjećivanje ulazi u dio ljubavi prema dotičnim umrlim osobama, poslanicima ili dobrim ljudima, i da je dova kod ovih kaburova primljena kod Allaha.'' Zatim ih vodi u drugi stepen, tj. učenje dove na ovim kaburovima, a zatim ih počnu obožavati, potom ih uzimaju kao kipove u pravom smislu, na njih stavljaju i pale svijeće, kite ih, čine tavaf oko njih, dodiruju ih, ljube, obavljaju hadždž kod njih, prinose žrtve itd. Ima ih koji hiljade kilometara pređu da obave "Hadždž," te jedu zemlju oko kaburova, čine zinaluk itd.
b) Novotarija je povod mnogim zabludama, kao i ulasku u vatru.
Za to ima potvrda u hadisima, jer kaže Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "Čuvajte se novih stvari, jer je svaka novotarija zabluda, a svaka zabluda vodi u vatru." Ovo ne znači da svaka novotarija vodi vječno u vatru.
c) Novotarija je povod ne prilaska Havdu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i nemogućnost pijenja iz njega nakon kojeg nema žeđi.
Kaže Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: "I biće dovedeni pred mene narodi koje poznajem i koje ne poznajem, pa će biti razdvojeno između mene i njih, ja ću reći oni su moj ummet, a bit će rečeno ti ne znaš šta su oni uveli nakon tebe, pa ću reći teško, teško onom ko izmijeni nakon mene." Bilježi Muslim
d) U uvođenju novotarija je indirektna tvrdnja nepotpunosti Šeri'ata i indirektna potvora na Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da nije dostavio kompletnu vjeru i da je prevario.
Kaže Uzvišeni: "Danas Sam vam upotpunio vašu vjeru i blagodat Svoju prema vama ispunio, i zadovoljan Sam da vam islam bude vjera." (El-Mai'de, 3.)
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nije ostavio nijedan hajr, a da nije ukazao na njega, ashabe je podučavao svemu, čak i kako će nuždu vršiti.
U Darimijevom ''Sunenu'' se navodi da je Abdullah ibn Mes’ud radijallahu anhu kad je saznao za grupu ljudi koji su se izdvojili u mesdžid, formirali halke u čiju sredinu je stao čovjek koji im je govorio: "Recite 100 puta subhanallah, recite 100 puta elhamdulillahi, 100 puta Allahu ekber,'' otrčao i rekao: ''Vi ili otvarate vrata zablude ili ste na putu boljem od puta Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem" Pa rekoše: "Mi smo htjeli samo dobro." Pa je rekao: "Koliko je onih koji žele dobro, pa ga ne uspiju naći." Kaže ravija tabi'in: ''Vidio sam većinu tih da se bore protiv nas na dan Naharavana.'' (tj. postali su haridžije i borili se protiv ashaba).
e) U širenju novotarije krije se rušenje Sunneta i šeri'atskih propisa,
Kažu predhodnici: 'Nije oživljena nijedna novotarija, a da nije umrtvljen jedan sunnet.'
f) Novotarija je suštinski razlog razmimoilaženja među muslimanima.
Istinski, ispravni islam je onaj kojeg se drži ehli sunnet vel džemat, pa ako se pojave novotarije, posebno u akidi, to prouzrokuje raspad jedinstva muslimana.
g) Novotarija je suštinski razlog narušavanja lijepe slike islama.
Naravno ovo vodi ka tjeranju ljudi od Allahove dželleša’nuhu vjere kroz bježanje ljudi od iskrivljenja, izopačenih vjerovanja, sujevjerja i sličnog.
Pravila u odgovoru novotarima
a) Šeri'at je potpun i dovoljan da bi se ostvarile koristi Allahovih dželleša'nuhu robova na dunjaluku i na Ahiretu.
b) Svako djelo na kojem nije ova naša stvar se odbija, kao što kaže Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, dakle ne prima se bez obzira koliko se trudio.
Kaže imam Malik: ''Ono što nije bilo vjera u prvom vremenu, nije ni u ovom današnjem'', a umro je rahimehullah 179. g.p.h., nakon njega su se pojavile raznorazne i mnogobrojne novotarije.
Kao što se u hadisima kaže da se držimo zubima kutnjacima Sunneta hulefair-rašiduna, jer njihovi postupci nisu izlazili iz okvira Sunneta.
c) Svaka novotarija je zabluda, čak iako je ljudi vide lijepom, kao što kaže Abdullah ibn Umer radijallahu anhu.
d) Allah dželleša'nuhu se ne obožava osim onim što je propisao, jezikom Svoga Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem.
Ovo je značenje našeg šehadeta Muhammedur – Resulullah, a i drugi temelj primanja naših djela je dosljednost u slijeđenju Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem.
e) Osnov kod korisnih stvari je da su dozvoljene (halal), a u ibadetima je suprotno i osnova kod njih je da su zabranjene (haram), osim ako postoji šeri’atski dokaz koji dozvoljava da se čine.
f) Lijepi nijjeti bez obzira koliko bili iskreni kod Allaha dželleša'nuhu ne koriste.
Kaže Abdullah ibn Mes’ud radijallahu anhu: ''Koliko je onih koji žele istinu pa je ne pogode.''
g) Umjerenost u Sunnetu bolja je od velikog zalaganja u novotariji.
Neki od selefa kažu: ''Novotaru njegova novotarija prema Allahu dželleša'nuhu povećava samo udaljenost.''
Opšta svojstva novotara
Novotari se odlikuju određenim posebnim svojstvima koja su u globalu suprotna Ehli sunnetu vel džematu, između ostalih to su:
a) Nepoznavanje istine i slijeđenje strasti.
b) Ostavljanje jasnih dokaza, a slijeđenje sumnjivih dokaza.
Kaže Allah dželleša'nuhu u 7. ajetu sure Ali 'Imran: ''On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni čija su srca pokvarena – željni smutnje i svog tumačenja – slijede one što su manje jasni. A tumačenje njihovo zna samo Allah. Oni koji su dobro u nauku upućeni govore: «Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara našeg!» – A samo razumom obdareni shvaćaju.''
c) Tumače tekstove onako kako odgovara njihovim strastima.
d) Bore se protiv Sunneta i mrze njegove sljedbenike. Odbijaju sahih hadise koji su suprotni njihovim mišljenjima.
e) Pretjeruju u vjeri u pojedinim dijelovima, a olakšavaju i umanjivaju u drugim. A ima ih koji samo pretjeruju u određenim dijelovima, kao što je to kod haridžija koji samo pretjeruju, za razliku od murdžija koji olakšavaju.
f) Njihova žestoka razmimoilaženja, međusobno neprijateljstvo jednih prema drugima, što onda vodi ka tekfirenju unutar iste sekte.
g) Žestoki fanatizam uz mržnju i neprijateljstvo prema svima koji suprotno misle, što ih normalno vodi u brzi tekfir.
h) Između sebe odaberu čovjeka kojeg proglase bezgriješnim imamom, vođom.
Njegov govor preferiraju nad govorom Allaha dželleša'nuhu i Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, a ako se suprotstaviš njihovom stavu odgovaraju: 'je li ti to znaš bolje od tog šejha'? Svi novotari se svode na isto, srca su im slična kao što to kaže Allah dželleša'nuhu.
Osnov sekti proizašlih iz ehli sunneta
Kod većine učenjaka je pet:
a) Haridžije.
b) Rafidije.
c) Kaderije (pitanje kadera).
d) Murdžije (iman je dovoljan samo u srcu).
e) Džehmije (oni su u mnogim pitanjima akide otišli u zabludu).
Kaže Abdullah ibn Mubarek kad je upitan o osnovama sekti koje su proizašle, rekao je da su to ove prve četiri koje smo naveli, a upitali su za džehmije, a on je odgovorio, da to su kafiri.
Nastaviće se inša'Allah
akademija.cjb.net
Prenosi se od Safvana ibn Usala radijallahu anhu da je rekao: "Rekao sam: 'Allahov Poslaniče, došao sam u potrazi za znanjem' - pa mi je odgovorio: 'Dobro došao, tražitelju znanja! Onoga ko traži znanje, iz ljubavi prema onome što traži, okružuju ga meleki, svojim krilima mu prave hlad i uzdižu do nama najbližeg neba.'" Bilježe ga Ahmed i Taberani sa dobrim senedom, Ibn Hibban u Sahihu, i Hakim koji kaže: sahih sened, Ibn Madždže i Albani kažu hasen, a Tirmizi sahih.
________________________________________
