Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je «Pridržavanje sunneta». Pomenutu temu sam odabrao u vrijeme u kojem se osjeća sve snažnija potreba za vraćanjem sunnetu Muhammeda s.a.v.s., jer je udaljavanje od njega kroz historiju donosilo nazadovanje ili stagnaciju ummeta.
Muhammed s.a.v.s. je poslat ljudima kao: svjedok, donosilac radosne vijesti, opominjač, onaj koji poziva Allahu dž.š. i svjetiljka koja sija, što potvrđuju slijedeći ajeti Sure El-Ahzab:
“O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka, kao donosioca radosnih vijesti i kao Poslanika koji opominje,” (45) “da – po Njegovu naređenju – pozivaš Allahu i kao svjetiljku koja sija.” (46) “I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti.” (47) (Suretu-l-Ahzab: 45-47)
Imam Ahmed prenosi od Ataa ibn Jesara: "Sreo sam Abdullaha ibn Amra ibn El-Asa, r.a., i rekao mu: «Izvijesti me o opisu Allahovog Poslanika s.a.v.s., u Tevratu!» Pa mi je odgovorio: «Da, tako mi Allaha, opisan je u Tevratu nekim od svojstava iz Kur'ana: "O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje" , kao sugurnost "nepismenima" (Arapima tadašnjeg doba), ti si Moj rob i poslanik. Nazvah te onim koji se oslanja na Allaha. Nije grub ni osoran, niti galami po trgovima, na loše ne uzvraća lošim, već preko toga prelazi i prašta. Allah ga neće usmrtiti dok ne popravi njime zabludjeli narod da izjave da nema boga osim Allaha i time otvori slijepe oči, gluhe uši i okorjela srca." Buharija)
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa r.a.: "Nakon što je objavljeno: «O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje» - a on je već bio naredio Aliji i Muazu r.a., da idu u Jemen - rekao im je: «Idite i obveseljavajte, a ne izazivajte odvratnost i odbojnost, olakšavajte, a ne otežavajte, jer mi je objavljeno: «O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje».
Ibn Kesir tumači citirane ajete na slijedeći način: “Riječi Uzvišenog: "svjedoka" , tj. koji svjedoči o Allahovoj jednoći i o tome da nema boga osim Njega i kao svjedoka ljudima o njihovim djelima na Sudnjem danu. A riječi Uzvišenog: "i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje" , tj. obveselitelja vjernika obilnom nagradom, a opominjatelja nevjernika neizbježnom kaznom. Riječi Uzvišenog: "da - po Njegovom naređenju - pozivaš Allahu" , tj. da stvorenja pozivaš da robuju svome Gospodaru po Njegovom naređenju koje ti je uputio, "i kao svjetiljku koja sija" , tj. Istina sa kojom si došao poput je Sunca u njegovom blještavilu i svjetlosti i samo Ga prkosnik može zanijekati.»
Za razliku od drugih poslanika, Muhammed s.a.v.s. je imao misiju koja nije ograničena na određeno vrijeme i jednu etničku skupinu, već se njegovim poslanstvom otvaraju novi vidici pred čovječanstvo i poslanička zadaća dobija posebnu dimenziju. Taj teški i odgovorni zadatak, Muhammed s.a.v.s. zajedno sa ashabima ispunjava i širi islam koji predstavlja nepresušan izvor za sve one koji se žele napojiti sa čistog izvora.
Oni koji hoće da ih zavoli njihov Gospodar i da im budu oprošteni grijesi, dužni su slijediti Poslanika s.a.v.s., kao što Allah dž.š. kaže u Suri Ali Imran:
"Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" – a Allah prašta i samilostan je."(31) "Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku (s.a.v.s.)!" A ako oni glave okrenu – pa, Allah zaista ne voli nevjernike."(32) (Suretu Ali Imran: 31-32)
Buharija i Muslim bilježe događaj vezan za Hubejba ibn Adijja r.a., kojeg je Allahov Poslanik s.a.v.s., poslao u društvu sa još devetoricom ashaba da pozivaju u Allahovu vjeru, a Asima ibn Sabita r.a. je odredio emirom (vođom), te skupine. Mušrici im napraviše zasjedu, te neke od njih pobiše, a druge zarobiše. Među zarobljenima je bio i Hubejb ibn Adijj r.a.. Mušrici Meke ga otkupiše, želeći da time osvete svoje poginule na Bedru, te ga izvedoše van Harema da bi ga ubili. Pred sami čin ubistva tražio je Hubejb da mu dopuste klanjati dva rekata, te ih klanja ne oduživši ih. Kada je završio sa namazom, reče im: "Tako mi Allaha, da sam znao da nećete reći da klanjam kako bih odložio vrijeme svoga pogubljenja, oduljio bih namaz!" Kada ga podigoše na vješala, upitaše ga: "O Hubejb, da li bi te radovalo da je Muhammed na tvom mjestu, a da si ti miran uz svoju porodicu i imetak?" Reče: "Tako mi Allaha, više volim da budem ubijen, nego da Allahov Poslanik s.a.v.s. bude uboden trnom u nogu." Tada je podigao svoju glavu prema nebu i rekao: "Allahu moj, ne znam po kome da poselamim Poslanika s.a.v.s., pa mu Ti prenesi selam od mene!" U to vrijeme Allahov Poslanik s.a.v.s. je sjedio sa ashabima u Medini, pa reče: "Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu," i dodade: "Sada je ubijen Hubejb".
Allah dž.š. naređuje muslimanima da prihvate sve što im njihov Poslanik dozvoljava, a da se okanu svega onoga što im je on zabranio, pa u drugom dijelu 7. ajeta Sure Hašr, stoji:
"...Ono što vam Poslanik s.a.v.s. da, to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite! I bojte se Allaha jer Allah zaista strahovito kažnjava!"(Suretu-l-Hašr:7)
Pokornost Poslaniku s.a.v.s. se ogleda u slijeđenju njegova sunneta, a zlatna generacija ashaba nije postavljala pitanja i potpitanja na ono što je Muhammed s.a.v.s. tražio od njih. Oni nisu postavljali pitanje zašto je islamom nešto određeno ovako ili onako, jer su bili svjesni da ih je Muhammed s.a.v.s. upozorio, da su prije njih propali mnogi narodi koji su puno zapitkivali svoje poslanike, kao što stoji u slijedećoj predaji:
Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Ono što sam vam zabranio, ostavite, a što sam vam naredio činite koliko možete, jer su one koji su bili prije vas uništila pretjerana pitanja i neslaganje sa njihovim poslanicima!» (Muslim)
Živimo u vremenu u kojem želimo objašnjenje za različita pitanja, a ona su nam uglavnom potrebna, da umirimo svoj unutarnji nemir i opravdamo grijeh.
Muhammed s.a.v.s. je poslat ljudima kao: svjedok, donosilac radosne vijesti, opominjač, onaj koji poziva Allahu dž.š. i svjetiljka koja sija, što potvrđuju slijedeći ajeti Sure El-Ahzab:
“O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka, kao donosioca radosnih vijesti i kao Poslanika koji opominje,” (45) “da – po Njegovu naređenju – pozivaš Allahu i kao svjetiljku koja sija.” (46) “I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti.” (47) (Suretu-l-Ahzab: 45-47)
Imam Ahmed prenosi od Ataa ibn Jesara: "Sreo sam Abdullaha ibn Amra ibn El-Asa, r.a., i rekao mu: «Izvijesti me o opisu Allahovog Poslanika s.a.v.s., u Tevratu!» Pa mi je odgovorio: «Da, tako mi Allaha, opisan je u Tevratu nekim od svojstava iz Kur'ana: "O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje" , kao sugurnost "nepismenima" (Arapima tadašnjeg doba), ti si Moj rob i poslanik. Nazvah te onim koji se oslanja na Allaha. Nije grub ni osoran, niti galami po trgovima, na loše ne uzvraća lošim, već preko toga prelazi i prašta. Allah ga neće usmrtiti dok ne popravi njime zabludjeli narod da izjave da nema boga osim Allaha i time otvori slijepe oči, gluhe uši i okorjela srca." Buharija)
Ibn Ebi-Hatim prenosi od Ibn-Abbasa r.a.: "Nakon što je objavljeno: «O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje» - a on je već bio naredio Aliji i Muazu r.a., da idu u Jemen - rekao im je: «Idite i obveseljavajte, a ne izazivajte odvratnost i odbojnost, olakšavajte, a ne otežavajte, jer mi je objavljeno: «O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje».
Ibn Kesir tumači citirane ajete na slijedeći način: “Riječi Uzvišenog: "svjedoka" , tj. koji svjedoči o Allahovoj jednoći i o tome da nema boga osim Njega i kao svjedoka ljudima o njihovim djelima na Sudnjem danu. A riječi Uzvišenog: "i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje" , tj. obveselitelja vjernika obilnom nagradom, a opominjatelja nevjernika neizbježnom kaznom. Riječi Uzvišenog: "da - po Njegovom naređenju - pozivaš Allahu" , tj. da stvorenja pozivaš da robuju svome Gospodaru po Njegovom naređenju koje ti je uputio, "i kao svjetiljku koja sija" , tj. Istina sa kojom si došao poput je Sunca u njegovom blještavilu i svjetlosti i samo Ga prkosnik može zanijekati.»
Za razliku od drugih poslanika, Muhammed s.a.v.s. je imao misiju koja nije ograničena na određeno vrijeme i jednu etničku skupinu, već se njegovim poslanstvom otvaraju novi vidici pred čovječanstvo i poslanička zadaća dobija posebnu dimenziju. Taj teški i odgovorni zadatak, Muhammed s.a.v.s. zajedno sa ashabima ispunjava i širi islam koji predstavlja nepresušan izvor za sve one koji se žele napojiti sa čistog izvora.
Oni koji hoće da ih zavoli njihov Gospodar i da im budu oprošteni grijesi, dužni su slijediti Poslanika s.a.v.s., kao što Allah dž.š. kaže u Suri Ali Imran:
"Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" – a Allah prašta i samilostan je."(31) "Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku (s.a.v.s.)!" A ako oni glave okrenu – pa, Allah zaista ne voli nevjernike."(32) (Suretu Ali Imran: 31-32)
Buharija i Muslim bilježe događaj vezan za Hubejba ibn Adijja r.a., kojeg je Allahov Poslanik s.a.v.s., poslao u društvu sa još devetoricom ashaba da pozivaju u Allahovu vjeru, a Asima ibn Sabita r.a. je odredio emirom (vođom), te skupine. Mušrici im napraviše zasjedu, te neke od njih pobiše, a druge zarobiše. Među zarobljenima je bio i Hubejb ibn Adijj r.a.. Mušrici Meke ga otkupiše, želeći da time osvete svoje poginule na Bedru, te ga izvedoše van Harema da bi ga ubili. Pred sami čin ubistva tražio je Hubejb da mu dopuste klanjati dva rekata, te ih klanja ne oduživši ih. Kada je završio sa namazom, reče im: "Tako mi Allaha, da sam znao da nećete reći da klanjam kako bih odložio vrijeme svoga pogubljenja, oduljio bih namaz!" Kada ga podigoše na vješala, upitaše ga: "O Hubejb, da li bi te radovalo da je Muhammed na tvom mjestu, a da si ti miran uz svoju porodicu i imetak?" Reče: "Tako mi Allaha, više volim da budem ubijen, nego da Allahov Poslanik s.a.v.s. bude uboden trnom u nogu." Tada je podigao svoju glavu prema nebu i rekao: "Allahu moj, ne znam po kome da poselamim Poslanika s.a.v.s., pa mu Ti prenesi selam od mene!" U to vrijeme Allahov Poslanik s.a.v.s. je sjedio sa ashabima u Medini, pa reče: "Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu," i dodade: "Sada je ubijen Hubejb".
Allah dž.š. naređuje muslimanima da prihvate sve što im njihov Poslanik dozvoljava, a da se okanu svega onoga što im je on zabranio, pa u drugom dijelu 7. ajeta Sure Hašr, stoji:
"...Ono što vam Poslanik s.a.v.s. da, to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite! I bojte se Allaha jer Allah zaista strahovito kažnjava!"(Suretu-l-Hašr:7)
Pokornost Poslaniku s.a.v.s. se ogleda u slijeđenju njegova sunneta, a zlatna generacija ashaba nije postavljala pitanja i potpitanja na ono što je Muhammed s.a.v.s. tražio od njih. Oni nisu postavljali pitanje zašto je islamom nešto određeno ovako ili onako, jer su bili svjesni da ih je Muhammed s.a.v.s. upozorio, da su prije njih propali mnogi narodi koji su puno zapitkivali svoje poslanike, kao što stoji u slijedećoj predaji:
Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Ono što sam vam zabranio, ostavite, a što sam vam naredio činite koliko možete, jer su one koji su bili prije vas uništila pretjerana pitanja i neslaganje sa njihovim poslanicima!» (Muslim)
Živimo u vremenu u kojem želimo objašnjenje za različita pitanja, a ona su nam uglavnom potrebna, da umirimo svoj unutarnji nemir i opravdamo grijeh.
Brate i sestro! Vratimo se sunnetu Muhammeda s.a.v.s. i budimo ponosni što smo muslimani! Ne gubimo nadu u Allahovu dž.š. milost i natječimo se u dobru! Molimo Gospodara svjetova da nam se smiluje na Sudnjem danu i da nas nastani u džennetske bašče u društvu sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Gospodaru, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, oprosti nam grijehe i uvedi nas u džennet!
Sarajevo: 03. džumade-l-uhra 1424./01. avgust 2003.g.
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
Nezim Halilović Muderris
Gospodaru, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, oprosti nam grijehe i uvedi nas u džennet!
Sarajevo: 03. džumade-l-uhra 1424./01. avgust 2003.g.
Hutba: Džamija “Kralj Fahd”
Nezim Halilović Muderris
