Prve generacije uleme su žestoko osuđivali one koji su bez predhodnog osposobljavanja i priprema hrlili i navaljivali na instituciju fetve. Takvo djelo su smatrali nenadoknadivom štetom po islam kao i velikim zlom koje se mora iskorjenuti. Imam Buharija i Muslim u svojim zbirkama hadisa bilježe hadis koji prenosi Abdullah ibn Amr od Vjerovjesnika s.a.v.s.: "Zaista Allah neće podići znanje tako što će ga iščupati iz prsa ljudi nego će podići znanje usmrćivanju učenjaka (uleme). Pa kada ne ostane niti ijedan alim ljudi će uzeti za svoje predstavnike neznalice (džahile) koji će biti pitani pa će davati fetve bez znanja i tako će sami zalutati i biti u zabludi a i druge će u zabludu odvesti."
Imami Ahmed i ibn Madže bilježe hadis od Vjerovjesnika s.a.v.s.: "Kome bude rečena fetva koja nije utemeljena na znanju grijeh će nositi onaj koji je donio tu fetvu." To je stoga što onaj koji traži odgovor ima opravdanje za svoj postupak jer se onaj koji mu je dao odgovor, odnosno muftija, zaogrnuo džubbetom alima i sebe njemu pridružio, a ljude obmanuo svojim izgledom i vanjštinom. Onaj koji podrži ovakvog muftiju, nakon što njegove greške i neznanje budu potpuno jasni i dokazani, učesvuje sa njim u grijehu, posebno ako takvog muftiju postavi da bi preko njega ostvario svoje interese, time što muftija njemu koristi a i on muftiji na način: "Ponesi ti mene pa ću ja tebe." Zato je ulema konstatovala da onaj ko pribjegne donošenju fetvi, a nije konpetentan za to, veliki je grješnik. A onaj ko takvog muftiju podrži od odgovornih za njegovo postavljanje također je veliki griješnik. Ibn Kajjim je prenio od Ebil-Ferda bin el-Dževzija da je rekao: "Nadležni su obavezni spriječiti rad takvog muftije, kao što su učinili vladari iz porodice Umejje".
Ebul-Feredž nastavlja pa kaže: "Takve muftije su poput onih koji strancima i putnicima ukazuju na put, a sami ga ne poznaju, ili su poput onih koji ne poznaju medicinu, a liječe ljude. Oni su daleko gori u odnosu na one sa kojim sam ih uporedio." Ako je nadležni organ ili pojedinac obavezan zabraniti rad doktoru koji ne ispunjava sve predpostavke za obavljanje ovog odgovornog posla, pa kakav treba biti njegov odnos prema onome ko ne poznaje Kur'an i sunnet niti vlada islamskim disciplinama? Šejhul-islam ibn Tejmije je imao oštar stav prema takvima i osuđivao je takav neodgovoran odnos prema instituciji fetve, pa kada mu je neko rekao: Da li si izabrao volentera (dobrovoljca) za fetve? Odgovorio je: Volonter može biti kuhar ili pekar, ali muftija ne može biti volonter! I imam Ebu Hanife, iako je smatrao da maloumnog ne treba sprečavati da ravnopravno i slobodno upravlja svojim imetkom i zabranjivati mu da obavlja ostale poslove iz poštovanja prema njemu kao ljudskom biću, s druge strane je rekao da sprječavanje i zabrana rada muftije džahila (neznalice) koji se poigrava sa propisima šeriata je stroga obaveza (vadžib) upravo što se iza njegovog poigravanja sa propisima krije ogromna šteta koja pogađa cjelokupnu islamsku zajednicu. Ta šteta je tolika da se ni približno ne može uporediti sa njegovom ličnom štetom koja dolazi zabranom njegovog rada i djelovanja na ovom polju.
Ebul-Feredž nastavlja pa kaže: "Takve muftije su poput onih koji strancima i putnicima ukazuju na put, a sami ga ne poznaju, ili su poput onih koji ne poznaju medicinu, a liječe ljude. Oni su daleko gori u odnosu na one sa kojim sam ih uporedio." Ako je nadležni organ ili pojedinac obavezan zabraniti rad doktoru koji ne ispunjava sve predpostavke za obavljanje ovog odgovornog posla, pa kakav treba biti njegov odnos prema onome ko ne poznaje Kur'an i sunnet niti vlada islamskim disciplinama? Šejhul-islam ibn Tejmije je imao oštar stav prema takvima i osuđivao je takav neodgovoran odnos prema instituciji fetve, pa kada mu je neko rekao: Da li si izabrao volentera (dobrovoljca) za fetve? Odgovorio je: Volonter može biti kuhar ili pekar, ali muftija ne može biti volonter! I imam Ebu Hanife, iako je smatrao da maloumnog ne treba sprečavati da ravnopravno i slobodno upravlja svojim imetkom i zabranjivati mu da obavlja ostale poslove iz poštovanja prema njemu kao ljudskom biću, s druge strane je rekao da sprječavanje i zabrana rada muftije džahila (neznalice) koji se poigrava sa propisima šeriata je stroga obaveza (vadžib) upravo što se iza njegovog poigravanja sa propisima krije ogromna šteta koja pogađa cjelokupnu islamsku zajednicu. Ta šteta je tolika da se ni približno ne može uporediti sa njegovom ličnom štetom koja dolazi zabranom njegovog rada i djelovanja na ovom polju.
Neki čovjek je vidio Rebi'u ibn Ebi Abdurrahmana, učitelja imama Malika, da plače pa ga upita: "Šta te je rasplakalo?" On mu odgovori: "Od neznalica se traže fetve, to je zaista katastrofalna pojava, neke muftije ovdje su preče da budu iza rešetaka u zatvoru od nekih kradljivaca." Jedan alim je komentarušući riječi Rebie rekao: "Šta bi Rebi'a rekao da je doživio vakat u kome mi živimo gdje neznalice navaljuju i žure sa donošenjem fetvi, raširenih ruku prigrlivši odgovornost koju one sa sobom nose naoružani džehlom i hrabrošću da se upuste u takvo nešto, a da ne govorim o nedostatku iskustva, lošem ahlaku, zlobi duše i srca i nečistoj savjesti. Takvi su prezrenji odbačeni od strane istinske uleme i oni ne posjeduju dovoljno znanja koje izvire iz Kur'ana, sunneta i stavova i riječi prvih generacija uleme."
Ebu Abdullah ibn Betta je prenio od A'meša a on od Šekika, a ovaj od ibn Mes'uda da je rekao: "Tako mi Allaha, zaista onaj ko ljudima donosi fetve o svakom pitanju koje mu postave je bezumnik." Hakem tada reče A'mešu: "Da sam od tebe prije čuo ove riječi ibn Mes'uda ne bih donio mnoge fetve koje sam izrekao." Zatim Ebu Abdullah komentariše pa veli: "Abdullah ibn Mes'ud se kune Allahom da je bezumnik onaj ko ljudima donosi fetve o svakom pitanju koje mu postave." Kada bi se neko danas zakleo da su većina muftija našeg zemana bezumnici, imao bi pravo. Upravo stoga što možda nečeš naći muftiju koji će na postavljeno mu pitanje zastati, razmisliti, koji se boji Allaha i koji je svjestan da ga on kontroliše i da na njega motri i da će ga upitati: "Odakle i na osnovu čega si donio dotičnu fetvu?" Naprotiv on se boji i strahuje da se ne kaže: "Upitan je taj i taj o tom i tom pitanju pa nije mogao da odgovori na njega..." On ne preza da donese fetvu na određeno pitanje i ako su velikani među ulemom i istinske muftije ostali nemoćni i nisu bili u stanju da odgovore na njega, i on liječi ono čemu ljekari ne mogu naći lijeka. Neki alimi među prvim generacijama muslimana su rekli za neke muftije svoga vremena koji su donosili fetvu po određrnom pitanju: Kada bi dotično pitanje bilo upućeno Omeru ibnul-Hattabu sakupio bi sve one koji su učestvovali u bitci na Bedru i od njih zatražio savjet i mišljenje.
I nakon svega ja sada kažem: Šta bi rekao Rebi'a ibn Betta i ibnul-Kajjem, te oni koji su došli prije i poslije njih da vide ulemu našeg zemana, kako neznalica i neupućeni u osnove islama i njegove propise donosi fetve koji se tiču 'primarnih' veoma bitnih pitanja vjere, koji nije bio u kontaktu sa Kur'anom i sunnetom kao što je to slućaj sa temeljitim i studioznim učenjakom istraživaćem, već je taj kontakt bio poput kontakta onoga koji nešto žurno uzima ne posvećujući tome veću pažnju. Kad bi oni vidjeli kako neki pojedinci iz redova omladine krajnje jednostavno i naivno donosi fetve o vrlo opasnim i odgovornim stvarima kao što su njihove fetve koje predstavljaju sud o pojedincima ili zajednicama da su izašli iz okrilja islama, zabrane svojim sljedbenicima da prisustvuju džuma-namazu i obavljanja namaza u džematu ili fetva nekih od njih da je džihad obustavljen i da se stavlja van snage do uspostavljanja kur'anske države i islamskog hilafeta. Mnogi od ovih nemaju šeriatsku naobrazbu i ne poznaju šeriaske discipline, niti su ikada sjedili u društvu alima s ciljem da od njih preuzmu nauku i da pred njima diplomiraju i dobiju obećanja da su stekli dovoljno znanja za vršenje određenih dužnosti. Sva njihova naobrazba se sastoji od površnog i brzog čitanja knjiga savremenih autora, a izvorna djela i osnovna literatura pregrađena su bezbrojnim pregradama i perdama koje ih sprječavaju da dođu do njih. A ako bi ih i pročitali ne bi ih razumjeli jer ne posjeduju određene preduslove koji predstavljaju ključeve pomoću kojih mogu da ih razumiju i svare. Svaka nauka ima svoj poseban jezik i karekteristične stručne termine koji su njima ovladali i koji su stučnjacui specializirani u toj nauci ili oblasti. Kao što inžinjer ili ljekar ne mogu samostalno čitati pravne knjige bez stručne pomoći profesora prava ili njegovog asistenta, niti pravnik može samostalno i bez ičije pomoći i asistencije čitati knjige inžinjerstva ili građevinarstva, isto tako ne može niti jedan od njih samostalno da uči iz šeriatskih knjiga bez pomoći onoga ko će ga usmjeriti i voditi.
Ebu Abdullah ibn Betta je prenio od A'meša a on od Šekika, a ovaj od ibn Mes'uda da je rekao: "Tako mi Allaha, zaista onaj ko ljudima donosi fetve o svakom pitanju koje mu postave je bezumnik." Hakem tada reče A'mešu: "Da sam od tebe prije čuo ove riječi ibn Mes'uda ne bih donio mnoge fetve koje sam izrekao." Zatim Ebu Abdullah komentariše pa veli: "Abdullah ibn Mes'ud se kune Allahom da je bezumnik onaj ko ljudima donosi fetve o svakom pitanju koje mu postave." Kada bi se neko danas zakleo da su većina muftija našeg zemana bezumnici, imao bi pravo. Upravo stoga što možda nečeš naći muftiju koji će na postavljeno mu pitanje zastati, razmisliti, koji se boji Allaha i koji je svjestan da ga on kontroliše i da na njega motri i da će ga upitati: "Odakle i na osnovu čega si donio dotičnu fetvu?" Naprotiv on se boji i strahuje da se ne kaže: "Upitan je taj i taj o tom i tom pitanju pa nije mogao da odgovori na njega..." On ne preza da donese fetvu na određeno pitanje i ako su velikani među ulemom i istinske muftije ostali nemoćni i nisu bili u stanju da odgovore na njega, i on liječi ono čemu ljekari ne mogu naći lijeka. Neki alimi među prvim generacijama muslimana su rekli za neke muftije svoga vremena koji su donosili fetvu po određrnom pitanju: Kada bi dotično pitanje bilo upućeno Omeru ibnul-Hattabu sakupio bi sve one koji su učestvovali u bitci na Bedru i od njih zatražio savjet i mišljenje.
I nakon svega ja sada kažem: Šta bi rekao Rebi'a ibn Betta i ibnul-Kajjem, te oni koji su došli prije i poslije njih da vide ulemu našeg zemana, kako neznalica i neupućeni u osnove islama i njegove propise donosi fetve koji se tiču 'primarnih' veoma bitnih pitanja vjere, koji nije bio u kontaktu sa Kur'anom i sunnetom kao što je to slućaj sa temeljitim i studioznim učenjakom istraživaćem, već je taj kontakt bio poput kontakta onoga koji nešto žurno uzima ne posvećujući tome veću pažnju. Kad bi oni vidjeli kako neki pojedinci iz redova omladine krajnje jednostavno i naivno donosi fetve o vrlo opasnim i odgovornim stvarima kao što su njihove fetve koje predstavljaju sud o pojedincima ili zajednicama da su izašli iz okrilja islama, zabrane svojim sljedbenicima da prisustvuju džuma-namazu i obavljanja namaza u džematu ili fetva nekih od njih da je džihad obustavljen i da se stavlja van snage do uspostavljanja kur'anske države i islamskog hilafeta. Mnogi od ovih nemaju šeriatsku naobrazbu i ne poznaju šeriaske discipline, niti su ikada sjedili u društvu alima s ciljem da od njih preuzmu nauku i da pred njima diplomiraju i dobiju obećanja da su stekli dovoljno znanja za vršenje određenih dužnosti. Sva njihova naobrazba se sastoji od površnog i brzog čitanja knjiga savremenih autora, a izvorna djela i osnovna literatura pregrađena su bezbrojnim pregradama i perdama koje ih sprječavaju da dođu do njih. A ako bi ih i pročitali ne bi ih razumjeli jer ne posjeduju određene preduslove koji predstavljaju ključeve pomoću kojih mogu da ih razumiju i svare. Svaka nauka ima svoj poseban jezik i karekteristične stručne termine koji su njima ovladali i koji su stučnjacui specializirani u toj nauci ili oblasti. Kao što inžinjer ili ljekar ne mogu samostalno čitati pravne knjige bez stručne pomoći profesora prava ili njegovog asistenta, niti pravnik može samostalno i bez ičije pomoći i asistencije čitati knjige inžinjerstva ili građevinarstva, isto tako ne može niti jedan od njih samostalno da uči iz šeriatskih knjiga bez pomoći onoga ko će ga usmjeriti i voditi.
S arapskog preveo:
mr. HAMID INDŽIĆ
mr. HAMID INDŽIĆ
