Braćo i sestre u islamu! Tema današnje hutbe je «Liječenje bolesnih srca» Upućujem dovu Allahu dž.š. da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nas ne iskuša sa sa onim što nećemo moći podnijeti i da nas učini od onih koji nepokolebljivo koračaju putem islama!
Sa spominjanjem Allahova dž.š. imena se vjernička srca smiruju, kao što stoji u 27. ajetu Sure Ra'd:
"One koji vjeruju i čija srca, kada se Allah pomene, smiruju - a srca se doista, kada se Allah pomene smiruju." (Suretur-Ra'd:28)
A šta to smiruje bošnjačka srca i šta to sve u njima ne odzvanja mimo Allahova dž.š. govora? Čemu to streme njihove misli i djela, u vremenu i prostoru koji ne slute dobru?!
Jedan od razloga za umrtvljivanje srca je i suprostavljanje istini, te ulaganje napora u odvraćanju od puta islama. Musa a.s. se protivi nepokornosti svoga naroda kojem je došao kao poslanik, a oni su bili sigurni u njegovo poslanstvo. I kada su oni odstupili od Objave, Allah dž.š. je dao da njihova srca skrenu, kao što stoji u 5. ajetu Sure Saff:
"Kada Musa reče narodu svome: "O narode moj, zašto me mučite, a dobro znate da sam ja Allahov poslanik vama!" - I kad oni skrenuše u stranu, Allah učini da i srca njihova u stranu skrenu - a Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji je ogrezao u grijehu."
(Suretus-Saff:5)
Nevjernici su se u vrijeme Poslanika s.a.v.s. nakon objavljenih ajeta zgledali i udaljavali, kao što stoji u 127. ajetu Sure Tewbe:
"A kad bude objavljena koja sura, samo se zgledaju: Da li vas ko vidi? - i onda se udaljuju. Neka Allah srca njihova bez podrške ostavi, zato što su od onih ljudi koji neće da razumiju."
(Suretut-Tewbe:127)
To je ujedno praksa svih nevjernika do Sudnjeg dana, da se nakon ajeta koje slušaju, zgledaju i udaljavaju u želji da nakon tajno skovanih planova u borbi protiv istine, učine sve što je u njihovoj moći da napakoste vjernicima. Oni nisu birali niti će birati metode u tajnoj i otvorenoj borbi protiv ummeta, koji će nerijetko biti zavaran: lijepim obećanjima, praznim pričama, počasnim mjestima, paradama itd..
Allah dž.š. naređuje vjernicima da se odazovu na Njegov poziv i poziv Njegova Poslanika s.a.v.s., kao što stoji u 24. ajetu Sure Enfal:
"O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti!"
(Suretu-l-Enfal:24)
Pa zašto se i Bošnjaci ne odazovu na poziv Allaha dž.š. i Njegova Poslanika s.a.v.s., kada budu pozvani u ono što im osigurava opstanak ? A Allah dž.š. najbolje zna šta se nalazi u našim srcima i svi ćemo se Njemu vratiti. Odazivanje na Allahov dž.š. poziv i poziv Muhammeda s.a.v.s. podrazumijeva primjenu islamskih propisa i ne činjenje onoga što je po islamu zabranjeno.
Allah dž.š. je za džehenem pripremio mnoge džine i ljude, kao što stoji u 179. ajetu Sure A'raf:
"Mi smo za džehenem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju - a njima ne shvaćaju, oni oči imaju - a njima ne vide, oni uši imaju - a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni." (Suretu-l-A'raf:179)
Oni koji ne vjeruju, imaju srca, ali njima ništa ne osjećaju, imaju oči, ali ne vide, imaju uši ali ne čuju i njih Kur’an poredi sa stokom, pa čak kaže da su i gori od stoke. Čovjek kojem je dat razum kao izraz Allahove dž.š. milosti i kojem je došla uputa, pa je poslije svega ne prihvati je gori od stoke, koja nema razuma i koja neće odgovarati za svoje postupke.
Jedan od razloga za bolest srca je i jedenje i oblačenje harama, pa vjernik da bi mu bila primljena dova i ibadeti, mora da vodi računa o svojoj ishrani, odijelu itd., kao što stoji u slijedećoj predaji:
Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslaik s.a.v.s. rekao: «O ljudi, Allah je dobar i ne prima ništa drugo sem dobrog. Allah je naredio mu'minima ono što je naredio i poslanicima, kada je kazao: «O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam što vi radite» (Suretu-l-Mu'minun:51) I rekao je: «O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili...» (Suretu-l-Bekare:172) Pa je spomenuo čovjeka koji dugo putuje i koji je raščupan i prašnjav i koji pruži ruke prema nebu govoreći: «Gospodaru, Gospodaru!», a njegova hrana je haram, piće je haram, odjeća je haram i održava se na haramu, pa kako će mu dova biti primljena?» (Bilježi Tirmizija)
U 14. ajetu Sure Mutaffifin, Allah dž.š. kaže:
"A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova."
(Suretu-l-Mutaffifin:14)
Grijesi na ljude ostavljaju traga i njihova srca pocrne, za razliku od vjerničkih srca koja postaju otporna na iskušenja, pa u slijedećoj predaji stoji:
Prenosi Huzejfe: Bili smo kod Omera, kada je rekao: "Ko je od vas čuo Poslanika s.a.v.s., kada spominje iskušenja?" Pa je jedna grupa kazala: "Mi smo ga slušali." Reče: «Možda mislite na iskušenje čovjeka u porodici i komšiji?» Rekoše: «Da.» Reče: «To će izbrisati namaz, post i sadaka. Ali ko je od vas čuo Poslanika s.a.v.s., kada spominje iskušenja koja će dolaziti kao morski talasi?» Zašutili su svi, pa je Huzejfe rekao: «Ja.» Reče: "Tako ti Allaha, jesi li to čuo?" Reče Huzejfe: «Čuo sam Poslanika s.a.v.s. kada je rekao: «Iskušenja će biti izložena srcima kao tkanina, nit po nit, pa koje srce ga prihvati, upiše se crna mrlja, a koje ga srce odbaci, upiše se bijela mrlja, tako da srce postane bijelo kao bistrina i neće mu nauditi iskušenje sve dok ima nebesa i zemlje. A crno srce postaje suženo kao vrč i prevrnuto, tako da ne poznaje niti dobro niti zlo. (Bilježi Muslim)
Slušanje i gledanje harama ostavlja velikoga traga na ljudska srca, a 64. ajet Sure Isra nam potvrđuje da u tome učestvuje i prokleti šejtan:
"I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju i budi im ortak u imecima i u djeci i daji im obećanja - a šejtan ih samo obmanjuje. Ali, ti zaista nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim! A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik!"
(Suretu-l-Isra':64-65)
Formulacija "bi savtike" (tj. glasom) se od strane velikog broja uleme tumači kao muzika i pjesma.
Allah dž.š. govoreći o tome kako je nekim ljudima, na dunjaluku i na ahiretu dao prednost nad drugima, u 21. ajetu Sure Isra' kaže:
"Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima; a na onom svijetu razlika u stepenima i prednostima biće, doista veća." (Suretu-l-Isra':21)
I uistinu je ahiretska prednost daleko bolja i veća od dunjalučke, koja kratko traje, a vječnost i privremenost se nikada nisu mogle porediti, osim kod bezdušnih pojedinaca ili grupa koji su nerijetko kroz historiju davali prednost prolaznosti nad vječnošću, a zaista su to veliki gubitnici. Pametni su oni koji rade za vječnost i koji se pripremaju za Dan polaganja računa, a manjkave pameti su oni koji misle da je dunjaluk njihov cilj i koji za njega rade, kao da će na njemu trajno ostati. Malo je ljudi koji istinski razumiju poruku Poslanika s.a.v.s.: «Dunjaluk je ahiretska njiva!» i koji se po tome vladaju. Razmišljamo li i mi o tome šta smo to na dunjaluku posijali i šta ćemo požeti na ahiretu? Da mnogi od nas nismo zapustili naše živote, tj. njive i da na njima ne raste korov razne vrste? Da neki od nas nismo svoje «njive» za obradu prepustili drugima koji u njima nered čine?!
Allah dž.š. će na Sudnjem danu kazniti Svojom kaznom one koji su bili na dunjaluku slijepi (koji nisu živjeli po Njegovim propisima), pa u 72. ajetu Sure Isra' kaže:
"Onaj ko je na ovom svijetu bio slijep, biće slijep i na onome i daleko od svakog dobra." (Suretu-l-Isra':72)
Slijepoća pomenuta u citiranom hadisu se (na dunjaluku) ne odnosi na fizičko slijepilo, već na slijepilo po pitanju slijeđenja istine. I koliko je samo ljudi kojima je dat vid, a oni su slijepi i obrnuto. Zar nije slijepilo činjenje harama razne vrste i udovoljavanje strastima? Zar nije slijepilo nakon strašnog genocida biti ravnodušan i nadati se da će neko umjesto nas ispuniti naše obaveze? Zar nije katastrofa, u dva stoljeća biti klan deset puta, istom kamom, a ne osvijestiti se i ne prepoznati koljače koji se s' koljena na koljeno bave istim poslom, a bili su im kumovi i kume i međusobno su se prijateljili i zajedno provodili dane na moru, zaboravljajući moru njihovih predaka, koji su bili: klani, spaljivani, živi guljeni i okretani na ražnju, djeca im živa pečena u šporetima i bacana u krečane, nene i djevojčice silovane itd.? Eto, to je slijepilo naroda kojem je važnije da se dodvori drugima, nego da visoko podignuta čela jednom zauvijek da zavjet svome Gospodaru i sebi, da nikada više neće dozvoliti da potocima teče Bošnjačka krv, da neće dozvoliti da Drina ponovo bude najveći kaburistan Bošnjaka i da nikada više neće dozvoliti da tek rođeno dijete pored baze UN snaga bude zgaženo, kao što se to desilo u Potočarima, jula 1995. godine. Bošnjaci moraju postaviti međe preko kojih se ne smije preći, bez kazne, bez obzira na cijenu!
Čovjeka ne smije zavaravati Allahova dž.š. milost, jer je ona preduslov za iskreno vjerovanje, a ne za lutanje u zabludi, kao što stoji u slijedećim ajetima Sure Infitar:
"O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, Koji te stvorio – pa učinio da si skladan i da si uspravan - i kakav je htio, lik ti dao."
(Suretu-l-Infitar:6-8)
Kur'an ljudima dolazi kao: pouka, lijek za srca, uputa i milost, pa u 57. ajetu Sure Junus, Allah dž.š. kaže:
"O ljudi, već vam je stigla pouka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima."
(Suretu Junus:57)
A u 82. ajetu Sure Isra' stoji:
"Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast." (Suretu-l-Isra':82)
Muhammmed s.a.v.s. je u dovama često molio Allaha dž.š. da učini njegovo srce stabilnim na putu islama, kao što prenosi Ummu Seleme:
Prenosi Šehr bin Havšeb da je rekao Ummi Seleme, majki mu'mina: «Koju je dovu najviše učio Poslanik s.a.v.s., kada je bio kod tebe?» Reče: Najviše je učio: «O ti Koji pokrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.» Reče: Pitala sam ga: «Zašto najviše učiš: «O ti Koji pokrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.» Reče: «O Ummu Seleme, nema niti jednog čovjeka a da njegovo srce nije između dva prsta od Allahovih prstiju, pa čije srce hoće On ispravi, a čije hoće skrene.» Pa je Muaz proučio: «Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam već na pravi put ukazao...» (Suretu Ali Imran:8) (Tirmizija)
Ibn Abas smatra da se pomenuti ajeti odnose na mušrika iz predislamskog doba, koji je dugo vremena obožavao jedan kamen, a kada je našao ljepši od njega njega je počeo obožavati, a potom treći i tako redom.
Nevjernici bi da je Kur’an objavljen na neko drugom jeziku govorili, da oni ne mogu da razumiju njegove poruke, jer ne razumiju taj jezik, a Allah dž.š. govoreći o tome u 44. ajetu Sure Fussilet kaže:
"A da Kur'an objavljujemo na tuđem jeziku, oni bi, sigurno, rekli: "Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar jezik tuđi, a onaj kome se objavljuje je Arap?" - Reci: "On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji neće da vjeruju - i gluhi su i slijepi, kao da se iz daleka mjesta dozivaju." (Suretu Fussilet:44)
U kudsi hadisu stoji:
Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. od Allaha prenio: "Ko napadne onoga koga sam Ja uzeo u zaštitu, objaviću mu rat. Ni sa čim se Moj rob Meni ne približi da Mi je draže od fardova koje sam mu propisao. Moj rob se Meni približava sa nafilama, tako da ga Ja zavolim, a kada ga zavolim postajem mu sluh kojim sluša, vid kojim gleda, ruka kojom uzima, noga kjojom korača i ako Me za nešto zamoli Ja mu to dajem, ako od mene traži zaštitu Ja mu je pružam." (Buharija)
Zabranjuje se Poslaniku s.a.v.s. i njegovim sljedbenicima da budu pokorni onima koji su nemarni u robovanju Allahu dž.š. i koji strast uzimaju sebi za vodiča, kao što stoji u 28. ajetu Sure Kehf:
"I ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti."
(Suretu-l-Kehf:28)
Molim Allaha dž.š. da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nas oslobodi nasilja nasilnih vladara, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u džennet!
We-s-selamu 'alejkum we rahmetullah!
Sarajevo: 30. džumade-l-ula 1423.h. / 09. avgust 2002. g.
Hutba: Džamije "Kralj Fahd"
Hatib: Nezim Halilović - Muderris
Sa spominjanjem Allahova dž.š. imena se vjernička srca smiruju, kao što stoji u 27. ajetu Sure Ra'd:
"One koji vjeruju i čija srca, kada se Allah pomene, smiruju - a srca se doista, kada se Allah pomene smiruju." (Suretur-Ra'd:28)
A šta to smiruje bošnjačka srca i šta to sve u njima ne odzvanja mimo Allahova dž.š. govora? Čemu to streme njihove misli i djela, u vremenu i prostoru koji ne slute dobru?!
Jedan od razloga za umrtvljivanje srca je i suprostavljanje istini, te ulaganje napora u odvraćanju od puta islama. Musa a.s. se protivi nepokornosti svoga naroda kojem je došao kao poslanik, a oni su bili sigurni u njegovo poslanstvo. I kada su oni odstupili od Objave, Allah dž.š. je dao da njihova srca skrenu, kao što stoji u 5. ajetu Sure Saff:
"Kada Musa reče narodu svome: "O narode moj, zašto me mučite, a dobro znate da sam ja Allahov poslanik vama!" - I kad oni skrenuše u stranu, Allah učini da i srca njihova u stranu skrenu - a Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji je ogrezao u grijehu."
(Suretus-Saff:5)
Nevjernici su se u vrijeme Poslanika s.a.v.s. nakon objavljenih ajeta zgledali i udaljavali, kao što stoji u 127. ajetu Sure Tewbe:
"A kad bude objavljena koja sura, samo se zgledaju: Da li vas ko vidi? - i onda se udaljuju. Neka Allah srca njihova bez podrške ostavi, zato što su od onih ljudi koji neće da razumiju."
(Suretut-Tewbe:127)
To je ujedno praksa svih nevjernika do Sudnjeg dana, da se nakon ajeta koje slušaju, zgledaju i udaljavaju u želji da nakon tajno skovanih planova u borbi protiv istine, učine sve što je u njihovoj moći da napakoste vjernicima. Oni nisu birali niti će birati metode u tajnoj i otvorenoj borbi protiv ummeta, koji će nerijetko biti zavaran: lijepim obećanjima, praznim pričama, počasnim mjestima, paradama itd..
Allah dž.š. naređuje vjernicima da se odazovu na Njegov poziv i poziv Njegova Poslanika s.a.v.s., kao što stoji u 24. ajetu Sure Enfal:
"O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatraži da činite ono što će vam život osigurati; i neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova, i da ćete se svi pred Njim sakupiti!"
(Suretu-l-Enfal:24)
Pa zašto se i Bošnjaci ne odazovu na poziv Allaha dž.š. i Njegova Poslanika s.a.v.s., kada budu pozvani u ono što im osigurava opstanak ? A Allah dž.š. najbolje zna šta se nalazi u našim srcima i svi ćemo se Njemu vratiti. Odazivanje na Allahov dž.š. poziv i poziv Muhammeda s.a.v.s. podrazumijeva primjenu islamskih propisa i ne činjenje onoga što je po islamu zabranjeno.
Allah dž.š. je za džehenem pripremio mnoge džine i ljude, kao što stoji u 179. ajetu Sure A'raf:
"Mi smo za džehenem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju - a njima ne shvaćaju, oni oči imaju - a njima ne vide, oni uši imaju - a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni." (Suretu-l-A'raf:179)
Oni koji ne vjeruju, imaju srca, ali njima ništa ne osjećaju, imaju oči, ali ne vide, imaju uši ali ne čuju i njih Kur’an poredi sa stokom, pa čak kaže da su i gori od stoke. Čovjek kojem je dat razum kao izraz Allahove dž.š. milosti i kojem je došla uputa, pa je poslije svega ne prihvati je gori od stoke, koja nema razuma i koja neće odgovarati za svoje postupke.
Jedan od razloga za bolest srca je i jedenje i oblačenje harama, pa vjernik da bi mu bila primljena dova i ibadeti, mora da vodi računa o svojoj ishrani, odijelu itd., kao što stoji u slijedećoj predaji:
Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslaik s.a.v.s. rekao: «O ljudi, Allah je dobar i ne prima ništa drugo sem dobrog. Allah je naredio mu'minima ono što je naredio i poslanicima, kada je kazao: «O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite, jer Ja dobro znam što vi radite» (Suretu-l-Mu'minun:51) I rekao je: «O vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili...» (Suretu-l-Bekare:172) Pa je spomenuo čovjeka koji dugo putuje i koji je raščupan i prašnjav i koji pruži ruke prema nebu govoreći: «Gospodaru, Gospodaru!», a njegova hrana je haram, piće je haram, odjeća je haram i održava se na haramu, pa kako će mu dova biti primljena?» (Bilježi Tirmizija)
U 14. ajetu Sure Mutaffifin, Allah dž.š. kaže:
"A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova."
(Suretu-l-Mutaffifin:14)
Grijesi na ljude ostavljaju traga i njihova srca pocrne, za razliku od vjerničkih srca koja postaju otporna na iskušenja, pa u slijedećoj predaji stoji:
Prenosi Huzejfe: Bili smo kod Omera, kada je rekao: "Ko je od vas čuo Poslanika s.a.v.s., kada spominje iskušenja?" Pa je jedna grupa kazala: "Mi smo ga slušali." Reče: «Možda mislite na iskušenje čovjeka u porodici i komšiji?» Rekoše: «Da.» Reče: «To će izbrisati namaz, post i sadaka. Ali ko je od vas čuo Poslanika s.a.v.s., kada spominje iskušenja koja će dolaziti kao morski talasi?» Zašutili su svi, pa je Huzejfe rekao: «Ja.» Reče: "Tako ti Allaha, jesi li to čuo?" Reče Huzejfe: «Čuo sam Poslanika s.a.v.s. kada je rekao: «Iskušenja će biti izložena srcima kao tkanina, nit po nit, pa koje srce ga prihvati, upiše se crna mrlja, a koje ga srce odbaci, upiše se bijela mrlja, tako da srce postane bijelo kao bistrina i neće mu nauditi iskušenje sve dok ima nebesa i zemlje. A crno srce postaje suženo kao vrč i prevrnuto, tako da ne poznaje niti dobro niti zlo. (Bilježi Muslim)
Slušanje i gledanje harama ostavlja velikoga traga na ljudska srca, a 64. ajet Sure Isra nam potvrđuje da u tome učestvuje i prokleti šejtan:
"I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju i budi im ortak u imecima i u djeci i daji im obećanja - a šejtan ih samo obmanjuje. Ali, ti zaista nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim! A Gospodar tvoj je dovoljan kao zaštitnik!"
(Suretu-l-Isra':64-65)
Formulacija "bi savtike" (tj. glasom) se od strane velikog broja uleme tumači kao muzika i pjesma.
Allah dž.š. govoreći o tome kako je nekim ljudima, na dunjaluku i na ahiretu dao prednost nad drugima, u 21. ajetu Sure Isra' kaže:
"Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima; a na onom svijetu razlika u stepenima i prednostima biće, doista veća." (Suretu-l-Isra':21)
I uistinu je ahiretska prednost daleko bolja i veća od dunjalučke, koja kratko traje, a vječnost i privremenost se nikada nisu mogle porediti, osim kod bezdušnih pojedinaca ili grupa koji su nerijetko kroz historiju davali prednost prolaznosti nad vječnošću, a zaista su to veliki gubitnici. Pametni su oni koji rade za vječnost i koji se pripremaju za Dan polaganja računa, a manjkave pameti su oni koji misle da je dunjaluk njihov cilj i koji za njega rade, kao da će na njemu trajno ostati. Malo je ljudi koji istinski razumiju poruku Poslanika s.a.v.s.: «Dunjaluk je ahiretska njiva!» i koji se po tome vladaju. Razmišljamo li i mi o tome šta smo to na dunjaluku posijali i šta ćemo požeti na ahiretu? Da mnogi od nas nismo zapustili naše živote, tj. njive i da na njima ne raste korov razne vrste? Da neki od nas nismo svoje «njive» za obradu prepustili drugima koji u njima nered čine?!
Allah dž.š. će na Sudnjem danu kazniti Svojom kaznom one koji su bili na dunjaluku slijepi (koji nisu živjeli po Njegovim propisima), pa u 72. ajetu Sure Isra' kaže:
"Onaj ko je na ovom svijetu bio slijep, biće slijep i na onome i daleko od svakog dobra." (Suretu-l-Isra':72)
Slijepoća pomenuta u citiranom hadisu se (na dunjaluku) ne odnosi na fizičko slijepilo, već na slijepilo po pitanju slijeđenja istine. I koliko je samo ljudi kojima je dat vid, a oni su slijepi i obrnuto. Zar nije slijepilo činjenje harama razne vrste i udovoljavanje strastima? Zar nije slijepilo nakon strašnog genocida biti ravnodušan i nadati se da će neko umjesto nas ispuniti naše obaveze? Zar nije katastrofa, u dva stoljeća biti klan deset puta, istom kamom, a ne osvijestiti se i ne prepoznati koljače koji se s' koljena na koljeno bave istim poslom, a bili su im kumovi i kume i međusobno su se prijateljili i zajedno provodili dane na moru, zaboravljajući moru njihovih predaka, koji su bili: klani, spaljivani, živi guljeni i okretani na ražnju, djeca im živa pečena u šporetima i bacana u krečane, nene i djevojčice silovane itd.? Eto, to je slijepilo naroda kojem je važnije da se dodvori drugima, nego da visoko podignuta čela jednom zauvijek da zavjet svome Gospodaru i sebi, da nikada više neće dozvoliti da potocima teče Bošnjačka krv, da neće dozvoliti da Drina ponovo bude najveći kaburistan Bošnjaka i da nikada više neće dozvoliti da tek rođeno dijete pored baze UN snaga bude zgaženo, kao što se to desilo u Potočarima, jula 1995. godine. Bošnjaci moraju postaviti međe preko kojih se ne smije preći, bez kazne, bez obzira na cijenu!
Čovjeka ne smije zavaravati Allahova dž.š. milost, jer je ona preduslov za iskreno vjerovanje, a ne za lutanje u zabludi, kao što stoji u slijedećim ajetima Sure Infitar:
"O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit, Koji te stvorio – pa učinio da si skladan i da si uspravan - i kakav je htio, lik ti dao."
(Suretu-l-Infitar:6-8)
Kur'an ljudima dolazi kao: pouka, lijek za srca, uputa i milost, pa u 57. ajetu Sure Junus, Allah dž.š. kaže:
"O ljudi, već vam je stigla pouka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima."
(Suretu Junus:57)
A u 82. ajetu Sure Isra' stoji:
"Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast." (Suretu-l-Isra':82)
Muhammmed s.a.v.s. je u dovama često molio Allaha dž.š. da učini njegovo srce stabilnim na putu islama, kao što prenosi Ummu Seleme:
Prenosi Šehr bin Havšeb da je rekao Ummi Seleme, majki mu'mina: «Koju je dovu najviše učio Poslanik s.a.v.s., kada je bio kod tebe?» Reče: Najviše je učio: «O ti Koji pokrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.» Reče: Pitala sam ga: «Zašto najviše učiš: «O ti Koji pokrećeš srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri.» Reče: «O Ummu Seleme, nema niti jednog čovjeka a da njegovo srce nije između dva prsta od Allahovih prstiju, pa čije srce hoće On ispravi, a čije hoće skrene.» Pa je Muaz proučio: «Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam već na pravi put ukazao...» (Suretu Ali Imran:8) (Tirmizija)
Ibn Abas smatra da se pomenuti ajeti odnose na mušrika iz predislamskog doba, koji je dugo vremena obožavao jedan kamen, a kada je našao ljepši od njega njega je počeo obožavati, a potom treći i tako redom.
Nevjernici bi da je Kur’an objavljen na neko drugom jeziku govorili, da oni ne mogu da razumiju njegove poruke, jer ne razumiju taj jezik, a Allah dž.š. govoreći o tome u 44. ajetu Sure Fussilet kaže:
"A da Kur'an objavljujemo na tuđem jeziku, oni bi, sigurno, rekli: "Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar jezik tuđi, a onaj kome se objavljuje je Arap?" - Reci: "On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji neće da vjeruju - i gluhi su i slijepi, kao da se iz daleka mjesta dozivaju." (Suretu Fussilet:44)
U kudsi hadisu stoji:
Prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Poslanik s.a.v.s. od Allaha prenio: "Ko napadne onoga koga sam Ja uzeo u zaštitu, objaviću mu rat. Ni sa čim se Moj rob Meni ne približi da Mi je draže od fardova koje sam mu propisao. Moj rob se Meni približava sa nafilama, tako da ga Ja zavolim, a kada ga zavolim postajem mu sluh kojim sluša, vid kojim gleda, ruka kojom uzima, noga kjojom korača i ako Me za nešto zamoli Ja mu to dajem, ako od mene traži zaštitu Ja mu je pružam." (Buharija)
Zabranjuje se Poslaniku s.a.v.s. i njegovim sljedbenicima da budu pokorni onima koji su nemarni u robovanju Allahu dž.š. i koji strast uzimaju sebi za vodiča, kao što stoji u 28. ajetu Sure Kehf:
"I ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti."
(Suretu-l-Kehf:28)
Molim Allaha dž.š. da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da nas oslobodi nasilja nasilnih vladara, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i da nas uvede u džennet!
We-s-selamu 'alejkum we rahmetullah!
Sarajevo: 30. džumade-l-ula 1423.h. / 09. avgust 2002. g.
Hutba: Džamije "Kralj Fahd"
Hatib: Nezim Halilović - Muderris
