Piše: Hfz.mr.Muhammed Fadil Porča
Nova hidžretska godina počinje prvim mjesecom po hidžri, a to je mjesec muharem. Brojanje hidžretskih godina uspostavio je pravedni halifa Omer radijallahu anhu i to je sunnet, kako se navodi u sahih hadisu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: »Držite se mog sunneta i sunneta pravednih halifa«. Omer radijallahu anhu je, po savjetu svojih drugova, uvidio potrebu računanja vremena po muslimanskom kalendaru. Otprije je bilo poznato raznovrsno računanje vremena od kojih je posljednje po ro đ enju Isa alejhi selam. Neki su smatrali da se treba računati od godine početka Objave, ali su se na kraju složili da se računa po najznačajnijem događaju u historiji Islama, a to je hidžra Allahovog Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem i njegovih ashaba, iz Mekke u Medinu. Pitanje hidžre je jedno od veoma važnih pitanja kod muslimana. Kada ti dođe vjera u pitanje; da je se moraš odreći ili odreći se nekih njenih propisa, da je ne smiješ ispovijedati, da ne smiješ po njoj postupati ili kada postaneš od onih koji su potlačeni - onda ti je hidžra prioritetna i obavezna.
Nova hidžretska godina počinje prvim mjesecom po hidžri, a to je mjesec muharem. Brojanje hidžretskih godina uspostavio je pravedni halifa Omer radijallahu anhu i to je sunnet, kako se navodi u sahih hadisu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem: »Držite se mog sunneta i sunneta pravednih halifa«. Omer radijallahu anhu je, po savjetu svojih drugova, uvidio potrebu računanja vremena po muslimanskom kalendaru. Otprije je bilo poznato raznovrsno računanje vremena od kojih je posljednje po ro đ enju Isa alejhi selam. Neki su smatrali da se treba računati od godine početka Objave, ali su se na kraju složili da se računa po najznačajnijem događaju u historiji Islama, a to je hidžra Allahovog Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem i njegovih ashaba, iz Mekke u Medinu.
Pitanje hidžre je jedno od veoma važnih pitanja kod muslimana. Kada ti dođe vjera u pitanje; da je se moraš odreći ili odreći se nekih njenih propisa, da je ne smiješ ispovijedati, da ne smiješ po njoj postupati ili kada postaneš od onih koji su potlačeni - onda ti je hidžra prioritetna i obavezna. Imam Buhari prenosi, od Abdullaha Ibn Abbasa radijallahu anhu, da su neki muslimani u vrijeme Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem bili uz mušrike - bili su prisiljeni da izađu s njihovom vojskom. Oni to nisu željeli, niti su to voljeli, ali su bili priseljeni. Nisu željeli borbu, već samo da se nađu u toj vojsci. Međutim, strijela bi došla i pogodila nekog od njih i ubila ga, ili bi bio sasiječen sabljom, pa je Allah objavio ajete: »Oni koje meleki budu usmrćivali, a sami su sebi nepravdu učinili« tj. sebi su nepravdu nanijeli što hidžru nisu učinili; iz mjesta gdje žive i upravljaju mušrici u mjesto gdje upravljaju muslimani. Pitaju ih meleki: » Kako ste vi živjeli?« A oni odgovaraju: «Mi smo bili potlačeni na zemlji.« Meleki na to kažu: »Zar Allahova zemlja nije bila široka da hidžru činite?« Takvim je mjesto boravka džehennem, a ružno li je to boravište. Osim onim potlačenim, nemoćnim među ljudima, ženama i djecom, koji nemaju načina hidžru da učine. Takvima će Allah možda oprostiti, a zaista je Allah taj Koji oprašta i grijehe briše. Ko hidžru učini u ime Allaha naći će veliko prostranstvo na zemlji. A ko se uputi od svoje kuće, hidžru čineći u ime Allaha, pa ga smrt zadesi, njemu je nagrada od Allaha sigurna. Zaista je Allah milostiv i oprašta.
Hidžra je bila obaveza i dužnost ashaba Poslanika sallallahu alejhi ve sellem koji su se našli u jako teškoj situaciji u Mekki. Na sve strane se propaganda širila protiv muslimana, nije im se dalo javno da ispoljavaju tewhid, čistu jednoću u Allaha dž.š. Bili su zlostavljani, zatvarani i toliko uznemiravani da se nije više moglo trpiti. Došla je naredba da se hidžra čini pojedinačno i u grupama; potajno po noći, i to u mjesto koje je Allah odabrao i odredio da bude hidžrom njegovog posljednjeg Poslanika sallallahu alejhi ve sellem. Medina - gdje su boravili ljudi koji su dali garanciju Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem da će ga braniti, štititi i da će stati uz ovu čistu vjeru i dawu te vjere. Onako kao što brane svoje imetke i svoje porodice. Mnogo su toga ashabi žrtvovali za ovu vjeru. Sve ono što su godinama sticali, ostavili su i ništa od toga sa sobom ponijeli nisu. Htjeli su samo da spase svoj život i da očuvaju svoju vjeru.
Pogledajmo primjer Suhejba, radijallahu anhu, jednog od poznatih ashaba, koji se uputio na put hidžre, te su mu stali mušrici na put i rekli mu: »Došao si medju nas i nisi imao nigdje ništa, a onda si se obogatio«. Kao da se obogatio na njihov račun, kao da je od njih to »nešto« nepravedno uzeo. Oni su tražili ono što oni obožavaju, a to je imetak - dunjaluk. »Nećemo te pustiti da ideš s tim imetkom i napustiš to mjesto«. Kada je osjetio da žele njegov imetak, rekao je: »Da li biste me pustili ako vam ja kažem gdje je moj imetak?« »Pustili bismo te«. Rekao im je mjesto gdje se nalazi njegov imetak i onisu ga uzeli sebi. Došao je do Medine. Omer radijallahu anhu je izašao na mjesto koje se zove El Hare, predgrađje Medine, da dočeka ovog ashaba. Allah je o njemu ajet objavio u kojem kaže: » Ima ljudi koji se žrtvuju želeči Allahovo zadovoljstvo, a Allah je milostiv u pogledu svojih robova«. Rekao je Omer radijallahu anhu: »Uspjela ti je trgovina. Dao si dunjaluk, a dobio ahiret. Ostavio si bezvrijedno, a dobio najvrednije. Ostavio si kratkotrajno uživanje, a dobio si vječni džennet«. To mu je rekao i Muhammed sallallahu alejhi ve sellem. Ostavio je sav svoj imetak da bi otišao kod muslimana, da bi bili jedna jedinstvena zajednica.
Zaista je hidžra jedan od najvećih događaja u historiji Islama. I zaista hidžra zaslužuje da bude taj događaj po kojem će muslimani računati vrijeme. Iz hidžre možemo uzeti velike pouke. Od tih pouka jeste da se sve žrtvuje za vjeru i da je ona najpreča i najvažnija. Da čovjeku može doći taj trenutak u njegovom životu, kada treba i mora da odluči sta mu je preče i šta mu je važnije. Doći će na ispit i doći će na iskušenje, pa se pripremaj za to čvrstoćom imana i takvalukom - bogobojaznošću. Mnogo su ashabi žrtvovali za svoju vjeru. Živote, imetke i sve što su imali na dunjaluku. Pouka je i ta da muslimanu nije dozvoljeno da žrtvuje svoju vjeru, nije dozvoljeno da živi potlačenim životom. Musliman je dužan da zna i spozna svrhu svog života na ovom svijetu; a to je pokornost Allahu dž.š. Ako to ne možeš na jednom mjestu, traži drugo, treće ili deseto. Allah će te pitati jesi li mu ibadet činio kako treba.
Danas je neprirodna situacija i doći će vrijeme kada će ona morati da se razbistri. Često muslimani među muslimanima nisu u stanju uspostaviti neke od propisa svoje vjere. Često nemaju slobode u džamijama i Allahovim kućama, a neka od tih prava naći će nekada kod nemuslimana. Tako su ashabi učinili prvu i drugu hidžru u Abesiniju. Muhammed sallallahu alejhi ve sellem je rekao da tamo vlada pravedan vladar. Otišli su kod tog krščanina, Nedžasije, kako bi našli utočiste u njegovoj zemlji. Kroz tu pravdu dobio je da je primio Islam, i da mu je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem klanjao dženazu odsutnome. Hidžra odvaja kuću vjerovanja od kuće nevjerovanja.
Danas se jako malo govori o hidžri. Ako se čovjeku ovaj svijet omili, ako mu ovaj život postane cilj, čovjek onda neće ni govoriti o hidžri, niti će pomišljati da je obavi. Određivanje hidžretskih godina i računanje godina po hidžri je sunnet. Tome muslimani trebaju da pridaju veliku važnost, a ne da zapostave hidžretski takvim i kalendar, pa da se ne zna koja je godina ili koji mjesec, a kamoli taćan datum po hidžri. Allah nam je uspostavio znak na nebu, a to je ovaj mjesec po čijim mijenama brojimo dane. Mnogi su po tome uzeli prepoznatljivu oznaku Islama, a to je mlađi mjesec koji ukazuje na jedan od Allahovih znakova na nebu, po kojim se orijentišu muslimani. »Pitaju te o mlađacima, reci im to je vrijeme za vaše namaze, za vaše ibadete i hadždž.« Mjesećeve mijene predstavljaju veliku važnost za ovaj ummet.Kada smo se počeli povoditi za drugima, onda se vremenom počela gubiti snaga ovog ummeta, i počelo se padati pod tuđi utjecaj.
Pod utjecajem drugih, muslimani slave muslimansku novu godinu. To nema osnove u ovoj vjeri. Kod nas se slave samo dva bajrama. Što se tiče hidžretske nove godine, treba da je znamo i da se podsjećamo kroz ovaj događaj hidžre, i da po njoj računamo naše godine. Nastup hidžretske godine nema osnove da se slavi i to zaista nije dozvoljeno u Islamu. To je novotarija.
Hutba: 4 - Nova hidžretska godina - Hfz.mr.Muhammed Fadil Porča
Datum: Wednesday, May 11 @ 10:26:25 CEST
