Dedždžal - Jedna od najvećih fitni

Tema: Akida - vjerovanje

Jedna od najvećih fitni, koja će se dogoditi prije Sudnjeg Dana jeste pojava Dedždžala.

Prenose Ebu Davud i ibni Madže, u svojim sunenima, od Ebu Umame EI Bahilija, r.a.,da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, održao hutbu i jako je odužio u svome govoru o Dedždžalu, upozoravajući na njega. Od onoga što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, jeste da nije bilo veće fitne na Zemlji od kako je Allah dž.š., stvorio Ademove sinove, od Dedždžala. Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, podučavao da uvijek i neprekidno tražimo Allahovu dž.š., pomoć od te fitne na zadnjem tešehudu, kao što je prenosio Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi veselem, učio slijedeću dovu: "Allahu, utječem Ti se od kazne Džehennema i kazne kabura, od fitne života i smrti , i od fitne mesiha Dedždžala."A u drugom rivajetu od imama Muslima, se prenosi: "Kad neko od vas izgovara zadnji tešehud, neka se utječe." Znači da je ovdje Poslanik sallallahu alejhi veselem, dao naredbu da se utječemo od Dedždžala. Zato je imam Tawus upitao svoga sina da li se utjecao od Dedždžala, na kraju svoga namaza, a on mu je odgovori da jeste, a imam Tawus mu reče: "Da nisi to učinio, naredio bih ti da ponoviš namaz."
Imam Newewi, r.a., kaže da su svi učenjaci suglasni da je to mustehab (poželjno), za razliku od imama Tawusa. Poslanik, sallallahu alejhi veselem, je obavijestio da je jedan od predznaka pojavljivanja Dedždžala, to da će ljudi zaboraviti njegovo spominjanje i zapostavljati upozorenje na njega. To je potvrđeno u hadisu, koji prenosi Sab ibni Džesame, r.a., sa sahih senedom, a zabilježio je imam Hejsemi da je Poslanik sallallahu alejhi ve selem, rekao: " Neće se pojaviti Dedždžal dok Ijudi ne zaborave na njegovo spominjanje, i dok imami ne ostave njegovo spominjanje na mimberima." Zato je naša ulema podsticala na širenje govora o Dedždžalu, i pričanje o njemu. Imam Safarini, u svome djelu " LAVAMI LENVARIL BEHIJA", je rekao: "Na svakom alimu je da širi priče o Dedždžalu među djecom, ženama, i muškarcima." Imenica "Dedždžal," je u biti forma pretjerivanja u arapskom jeziku od rijeci -Dedžel,- a dedžel znači prekrivanje, miješanje. Kaže se, Dedžela zeheb, što znači-miješao zlato sa nečim. To znači da je dedždžal onaj koji miješa istinu sa neistinom, i da je on taj koji prekriva i mješa istinu s neistinom u očima Ijudi. Govor o Dedždžalu, u sunnetu Poslanika sallallahu alejhi veselem, i o njegovoj refleksiji na realnost života Ijudi, je dugačak govor. Presudna bitka koja će se dogoditi i koju očekuju sve tri religije, i u kojoj je Dedždžal predstavlja osnovni temelj njenog odvijanja, a njegova pojava je osnov tog događaja na dunjaluku. Zato ga čekaju: jevreji, kršćani i muslimani. Najprije ćemo početi spomenuti neke hadise u kojima je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, opisao Dedždžala, i njegovu fitnu. Podsjetiti ćemo se da je vjerovanje ehli sunneta-vel džemata, osim nekolicine novotarskih sekti ovog vremena, da je Dedždžal osoba koja će se pojaviti na dunjaluku, a kome je Allah, dž.š., dao natprirodne mogućnosti, na koje ćemo kasnije ukazati. To nije zapadna civilizacija, kao što tvrde neki koji su opčinjeni ovim dunjalukom, kazavši da je, zapravo, Dedždžai zapadna civilizacija, zato što ona gleda jednim okom, okom dunjaluka i materijalizma, dok je drugo oko, koje bi trebalo da gleda ka nebesima (Allahu dž.š.) ugašeno, i ne vjerujuje u Gospodara. A to je neistina, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, obavijestio da Dedždžalova fitna neće ući u Mekku i Medinu. A Zapadna civilizacija je danas uveliko prisutna u Mekki i Medini. Bilježe: imam Muslim i Buhari, od Abdullaha ibn Omera, r.a., da se Poslanik, sallallahu alejhi veselem, obratio Ijudima, hvaleći AIlaha, dž.š., onako kako Njemu dolikuje, a zatim je spomenuo Dedždžala i rekao: " Upozoravam vas na njega, a nije bilo ni jednog vjerovjesnika : da nije upozorio svoj ummet na njega. Ja ću vam reći o njemu nešto što nijedan vjerovjesnik nije rekao svome narodu, a to je da je Dedždžal slijep na jedno oko, a vas Gospodar nije slijep na jedno oko."

Poslanik, saIlallahu alejhi ve selem, je ukazao na jedan uočljiv znak, a to je da Dedždžal nije bog, jer je slijep na jedno oko. Nije ovo samo dokaz opovrgavanja njegovog gospodstva, da je slijep na jedno oko; nego da je on i čovjek poput nas: hoda po zemlji, jede, pije, odlazi u zahod, zamara se, i jasno je samo po sebi da nije bog. Ipak Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, nam ukazuje na jedan jasan, uočlijiv znak koji će prepoznati i neznalica. To je važna stvar kad hoćemo polemizirati sa sljedbenicima neistine i opovrgavati njihovu neistinu. U Ibrahima, a.s., imamo očit primjer u onome što je Allah, dž.š., obavijestio o njemu, u priči o Nemrudu, koji je polemizirao sa Ibrahimom a.s., o Gospodaru. Šta mu je odgovorio Ibrahim, a.s.? " Moj Gospodar daje život i smrt." Na to Nemrud : odgovori:" I ja dajem život i smrt, na takav način što dovodim dvojicu kojima je presuđena smrtna kazna, i naredim smaknuće jednoga od njih, a drugog oslobodim. Time sam usmrtio jednoga, a oživio drugoga." Znamo je da to nije kao davanje života i smrti; jer pravi smisao oživljavanja je oživljavanje iz neživog u živo. Zato je Ibrahim, a.s., prešao na konkretnu stvar o kojoj Nemrud ne može polemizirati, rekavši Nemrudu: " Allah dovodi sunce sa istoka, pa ti njega dovedi sa zapada." AI-Bakara 2/258 Možda će čovjek reći:" Taj Nemrud polemizira sa neistinom," a mogao je reći: " Ja zapravo dovodim sunce sa istoka." Mufesiri su kazali da je na tom medžlisu (sijelu) bilo ljudi starijih od Nemruda, i da je rekao: " Ja dovodim sunce sa istoka." Oni bi mu rekli: "Ti si lažov, mi smo rođeni prije tebe, i znamo da sunce uvijek dolazi sa istoka, i odlazi ka zapadu." Dočim Ibrahim, a.s., je prešao na ove jasne i konkretne dokaze, koji će dovesti do toga da se ova polemika prekine. Bilježi imam Muslim, u svome Sahihu od Huzejfe ibnil Jemana, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi veselem, rekao: " Zaista sam ja upoznatiji sa onim šta je sa Dedždžalom on njega samog, s njime su dvije rijeke koje teku, jedna je prostim okom bijela, a druga prostim okom vatra rasplamsana. Kad neko od vas doživi to, neka priđe onoj rijeci koju svojim očima vidi kao vatru, neka zažmiri i neka pogne svoju glavu i popije od nje, to je uistinu hladna voda." A u tim trenucima će se vidjeti pripadnici istine i vjerovanja. Jer ti svojim očima vidiš rasplamsalu vatru, ali Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, ti kazuje da je to voda i naređuje ti da piješ iz nje, zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, i iz njegove milosti prema nama, naredio da kao zaštitu zažmirimo, da se ne bismo uplašili vatre, i da vežemo svoje srce na istinosti kazivanja Poslanika, sallallahu alejhi ve selem. Dedždžalu je obrisano jedno oko, na kojem su debele kožne izrasline; napisana je izmedu njegovih očiju riječ "Kjafir", koju će moći pročitati svaki istiniti vjernik, bio pismen ili nepismen. Imam Newewi, r.a., kaže: "Istina, koju su potvrdili islamski učenjaci, jeste da je pisanje izmedu očiju Dedždžala, istinito i vidljivo pisanje." Drugi su rekli da to nije istinito pisanje. Međutim, kada vjernik vidi Dedždžala, on će spoznati da je lažac. Tu riječ, koja je gravirana izmedu očiju Dedždžala, moći će pročitati samo mu'min, bez obzira na nivo njegova znanja i obrazovanja. Kada se pojavi fitna i uzme maha, niko je neće moći prepoznati sem onih kojima je Allah, dž.š., osvijetlio srce i razum, pokornošću, jer samo takvi Ijudi raspoznaju istinu Allahovom svjetlošću. Zato moramo ustrajati da budemo uvijek povezani sa Allahom, dž.š., da bi On nama osvijetlio srca i da bi prepopznali svoj put, bez obzira koiiko te fitne bile mračne. Naši imami su rekli, kad se fitne pojave moći će ih prepoznati samo mu'min, a kada fitne nestanu, svi Ijudi prepoznaju istinu, i spoznaju da su bili na krivom putu. Bilježi Muslim, od En-Newasa ibni Semana, r.a., da kaže:" Spominjao je Poslanik sallallahu alejhi ve selem, jednoga jutra Dedždžala, spuštajuci i dižući svoj glas, tako da smo pomislili da je Dedždžal negdje između palmi. Pa kad smo otišli ka njemu, on je spoznao to u nama, rekavši: " Šta vam je? " Mi rekosmo: "O, Allahov Poslaniče! Spominjao si Dedždžala jutros, pa si spušatao i dizao svoj glas, tako da smo pomislili da je on negdje izmedu palmi." Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, reče:" Nešto drugo osim Dedždžala me zabrinjavalo zbog vas, ako izađe a ja među vama, onda ću ja biti dostatan protiv njega umjesto vas, a ako izađe, a ja nisam među vama, tada će se svaki čovjek pobrinuti o sebi, a Allah ostaje Pazitelj poslije mene na svakog Muslimana. Dedždžal je mladić jako kovrdžave kose, jedno od njegovih očiju je ugašeno, sličan je Uzza ibni Katanu, pa ko ga od vas bude doživio, neka prouči početke sure EL-KEHF. On će izaći na jednom putu između Sama i Iraka, i kretati će se desno i lijevo, šireci svoj fesad. Stoga, o Allahovi robovi, udite čvrsti !" Rekosmo; " O Allahov Poslaniče, a koliko će on boraviti na zemlji?" Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, reče: "Četrdeset dana, jedan dan kao godinu dana, a jedan dan kao mjesec dana, a jedan dan kao sedmicu dana, a ostali dani poput vaših dana...." A to znači da će sve ukupno boraviti godinu dana i dva i pol mjeseca. Gledajte, draga braćo, na razliku izmedu nas i ashabe r.a., kad su oni čuli ovu vijest nisu se pozabavili brojanjem dana boravka Dedždžala, nego su pitali Poslanika sallallahu alejhi ve selem: " O Allahov Poslaniče, taj dan, koji je kao godinu dana, hoće li nam biti u njemu dostatan namaz jednog običnog dana?" A Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, je na to odgovorio: " Ne, nego ćete udovoljiti taj dan namazom onoliko koliko zavređuje." Samo Allah, dž.š., zna koliko taj dan istinski zavređuje, i On će nam omogućiti udovoljavanje tome danu od namaza kako On hoće. Iz ovoga hadisa alimi su izvukli jednu važnu fikhsku korist, a tu korist ćemo spomenuti da bi ukazali kako se naši alimi razilaze, pa neki raspoznaju značenje i razumiju ga, a drugi ne raspoznaju njeno značenje, i usljed toga griješe. Upitan je jedan učenjak, o jednome mjestu gdje se ne može raspoznati vrijeme akšama i jacije, jer crvenilo koje treba da nestane ukazujući time da je nastupilo vrijeme jacije, se zadržava na nebesima do zore. Šta da se radi u tom slučaju? A on odgovori: " Nemojte klanjati jaciju, jer je to u istom mjerilu sa onim kome je amputirana ruka ili noga. Kad uzima abdest ne može ih oprati jer ih nema." "Mi rekosmo, o Allahov Poslaniče, kakvom brzinom će se on kretati po zemlji?" A Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, reče: " Kao kiša koju vjetar tjera, pa će doći jednom narodu i pozvaće ih, pa će povjerovati u njega i odazvat će mu se, a on će narediti nebu, i ono će kišu liti, i zemlji, i ona će plodove dati, a njihova stada će im se vratiti sa paše dajući više mlijeka, i široka struka..." Kad dođe Dedždžal, neki Ijudi će biti zavedeni tim sposobnostina koje je Allah, dž.š. dao njemu, i pomisliće da je on bog, jer će narediti da se kiša spusti sa nebesa, da iz zemlje niknu plodovi i biljke i da mrtvi ožive, pa će ga slijedit. A i oni koji znaju da je on lažac slijedit će ga, iz lične koristi i matrijalne dobiti, jer ti Ijudi daju prednost dunjaluku, naspram Ahireta. A to je glavni raziog što mnogo Ijudi odbija vjerovati. Primjer ovoga jeste bizantjiski car Herkul. On je znao da će se pojaviti Poslanik, ali nije vjerovao da će biti među Arapima. I rekao je: " Da sam siguran da mu mogu biti iskren, radovao bih se susretu sa njim, a da sam kod njega, oprao bih mu noge i popio bih tu vodu." Ali ipak je ostao nevjernik, jer se bojao nestanka svoje vlasti i moći. "...A zatim će doći narodu, pozvat će ih, a oni će odbiti njegov poziv, pa će otići od njih, a oni će postati siromašni, i u njihovim rukama neće ostati ništa od njihovog imetka, i proći će on pored ruševine, pa će joj reći: " Izbaci svoja blaga," pa će ga njezina blaga slijediti poput roja pčela, a zatim će pozvati jednoga čovjeka punog mladosti, i sabljom će ga udariti, pa će ga prepoloviti, a te polovine će se udaljiti jedna od druge na razdaljinu koja je između strijelca i njegove mete, a potom će ga zvati, a on će doći nasmijana i vesela lica..." Naravno, Ijudi kad vide to, vjerovat će da je on bog. Nemojmo se čuditi takvim Ijudima, koji za običnog čovjeka koji jede, pije, hoda, ide u zahod, vjeruju da je bog. Krsćani, koji su danas dostigli takav stepen civilizacije i znanja, vjeruju da je Isa a.s. bog. Bilježi Imam ibni Madže, r.a., sa sahih senedom od Ebu Umame, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, obavijestio da će doći Dedždžal jednom beduinu u pustinji i reći mu: " Šta misliš ako ti budem oživio roditelje, da li ćeš povjerovati u mene?" Beduin će mu odgovoriti: " Da." Pa će narediti nekim džinima koji vjeruju u njega, da se pretvore u lik njegovog oca i majke, i obratit će mu se: " 0, sinčiću, vjeruj u njega (Dedždžala), on je tvoj gospodar." I to je jedan od vidova lukavstva džina, koji žele ovom ummetu da učine širk. O ovome su dosta pisali naši učenjaci, poput šejhul islami Ibni Tejmije. Ući će Dedždžal u svako mjesto na dunjaluku, osim u Mekku i Medinu. Zabilježio je imam Buhari, r.a., hadis od Ebu Bekrete, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: "Neće Dedždžal ući u Mekku i Medinu."
Kao i u drugom hadisu od Enesa ibni Malika, r.a., Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, je rekao: "Doći će Dedždžal do same granice Medine." A u drugim rivajetima stoji da će Dedždžal stajati na rubovima Medine i pitat će: " Čiji je onaj bijeli dvorac?" Odgovorit će mu: "To je Muhammedov dvorac." "Medina će se zatresti tri puta, a Allah će iz nje protjerati svakog nevjernika i munafika." Bilježi imam Ahmed, r.a., na kraju svoga rivajeta za koji kaže Ibni Kesir, r.a., da je ispravan: "I toga dana, od onih koji će izaći iz Medine ka Dedždžalu, biće najviše žena." Imam Ahmed dalje opisuje da će toga dana Ijudi tražiti svoje majke, sestre i kćerke da se ne bi povele i otišle za Dedždžalom. Imam Muslim, je zabilježio u svome Sahihu od Ebu Seid EI Hudri, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: "Izaći će Dedždžal, a k njemu će se uputiti jedan od najboljih mu'mina, stanovnika zemlje toga vremena. Pa će ga susresti Dedždžalovi naoružani Ijudi, i upitat će ga: " Kuda ideš?" Odgovorit će im: " Idem ka onome koji je izašao." " Zar ti ne vjeruješ u našeg gospodara?"- upitaše ga oni. "U našeg Gospodara nema ništa skrivenog"- reče ovaj mu'min. A oni će reći: "Ubijte ga! Zatim će jedni drugima reći: " Zar vam nije vaš gospodar zabranio da ikoga ubijate, prije negoli ga dovedete pred njega."? I povest će ga ka Dedždžalu. A kada ga pogleda, mu'min će reći : " O Ijudi, to je taj Dedždžal kojeg je spominjao Poslanik sallallahu alejhi ve selem." Tada će Dedždžal narediti da mu rasijeku glavu po sredini i da ga žestoko pođu udarati po stomaku i ledima. Upitat će ga Dedždžal: " Zar ne vjeruješ u mene?" A mu'min će odgovoriti: " Ti si lažni mesija." Potom će se naredit da ga presijeku pilom od sredine glave do nogu, pa će šetajući Dedždžal između te dvije polovine, reći mu:" Ustani." A on će se i uspraviti. Upitat će ga Dedždžal: " Da li vjeruješ u mene?"- a mu'min će odgovoriti: " Samo mi se povećala spoznaja o tebi." I zatim kaže: " 0 Ijudi, on više neće moći raditi tako nešto ni s kim od Ijudi, poslije mene." Pa će ga Dedždžal voditi da ga zakolje. A Allah će stvoriti između njegovog vrata i ključne kosti bakreni oklop, pa neće moći. I uzeće ga za ruke i noge i bacit će ga, a Ijudi će pomisliti da ga je bacio u vatru, a on je zapravo bačen u Dženet. Onda je rekao Poslanik s.a.v.s.: "Ovaj je najvećeg šehadeta od svih Ijudi, kod Gospodara svjetova." Ovdje ćemo upozoriti na jednu važnu stvar. Imam Ahmed i Ebu Davud, r.a., bilježe u sahih senedu od Imrana ibni Husejn, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: " Ko čuje o Dedždžalu, neka se udalji od njega, jer čovjek će mu doći misleći o sebi da je vjernik, a slijedit će ga zbog sumnji (šubhata) koje će se izazvati kod njega." I od ovoga hadisa ulema je uzela poželjnost udaljavanja od pripadnika novotarija i zablude, i da se ne ide ka njima, te da se ne dozvoli našim čulima da uhvate bilo šta od njihovih novotarija da to ne bi utjecalo na nas i uzdrmalo naše vjerovanje. A od toga se izuzimaju alimi koji su čvrsti, da bi uzvratili zagovaračima novotarija i kako bi razotkrili njihovu zabludu. Imam Muslim r.a., u svome Sahihu bilježi hadis, koji je prenijela Fatima binti Kajs r.a., o Džesasi, u prilično dugačkom hadisu: "Čula sam glas Poslanikovog sallallahu alejhi ve selem, muezina u Medini na namasko skupljanje." To je bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, da skupi ashabe u mesdžidu radi dogovaranja, obavještavanja... Nastavlja dalje Fatima: " Pa sam otišla do mesdžida i klanjala, bila sam u safu žena koji je bio prvi do leda muškaraca." (Ona je precizno naznačila svoj položaj u namazu, ukazavši da je bila u safu žena koji je bio najbliži Poslaniku sallallahu alejhi ve selem, te da je tačno mogla da čuje sve riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, ne pogriješivši ni u jednom slovu). Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, završio svoj namaz, sjeo je na mimber nasmijavši se i kazavši: "Neka se svako drži svoga mjesta na kojem je klanjao." A potom je rekao: "Da li znate zašto sam vas sakupio?" "Allah i Njegov poslanik najbolje znaju," rekoše ashabi. Poslanik, sallallahu alejhi veselem, reče: "Ja nisam, tako mi Allaha, vas skupio da bih vas privukao ili zastrašivao. Ali sam vas skupio zato što je Temim Ed Dari bio čovjek kršćanin, te je dao prisegu i prešao na islam. Ispričao mi je priču koja se slaže sa hadisima koje sam ja vama govorio o mesiji, Dedždžalu. Ispričao mi je da se ukrcao na brod sa još trideset Ijudi od plemena Lehm i Džuzam. Valovi su se mjesec dana poigravali sa njima po moru, a zatim su se približili jednom otoku, sjeli su u čamce, iskrcavši se na otoku. Susrela ih je jedna životinja, puno dlakava, tako da se nije mogla raspoznati prednja od stražnje strane. Pa su oni rekli: " Teško tebi, šta si ti?" A ona reče:" Ja sam Džessasa:" Rekosmo: " Šta je to Džessasa?" A ona reče: "0 narode, podite ka onom čovjeku koji je u samostanu , on žudi za vašim vijestima." Nastavljajući Temim Ed Dari svoj govor, reče: "Pohrlili smo da uđemo u taj samostan, kad u njemu najveći čovjek kojeg smo ikada vidjeii, najčvršće vezan, njegove ruke su skupljene za vratom, a između njegovih koljena, pa sve do članaka je okovan željezom." Rekli smo: "Teško tebi, ko si ti? Odgovorio je:" Doznat ćete vi moje vijesti, recite vi meni ko ste vi?" Rekli smo: "Mi smo Ijudi od Arapa, ukrcali smo se na brod i naišli smo na uzburkano more, valovi su se poigravali sa nama mjesec dana, dok nismo došli na ovaj tvoj otok, pa nas je susrela životinja puno dlakava kojoj se ne zna prednja od stražnje strane, i rekla je: "Ja sam Džessasa, i uputite se prema onom čovjeku koji je u samostanu i željan čuti vaše vijesti." Pa smo došli žurno tebi." Rekao je: " Obavijestite me o palmama Bejsana?" Rekli smo: " O kakvom njihovom stanju se raspituješ?" Reče: " Pitam vas o njegovim palmama, da li rađaju?" Odgovorili smo:" Rađaju." Rekao je: " Uskoro više neće rađati." Putopisac Jakut, u svojoj knjizi: Mu'džam EI Buldan iz osmog stoljeća, spominje sve nazive mjesta, i položaj svakog od njih. A o mjestu Bejsan kaže: "To je grad u dolini Šama, izmedu Hurana i Palestine, (sada taj grad pripada Palestini) u njemu se nalazi jedan izvor, sa malo slatkaste vode, zove se: Ajnu-I-fulus, i to mjesto se opisuje po mnoštvu palmi." Nastavlja dalje Jakut: "Više sam puta vidio to mjesto i nisam u njemu vidio osim dvije blijede palme, koje ne rađaju, a to je jedan od predznaka pojavljivanja Dedždžala." Temim ed Dari nastavi priču, rekavši." Pitao nas je: - Obavijestite me o jezeru Teberija" Upitasmo: "O kakvom njegovom stanju se raspituješ?" Rekao je. "Da !i u njemu ima vode?" Rekli smo: "Ono je bogato vodom." Reče on: "Uskoro više u njemu neće biti vode." Nastavi sa pitanjima i reče: - Obavjestite me o izvoru Zugar." Upitasmo: - 0 kakvom njegovom stanju se raspituješ?" Rekao je: " Ima li u izvoru vode i da li mještani poljoprivreduju koristeći vodu sa toga izvora?" Rekli smo mu: "Jeste, on je bogat vodom, a mještani poljoprivreduju vodom sa tog izvora." Rekao je: "Obavijestite me o vjerovjesniku nepismenih, šta je uradio?" Mi mu odgovorismo: "Izašao je iz Mekke i nastanio se u Medini." A on upita: - Da li su se Arapi borili protiv njega?" Odgovorili smo: "Jesu." Upita: - Šta je učinio sa njima?" Pa smo ga obavijestili da ih je pobijedio i da su se pokorili njemu. A on reče: "Zar se to desilo?" Rekli smo : "Jeste" Reče: "To je bolje za njih da mu se pokore. Obavjestiću vas o sebi, ja sam mesija, i uskoro će mi biti dozvoljeno da izađem. Izaći ću hodajući po zemlji, neću propustiti ni jedno mjesto a da ga ne obiđem u četrdeset noći, osim u Mekku i Tajjiba, oba ta mjesta su mi zabranjena. Kad god pokušam ući u jedno od njih, susretne me melek sa isukanom sabljom u ruci, odvraća me od njega, i na svakom njegovom putu ima meleka koji ga čuvaju." Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, je rekao, udarajući svojim štapom u mimber: "Ovo je Tajjiba, ovo je Tajjiba, ovo je Tajjiba. Zar vam nisam prije govorio o tome?" A Ijudi odgovoriše: "Jesi." Pa je rekao Poslanik, sallallhu alejhi ve selem: "Dopao mi se govor Temima Ed Darija, slaže se sa onim što sam vam govorio o njemu i o Medini i Mekki." To je bio hadis o Džessasi, a što se tiče hadisa o Ibnu Sajjad, sada ćemo spomenuti nešto što je o njemu navedeno u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve selem.

Ibnu Sajjad je dječak židovskih roditelja iz Medine. Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, je objavom upoznat, da je Dedždžal židov i da će biti dijete židovskih roditelja poslije trideset godina njihovog braka. To se desilo sa slučajem Ibnu Sajjad, koji je bio mali dječak za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, a znao je ponekad obavještavati o stvarima gajba, po metodi židovskih vračara. Zato su Ijudi počeli govoriti o njemu da je on Dedždžal. Pa je otišao Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, sa nekim od ashaba da raskrinka slučaj toga dječaka. Bilježi Muslim, od Abdullaha ibni Omera, r.a., da je Omer ibnul Hatab, r.a., pošao sa Poslanikom s.a.v.s. i grupom Ijudi ka Ibnu Sajjadu. Našli su ga da se igra sa djecom kod tvrđave Beni Magala. Tada se Ibnu Sajjad približio spolnoj zrelosti (oko trinaest godina). Nije ih opazio Ibnu Sajjad, dok nije Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, dotaknuo njegova leđa svojom rukom i zatim mu rekao: "Da li svjedočiš da sam ja Allahov poslanik." Ibnu Sajjad ga je pogledao i rekao: "Svjedočim da si ti Poslanik onih koji ne čitaju i ne pišu." potom, Ibnu Sajjad je rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve selem: "Da li ti svjedočiš da sam ja Allahov poslanik"? Pa ga je odbio Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekavši: "Vjerujem u Allaha i u Njegove poslanike." A ovdje je bitna stvar; - zašto Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, nije naredio da ubiju Ibnu Sajjada, mada je govorio takve riječi. Jer, kad neko sebe proglasi za vjerovjesnika, po zakonu šerijata mora biti ubijen. Prvo. - Zato što je bio dječak. Drugo. - Što je bio od židova Medine, kojima je zagarantirana sigurnost, jer su plaćali džizju. Zatim ga je Poslanik, sallallahu alejhi veselem, upitao: "Šta vidiš?" Reče: "Vidim prijestolje na vodi." Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, mu odgovori: “Ti vidiš prijestolje Iblisa." Poznato je po predaji od Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, a koju je prenio Džabir, r.a., i zabilježio Muslim, "Da Iblis postavlja svoje prijestalje na vodi, a potom šalje svoje vojnike, i vrati mu se jedan džin od njih rekavši: "Okomio sam se na čovjeka dok nije ukrao, dok nije ubio." A Iblis mu odgovori: "Nisi ništa uradio." Dođe mu i drugi džin, rekavši: "Okomio sam se na čovjeka dok nisam unio razdor izmedu njega i njegove žene." Iblis mu odgovori: "Ti, ti." Uzevši ga u zagrljaj. A zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: "Zatajio sam od tebe nešto, šta je to?" Pa reče Ibnu Sajjad: "To je, Ad-duh:" Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, reče: "Gubi se, ne možes prevazići svoju veličinu." Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, je u sebi zanijetio deseti ajet sure Ad-Duhan, u kojem stoji riječ Ad-Duhan. Običaj židovskih vračara je da progutaju slova od riječi, ne izgovarajući je u potpunosti, pa umjesto Ad-Duhan, rekao je AdDuh. Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, je znao tada da je vračar od onih koji surađuju sa džinima. I zato mu je odgovorio na taj način. A na to reče Omer, r.a.: "Pusti me, o Allahov Poslaniče, da mu odsiječem glavu." Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, odgovori: "Ako je on taj Dedždžal, ti ga nećeš moći ubiti, a ako on nije taj nemaš koristi od njegovog ubijanja."

Nastavlja Ibni Omer, r.a., a zatim je pošao Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, sa ensarijom Ubej ibni Ka'bom do palmi gdje se nalazi ibnu Sajjad, želeci se uvjeriti u njegov slučaj potpuno. Pa kada je ušao Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, među palme, počeo je polagano prilaziti krijući se izmedu stabala, nadajući se da će čuti od Ibnu Sajjada nešto, prije nego što će ga ovaj ugledati. Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, ga je vidio kako leži u postelji, sa pokrivačem na sebi, mrmljajući (govor kojima vračari dozivaju džine). Ugledala je Ibnu Sajjadova majka Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, dok je on polagano prilazio, krijući se iza stabala, pa je rekla Ibnu Sajjadu: "O Safi, to je Muhammed." Ibnu Sajjad se trznuo, a Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, reče: "Da ga je pustila, on bi se otkrio." Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, izašao pred Ijude, zahvalivši Allahu, dž.š., sa onim što Mu priliči, pa je spominjao Dedždžala kazavši: "Upozoravam vas na njega. Nije bilo ni jednog vjerovjesnika da nije upozoravao svoj narod." Ibnu Sajjadov život se oduljio i, poslije smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, primio je islam, oženio se, dobio djecu. Čak jedan od njegovih sinova, po imenu Umare, postao jedan od velikana tabiina, pouzdanih prenosilaca hadisa, i on je zapravo jedan od šejhova, učitelja imama Malika. Imam Muslim, bilježi od Ebi Said EI Hudrija, r.a., da je rekao: "Izašli smo sa nijetom hadža ili umre, i sa nama i Ibnu Sajjad, i došli smo do jednog mjesta da se odmorimo. Ljudi su se razdvojili, a ja sam ostao sa njim. Prestrašio sam se jako, zbog onoga što se govorilo o njemu. On je ponio svoje stvari i stavio ih pored mojih, a ja mu rekoh: "Vrućina je velika, da si ih stavio ispod onog drveta." On je to i učinio, Ebu Said EI-Hudri nastavlja: "Došlo je stado ovaca, pa ode i donese posudu sa mlijekom, te mi reče: - Popij, Ebu Said. - A ja sam odgovorio: -Vrućina je velika, a mlijeko je vruće! - Meni nije bilo ništa, nego mrzim popiti iz njegove ruke. Pa je rekao: -O, Ebu Said! Skoro sam namjerio da uzmem uže, da ga svežem za granu drveta, pa da se ugušim zbog onoga šta mi Ijudi govore." Nastavio je, kazavši: "O, Ebu Said, ako je nekome izmakao hadis Poslanika sallallahu alejhi ve selem, nije se vama izmakao. O Ensarije! Zar niste najbolji Ijudi, poznavatelji hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve selem, zar nije rekao Poslanik sallallahu alejhi ve selem: "On (Dedždžal) je nevjernik, a ja sam musliman, zar nije rekao Poslanik sallahu alejhi ve selemu: "On je impotentan, a ja sam ostavio svoje dijete u Medini, nije li rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, neće ući u Medinu i Mekku, a ja dolazim iz Medine, namjerivši se prema Mekki." Pa je rekao Ebu Said, r.a.: "Skoro da sam ga zažalio." i zatim je nastavio Ibnu Sajjad: "Tako mi Allaha, ja ga poznajem, znam njegovo rođenje i gdje je on sada." Pa sam rekao: "Propao je čitav ovaj dan!" Potom je rečeno Ibnu Sajjadu: "Da li bi ti bilo drago da si ti taj čovjek?" A on je odgovorio: "Da mi se nudi takvo nešto, ne bih odbio."
Kaže Ibni Omer, r.a.: 'Tačno je o Ibnu Sajjadu da je on jedan od varalica, od mnoštva takvih, i da je on prešao na islam prividno, a samo Allah, dž.š., zna istinitost njegovog islama, ali je ostao pri svom vračarstvu. Ipak, neki od ashaba su običavali za njega reći da je Dedždžal, poput: Ibni Omera, r.a., Džabira, r.a., govorili su da je on Dedždžal o kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, govorio. I evo jednog događaja koji se desio, izmedu Ibni Omera r.a., i Ibnu Sajjada. Kaže Ibni Omer, r.a.: "Susreo sam ga a njegovo oko je bilo izbuljeno, kao što je kod Dedždžala, pa sam mu rekao: "Kad se to desilo sa tvojim okom?" Reče: "Ne znam." Rekao sam mu: "Ne znaš, a ono je u tvojoj glavi. " Reče Ibnu Sajjad: "Da Allah htjedne, stvorio bi ga na štapu. "I potom se Ibnu Sajjad razljutio, i frktao je tako jako, poput najjačeg revanja magarca, kojeg sam ikada čuo." Rekao je Ibni Omer, r.a.: "Tvrdili su neki ashabi da sam ga udarao štapom kojeg sam imao, sve dok se štap nije slomio. A što se mene tiče, tako mi Allaha, ništa ne pamtim od toga." Pa je Ibnu Sajjad otišao kod majke pravovjernih Hafsa, r.a. (sestra ibni Omera, r.a.), potuživši joj se, a ona je rekla svome bratu: "Šta hoćeš od njega? Zar ne znaš da je Poslanik, sallallhu alejhi ve selem rekao: - Prvo što će Dedždžal pokazati jeste velika srdžba prema Ijudima, a tako i počinje fitna." Kao što smo već spomenuli, Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, je obavijestio da je Dedždžal židov, i najviše njegovih sljedbenika bit će od židova. Bilježi imam Muslim r.a., od Enesa Ibni Malika, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekaa: "Slijedit će Dedždžala sedamdeset hiljada od židova Isbehana, sa tajlesanima (većina stanovnika Isbehana su židovi oni uživaju veća prava, od ehlisunneta-vel džema'a). Bilježi imam Tirmizi, i Ibni Madže, od Enesa Ibni Malika, r.a., da je rekao Poslanik sallallahu alejhi ve selem: "Izaći će Dedždžal iz židovskog kvarta Isbehana!" Ukratko ćemo pojasniti kako je došlo do stvaranja židovske zajednice na tlu današnjeg Irana: Židovi su imali svoju državu u Jerusalemu za vrijeme Sulejmana i Davuda, a.s., Zbog njihovog zulumčarenja i oholosti, Allah, dž.š. je na njih poslao Babilonskog vladara Nabukudonozora, koji je uništio njihovu kraljevinu i ubio mnoge od njih. Ostatak je porobio i odveo sa sobom. To se historijski naziva "Babilonsko porobljavanje". Jedan dio njih odveo je u Babilon u Iraku, a drugi dio je smjestio u grad Isbehan u Iranu. Poznato je kroz historiju da židovi ne mogu živjeti skupa sa ostalim Ijudima. Kao što su do nedavno u Evropi živjeli u posebnim getima, tako su se i u Isbehanu odvojili u jedan kraj grada, i tamo izgradili svoje kvartove koji su se zvali Jehudijtu Isbehan, i odatle će krenuti za Dedždžalom. Ova spoznaja je jako bitna za razumijevanje svega što se događa, a posebno na Bliskom Istoku. Nakon što im se dogodilo “Babilonsko porobljavanje” od Nabukodonozora, izmislili su molitvu u kojoj kažu: "Sutra ću se moliti u Kudsu (Jerusalem)." I ostala je ta molitva, prenosila se na generacije, sve dok se nisu uistinu vratili u Kuds ponovo. Nastavit ćemo hadis od En-Newasa Ibni Semana, r.a. "... Dok on bude tako radio, Allah će poslati mesiju, sina Merjemina, a.s., pa će sići na Bijelu munaru, istočno od Damaska, u dvjema vrstama odjeće, žuto-crvenkasto šafranove boje, držeći svoje šake na krilima dva meleka. Kada pogne svoju glavu, kapi vode će mu kapati, a kada je digne onda će mu teći kao zrna bisera. Koji god kjafir osjeti njegov dah, neće moći ostati živ, a njegov dah će dosezati dokle doseže njegov vid. Pa će tražiti Dedždžala dok ga ne nađe na vratima Ludda. I rastopit će se poput soli u vodi. Ali Isa, a.s., će mu reći: "Imam za tebe nepogrješiv udarac." Udariti će ga kopljem i usmrtiti." Tada, kao što se navodi u Musnedu imama Ahmeda: "Židovi koji su sa njim će se razdvojiti i sakriti iza drveća, i kamenja. Pa će kamenje i drveće kazivati: "0, muslimanu, ovdje je židov, sakrio se iza mene, dođi i ubij ga." Osim drveta EI-Garkad, jer je to židovsko drvo." ( EI-Garkad: vrsta drveća, koje posjeduje trnje i beskorisne plodove. Danas židovi masovno u svojim nastambama sade ovo drvo, znajući da je ono jedino skrovište za njih). I kao što Allah, dž.š., spominje u Kur'ani Kerimu; opisujući Židove: "Neće se oni boriti protiv vas, osim u utvrđenim mjestima ili iza zidova." A po "modernom današnjem jeziku", to su njihove kolonijalne nastambe, koje se izgraduju širom okupirane Palestine i sliče utvđenjima. No, sve tri nacije: židovska, kršćanska i muslimanska očekuju pojavu mesije Dedždžala. Znamo da Tevrat sadrži radosnu vijest o dolasku poslanika Muhammeda s.a.v.s., ali židovi su izvitoperili te znakove na različite načine: mijenjanjem, oduzimanjem i dodavanjem teksta, te da je očekivani Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, od potomaka Dawuda, a.s., A kada se pojavio Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, našli su da se svi znakovi slažu sa opisom Tevrata, osim lažne pripadnosti Dawudu, a.s., pa su zbog toga odbili priznanje i slijeđenje poslanstva Muhammeda sallallahu alejhi ve selem, jer je od loze Ismaila, a.s. Židovi uvijek, u svojim molitvama, govore nešto u smislu: "Biću od tvojih vojnika, o mesijo, i ma koliko kasniš, ja ću te čekati, dok se ne pojaviš." Oni tvrde da se pojavljivanje mesije neće dogoditi prije rušenja Mesdžidul Aksa (Džamija u Jeruzalemu) i izgradivanja Solomonskog hejkela na njenom mjestu, odatle će on vladati svijetom. Zato su kroz čitavu povijest planirali povratak do Mesdžidul Akse i, kao što je poznato, oni danas prokopavaju tunele ispod nje. Čak su neki stručnjaci rekli da je dovoljno probijanje zvučnog zida iznad nje da bi se ona srušila. Prije nekoliko godina, gradska uprava Jeruzalema organizovala je proslavu grada, na koju je pozvala državnike, ministre i odgovorne ličnosti iz čitavog svijeta, pokazavši im novu maketu grada. Na mjestu Mesdžidul Akse je izgrađen Solomonov hejkel. Do prije nekoliko godina postojala je Babiliska džamija u Indiji, koja je bila stara otprilike petsto godina, za koju hindusi navode da je izgrađena na mjestu gdje se rodio njihov bog. Uvijek su tražili povrat tog područja, pa su je, uz tajnu pomoć i potporu židova, srušili i izgradili svoju bogomolju. Cilj židova je bio mjerenje pulsa islamskog ummeta, da li u njemu ima života i da li će se razljutiti ili rasrditi zbog rušenja Allahove kuće, da bi procijenili da li je došlo vrijeme da se ruši Mesdžidul Aksa. S obzirom da židovi vjeruju da će mesija krenuti i ovladati svijetom iz svoga prijestolja u Solomonovom hejkelu, zato aktivno rade, pogotovo od Francuske revolucije, koja je bila prekretnica u njihovoj historiji, da ovladaju svijetom, a posebno Evropom i Amerikom, pa su i postigli značajan uspjeh ka toj nakani. Poznato je da židovi ne stvaraju događaje, nego su spretni u njihovom iskorištavanju, jer su složni i ujedinjeni.Židovi su se duboko uvukli i ovladali Evropom pomoću dvije stvari: kapital i mediji. Zato je važno da Ijudi, koji rade na širenju islama posjeduju medije, koji će garantovati dospijeće riječi istine Ijudima i otkrivati zavjere. Ovo vrijeme je vrijeme vladavine onih koji posjeduju medije i ekonomsku moć. Što se tiče kršćana, oni su podijeljeni na mnogo frakcija. Najpoznatije jesu: ortodoksna, katolička i protestantska. Protestanti, sljedbenici Martina Lutera, su najagilniji pomagači židova u namjeri rušenja Mesdžidul Akse i izgradnje Solomonskog hejkela. Najviše ih ima u: Americi, Velikoj Britaniji i Njemačkoj. Vratićemo se malo unazad, u razdoblje između jedanaestog i šesnaestog stoljeća, koje je bilo teško za židove. Doživjeli su mnogobrojne pokolje. Kršćani su toliko mrzili židove tada da, kad se desi koja pošast u stanovništvu, optuživali bi židove, ubijali ih, protjerivali i pljačkali njihovu imovinu. A druga stvar, kad bi kršćani doznali o pisanjima židovskih vračara u Talmudu o mržnji i neprijateljstvu prema njima, i tada bi krenuli u ubijanje i pljačkanje židova. Zato su židovi prividno prelazili na kršćanstvo i svoju djecu priključivali vjerskim školama te bi postajali veoma ugledne vjerske ličnosti, dok nisu 1960 godine., uspjeli izdejstvovati encikliku koja je njih oslobodila od krvi Isusa, koju je izdao sam papa rušeći time srž biblijskog učenja o raspeću Isusa na krst. Kada je došao Martin Luter, pozivajući svom reformističkom pokretu u 16-om stoljeću, židovi su patili od velikog ugnjetavanja, pa je htio pridobiti njihovu naklonost koristeći njihovo stanje, i kristijanizirao ih je priključivši ih svojoj reformi. Oni su prividno pristali na to, uvlačeći se duboko u njegovu organizaciju i skrenuvši je sa zacrtanog pravca. Na kraju, Martin Luter je otkrio njihovu podlost i lukavstvo, pa je mnogo govorio o tome. Javno ih je psovao i proklinjao, ali usprkos tome, oni su uspjeli ovladati čitavom organizacijom, do te mjere da su sami kršćanski protestanti oko 1906 godine, na jednom skupu proglasili poništavanje i odbijanje svih odredbi i govora Martina Lutera u kojim je napadao židove. Židovi, kao što je poznato, vjeruju u dvije knjige: Stari i Novi zavjet. Stari zavjet je Tevrat, a Novi zavjet je Evanđelje, a vjerovanje kršćanina nije potpuno ukoliko ne obuhvata obje knjige. Tevrat ima tri poznate verzije u svijetu: Hebrejsku, Samirijsku i Grčku. Evandelja ima bezbroj verzija, a sama crkva je priznala postojanje sedamdeset, da bi na kraju to svela na četiri Evandelja: Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo. U Hebrejsku verziju Tevrata vjeruje većina židova. U Samirijsku verziju Tevrata vjeruje grupa židova zvana Samirijci. U Grčku verziju Tevrata vjeruje većina kršćana (Ortodoksi i katolici). Židovi su uspjeli u protestantizam uvesti vjerovanje u Hebrejsku verziju Tevrata u kojoj se nalazi govor o izgradnji Solomonovog hejkela...itd, zato protestanti vjeruju u ono u što vjeruju židovi. Shodno tome, u Americi su formirane na desetine kršćanskih organizacija koje prikupljaju na stotine miliona dolara radi samo jednog cilja: rušenja Mesdžidul Aksa i gradnje Solomonovog hejkela. Organizuju putovanja svojih sljedbenika protestanata da bi im pokazali mjesto Mesdžidul Aksa i gdje će biti izgraden Solomonov hejkel iz kojeg će mesih izaći da vlada svijetom. Kršćani vjeruju da će se dogoditi bitka "Armagedon"; u dolini Magdo u Palestini i, prema njihovim navodima, tada će Bog svoje kršćanske sljedbenike podići na nebo, istrijebit će nevjernike (tj. muslimane!) i uništit će zemlju. U to vjeruju i svi američki predsjednici, kao što je rekao Regan: "Ko misli da je američko društvo sekularno giješi mnogo, naprotiv, ono je religijsko i nema razdvajanja izmedu religije i politike u njemu." A drugom prilikom izjavljuje, obrativši se Džeri Falwelu, najpoznatijoj vjerskoj ličnosti u Americi: "Džeri, osjećam da idemo prebrzo ka bici Armagedon, do Božijeg obećanja, a Izrael je jedina država na koju se može oslanjati kao mjesto i lokacija odvijanja Božijeg obećanja i bitke." Tako ogromno i svestrano podupiranje Izraela od strane Amerike nije samo političko, nego je ono i ideološko i religijsko stajalište u koje vjeruje većina naroda Amerike. Klinton, nakon što je izabran, izjavio je: "Vračar koji me je odgojio, zavjetovao me je da pazim Izrael i da ga moram podupirati, jer će se u njemu ostvariti Božije obećanje." Balfor, bivši ministar vanjskih poslova Britanije, svojevremeno je dao obećanje židovima za osnivanje njihove države na tlu Palestine. Spominje njegova bratična u svojim memoarima da je bio cionista koji je vjerovao u Božije obećanje i bitku Armagedon i pojavu mesiha kad se sruši Mesdžidul Aksa, i zato je pomagao židovima da osnuju svoju državu u Palestini." Kao što židovi vjeruju u prije navedeno i spremaju sve za pojavljivanje mesiha, mi muslimani vjerujemo u dolazak: Mehdija i Isa a.s., ali moramo znati da Mehdi neće doći u mrtvi ummet. Naprotiv, moramo oživjeti umrtvljeni duh ummeta i poticati na džihad, i vraćanje Allahu dž.š. Svi smo mi, draga braćo, u očekivanju. Oni čekaju mesiju Dedždžala, a mi čekamo Isa a.s. Na kraju ćemo zaključiti ovu temu govorom o pravom lijeku i zaštiti od Dedždžala. To se može izvući iz mnoštva Poslanikovih sallallahu alejhi ve selemu, hadisa.

Prvo: - iman i pokornost Allahu, dž.š.,

Drugo: - neprestano utjecanje Allahu, dž.š., kao što je preneseno u hadisu Ebi Hurejre r.a.: "Utječem Ti se, Allahu, od džehennemske kazne, i od kazne kabura i od fitne života i smrti i od zla fitne mesije Dedždžala."

Treće: - ono na što nas je uputio Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, a što je zabilježio Muslim: "Ko bude od vas doživio Dedždžala, neka uči početke sure EL-KEHF." A u drugom rivajetu, zadnje ajete sure EL-KEHF. Pa, ko želi spas, neka pamti prvih i zadnjih deset ajeta sure EL-KEHF.

Preuzeto sa www.kewser.net