Krajnji cilj svakog muslimana jeste da zadobije Allahovu milost kojom će ga Uzvišeni spasiti džehenemske vatre i uvesti u džennet. Na tom putu, čovjek nastoji na razne načine da se približi svome Gospodaru nebi li mu se smilovao i grijehe oprostio. Kaže Uzvišeni: ”O vjernici, Allaha se bojte i nastojte da Mu se umilite i na Njegovu putu se borite da biste postigli što želite.” (Trpeza, 35.)
To čovjekovo nastojanje da se umili svome Gospodaru, u islamu nosi naziv “tevesul”. Tevesul u arapskom jeziku može označavati “sredstvo”, ili “molbu”, ili pak “približavanje” i sl. i ova značenja se podudaraju sa onime što se podrazumijeva pod tevessulom u Šeri’atu.
Ako smo rekli da je tevessul čovjekovo nastojanje da se približi i umili svome Gospodaru, onda u tevesul spada sve ono što Allah, subhanehu ve teala, voli i čime je zadovoljan od čovjekovih riječi i djela. Iz ovoga se da zaključiti da je osnova tevesula vjerovanje u Allaha, dželle we ‘ala, i Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, te slijeđenje upute s kojom je došao sallallahu alejhi ve sellem, kao što to spominje šejhu-l-islam Ibn-Tejmije. Tevesul, u ovom smislu, je naređen i obavezan svakom čovjeku, jer su iman i islam temelji u približavanju Allahu, subhanehu ve teala, i težnji ka Njegovoj milosti. Kaže Uzvišeni Allah: ”Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili Allah obećava oprost i nagradu veliku; a oni koji nebudu vjerovali i dokaze Naše budu poricali – biće stanovnici džehenema.” (Trpeza, 9-10.) I kaže: ”A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati.” (Imranova porodica, 85.) Ovo je prvo i osnovno značenje koje su prve generacije muslimana podrazumijevale pod tevesulom: vjerovanje u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i slijeđenje njegove upute.
Drugo značenje tevesula jeste: približavanje Allahu, subhanehu ve teala, prilikom dove kako bi dova bila pimljena. Ovo značenje se najčešće podrazumijeva kada se govori o tevsulu i također je poznato kod prvih generacija i o njemu ćemo, uz Allahovu pomoć, govoriti. Tevesul u ovom smislu, približavanje i umiljavanje Allahu prilikom dove, ima osnovu u islamu i propisan je kao i drugi ibadeti.
S propisima koji se vežu za njega najlakše ćemo se upoznati govoreći o načinima tj. vrstama ovog tevesula.
1. Prvi i najbolji način približavanja Allahu prilikom dove jeste posredovanje kod Allaha Njegovim lijepim imenima i uzvišenim svojstvima. Kaže Uzvišeni: ”Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima.” (Bedemi, 180) Primjer toga je da čovjek kaže u dovi: ”Gospodaru moj, Tebi pripada svaka hvala, nema Boga osim Tebe, Stvoritelja nebesa i zemlje, od Tebe tražim da mi oprostiš, jer si ti Allah Uzvišeni, Jedini, Ti si utočište svakome … itd. ili da kaže: ”Gospodaru moj, Ti si onaj koji opskrbljuje pa me opskrbi, Ti si onaj koji mnogo prašta pa mi oprosti i sl..
Kada je Aiša, radijallahu anha, pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koju dovu da uči u noći Kadr (lejietu-l-kadr), rekao je: ”Reci: Gospodaru moj, Ti si onaj koji mnogo prašta, voliš da praštaš, pa mi oprosti.”
Obraćajući se svome Gospodaru Njegovim lijepim imenima i uzvišenim svojstvima prilikom dove, čovjek posreduje kod Gospodara spominjući ih i na taj način mu se pokušava približiti i milost Njegovu zadobiti A Allah, subhanehu ve teala, voli da Ga se doziva Njegovim lijepim imenima, kao što su: Milostivi, Uzvišeni, Plemeniti i dr. i to je jedan od najvećih razloga uslišavanja dove.
2. Drugi način je posredovanje kod Allaha dobrim djelima koja je čovjek uradio tako što u svojoj dovi spomene neka dobra djela koja je uradio nadajući se da će mu Allah radi njih primiti dovu. Kaže Uzvišeni Allah, subhanehu ve teala: ”..oni koji budu govorili: Gospodaru naš, mi, zaista, vjerujemo; zato nam oprosti grijehe naše i sačuvaj nas patnje u ognju!” (Imranova porodica, 16.), i kaže: ”Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ‘Vjerujte u Gospodara vašeg! – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko rđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima.” (Imranova porodica, 193.) Primjećujemo da su vjernici spomenuti u ovim ajetima u svojoj dovi spomenuli svoj iman, a nema sumnje da je iman najbolje djelo, i na taj način učinili tevesul Allahu, subhanehu ve teala, u dovi, tj. posredovali su kod Allaha svojim dobrim djelom kako bi mu se približili i kako bi im dovu uslišao.
Ovaj način tevesula najbolje pojašnjava hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Zaputila se trojica ljudi- od prijašnjih naroda – na dalek put, te ih zateče noć pored jedne pećine u koju uđoše da bi u njoj prenoćili. Međutim, jedna stijena se zakotrlja i potpuno zatvori ulaz pećine. Oni tada jedan drugom rekoše: ”Jedini način da se spasimo iz ove situacije je da zamolimo Allaha, dželle š‘enuhu, da ukloni ovu stijenu zbog naših dobrih djela koja smo učinili.”
Jedan od njih tada reče: ”Allahu dragi, ja sam imao stare i iznemogle roditelje i nikad nisam prije njih nahranio niti napojio svoju djecu, niti svoje robove i sluge. Jednog dana tražio sam bolju pašu mome stadu, pa im nisam došao na vrijeme, te sam ih, nakon što sam im namuzao mlijeka i donio, našao da spavaju. Nezgodno mi je bilo da ih probudim, ali i da prije njih nahranim i napojim svoju porodicu i svoje robove, pa sam čekao - sa sudom u svojoj ruci- i gledao kada će se sami probudti, i tako ostao sve do zore, a djeca su u neposrednoj mojoj blizini plakala od gladi. Zatim su se probudili i popili svoj dio mlijeka. Dragi Allahu, ako sam ja to učinio isključivo radi Tebe, a ni radi čega drugog, onda nam odmakni ovu stijenu sa vrata ove pećine u kojoj smo mi!” Stijena se malo maknu, ali ne toliko da bi mogli izaći pored nje.
Drugi od njih reče: ''Allahu dragi, ja sam imao jednu bližnju rodicu, koju voljeh više od cijelog svijeta, koju voljeh, -kaže se u jednoj drugoj predaji)- tako jako kako to ljudi samo vole žene, pa sam je poželio imati, ali ona mi to ne dopusti. Jedne godine zavladala je jaka glad, te mi ona dođe i zatraži pomoć. Ja joj dadoh 120 zlatnika, ali pod uslovom da mi se dopusti. Ona pristade, i kad sam joj se približio, - po drugoj predaji: kad sam je zagrlio onako kako muž zagrli svoju ženu u postelji, ona zaplaka i reče: ‘’Boj se Allaha, i ne raskidaj prsten moje nevinosti bespravno’’! Na to sam se ja odmakao od nje, iako mi je bila najdraža na svijetu, i ostavio joj zlato koje sam joj bio dao. Allahu dragi, ako sam ja to uradio isključivo radi Tebe, spasi nas ove naše nedaće u kojoj se nalazimo''! Stijena se ponovo malo pomjeri, ali ne toliko da bi mogli izaći.
Treći od njih reče: ''Allahu dragi, ja sam držao najamnike i svima sam odmah zasluženu nagradu plaćao, osim jednom čovjeku koji je pobjegao sa posla i otišao prije prijema plaće. Ja sam tu njegovu plaću pošteno uložio tako da se njegov kapital namnožio. Nakon izvjesnog vremena mi je došao i zatražio svoju plaću koja je ostala kod mene. Ja sm mu na to odgovorio: sve što ispred sebe vidiš od ovog blaga; deva, stoke, ovaca i robova, tvoje je. On mi tada reče: ''Robe Božiji, ne izigravaj se sa mnom''! Ne izigravam se sa tobom, rekoh mu ja, našto je on uzeo sav taj imetak i otjerao ga, a da meni nije ništa ostavio. Allahu dragi, ako sam ja to isključivo radi tebe učinio, spasi nas ove naše nevolje u kojoj se nalazimo''! Stijena se tada potpuno pomjeri te oni iziđoše iz pečine i odoše dalje.'' (Muttefekun 'alejh)
3. Treći način jeste posredovanje kod Allaha dovom dobrog čovjeka, kao što su ashabi, radijallahu anhum, tražili od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da dovi za njih. Takvih slučajeva je bilo mnogo, a jedan od najpoznatijih jeste kada su tražili od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da moli Allaha da spusti kišu. Također, slučaj slijepca koji je tražio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da moli Allaha da mu vrati vid, i dr. Kao što su ashabi r.a. tražili od Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, da dovi za njih posredujući na taj način njegovom dovom kod Allaha, tako je i nama dozvoljeno da tražimo od nekog drugog Allahovog roba, iskrenog vjernika da moli Allaha za nas, jer su i ashabi r.a. nakon smrti Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, tevesul činili dovom njegovog amidže Abbasa r.a. Bilježi se da je Omer r.a., kada je Medinu pogodila suša, rekao: ‘’Gospodaru naš, kada bi nas suša pogodila mi bi smo ti činili tevesul dovom Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, pa bi nam ti spustio kišu. Sada ti tevesul činimo dovom Poslanikovog amidže, pa nam spusti kišu,’’ te bi onda zajedno s Abbasom, Poslanikovim amidžom, činili dovu za kišu. (El-Buhari)
Omer r.a. je u ovoj dovi koristio riječ ''tevesul'', i ona je u prijevodu svjesno ostavljena jer ovaj kontekst u kome je upotrebljena na najbolji način pojašnjava značenje tevesula.
4. Približavanje Allahu priznavanjem počinjenog grijeha, kao što je Musa a.s. rekao: ''Gospodaru moj'', -reče onda- ''ja sam sebi zlo nanio, oprosti mi!'' I on mu oprosti.''
Ulema navodi još neke primjer koji se u večini slučajeva mogu svrstati pod navedene kao što je spominjanje Allahove jednoće (tevhida) ili ispoljavanje slabosti i nemoći, te potrebe Allahove pomoći i slično.
Nakon svega možemo konstatovati da tevesul u šeri'atu ima dva značenja:
1. Približavanje Allahu, dželle še'nuhu, imanom u Njegovog Poslanika, tj. vjerovanjem da je Muhammed, sallallahu 'alejhi we sellem, Božiji rob i poslanik , te slijeđenjem Poslanikove, sallallahu 'alejhi we sellem, upute.
2. Približavanje Allahu, dželle še'nuhu, prilikom dove kako bi Allah dovu uslišao, prije svega posredujući kod Allaha Njegovim lijepim imenima i uzvišenim svojstvima, te spominjanjem dobrih djela koja je čovjek uradio ili posredujući kod Njega dovom nekog dobrog Allahovog roba, stim da se drugo značenje najčešće podrazumjeva kad se spomene tevesul.
To čovjekovo nastojanje da se umili svome Gospodaru, u islamu nosi naziv “tevesul”. Tevesul u arapskom jeziku može označavati “sredstvo”, ili “molbu”, ili pak “približavanje” i sl. i ova značenja se podudaraju sa onime što se podrazumijeva pod tevessulom u Šeri’atu.
Ako smo rekli da je tevessul čovjekovo nastojanje da se približi i umili svome Gospodaru, onda u tevesul spada sve ono što Allah, subhanehu ve teala, voli i čime je zadovoljan od čovjekovih riječi i djela. Iz ovoga se da zaključiti da je osnova tevesula vjerovanje u Allaha, dželle we ‘ala, i Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, te slijeđenje upute s kojom je došao sallallahu alejhi ve sellem, kao što to spominje šejhu-l-islam Ibn-Tejmije. Tevesul, u ovom smislu, je naređen i obavezan svakom čovjeku, jer su iman i islam temelji u približavanju Allahu, subhanehu ve teala, i težnji ka Njegovoj milosti. Kaže Uzvišeni Allah: ”Onima koji budu vjerovali i dobra djela činili Allah obećava oprost i nagradu veliku; a oni koji nebudu vjerovali i dokaze Naše budu poricali – biće stanovnici džehenema.” (Trpeza, 9-10.) I kaže: ”A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati.” (Imranova porodica, 85.) Ovo je prvo i osnovno značenje koje su prve generacije muslimana podrazumijevale pod tevesulom: vjerovanje u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i slijeđenje njegove upute.
Drugo značenje tevesula jeste: približavanje Allahu, subhanehu ve teala, prilikom dove kako bi dova bila pimljena. Ovo značenje se najčešće podrazumijeva kada se govori o tevsulu i također je poznato kod prvih generacija i o njemu ćemo, uz Allahovu pomoć, govoriti. Tevesul u ovom smislu, približavanje i umiljavanje Allahu prilikom dove, ima osnovu u islamu i propisan je kao i drugi ibadeti.
S propisima koji se vežu za njega najlakše ćemo se upoznati govoreći o načinima tj. vrstama ovog tevesula.
1. Prvi i najbolji način približavanja Allahu prilikom dove jeste posredovanje kod Allaha Njegovim lijepim imenima i uzvišenim svojstvima. Kaže Uzvišeni: ”Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima.” (Bedemi, 180) Primjer toga je da čovjek kaže u dovi: ”Gospodaru moj, Tebi pripada svaka hvala, nema Boga osim Tebe, Stvoritelja nebesa i zemlje, od Tebe tražim da mi oprostiš, jer si ti Allah Uzvišeni, Jedini, Ti si utočište svakome … itd. ili da kaže: ”Gospodaru moj, Ti si onaj koji opskrbljuje pa me opskrbi, Ti si onaj koji mnogo prašta pa mi oprosti i sl..
Kada je Aiša, radijallahu anha, pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koju dovu da uči u noći Kadr (lejietu-l-kadr), rekao je: ”Reci: Gospodaru moj, Ti si onaj koji mnogo prašta, voliš da praštaš, pa mi oprosti.”
Obraćajući se svome Gospodaru Njegovim lijepim imenima i uzvišenim svojstvima prilikom dove, čovjek posreduje kod Gospodara spominjući ih i na taj način mu se pokušava približiti i milost Njegovu zadobiti A Allah, subhanehu ve teala, voli da Ga se doziva Njegovim lijepim imenima, kao što su: Milostivi, Uzvišeni, Plemeniti i dr. i to je jedan od najvećih razloga uslišavanja dove.
2. Drugi način je posredovanje kod Allaha dobrim djelima koja je čovjek uradio tako što u svojoj dovi spomene neka dobra djela koja je uradio nadajući se da će mu Allah radi njih primiti dovu. Kaže Uzvišeni Allah, subhanehu ve teala: ”..oni koji budu govorili: Gospodaru naš, mi, zaista, vjerujemo; zato nam oprosti grijehe naše i sačuvaj nas patnje u ognju!” (Imranova porodica, 16.), i kaže: ”Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru: ‘Vjerujte u Gospodara vašeg! – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko rđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima.” (Imranova porodica, 193.) Primjećujemo da su vjernici spomenuti u ovim ajetima u svojoj dovi spomenuli svoj iman, a nema sumnje da je iman najbolje djelo, i na taj način učinili tevesul Allahu, subhanehu ve teala, u dovi, tj. posredovali su kod Allaha svojim dobrim djelom kako bi mu se približili i kako bi im dovu uslišao.
Ovaj način tevesula najbolje pojašnjava hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Zaputila se trojica ljudi- od prijašnjih naroda – na dalek put, te ih zateče noć pored jedne pećine u koju uđoše da bi u njoj prenoćili. Međutim, jedna stijena se zakotrlja i potpuno zatvori ulaz pećine. Oni tada jedan drugom rekoše: ”Jedini način da se spasimo iz ove situacije je da zamolimo Allaha, dželle š‘enuhu, da ukloni ovu stijenu zbog naših dobrih djela koja smo učinili.”
Jedan od njih tada reče: ”Allahu dragi, ja sam imao stare i iznemogle roditelje i nikad nisam prije njih nahranio niti napojio svoju djecu, niti svoje robove i sluge. Jednog dana tražio sam bolju pašu mome stadu, pa im nisam došao na vrijeme, te sam ih, nakon što sam im namuzao mlijeka i donio, našao da spavaju. Nezgodno mi je bilo da ih probudim, ali i da prije njih nahranim i napojim svoju porodicu i svoje robove, pa sam čekao - sa sudom u svojoj ruci- i gledao kada će se sami probudti, i tako ostao sve do zore, a djeca su u neposrednoj mojoj blizini plakala od gladi. Zatim su se probudili i popili svoj dio mlijeka. Dragi Allahu, ako sam ja to učinio isključivo radi Tebe, a ni radi čega drugog, onda nam odmakni ovu stijenu sa vrata ove pećine u kojoj smo mi!” Stijena se malo maknu, ali ne toliko da bi mogli izaći pored nje.
Drugi od njih reče: ''Allahu dragi, ja sam imao jednu bližnju rodicu, koju voljeh više od cijelog svijeta, koju voljeh, -kaže se u jednoj drugoj predaji)- tako jako kako to ljudi samo vole žene, pa sam je poželio imati, ali ona mi to ne dopusti. Jedne godine zavladala je jaka glad, te mi ona dođe i zatraži pomoć. Ja joj dadoh 120 zlatnika, ali pod uslovom da mi se dopusti. Ona pristade, i kad sam joj se približio, - po drugoj predaji: kad sam je zagrlio onako kako muž zagrli svoju ženu u postelji, ona zaplaka i reče: ‘’Boj se Allaha, i ne raskidaj prsten moje nevinosti bespravno’’! Na to sam se ja odmakao od nje, iako mi je bila najdraža na svijetu, i ostavio joj zlato koje sam joj bio dao. Allahu dragi, ako sam ja to uradio isključivo radi Tebe, spasi nas ove naše nedaće u kojoj se nalazimo''! Stijena se ponovo malo pomjeri, ali ne toliko da bi mogli izaći.
Treći od njih reče: ''Allahu dragi, ja sam držao najamnike i svima sam odmah zasluženu nagradu plaćao, osim jednom čovjeku koji je pobjegao sa posla i otišao prije prijema plaće. Ja sam tu njegovu plaću pošteno uložio tako da se njegov kapital namnožio. Nakon izvjesnog vremena mi je došao i zatražio svoju plaću koja je ostala kod mene. Ja sm mu na to odgovorio: sve što ispred sebe vidiš od ovog blaga; deva, stoke, ovaca i robova, tvoje je. On mi tada reče: ''Robe Božiji, ne izigravaj se sa mnom''! Ne izigravam se sa tobom, rekoh mu ja, našto je on uzeo sav taj imetak i otjerao ga, a da meni nije ništa ostavio. Allahu dragi, ako sam ja to isključivo radi tebe učinio, spasi nas ove naše nevolje u kojoj se nalazimo''! Stijena se tada potpuno pomjeri te oni iziđoše iz pečine i odoše dalje.'' (Muttefekun 'alejh)
3. Treći način jeste posredovanje kod Allaha dovom dobrog čovjeka, kao što su ashabi, radijallahu anhum, tražili od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da dovi za njih. Takvih slučajeva je bilo mnogo, a jedan od najpoznatijih jeste kada su tražili od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da moli Allaha da spusti kišu. Također, slučaj slijepca koji je tražio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da moli Allaha da mu vrati vid, i dr. Kao što su ashabi r.a. tražili od Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, da dovi za njih posredujući na taj način njegovom dovom kod Allaha, tako je i nama dozvoljeno da tražimo od nekog drugog Allahovog roba, iskrenog vjernika da moli Allaha za nas, jer su i ashabi r.a. nakon smrti Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, tevesul činili dovom njegovog amidže Abbasa r.a. Bilježi se da je Omer r.a., kada je Medinu pogodila suša, rekao: ‘’Gospodaru naš, kada bi nas suša pogodila mi bi smo ti činili tevesul dovom Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, pa bi nam ti spustio kišu. Sada ti tevesul činimo dovom Poslanikovog amidže, pa nam spusti kišu,’’ te bi onda zajedno s Abbasom, Poslanikovim amidžom, činili dovu za kišu. (El-Buhari)
Omer r.a. je u ovoj dovi koristio riječ ''tevesul'', i ona je u prijevodu svjesno ostavljena jer ovaj kontekst u kome je upotrebljena na najbolji način pojašnjava značenje tevesula.
4. Približavanje Allahu priznavanjem počinjenog grijeha, kao što je Musa a.s. rekao: ''Gospodaru moj'', -reče onda- ''ja sam sebi zlo nanio, oprosti mi!'' I on mu oprosti.''
Ulema navodi još neke primjer koji se u večini slučajeva mogu svrstati pod navedene kao što je spominjanje Allahove jednoće (tevhida) ili ispoljavanje slabosti i nemoći, te potrebe Allahove pomoći i slično.
Nakon svega možemo konstatovati da tevesul u šeri'atu ima dva značenja:
1. Približavanje Allahu, dželle še'nuhu, imanom u Njegovog Poslanika, tj. vjerovanjem da je Muhammed, sallallahu 'alejhi we sellem, Božiji rob i poslanik , te slijeđenjem Poslanikove, sallallahu 'alejhi we sellem, upute.
2. Približavanje Allahu, dželle še'nuhu, prilikom dove kako bi Allah dovu uslišao, prije svega posredujući kod Allaha Njegovim lijepim imenima i uzvišenim svojstvima, te spominjanjem dobrih djela koja je čovjek uradio ili posredujući kod Njega dovom nekog dobrog Allahovog roba, stim da se drugo značenje najčešće podrazumjeva kad se spomene tevesul.
Nakon što smo govorili o značenju tevesula i njegovim vrstama koje su propisane u islamu, ne možemo a da se ne osvrnemo ne greške koje su se uvukle među muslimane po ovom pitanju. Upravo zbog njegove bitnosti i zbog velikog zastranjivanja koje se desilo u pogledu tevesula, ulema ga je svrstala u akaidska pitanja, jer zastranjivanje u tevesulu često vodi u širk, sličan onome koji su činili mnogobošci prije islama.
Prije nego počnemo govoriti o greškama i novotarijama koje su se uvukle među muslimanima sa strane tevesula, moramo navesti temeljno pravilo koje tretira ibadete u islamu, a koje glasi: ''Svako dobro djelo tj. ibadet, da bi bilo primljeno kod Allaha, dželle še'nuhu, mora ispuniti dva uslova:
1. da bude urađeno samo radi Allaha, dželle še'nuhu, tj. sa iskrenim nijetom
2. da bude u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem.''
Kaže Uzvišeni: ''Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga.'' (Pećina, 110.)
Držeći se ovog pravila govorit ćemo o zabranjenim vrstama tevesula.
Jedan od načina zabranjenog tevesula koji je raširen među muslimanima jeste da čovjek kaže: ''Gospodaru moj, molim te da mi zbog ugleda kojeg Tvoj Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, ima kod Tebe, podariš zdravlje i slično'', ili da kaže: ''Molim te da mi zbog prava koje tvoj dobri rob taj i taj ima kod tebe ....''
Ovaj način tevesula u dovi nije propisan u šeri'atu i ulema ga zabranjuje jer nije u skladu sa sunetom Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, budući da se od Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, ne prenosi da je ashabe r.a. podučio ovakvom tevesulu, niti se od ashaba r.a. prenosi da su tevesul činili na ovakav način. Postoji nekoliko slabih hadisa koje neki navode kao dokaz za ovaj način tevesula, ali ti hadisi, budući da su izmišljeni ili vrlo slabi, nemogu poslužiti kao dokaz u šeri'atu. S druge strane, Poslanikov, sallallahu 'alejhi we sellem, ugled i njegova ličnost, ili ugled i pravo nekog drugog Allahovog roba kod Allaha, dželle še'nuhu, nemaju nikakve veze sa primanjem dove kod Allaha, dželle še'nuhu, niti mogu biti njegovim uzrokom. Tako da i sam razum odbacuje ovakav način posredovanja u dovi. Slično ovome je da čovjek kaže: ''Allahu moj, tako ti Poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi we sellem'', ili ''tako ti tvog dobrog roba tog i tog, podari mi...'' Ni ovaj način tevesula nije dozvoljen jer u sebi sadrži zaklinjanje nečim drugim mimo Allaha, a Allah, dželle še'nuhu, nije dozvolio da se čovjek kune osim Njegovim imenima i svojstvima. Kaže Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem: ''Ko hoće da se zakune, neka se zakune Allahom ili neka šuti.'' (Muttefekun 'alejh) Zatim kaže, sallallahu 'alejhi we sellem: ''Ko se zakune nečim drugim mimo Allaha, pripisao je Allahu sudruga.'' (Bilježe ga Ahmed, Tirmizi i Hakim sa ispravnim lancem prenosilaca)
Ovakav način tevesula nema potporu u sunetu Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, niti se bilježi da su ga ashabi r.a. primjenjivali, i zbog toga ga ulema zabranjuje. S druge strane, ako Allah, dželle še'nuhu, nije dozvolio da ljudi jedni druge zaklinju nečim drugim mimo Njega, pa kako da dozvioli da Njega mole zaklinjući Ga nekim stvorenjima, pa makar to bio i Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem?
Drugi vid zabranjenog tevesula koji se takođe udomaćio među muslimanima, je obraćanje mrtvom čovjeku, bilo da je to Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, ili neki dobri čovjek, tražeći od njega da posreduje kod Allaha, dželle še'nuhu, da mu oprosti ili kakvu drugu potrebu ispuni. Sva ulema se slaže da je ovakav vid tevesula zabranjen. Kaže Allah Uzvišeni: ''Reci: ''Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima, -ali vas oni neće moći nevolje osloboditi niti je izmjeniti.'' Oni kojima se oni mole sami traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako treba da se čuva.'' (Noćno putovanje, 56-57.) I kaže Uzvišeni: ''Oni kojima se vi, pored Allaha, molite, zaista su robovi ,kao i vi. Pa vi im se molite, i neka vam se odazovu ako istinu govorite.'' (Bedemi, 194.) A u drugom ajetu kaže: ''A oni kojima se vi, pored Njega, molite, ne mogu ni vama ni sebi pomoći.'' (Bedemi, 197.)
Poslanikov s.a.w.s. sunet nas ne uči ovakvom vidu tevesula, niti se prenosi od ashaba da su ga oni činili. Naprotiv, od ashaba se prenosi da su nakon smrti Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, tevesul činili dovom njegovog amidže Abbasa r.a. i dovom drugih ashaba, dok se Poslaniku, sallallahu 'alejhi we sellem, nakon njegove smrti, više nisu obraćali osim selamom. Da je kojim slučajem ovakav tevesul dozvoljen i propisan, ashabi bi bili prvi koji bi to činili, jer su bili u mogučnosti da dođu na kabur Poslanika , sallallahu 'alejhi we sellem, i da od njega traže da čini dovu za njih, kao što su to radili za njegova života. Ashabi su tevesul preko mrtve osobe smatrali zabranjenim i to se jasno vidi iz njihovih postupaka, budući da to oni nisu radili, nego su tevesul činili dovom ashaba koji su bili živi i prisutni.
Već smo naveli Omerov r.a. primjer, a sličan se desio i sa Muavijom r.a. kada je naredio Jezidu ibn-Esvedu da se popne na mimber, a potom rekao: ''Gospodaru, mi te molimo za pomoć sa najboljimod nas.'' Tada Jezid uputi dovu za kišu i kiša pade Allahovom milošću. (Bilježi ga hafiz Ibn-Asakir sa vjerodostojnim lancem prenosilaca)
Kao što je zabranjen tevesul s Poslanikom, sallallahu 'alejhi we sellem, isto tako ulema zabranjuje tevesul s bilo kojom mrtvom osobom, jer ako je to zabranjeno s Poslanikom, sallallahu 'alejhi we sellem, tim prije je zabranjeno i sa svim drugim Allahovim robovima koji su umrli. Takođe, ulema kada govori o dovi u Poslanikovom, sallallahu 'alejhi we sellem, mesdžidu, spominje da se prilikom dove treba okrenuti prema kibli, a ne prema Poslanikovom kaburu. Učenjaci Hanefijskog mezheba smatraju da se ni prilikom selama-pozdravljanja Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, ne treba licem okretati prema njegovom kaburu, nego bokom, a ako nakon pozdrava Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, želi uputiti dovu Allahu, dželle še'nuhu, tada se treba okrenuti prema kibli i svi su učenjaci složni u tome.
Ono što je gore od svega ovoga i za šta ne treba navoditi dokaze o njegovoj zabrani, jeste da čovjek moli i traži od umrlog, bilo da je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, ili neko drugi, da mu pomogne, ili još gore, da mu grijehe oprosti. Ovo je jasan širk, koji se ne razlikuje od širka kojeg čine mnogobošci dok se mole kipovima. Upućivanje dove umrlim su vrata na koja je šejtan prišao velikom broju muslimana i time ih odveo u širk. Tražeći od umrlih ljudi da im podare zdravlje ili nafaku i drugo, oni su Allahu pripisali druga. Oni su te mrtvace izjednačili sa Allahom time što od njih traže ono što samo Allah može dati, da nas Allah sačuva širka i zablude.
Ovo su ukratko bile najrasprostranjenije vrste zabranjenog tevesula među muslimanima na koje je ulema upozorila i čije je propise objasnila. Molim Allaha da nas uputi na sunet Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, u svim ibadetima, da nam grijehe oprosti i među Njegove iskrene robove uvrsti. AMIN
Prije nego počnemo govoriti o greškama i novotarijama koje su se uvukle među muslimanima sa strane tevesula, moramo navesti temeljno pravilo koje tretira ibadete u islamu, a koje glasi: ''Svako dobro djelo tj. ibadet, da bi bilo primljeno kod Allaha, dželle še'nuhu, mora ispuniti dva uslova:
1. da bude urađeno samo radi Allaha, dželle še'nuhu, tj. sa iskrenim nijetom
2. da bude u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem.''
Kaže Uzvišeni: ''Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga.'' (Pećina, 110.)
Držeći se ovog pravila govorit ćemo o zabranjenim vrstama tevesula.
Jedan od načina zabranjenog tevesula koji je raširen među muslimanima jeste da čovjek kaže: ''Gospodaru moj, molim te da mi zbog ugleda kojeg Tvoj Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, ima kod Tebe, podariš zdravlje i slično'', ili da kaže: ''Molim te da mi zbog prava koje tvoj dobri rob taj i taj ima kod tebe ....''
Ovaj način tevesula u dovi nije propisan u šeri'atu i ulema ga zabranjuje jer nije u skladu sa sunetom Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, budući da se od Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, ne prenosi da je ashabe r.a. podučio ovakvom tevesulu, niti se od ashaba r.a. prenosi da su tevesul činili na ovakav način. Postoji nekoliko slabih hadisa koje neki navode kao dokaz za ovaj način tevesula, ali ti hadisi, budući da su izmišljeni ili vrlo slabi, nemogu poslužiti kao dokaz u šeri'atu. S druge strane, Poslanikov, sallallahu 'alejhi we sellem, ugled i njegova ličnost, ili ugled i pravo nekog drugog Allahovog roba kod Allaha, dželle še'nuhu, nemaju nikakve veze sa primanjem dove kod Allaha, dželle še'nuhu, niti mogu biti njegovim uzrokom. Tako da i sam razum odbacuje ovakav način posredovanja u dovi. Slično ovome je da čovjek kaže: ''Allahu moj, tako ti Poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi we sellem'', ili ''tako ti tvog dobrog roba tog i tog, podari mi...'' Ni ovaj način tevesula nije dozvoljen jer u sebi sadrži zaklinjanje nečim drugim mimo Allaha, a Allah, dželle še'nuhu, nije dozvolio da se čovjek kune osim Njegovim imenima i svojstvima. Kaže Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem: ''Ko hoće da se zakune, neka se zakune Allahom ili neka šuti.'' (Muttefekun 'alejh) Zatim kaže, sallallahu 'alejhi we sellem: ''Ko se zakune nečim drugim mimo Allaha, pripisao je Allahu sudruga.'' (Bilježe ga Ahmed, Tirmizi i Hakim sa ispravnim lancem prenosilaca)
Ovakav način tevesula nema potporu u sunetu Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, niti se bilježi da su ga ashabi r.a. primjenjivali, i zbog toga ga ulema zabranjuje. S druge strane, ako Allah, dželle še'nuhu, nije dozvolio da ljudi jedni druge zaklinju nečim drugim mimo Njega, pa kako da dozvioli da Njega mole zaklinjući Ga nekim stvorenjima, pa makar to bio i Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem?
Drugi vid zabranjenog tevesula koji se takođe udomaćio među muslimanima, je obraćanje mrtvom čovjeku, bilo da je to Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, ili neki dobri čovjek, tražeći od njega da posreduje kod Allaha, dželle še'nuhu, da mu oprosti ili kakvu drugu potrebu ispuni. Sva ulema se slaže da je ovakav vid tevesula zabranjen. Kaže Allah Uzvišeni: ''Reci: ''Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima, -ali vas oni neće moći nevolje osloboditi niti je izmjeniti.'' Oni kojima se oni mole sami traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako treba da se čuva.'' (Noćno putovanje, 56-57.) I kaže Uzvišeni: ''Oni kojima se vi, pored Allaha, molite, zaista su robovi ,kao i vi. Pa vi im se molite, i neka vam se odazovu ako istinu govorite.'' (Bedemi, 194.) A u drugom ajetu kaže: ''A oni kojima se vi, pored Njega, molite, ne mogu ni vama ni sebi pomoći.'' (Bedemi, 197.)
Poslanikov s.a.w.s. sunet nas ne uči ovakvom vidu tevesula, niti se prenosi od ashaba da su ga oni činili. Naprotiv, od ashaba se prenosi da su nakon smrti Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, tevesul činili dovom njegovog amidže Abbasa r.a. i dovom drugih ashaba, dok se Poslaniku, sallallahu 'alejhi we sellem, nakon njegove smrti, više nisu obraćali osim selamom. Da je kojim slučajem ovakav tevesul dozvoljen i propisan, ashabi bi bili prvi koji bi to činili, jer su bili u mogučnosti da dođu na kabur Poslanika , sallallahu 'alejhi we sellem, i da od njega traže da čini dovu za njih, kao što su to radili za njegova života. Ashabi su tevesul preko mrtve osobe smatrali zabranjenim i to se jasno vidi iz njihovih postupaka, budući da to oni nisu radili, nego su tevesul činili dovom ashaba koji su bili živi i prisutni.
Već smo naveli Omerov r.a. primjer, a sličan se desio i sa Muavijom r.a. kada je naredio Jezidu ibn-Esvedu da se popne na mimber, a potom rekao: ''Gospodaru, mi te molimo za pomoć sa najboljimod nas.'' Tada Jezid uputi dovu za kišu i kiša pade Allahovom milošću. (Bilježi ga hafiz Ibn-Asakir sa vjerodostojnim lancem prenosilaca)
Kao što je zabranjen tevesul s Poslanikom, sallallahu 'alejhi we sellem, isto tako ulema zabranjuje tevesul s bilo kojom mrtvom osobom, jer ako je to zabranjeno s Poslanikom, sallallahu 'alejhi we sellem, tim prije je zabranjeno i sa svim drugim Allahovim robovima koji su umrli. Takođe, ulema kada govori o dovi u Poslanikovom, sallallahu 'alejhi we sellem, mesdžidu, spominje da se prilikom dove treba okrenuti prema kibli, a ne prema Poslanikovom kaburu. Učenjaci Hanefijskog mezheba smatraju da se ni prilikom selama-pozdravljanja Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, ne treba licem okretati prema njegovom kaburu, nego bokom, a ako nakon pozdrava Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, želi uputiti dovu Allahu, dželle še'nuhu, tada se treba okrenuti prema kibli i svi su učenjaci složni u tome.
Ono što je gore od svega ovoga i za šta ne treba navoditi dokaze o njegovoj zabrani, jeste da čovjek moli i traži od umrlog, bilo da je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, ili neko drugi, da mu pomogne, ili još gore, da mu grijehe oprosti. Ovo je jasan širk, koji se ne razlikuje od širka kojeg čine mnogobošci dok se mole kipovima. Upućivanje dove umrlim su vrata na koja je šejtan prišao velikom broju muslimana i time ih odveo u širk. Tražeći od umrlih ljudi da im podare zdravlje ili nafaku i drugo, oni su Allahu pripisali druga. Oni su te mrtvace izjednačili sa Allahom time što od njih traže ono što samo Allah može dati, da nas Allah sačuva širka i zablude.
Ovo su ukratko bile najrasprostranjenije vrste zabranjenog tevesula među muslimanima na koje je ulema upozorila i čije je propise objasnila. Molim Allaha da nas uputi na sunet Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, u svim ibadetima, da nam grijehe oprosti i među Njegove iskrene robove uvrsti. AMIN
Priredio: Ebu-Adnan
Islamski Univerzitet, Medina
Islamski Univerzitet, Medina
