Laž je obavještenje koje se ne slaže sa stvarnošću. Ona je pokuđena karakterna osobina na koju je upozorio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kada je rekao: "Čuvajte se laži, zaista, laž vodi ka griješanju, a griješenje u vatru, i čovjek će neprestano lagati i nastojati da laže sve dok ne bude zapisan kod Allaha da je lažljivac."[1]
Laž je zabranjena u svim stvarima, a naročito, laž na Allaha zabranjujući ono što je ohalalio i dozvoljavajući ono što je oharamio, i u tom smislu Uzvišeni veli: "I ne govorite neistine jezicima svojim: 'Ovo je dopušteno, a ovo zabranjeno', da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine, neće uspjeti."[2]
Veliki je haram lagati na Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem. I to na način da čovjek sam napiše hadis, a zatim ga pripiše Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, pa kaže: "Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem", a on ga nije rekao. Ovo je zabranio Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kada je rekao: "Ko namjerno slaže na mene, neka sebi pripremi mjesto u vatri."[3]
Vjernik ne treba da u svom ophođenju sa ljudima koristi laž, naročito u trgovini. Na primjer, da prodavač kaže: kupio sam ovu robu za toliko, ili uložio sam u nju toliko, a laže. Ili laže o kvalitetu robe, pa kaže: ovo je najkvalitetnija vrsta, a, u stvari, nije tako. Ili da istakne lijepi dio robe, a sakrije lošiji, i tome slične vrste laži, prevara i obmana. Na sve ovo islam nas žestoko upozorava, jer Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kaže: "Ko nas vara nije od nas."[4]
Laganje prilikom pričanja se ubraja u osobine munafika, jer je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kazao: "Kod koga se nađu četiri osobine pravi je licemjer, a kod koga se nađe neka od njih nosi u sebi obilježje licemjerstva sve dok ih se ne prođe, a to su: kada mu se nešto povjeri ,izda, kada govori , laže, kada obeća, iznevjeri i kada se spori, bestidno govori."[5]
Laganje može biti i o snovima, da kaže: usnio sam sinoć to i to, a, u stvari, nije ništa usnio. A o ovome kaže Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem: "Ko priča o snu koji nije usnio, biće zadužen (na Sudnjem danu) da sveže dvije dlačice (niti), a neće moći."[6] I kaže: "Zaista, najveća laž je pričati da su oči vidjele (u snu) ono što nisu vidjele."[7]
Krupna je stvar izmišljati laži u šali i nastojanju da ljude nasmije, jer je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Teško onom ko priča ljudima, pa izmišlja laži da bi ih lažima nasmijao, teško njemu, teško njemu."[8]
Laž vodi svog vlasnika u vatru, pa zato musliman treba da preduzme mjere opreza da se ne bi smatrao kod Allaha lažljivcem.
[1] Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Pokuđenost laganja i pohvala iskrenosti, broj 2607.
[2] En-Nahl 116.
[3] Buharija, Knjiga o znanju, poglavlje: Grijeh onog ko slaže na Vjerovjesnika, sallahu alejhi ve sellem, broj 106.
[4] Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Riječi Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem: "Ko nas vara nije od nas."
[5] Buharija, Knjiga o imanu, poglavlje: Znaci licemjerstva, broj 101.
[6] Buharija, Knjiga o tumačenju snova, poglavlje: Pričati lažne snove, broj 7042.
[7] Buharija, Knjiga o tumačenju snova, poglavlje: Pričati lažne snove, broj 7043.
[8] Ebu Davud, Knjiga o adabima, Poglavlje o strogosti prema laganju, broj 4990, a šejh Albani je hadis ocijenio kao hasen.
