Islam i Zapad
"Ni jevreji, ni kršćani, neće tobom biti zadovoljni dok ne prihvatiš vjeru njihovu..." (El-Bekara 120)
"O vjernici, ako budete pokorni onima koji ne vjeruju, vratiće vas stopama vašim i bićete izgubljeni, - samo je Allah zaštitnik vas i On je najbolji pomagač." (Ali-Imran 149-150)
"O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane!" (El-Ma'ida 51)
"Zato ti vidiš one, čija su srca bolesna, kako žure da s njima prijateljstvo sklope, govoreći: "Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi." A Allah će sigurno pobjedu ili nešto drugo dati, pa će se oni zbog onoga što su u dušama svojim krili kajati." (El-Ma'ida 52)
"O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, - pa Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovom putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati..." (El-Ma'ida 54)
"Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj koji za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike - pa, Allahova strana će svakako pobjediti.
O vjernici, ne prijateljujte sa onima koji vjeru vašu za podsmijeh i zabavu uzimaju, bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili mnogobošci, - i Allaha se bojte ako ste vjernici." (El-Ma'ida 54-57)
UVOD
Hvala Allahu koji čini da Njegova riječ bude gornja a njene nosioce čini vođama čovječanstva!
I neka je blagoslov na Vjerovjesnika koji je svoj život založio na putu pozivanja u Islam!
Musliman ne može biti ponižen dok je musliman. To se dešava samo kad prestane slijediti Allahovu vjeru. Islam je njegova snaga. Njegovi neprijatelji, nažalost, to znaju bolje od njega samog, te ulažu ogromne napore da ugase svjetlo Allahovo u njegovoj kući, domovini i srcu. Jasno im je da će svi njhovi sistemi završiti na smetljištu historije na dan kada se probudi islamski ummet. Zato se bez milosti obračunavaju s islamskim fundamentalizmom koji nije ništa drugo do slijeđenja Islama. Islamski fundamentalista je onaj ko klanja namaz u svojoj kući.
Neka te ne zavaravaju njihove fraze: kultura, napredak, tolerancija, ljudska prava, borba protiv nacionalizma. To su samo prazne riječi kojima se pokušava prekriti divljaštvo evropskog čovjeka. Musliman u njihovim očima nije obični paganin. On je nečist koja se mora fizički istrijebiti.
Četnici to u Bosni rade pod blagoslovom hrišćanskog svijeta. Ekonomska blokada nad njima je samo jedna od svakodnevnih laži koje slušamo iz njehovih informativnih kuća. Blokada se sprovodi samo nad golorukim muslimanima. Jedino je njima propisana smrtna presuda.
Tvoje su oči dugo bile uprte u Zapad. Shvati da se na ženevskom sudu ne traga za tvojim pravom. Tvoji krvnici neće biti kažnjeni nego nagrađeni. Svi te obmanjuju.
Ako te pak, nešto od prava koja oni proklamuju zadesi, znaj da se to desilo spontano. Vjerovatno si dio manjine koja nema nikakav značaj u tom velikom kršćanskom moru.
Međutim, nikada ti neće dozvoliti da osnuješ jaku muslimansku zajednicu u njihovom okrilju.
Shvati da se krstaši iznova pridižu i organizuju. Kolonizatori se spremaju za nove krstaške ratove. Pred njima se našla Bosna, a svoje kandže su već pustili u Somaliji, Alžiru, Palestini, Kašmiru...
Nalaziš se u velikoj opasnosti i niko ti ne može pomoći osim Allah, a On pomaže samo svoje iskrene robove. Neće ti pomoći to što nisi odani musliman. Tvoje ime je dovoljan grijeh da budeš ubijen.
Progledaj prije nego ti četnik iskopa oči kao što je uradio i sa tvojom mnogom braćom u krvavoj Bosni.
Sjeti se kolika je njihova mržnja prema tebi. Sjeti se njihovih ciničnih riječi dok bacaju tijela 1350 zaklanih muslimana u Savu: "Dobra hrana za ribe."
Sjeti se da su koljući prvog muslimana u Istočnoj Bosni govorili: "Ovo je prvi kurban koji prinosimo na muslimanski bajram."
Nakon toga su divne bosanske rijeke postale crvene jer su tvoja braća bila goloruka.
Nikad ne zaboravi hiljade prizora strave i užasa. Ne zaboravi:
- grupe muslimana koje su bacali gladnim psima da ih rastrgaju,
- do smrti isprebijanu braću,
- muslimane koje su tjerali da jedu pijesak,
- silovane majke, sestre i djevojčice,
- pune kamione muslimanskih leševa,
- masovne grobnice,
- specijalne peći za spaljivanje,
- dječije riječi "vode, čašu vode" u vagonima za prevoz stoke,
- nožem urezane krstove na prsima tvoje braće,
- za noge povješane muslimane dok im četnik kopa oči,
- porušene mesdžide.
Sjeti se, sjeti...
Zaboraviš li, svaka kap šehidske krvi, svaka suza ucvijeljenih majki će na tebe prokletstvo prizivati.
Tvoj dušmanin je cilj obznanio. Uništiti sve muslimane u Bosni kako ne bi osnovali islamsku državu u Evropi.
Uz njega je stao sav kršćanski svijet.
Danas, kada su ti uništili sve osim vjere, pogledaj i shvati, da su, ako ti i to unište, ostvarili svoj cilj.
Ne zaboravi da je Zapad još uvijek, žedan tvoje krvi. Posvuda te vreba opasnost.
Vratimo se Allahu i Njegovoj vjeri. Polomimo okove koji stežu ovaj islamski ummet, kako bi, božanski i jedini pravedni zakon, zavladao zemljom, oslobodio čovječanstvo od nasilja i preuzeo vođstvo svijetom.
Molimo Allaha da našim rukama uzdigne Islam i da uništi bezbožne sisteme koji sišu krv Njegovih nevinih robova.
Amin!
Koliko je novi svjetski poredak, kojeg pokušavaju da ustoliče vodeće zemlje svijeta predviđen za muslimane, i da li za njih, uopšte ima mjesta u njemu?
Čija i kakva prava zastupa zapadna demokratija provodeći politiku ravnopravnosti i poštivanja ljudskih prava?
Ko to ima pravo na slobodu i samoopredjeljenje, a ko nema?
Pitanja se nižu u beskraj i traže odgovor. Prošlost je na mnoga odgovorila, a ovo što se danas događa muslimanima u cijelom svijetu a naročito u Bosni i Hercegovini samo ih praktično potvrđuje.
Zapad, njegova "demokracija" u koju se on zaklinje, tehnički razvoj, sjaj i lažno blještavilo je i mnogim muslimanima privlačno. Nažalost, oni zaboravljaju debele naslage istorijskih dokaza koji svjedoče da su ti isti zapadnjaci mnogo puta pokušali uništiti sve što je islamsko. Kada god su se osjetili dovoljno moćnim vodili su krvave ratove protiv muslimana. Njihova mržnja prema nama je stara koliko i sam Islam.
Najbolji dokaz toj nezasitoj i rušilačkoj mržnji su riječi Allaha, dželle šanuhu: "Ni Jevreji ni kršćani neće tobom biti zadovoljni dok ne prihvatiš vjeru njihovu..." (El-Bekara 120)
"Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli." (El-Bekara 217)
"Ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne poštuju, i sve granice zla prekoračuju." (Et-Tevba 10)
Ta rušilačka mržnja nije se ugasila ni do danšnjeg dana. Ona plamti istim žarom, i ide sa istim krstom ka jasnom i vječito istom cilju: " U korjenu zatrti vjeru onih koji kažu - Allah je naš Bog, i Muhammed je naš poslanik."
Riječi Uzvišenog Allaha i istorija nam jasno ukazuju na:
-mržnju Jevreja prema ashabima u Medini
-mržnju kršćana koja oko 200 godina ujedinjuje i podiže Evropu protiv nosioca vjere u Allaha Jedinog.
- mržnju tatarskih, idolopokloničkih plemena, koja ih je, sve dok ne prigrliše Islam, tjerala na uništenje svega islamskog.
- mržnju Zapada pred kojom je, na najkrvoločniji način nestala kompletna muslimanska kultura i civilizacija u [paniji.
- mržnju koja, još od prošlog stoljeća, motiviše indijske obožavaoce krave na genocid protiv golorukih kašmirskih muslimana.
- jevrejsku mržnju, vidnu u dugotrajnim nastojanjima da unište muslimansko-osmalijsku državu, kako bi nesmetano porobili Palestinu, s ciljem osnivanja čiste cionističko-jevrejske države u srcu arapskog svijeta.
- te najsvježiji primjer krstaškog zla nad muslimanima Bosne i Hercegovine.
Lanac zločina je potpun. Ni jedna halka ne manjka. Islamski ummet je izranjavan. I jedne rane još nisu ni zarasle, a druge se otvaraju. I tako je napaćena i mnogo puta na smrt osuđena Bosna, samo nova, muslimanskom krvlju ispisana, stranica u jednom dugom romanu i novi pokušaj gašenja Allahove Riječi svim sredstvima i svim zvjerstvima, kojih se i neki stanovnici tog povampirenog Zapada počinju da stide.
Prodor Islama u Evropu, putem osmanlijskih osvajanja, je za nju, a posebno za poraženu Srbiju, značio nepreboliv poraz, umjesto izlaz iz tmine i zaostalosti u jednu novu i veliku kulturu.
Evropa te dane nije zaboravila i ona još uvijek sa strahom pristupa Islamu. Wilfred Cantvel Smith je u svojoj knjizi "Islam in modern" rekao: ""Muhammed je sve do pojave Karla Marxa i komunizma, predstavljao jedinog ozbiljnog neprijatelja zapadne civilizacije. Nikada ne smijemo zaboraviti u kolikoj mjeri je njegovo učenje bilo stvarno i kako je razornu opasnost po nas, povremeno, predstavljalo. U prvom naletu muslimanske vojske rimska imperija je izgubila svoje najljepše krajeve a islamska opasnost se ubrzo nadvila nad cijelim carstvom. U njihovom prvom pohodu pala je Sirija i Egipat, a u drugom i sam Kostantinopolis, a 1529. g. muslimani opsjedaju zidine Beča koji se nalazi u srcu kršćanstva. Oni kao da nisu znali za poraze. Bio je to nezaustavljiv hod ogromne neukrotive sile..."
Da, to je zaista istina. A ko to može stati pred vojsku u kojoj svaka osoba želi smrt na Alahovom putu više nego život u ovosvjetskom izobilju!?
Njihova moć se krila u njihovoj vjeri a ne u njihovom oružju. Uzdigli su Islam pa je i Islam njih uzdigao. Snažna vjera za koju su živjeli i umirali, krčila im je put, osvajala srca i zemlje. Za pola stoljeća je osvojila pola, tada poznatog svijeta i pridobila desetine miliona kršćana. Islamska misao je bila stvarna i poletna. U korijenu je sasijecala temelje kršćanskih dogmi, bacajući njenu bezbožnu misao, civilizaciju i kulturu u sjenu.
Eto zato se Evropa boji Islama, njegovog učenja i njegove snažne kulture. To je činjenica koju potvrđuju njeni brojni mislioci.
Brifolt je u knjizi "Marking of humaniti" pisao: "Znanost sa kojom su došli muslimani nije jedino što je, tada zamrloj Evropi povratilo život. Islamska kultura je bila tako bogata, da je u svim sferama života ostavljala snažan pečat na nju. Međutim, Evropa i pored toga nije prihvatila Islam, što će bitno uticati na budućnost čitavog čovječanstva."
Njen dalji razvoj je išao samo u materijalnom pravcu. Duša i njen Stvoritelj su proglašeni mrtvim. Bijeg od crkve, koja je neprikosnoveno vladala tijelima, mislima, imecima i dušama svojih podanika dao je gorke plodove. Čitava jedna civilizacija se odriče vjere i kuša živjeti bez Boga. U ponor tog nevjerstva gone je nerazumna crkvena učenja unesena rukama nepoznatih autora Svetog pisma. Ona su, evropskom čovjeku, učinile prezrenom svaku misao o vjeri pa je i Islam odbačen od samog početka. Tako je Evropa osvanula siromašnim tjelom bez duha, čiju prazninu nije mogao popuniti ni zadivljujući materijalno-znanstveni napredak, te je ubrzo izgubila imunitet koji ju je štitio od loših uticaja stranih, a naročito bizantijske kulture. Njen moral je naglo uništen, jer ako nema Boga sve je dozvoljeno. U riječima njenih mislioca se jasno ogleda taj moralni pad u ponor bez dna. Tako Makijaveli smatra da cilj opravdava sredstvo i da je samo moć istina. U praznoj duši evropskog čovjeka se rađa silna želja za podjarmljivanjem drugih i posjedovanjem ovosvjetskih dobara. Niski ciljevi postaju smislom života. Na putu do njih se koristi moć i vlast. Njima se ide preko leševa. Treba popuniti prazninu duše. Ona žudi za svojim Gospodarom i svojom domovinom. Traži uništenu sreću. A nje nema. Iščezava poput sjene i pustinjskog privida. Ljudski sistemi joj tu žeđ ne mogu ugasiti kao što ni pijesak ne može tijelo nahraniti. I tako sav daljni hod bijelog čovjeka postaje obično lutanje od sistema do sistema i traganje za izgubljenom srećom. Ako su u tako osiromašenom, bezbožnom i tehnološki naoružanom čovjeku, probudi viševjekovna neizlječiva mržnja prema Islamu, lako ćemo razumjeti krstaške ratove, koji su se povremeno razbuktavali i ništili sve pred sobom. Neće nas iznenaditi sve strahote koje počeše padom Granade 1492. g. strašni genocid nad španskim muslimanima, kolonijalizacija islamskog svijeta i papin blagoslov zvijerima koje sve to počiniše.
Bosna je samo jedna nova rana na ogromnom tijelu islamskog ummeta, novi pokolj nad muslimanima i novi dokaz bijede evropsko-kršćanskog duha. To je vrhunac genocida koji se planski sprovodi nad balkanskim muslimanima još od raspada osmanskog carstva. Zločinci su isti i samo se žrtve razlikuju. Ovom prilikom to su goloruki bosanski muslimani. Ljudi čiji su pradjedovi rođeni na pragu na kome njih danas kolju. Ljudi koji u tu svoju krvavu Bosnu nisu došli iz Turske. Bosna je dio njih, a oni njen dio. Nemaju druge zemlje i nisu osvajači. Njihov jedini grijeh je što u jednom vremenskom periodu prigrliše Islam. Islam im nije nametnut silom, kao što njihovi krvni neprijatelji tvrde. A da kojim slučajem jeste sada mu ni trag na tim prostorime ne bi postojao, a tamo danas, živi nekoliko miliona muslimana. Raspad Jugoslavije i pad komunizma su muslimane naučili da im kršćanska Evropa neće nikada dozvoliti da (iako su u Bosni većina) poput ostalih naroda osnuju vlastitu državu. Muslimani, nemojte to zaboraviti, ta skupo ste tu lekciju platili. Njihova predratna radost je kratko trajala. Nada da će konačno iskoristiti svoje ljudsko pravo naglo se ugasila. Shvatili su, da u toj Evropi, nemaju pravo ni na život, a o vlastitoj državi ni da sanjaju i da je njihov smrtni grijeh što u jednom povijesnom momentu izabraše Islam za svoj put. Većina država svijeta priznade Bosnu i Hercegovinu, vjerujući da to novorođenče ne može preživjeti i dajući time zeleno svjetlo krvniku da obavi svoj prljavi posao. I usta, din dušmanin, ohrabren mnoštvom savjetnika iz evropskih dvorana koji mu šapnuše: "Naprijed junače, mi smo iza tebe i nikada im nećemo dozvoliti da se brane, ta oni su muslimani." I usta krstaš s kamom u ruci urlajući s Pala i Ozrena: "O zločina!
Zar su se muslimani nadali svojoj državi!?
Zar su do te granice stigli!?
I to gdje!?
U kršćanskoj Evropi!?
Ta zar to nije zločin za koji ne postoji druga kazna osim uništenja svega što je muslimansko, pa čak i mačke u njihovim kućama!
Čišćenje mora biti temeljito!
Smrt svima, ljudima, ženama, djeci, omladini, starima i mladima!
Svima bez izuzetka, da zapamte oni koji umaknu. Uništite im sve da im se svaki trag zamete određuje snažna mržnja prema Islamu, stara koliko i sam Islam. I eto iznova uživo gledamo krstaške ratove, prizore strave i užasa slične onima koji se odigraše u Indiji, gdje se pod engleskom okupatorskom čizmom ugasilo nekoliko hiljada muslimanskih života.
Francuzi su u Alžiru ubili milion muslimana.
Italijani su u Libiji počinili zvjerstva od kojih se dlaka na glavi diže, Holanđani u Indoneziji, Jevreji u Palestini, i tako u nedogled, u svakom mjestu koje ukaljaju svojom okupatorskom čizmom. Vladati znaju samo željezom, barutom i vatrom. Cilju idu preko leševa. Mržnju prema muslimanima hrane krvlju žrtava koja je u njihovim očima jeftinija od hajvanske, samo zato što je muslimanska.
U ratu protiv muslimana su dozvoljena sva sredstva, sve spletke, sva oružja i sve raspoložive snage, jer im se cilj čini veličanstvenim.
Nakon porobljavanja islamskog svijeta, kolonizatori su vjerovali da su Islam u korijenu uništili i da se njegovi sljedbenici nikada neće pridići. I zaista, stanje u islamskim zemljama je bilo takvo, da su imali potpuno pravo da u tako nešto vjeruju. Neznanje i sujeverje, bijeda i zaostalost, pocijepanost i izgubljenost. Desetine epidemija u svakom dijelu islamskog svijeta.. Riječi "la ilahe illelleh" su istrgnute iz srca. Muslimanske zemlje su ostale bez slobode i žive vjere, bez vojne sile i bez hilafeta. Kolonijalizacija njihovih zemalja je bila potpuna. Uslijedila je kolonijalizacija svijesti i srca. Odrasle su generacije kojima su, od Islama u miraz ostala samo muslimanska imena. Sve što su o Islamu znali bila je samo gomila sumnji, usađena u njihova srca rukama orijentalista i misionara kršćanstva. Zato su oni vjerovali da je Islam nestao za sva vremena. Međutim, javljaju se pokreti za oslobađanje od kolonijalističkog jarma. Početkom 20. vijeka okupatorske sile su osjetile opasnost. Zato su se okupile u Britaniji gdje su vodile raspravu o problemu buđenja islamskog svijeta. Zaključili su da Lord Butruman, pomno prouči problem i iznese ga pred njih. 1907. g. studija je završena. U njoj se kaže: "Tamo između Atlanskog okeana i Zaliva (cilja na islamsko arapski svijet) ima jedan narod kome je zajednički jezik, vjera, prošlost i san. Pokrajine su međusobno povezane. On je sada u našim rukama ali se počeo pomjerati. Zamislite šta nam se može desiti ako se probudi?!
Moramo taj svijet iskomadati na male državice i među njih ubaciti neprijateljstvo, a zatim u njemu osnovati stranu državicu koja će biti naša prijateljica, a trn i neprijatelj za njih. Njen osnovni zadatak je da tog diva dočeka i na zemlju baci kada god se pokuša pridići."
Prijedlog je saglasno usvojen. Užurbano se radi na osnivanju strane državice u tkivu islamskog svijeta. Taj uljez je Izrael i zvanično su ga priznali 1948. g.
Kršćani kolonizatori se nisu time zadovoljili, nego ulažu velike napore da oslobodilačkim pokretima otupe oštricu i snagu koja se krije u Islamu. Jedino u njemu leži neukrotiva opasnost. I nakon ogromnih napora uspijevaju sve te pokrete preobraziti u nacionalne, narodne, socijalističke (i raznovrsne druge samo ne islamske) i bez izuzetka naklonjene Zapadu.
I tamam kad je dušmanin pomislio da je posao temeljito obavljen, ostaje zapanjen onim što se pred njim po ko zna koji put dešava. Islam se ponovo budi.
Ustaje iz pepela da iznova preuzme vođstvo svijetom. Islamska svijest narasta, jaka, poletna i za borbu spremna. Svijest koja budi iskonski strah i mržnju Jevreja, kršćana i idolopoklonika. Gnjev neprijatelja je jači nego ikada. U njima se rasplamsava faraonska odlučnost: "Novorođenče mora biti živo pokopano prije nego što stasa." Ali gle čuda! Novorođenče se protivi smrtnoj presudi, što nadoljeva ulje na vatru kršćanske mržnje. I krv muslimanska ponovo potocima poteče. Masovno se istrebljuju oni koji se usudiše pomisliti na islamsku državu u srcu Evrope. Krvnikova kama iznova radi, novorođenče je u klaonici. Bosna krvari jače no ikada. Ponovo gledamo krvavu stranicu bosanske povijesti, a ona takvih ima mnogo.
Nastavlja se rat protiv Islama u svim krajevima svijeta. U Palestini i dalje progoni, hapšenja i ubijanja. Amerika budno motri iz zasjede, spremna spriječiti svaki povik protiv Izraela. Izrael proizvodi atomska, hemijska i biološka oružja uz svesrdnu pomoć Amerike, i kada goloruki musliman s kamenom u ruci kreće na tenk u odbrani svojih osnovnih ljudskih prava, golog života, časti, imetka i kućnog praga, cijeli svijet se diže na noge protiv "Intifade" koja narušava mirovne napore Ujedinjenih nacija."
Indija, takođe proizvodi nuklearna oružja i odbija pisati ugovor o njihovoj kontroli i niko je za to ne kori, dok se susjedni muslimanski Pakistan suočava sa ozbiljnom prijetnjom svijeta, zato što ne odustaje od zamisli da se domogne najprostijeg atomskog naoružanja kako bi se zaštitio od neprijateljske Indije. Indija silom zakona spriječava natalitet muslimana bojeći se njihove brojnosti. Njena policija na najzvjerskiji način spaljuje čitava muslimanska sela zajedno sa stanovništvom a na one koji pokušaju bježati iz zapaljenih kuća otvara vatru pod izgovorom da guši ustanak kašmirskih pobunjenika. O ovim zločinima svjetske informativne kuće zavjerenički šute. 108 organizacija za zaštitu ljudskih prava stoje po strani, glas im se ne čuje, a u Vijeću sigurnosti se ova zvjerstva i ne spominju. Nigdje se ne čuje glas kada muslimanska krv teče.
U isto vrijeme Sudan prima gorku porciju prijetnji i preživljava neviđenu ekonomsku blokadu zbog samo jednog prognanog kršćanskog špijuna.
O strašnog li zločina nad nevinim čovjekom!!!
Zar da zato bude protjeran iz zemlje!? I tako svuda u svijetu imamo dva različta aršina, jedan za muslimane a drugi za ostale. Ljudska prava u koja se zaklinju su samo za njih. Za njih je demokratija poštovati svoje istomišljenike. Njihov sramni stav prema Bosni razotkriva njihovo prljavo lice i njihovu demokratiju.
Oni su učinili da pokolji u Bosni budu stravičniji nego ikada. Oni su gluhi na vapaje nevine djece. Njihov informativni sistem prikriva istinu o našem bolu. Oni spriječiše muslimane da se naoružaju, zabraniše žrtvi da se brani i vezaše joj ruke na leđa da je krvnik lakše prikolje.
Eto to ti je demokratija bijelog čovjeka i njihov novi poredak u koji se zaklinju. To se ni maloj djeci više ne sakriva. Njegova poruke je dešifrovana i ona glasi:
"Zločinci, nastavite klati, ubijati, silovati, mučiti, rušiti i protjerivati. Mi smo uz vas i spriječit ćemo svakog ko vam stane na put. Ušutkaćemo svaki glas za muslimane Bosne u Ujedinjenim nacijama i Vijeću sigurnosti. Izvršit ćemo neviđen pritisak na svakog ko ih pokuša tajno naoružati. Budite mirni i spokojni. Obavite posao brzo i temeljito. Ne bojte se ničijeg prijekora i miješanja. Imate naš blagoslov za sve što radite. A kada vidimo da ste ostvarili željene ciljeve, doći ćemo i pred cijelim svijetom vam, u ime demokratije, reći: dosta! "Sada ste prešli granicu" a vama ćemo nasamo reći: "Neka je blagoslovljeno sve što ste uradili!" Potom ćemo vas nagraditi mirovnim rješenjem, po kome će u vašim rukama ostati sve što ste osvojili.
Ove činjenice su bolne, ali one nisu sve što želim istaknuti. Stav Zapada mi je odavno jasan. Želim samo da ukažem na zabludu muslimana koji su zaslijepljeni Zapadom i njegovim lažnim sjajem. [ta oni o Zapadu danas misle?
Danas kada na vidjelo izlaze sva njegova zvjerstva i neutoljiva mržnja prema Islamu i njegovim nosiocima. Imaju li oni za ove zločine objašnjenje i vide li da se radi pod blagoslovom Zapada?
Imaju li obraza i dalje govoriti o njegovoj veličini, plemenitosti i napretku?
Zar će i dalje dizati glas protiv onih koji ovu istinu ljudima objelodanjuju?
Zar je ovo još uvijek, u njihovim očima, potvora na Zapad?
Priča se da je specijalista za očne bolesti tražio od bolesnika da pročita znakove na zidu. "Gdje se nalazi ovaj znak, desno ili lijevo?"
- Upitao ga je.
Bolesnik reče: "A gdje su znakovi?" Čudeći se njegovom slabom vidu ljekar je rekao: "Ta zar ih ne vidiš, evo ih na zidu."
"A zar tamo ima zid?" Čovjek će u čudu.
Jesu li, opijeni Zapadom, i danas tako slijepi da im se znakovi pa čak i zid na kome oni stoje, skrivaju? Ako još uvijek govore o njegovoj demokratiji, ljudskim pravima, bez polemike im kažemo: "da!" Njegova demokratija je doista Zapadu donijela prava kakva ranije nikada nije imao. Međutim, ta prava koja on uživa nisu dar sistema već su ona stečena s mnogo suza i krvi i bez izuzetka su privilegija samo bijelog čovjeka, koji sebe smatra slobodnim, a sve ostale robljem stvorenim da njemu služi. Mi smo mnogo puta vidjeli koliko su ona pravo muslimana. Događaji u Alžiru su dovoljan dokaz tome.
Kada je Alžirski narod (na način koji je trasirao Zapad) na prvim slobodnim, demokratskim, narodnim izborima, ogromnom većinom izabrao Islam za svoj put, ustao je cijeli Zapad zvoneći na sva zvona uzbune, ukazujući na opasnost od Islama. Francuska je javno tražila, zamisli apsurda, da se u ime demokratije, sruši demokratski izabrana vlada. Zaprijetili su direktnom vojnom intervencijom ako se u Alžiru uspostavi islamska vlast.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je govorio o samilosti pa je rekao: "Nije samilost u odnosu prema drugu, već u odnosu prema ostalim ljudima." (Sahih Taberani)
Ovo je pravo mjerilo slobode, a ne demokratija bijelog čovjeka koja je uskraćena drugima.
U vrijeme Vijetnamskog rata, jedan hrabri Amerikanac je u inozemstvu, objavio knjigu "The Ugly Amerikan" (Amerikanac sa prljavim licem), u kojoj opisuje krizu morala američkog vojnika. Knjiga je u Američkoj javnosti izazvala buru, ali ju je on i pored toga štampao.
Hoće li i nakon ovih bosanskih strahota stati junak u srcu Evrope, i hrabro reći istinu o njegovom prljavom krstaškom licu. Želimo da se takav čovjek pojavi između onih koji su se zaklinjali Zapadom, njegovom kulturom, veličinom, plemenitošću i napretkom, nakon što mu je Uzvišeni Allah vid učinio oštrim da jasno vidi znakove na zidu.
Tugu svoju i jad svoj samo Allahu predajemo, a On je divan i dovoljan oslonac!
"Ni jevreji, ni kršćani, neće tobom biti zadovoljni dok ne prihvatiš vjeru njihovu..." (El-Bekara 120)
"O vjernici, ako budete pokorni onima koji ne vjeruju, vratiće vas stopama vašim i bićete izgubljeni, - samo je Allah zaštitnik vas i On je najbolji pomagač." (Ali-Imran 149-150)
"O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane!" (El-Ma'ida 51)
"Zato ti vidiš one, čija su srca bolesna, kako žure da s njima prijateljstvo sklope, govoreći: "Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi." A Allah će sigurno pobjedu ili nešto drugo dati, pa će se oni zbog onoga što su u dušama svojim krili kajati." (El-Ma'ida 52)
"O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne, - pa Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovom putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati..." (El-Ma'ida 54)
"Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj koji za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike - pa, Allahova strana će svakako pobjediti.
O vjernici, ne prijateljujte sa onima koji vjeru vašu za podsmijeh i zabavu uzimaju, bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili mnogobošci, - i Allaha se bojte ako ste vjernici." (El-Ma'ida 54-57)
UVOD
Hvala Allahu koji čini da Njegova riječ bude gornja a njene nosioce čini vođama čovječanstva!
I neka je blagoslov na Vjerovjesnika koji je svoj život založio na putu pozivanja u Islam!
Musliman ne može biti ponižen dok je musliman. To se dešava samo kad prestane slijediti Allahovu vjeru. Islam je njegova snaga. Njegovi neprijatelji, nažalost, to znaju bolje od njega samog, te ulažu ogromne napore da ugase svjetlo Allahovo u njegovoj kući, domovini i srcu. Jasno im je da će svi njhovi sistemi završiti na smetljištu historije na dan kada se probudi islamski ummet. Zato se bez milosti obračunavaju s islamskim fundamentalizmom koji nije ništa drugo do slijeđenja Islama. Islamski fundamentalista je onaj ko klanja namaz u svojoj kući.
Neka te ne zavaravaju njihove fraze: kultura, napredak, tolerancija, ljudska prava, borba protiv nacionalizma. To su samo prazne riječi kojima se pokušava prekriti divljaštvo evropskog čovjeka. Musliman u njihovim očima nije obični paganin. On je nečist koja se mora fizički istrijebiti.
Četnici to u Bosni rade pod blagoslovom hrišćanskog svijeta. Ekonomska blokada nad njima je samo jedna od svakodnevnih laži koje slušamo iz njehovih informativnih kuća. Blokada se sprovodi samo nad golorukim muslimanima. Jedino je njima propisana smrtna presuda.
Tvoje su oči dugo bile uprte u Zapad. Shvati da se na ženevskom sudu ne traga za tvojim pravom. Tvoji krvnici neće biti kažnjeni nego nagrađeni. Svi te obmanjuju.
Ako te pak, nešto od prava koja oni proklamuju zadesi, znaj da se to desilo spontano. Vjerovatno si dio manjine koja nema nikakav značaj u tom velikom kršćanskom moru.
Međutim, nikada ti neće dozvoliti da osnuješ jaku muslimansku zajednicu u njihovom okrilju.
Shvati da se krstaši iznova pridižu i organizuju. Kolonizatori se spremaju za nove krstaške ratove. Pred njima se našla Bosna, a svoje kandže su već pustili u Somaliji, Alžiru, Palestini, Kašmiru...
Nalaziš se u velikoj opasnosti i niko ti ne može pomoći osim Allah, a On pomaže samo svoje iskrene robove. Neće ti pomoći to što nisi odani musliman. Tvoje ime je dovoljan grijeh da budeš ubijen.
Progledaj prije nego ti četnik iskopa oči kao što je uradio i sa tvojom mnogom braćom u krvavoj Bosni.
Sjeti se kolika je njihova mržnja prema tebi. Sjeti se njihovih ciničnih riječi dok bacaju tijela 1350 zaklanih muslimana u Savu: "Dobra hrana za ribe."
Sjeti se da su koljući prvog muslimana u Istočnoj Bosni govorili: "Ovo je prvi kurban koji prinosimo na muslimanski bajram."
Nakon toga su divne bosanske rijeke postale crvene jer su tvoja braća bila goloruka.
Nikad ne zaboravi hiljade prizora strave i užasa. Ne zaboravi:
- grupe muslimana koje su bacali gladnim psima da ih rastrgaju,
- do smrti isprebijanu braću,
- muslimane koje su tjerali da jedu pijesak,
- silovane majke, sestre i djevojčice,
- pune kamione muslimanskih leševa,
- masovne grobnice,
- specijalne peći za spaljivanje,
- dječije riječi "vode, čašu vode" u vagonima za prevoz stoke,
- nožem urezane krstove na prsima tvoje braće,
- za noge povješane muslimane dok im četnik kopa oči,
- porušene mesdžide.
Sjeti se, sjeti...
Zaboraviš li, svaka kap šehidske krvi, svaka suza ucvijeljenih majki će na tebe prokletstvo prizivati.
Tvoj dušmanin je cilj obznanio. Uništiti sve muslimane u Bosni kako ne bi osnovali islamsku državu u Evropi.
Uz njega je stao sav kršćanski svijet.
Danas, kada su ti uništili sve osim vjere, pogledaj i shvati, da su, ako ti i to unište, ostvarili svoj cilj.
Ne zaboravi da je Zapad još uvijek, žedan tvoje krvi. Posvuda te vreba opasnost.
Vratimo se Allahu i Njegovoj vjeri. Polomimo okove koji stežu ovaj islamski ummet, kako bi, božanski i jedini pravedni zakon, zavladao zemljom, oslobodio čovječanstvo od nasilja i preuzeo vođstvo svijetom.
Molimo Allaha da našim rukama uzdigne Islam i da uništi bezbožne sisteme koji sišu krv Njegovih nevinih robova.
Amin!
Koliko je novi svjetski poredak, kojeg pokušavaju da ustoliče vodeće zemlje svijeta predviđen za muslimane, i da li za njih, uopšte ima mjesta u njemu?
Čija i kakva prava zastupa zapadna demokratija provodeći politiku ravnopravnosti i poštivanja ljudskih prava?
Ko to ima pravo na slobodu i samoopredjeljenje, a ko nema?
Pitanja se nižu u beskraj i traže odgovor. Prošlost je na mnoga odgovorila, a ovo što se danas događa muslimanima u cijelom svijetu a naročito u Bosni i Hercegovini samo ih praktično potvrđuje.
Zapad, njegova "demokracija" u koju se on zaklinje, tehnički razvoj, sjaj i lažno blještavilo je i mnogim muslimanima privlačno. Nažalost, oni zaboravljaju debele naslage istorijskih dokaza koji svjedoče da su ti isti zapadnjaci mnogo puta pokušali uništiti sve što je islamsko. Kada god su se osjetili dovoljno moćnim vodili su krvave ratove protiv muslimana. Njihova mržnja prema nama je stara koliko i sam Islam.
Najbolji dokaz toj nezasitoj i rušilačkoj mržnji su riječi Allaha, dželle šanuhu: "Ni Jevreji ni kršćani neće tobom biti zadovoljni dok ne prihvatiš vjeru njihovu..." (El-Bekara 120)
"Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli." (El-Bekara 217)
"Ni rodbinstvo ni sporazum, kada je vjernik u pitanju, ne poštuju, i sve granice zla prekoračuju." (Et-Tevba 10)
Ta rušilačka mržnja nije se ugasila ni do danšnjeg dana. Ona plamti istim žarom, i ide sa istim krstom ka jasnom i vječito istom cilju: " U korjenu zatrti vjeru onih koji kažu - Allah je naš Bog, i Muhammed je naš poslanik."
Riječi Uzvišenog Allaha i istorija nam jasno ukazuju na:
-mržnju Jevreja prema ashabima u Medini
-mržnju kršćana koja oko 200 godina ujedinjuje i podiže Evropu protiv nosioca vjere u Allaha Jedinog.
- mržnju tatarskih, idolopokloničkih plemena, koja ih je, sve dok ne prigrliše Islam, tjerala na uništenje svega islamskog.
- mržnju Zapada pred kojom je, na najkrvoločniji način nestala kompletna muslimanska kultura i civilizacija u [paniji.
- mržnju koja, još od prošlog stoljeća, motiviše indijske obožavaoce krave na genocid protiv golorukih kašmirskih muslimana.
- jevrejsku mržnju, vidnu u dugotrajnim nastojanjima da unište muslimansko-osmalijsku državu, kako bi nesmetano porobili Palestinu, s ciljem osnivanja čiste cionističko-jevrejske države u srcu arapskog svijeta.
- te najsvježiji primjer krstaškog zla nad muslimanima Bosne i Hercegovine.
Lanac zločina je potpun. Ni jedna halka ne manjka. Islamski ummet je izranjavan. I jedne rane još nisu ni zarasle, a druge se otvaraju. I tako je napaćena i mnogo puta na smrt osuđena Bosna, samo nova, muslimanskom krvlju ispisana, stranica u jednom dugom romanu i novi pokušaj gašenja Allahove Riječi svim sredstvima i svim zvjerstvima, kojih se i neki stanovnici tog povampirenog Zapada počinju da stide.
Prodor Islama u Evropu, putem osmanlijskih osvajanja, je za nju, a posebno za poraženu Srbiju, značio nepreboliv poraz, umjesto izlaz iz tmine i zaostalosti u jednu novu i veliku kulturu.
Evropa te dane nije zaboravila i ona još uvijek sa strahom pristupa Islamu. Wilfred Cantvel Smith je u svojoj knjizi "Islam in modern" rekao: ""Muhammed je sve do pojave Karla Marxa i komunizma, predstavljao jedinog ozbiljnog neprijatelja zapadne civilizacije. Nikada ne smijemo zaboraviti u kolikoj mjeri je njegovo učenje bilo stvarno i kako je razornu opasnost po nas, povremeno, predstavljalo. U prvom naletu muslimanske vojske rimska imperija je izgubila svoje najljepše krajeve a islamska opasnost se ubrzo nadvila nad cijelim carstvom. U njihovom prvom pohodu pala je Sirija i Egipat, a u drugom i sam Kostantinopolis, a 1529. g. muslimani opsjedaju zidine Beča koji se nalazi u srcu kršćanstva. Oni kao da nisu znali za poraze. Bio je to nezaustavljiv hod ogromne neukrotive sile..."
Da, to je zaista istina. A ko to može stati pred vojsku u kojoj svaka osoba želi smrt na Alahovom putu više nego život u ovosvjetskom izobilju!?
Njihova moć se krila u njihovoj vjeri a ne u njihovom oružju. Uzdigli su Islam pa je i Islam njih uzdigao. Snažna vjera za koju su živjeli i umirali, krčila im je put, osvajala srca i zemlje. Za pola stoljeća je osvojila pola, tada poznatog svijeta i pridobila desetine miliona kršćana. Islamska misao je bila stvarna i poletna. U korijenu je sasijecala temelje kršćanskih dogmi, bacajući njenu bezbožnu misao, civilizaciju i kulturu u sjenu.
Eto zato se Evropa boji Islama, njegovog učenja i njegove snažne kulture. To je činjenica koju potvrđuju njeni brojni mislioci.
Brifolt je u knjizi "Marking of humaniti" pisao: "Znanost sa kojom su došli muslimani nije jedino što je, tada zamrloj Evropi povratilo život. Islamska kultura je bila tako bogata, da je u svim sferama života ostavljala snažan pečat na nju. Međutim, Evropa i pored toga nije prihvatila Islam, što će bitno uticati na budućnost čitavog čovječanstva."
Njen dalji razvoj je išao samo u materijalnom pravcu. Duša i njen Stvoritelj su proglašeni mrtvim. Bijeg od crkve, koja je neprikosnoveno vladala tijelima, mislima, imecima i dušama svojih podanika dao je gorke plodove. Čitava jedna civilizacija se odriče vjere i kuša živjeti bez Boga. U ponor tog nevjerstva gone je nerazumna crkvena učenja unesena rukama nepoznatih autora Svetog pisma. Ona su, evropskom čovjeku, učinile prezrenom svaku misao o vjeri pa je i Islam odbačen od samog početka. Tako je Evropa osvanula siromašnim tjelom bez duha, čiju prazninu nije mogao popuniti ni zadivljujući materijalno-znanstveni napredak, te je ubrzo izgubila imunitet koji ju je štitio od loših uticaja stranih, a naročito bizantijske kulture. Njen moral je naglo uništen, jer ako nema Boga sve je dozvoljeno. U riječima njenih mislioca se jasno ogleda taj moralni pad u ponor bez dna. Tako Makijaveli smatra da cilj opravdava sredstvo i da je samo moć istina. U praznoj duši evropskog čovjeka se rađa silna želja za podjarmljivanjem drugih i posjedovanjem ovosvjetskih dobara. Niski ciljevi postaju smislom života. Na putu do njih se koristi moć i vlast. Njima se ide preko leševa. Treba popuniti prazninu duše. Ona žudi za svojim Gospodarom i svojom domovinom. Traži uništenu sreću. A nje nema. Iščezava poput sjene i pustinjskog privida. Ljudski sistemi joj tu žeđ ne mogu ugasiti kao što ni pijesak ne može tijelo nahraniti. I tako sav daljni hod bijelog čovjeka postaje obično lutanje od sistema do sistema i traganje za izgubljenom srećom. Ako su u tako osiromašenom, bezbožnom i tehnološki naoružanom čovjeku, probudi viševjekovna neizlječiva mržnja prema Islamu, lako ćemo razumjeti krstaške ratove, koji su se povremeno razbuktavali i ništili sve pred sobom. Neće nas iznenaditi sve strahote koje počeše padom Granade 1492. g. strašni genocid nad španskim muslimanima, kolonijalizacija islamskog svijeta i papin blagoslov zvijerima koje sve to počiniše.
Bosna je samo jedna nova rana na ogromnom tijelu islamskog ummeta, novi pokolj nad muslimanima i novi dokaz bijede evropsko-kršćanskog duha. To je vrhunac genocida koji se planski sprovodi nad balkanskim muslimanima još od raspada osmanskog carstva. Zločinci su isti i samo se žrtve razlikuju. Ovom prilikom to su goloruki bosanski muslimani. Ljudi čiji su pradjedovi rođeni na pragu na kome njih danas kolju. Ljudi koji u tu svoju krvavu Bosnu nisu došli iz Turske. Bosna je dio njih, a oni njen dio. Nemaju druge zemlje i nisu osvajači. Njihov jedini grijeh je što u jednom vremenskom periodu prigrliše Islam. Islam im nije nametnut silom, kao što njihovi krvni neprijatelji tvrde. A da kojim slučajem jeste sada mu ni trag na tim prostorime ne bi postojao, a tamo danas, živi nekoliko miliona muslimana. Raspad Jugoslavije i pad komunizma su muslimane naučili da im kršćanska Evropa neće nikada dozvoliti da (iako su u Bosni većina) poput ostalih naroda osnuju vlastitu državu. Muslimani, nemojte to zaboraviti, ta skupo ste tu lekciju platili. Njihova predratna radost je kratko trajala. Nada da će konačno iskoristiti svoje ljudsko pravo naglo se ugasila. Shvatili su, da u toj Evropi, nemaju pravo ni na život, a o vlastitoj državi ni da sanjaju i da je njihov smrtni grijeh što u jednom povijesnom momentu izabraše Islam za svoj put. Većina država svijeta priznade Bosnu i Hercegovinu, vjerujući da to novorođenče ne može preživjeti i dajući time zeleno svjetlo krvniku da obavi svoj prljavi posao. I usta, din dušmanin, ohrabren mnoštvom savjetnika iz evropskih dvorana koji mu šapnuše: "Naprijed junače, mi smo iza tebe i nikada im nećemo dozvoliti da se brane, ta oni su muslimani." I usta krstaš s kamom u ruci urlajući s Pala i Ozrena: "O zločina!
Zar su se muslimani nadali svojoj državi!?
Zar su do te granice stigli!?
I to gdje!?
U kršćanskoj Evropi!?
Ta zar to nije zločin za koji ne postoji druga kazna osim uništenja svega što je muslimansko, pa čak i mačke u njihovim kućama!
Čišćenje mora biti temeljito!
Smrt svima, ljudima, ženama, djeci, omladini, starima i mladima!
Svima bez izuzetka, da zapamte oni koji umaknu. Uništite im sve da im se svaki trag zamete određuje snažna mržnja prema Islamu, stara koliko i sam Islam. I eto iznova uživo gledamo krstaške ratove, prizore strave i užasa slične onima koji se odigraše u Indiji, gdje se pod engleskom okupatorskom čizmom ugasilo nekoliko hiljada muslimanskih života.
Francuzi su u Alžiru ubili milion muslimana.
Italijani su u Libiji počinili zvjerstva od kojih se dlaka na glavi diže, Holanđani u Indoneziji, Jevreji u Palestini, i tako u nedogled, u svakom mjestu koje ukaljaju svojom okupatorskom čizmom. Vladati znaju samo željezom, barutom i vatrom. Cilju idu preko leševa. Mržnju prema muslimanima hrane krvlju žrtava koja je u njihovim očima jeftinija od hajvanske, samo zato što je muslimanska.
U ratu protiv muslimana su dozvoljena sva sredstva, sve spletke, sva oružja i sve raspoložive snage, jer im se cilj čini veličanstvenim.
Nakon porobljavanja islamskog svijeta, kolonizatori su vjerovali da su Islam u korijenu uništili i da se njegovi sljedbenici nikada neće pridići. I zaista, stanje u islamskim zemljama je bilo takvo, da su imali potpuno pravo da u tako nešto vjeruju. Neznanje i sujeverje, bijeda i zaostalost, pocijepanost i izgubljenost. Desetine epidemija u svakom dijelu islamskog svijeta.. Riječi "la ilahe illelleh" su istrgnute iz srca. Muslimanske zemlje su ostale bez slobode i žive vjere, bez vojne sile i bez hilafeta. Kolonijalizacija njihovih zemalja je bila potpuna. Uslijedila je kolonijalizacija svijesti i srca. Odrasle su generacije kojima su, od Islama u miraz ostala samo muslimanska imena. Sve što su o Islamu znali bila je samo gomila sumnji, usađena u njihova srca rukama orijentalista i misionara kršćanstva. Zato su oni vjerovali da je Islam nestao za sva vremena. Međutim, javljaju se pokreti za oslobađanje od kolonijalističkog jarma. Početkom 20. vijeka okupatorske sile su osjetile opasnost. Zato su se okupile u Britaniji gdje su vodile raspravu o problemu buđenja islamskog svijeta. Zaključili su da Lord Butruman, pomno prouči problem i iznese ga pred njih. 1907. g. studija je završena. U njoj se kaže: "Tamo između Atlanskog okeana i Zaliva (cilja na islamsko arapski svijet) ima jedan narod kome je zajednički jezik, vjera, prošlost i san. Pokrajine su međusobno povezane. On je sada u našim rukama ali se počeo pomjerati. Zamislite šta nam se može desiti ako se probudi?!
Moramo taj svijet iskomadati na male državice i među njih ubaciti neprijateljstvo, a zatim u njemu osnovati stranu državicu koja će biti naša prijateljica, a trn i neprijatelj za njih. Njen osnovni zadatak je da tog diva dočeka i na zemlju baci kada god se pokuša pridići."
Prijedlog je saglasno usvojen. Užurbano se radi na osnivanju strane državice u tkivu islamskog svijeta. Taj uljez je Izrael i zvanično su ga priznali 1948. g.
Kršćani kolonizatori se nisu time zadovoljili, nego ulažu velike napore da oslobodilačkim pokretima otupe oštricu i snagu koja se krije u Islamu. Jedino u njemu leži neukrotiva opasnost. I nakon ogromnih napora uspijevaju sve te pokrete preobraziti u nacionalne, narodne, socijalističke (i raznovrsne druge samo ne islamske) i bez izuzetka naklonjene Zapadu.
I tamam kad je dušmanin pomislio da je posao temeljito obavljen, ostaje zapanjen onim što se pred njim po ko zna koji put dešava. Islam se ponovo budi.
Ustaje iz pepela da iznova preuzme vođstvo svijetom. Islamska svijest narasta, jaka, poletna i za borbu spremna. Svijest koja budi iskonski strah i mržnju Jevreja, kršćana i idolopoklonika. Gnjev neprijatelja je jači nego ikada. U njima se rasplamsava faraonska odlučnost: "Novorođenče mora biti živo pokopano prije nego što stasa." Ali gle čuda! Novorođenče se protivi smrtnoj presudi, što nadoljeva ulje na vatru kršćanske mržnje. I krv muslimanska ponovo potocima poteče. Masovno se istrebljuju oni koji se usudiše pomisliti na islamsku državu u srcu Evrope. Krvnikova kama iznova radi, novorođenče je u klaonici. Bosna krvari jače no ikada. Ponovo gledamo krvavu stranicu bosanske povijesti, a ona takvih ima mnogo.
Nastavlja se rat protiv Islama u svim krajevima svijeta. U Palestini i dalje progoni, hapšenja i ubijanja. Amerika budno motri iz zasjede, spremna spriječiti svaki povik protiv Izraela. Izrael proizvodi atomska, hemijska i biološka oružja uz svesrdnu pomoć Amerike, i kada goloruki musliman s kamenom u ruci kreće na tenk u odbrani svojih osnovnih ljudskih prava, golog života, časti, imetka i kućnog praga, cijeli svijet se diže na noge protiv "Intifade" koja narušava mirovne napore Ujedinjenih nacija."
Indija, takođe proizvodi nuklearna oružja i odbija pisati ugovor o njihovoj kontroli i niko je za to ne kori, dok se susjedni muslimanski Pakistan suočava sa ozbiljnom prijetnjom svijeta, zato što ne odustaje od zamisli da se domogne najprostijeg atomskog naoružanja kako bi se zaštitio od neprijateljske Indije. Indija silom zakona spriječava natalitet muslimana bojeći se njihove brojnosti. Njena policija na najzvjerskiji način spaljuje čitava muslimanska sela zajedno sa stanovništvom a na one koji pokušaju bježati iz zapaljenih kuća otvara vatru pod izgovorom da guši ustanak kašmirskih pobunjenika. O ovim zločinima svjetske informativne kuće zavjerenički šute. 108 organizacija za zaštitu ljudskih prava stoje po strani, glas im se ne čuje, a u Vijeću sigurnosti se ova zvjerstva i ne spominju. Nigdje se ne čuje glas kada muslimanska krv teče.
U isto vrijeme Sudan prima gorku porciju prijetnji i preživljava neviđenu ekonomsku blokadu zbog samo jednog prognanog kršćanskog špijuna.
O strašnog li zločina nad nevinim čovjekom!!!
Zar da zato bude protjeran iz zemlje!? I tako svuda u svijetu imamo dva različta aršina, jedan za muslimane a drugi za ostale. Ljudska prava u koja se zaklinju su samo za njih. Za njih je demokratija poštovati svoje istomišljenike. Njihov sramni stav prema Bosni razotkriva njihovo prljavo lice i njihovu demokratiju.
Oni su učinili da pokolji u Bosni budu stravičniji nego ikada. Oni su gluhi na vapaje nevine djece. Njihov informativni sistem prikriva istinu o našem bolu. Oni spriječiše muslimane da se naoružaju, zabraniše žrtvi da se brani i vezaše joj ruke na leđa da je krvnik lakše prikolje.
Eto to ti je demokratija bijelog čovjeka i njihov novi poredak u koji se zaklinju. To se ni maloj djeci više ne sakriva. Njegova poruke je dešifrovana i ona glasi:
"Zločinci, nastavite klati, ubijati, silovati, mučiti, rušiti i protjerivati. Mi smo uz vas i spriječit ćemo svakog ko vam stane na put. Ušutkaćemo svaki glas za muslimane Bosne u Ujedinjenim nacijama i Vijeću sigurnosti. Izvršit ćemo neviđen pritisak na svakog ko ih pokuša tajno naoružati. Budite mirni i spokojni. Obavite posao brzo i temeljito. Ne bojte se ničijeg prijekora i miješanja. Imate naš blagoslov za sve što radite. A kada vidimo da ste ostvarili željene ciljeve, doći ćemo i pred cijelim svijetom vam, u ime demokratije, reći: dosta! "Sada ste prešli granicu" a vama ćemo nasamo reći: "Neka je blagoslovljeno sve što ste uradili!" Potom ćemo vas nagraditi mirovnim rješenjem, po kome će u vašim rukama ostati sve što ste osvojili.
Ove činjenice su bolne, ali one nisu sve što želim istaknuti. Stav Zapada mi je odavno jasan. Želim samo da ukažem na zabludu muslimana koji su zaslijepljeni Zapadom i njegovim lažnim sjajem. [ta oni o Zapadu danas misle?
Danas kada na vidjelo izlaze sva njegova zvjerstva i neutoljiva mržnja prema Islamu i njegovim nosiocima. Imaju li oni za ove zločine objašnjenje i vide li da se radi pod blagoslovom Zapada?
Imaju li obraza i dalje govoriti o njegovoj veličini, plemenitosti i napretku?
Zar će i dalje dizati glas protiv onih koji ovu istinu ljudima objelodanjuju?
Zar je ovo još uvijek, u njihovim očima, potvora na Zapad?
Priča se da je specijalista za očne bolesti tražio od bolesnika da pročita znakove na zidu. "Gdje se nalazi ovaj znak, desno ili lijevo?"
- Upitao ga je.
Bolesnik reče: "A gdje su znakovi?" Čudeći se njegovom slabom vidu ljekar je rekao: "Ta zar ih ne vidiš, evo ih na zidu."
"A zar tamo ima zid?" Čovjek će u čudu.
Jesu li, opijeni Zapadom, i danas tako slijepi da im se znakovi pa čak i zid na kome oni stoje, skrivaju? Ako još uvijek govore o njegovoj demokratiji, ljudskim pravima, bez polemike im kažemo: "da!" Njegova demokratija je doista Zapadu donijela prava kakva ranije nikada nije imao. Međutim, ta prava koja on uživa nisu dar sistema već su ona stečena s mnogo suza i krvi i bez izuzetka su privilegija samo bijelog čovjeka, koji sebe smatra slobodnim, a sve ostale robljem stvorenim da njemu služi. Mi smo mnogo puta vidjeli koliko su ona pravo muslimana. Događaji u Alžiru su dovoljan dokaz tome.
Kada je Alžirski narod (na način koji je trasirao Zapad) na prvim slobodnim, demokratskim, narodnim izborima, ogromnom većinom izabrao Islam za svoj put, ustao je cijeli Zapad zvoneći na sva zvona uzbune, ukazujući na opasnost od Islama. Francuska je javno tražila, zamisli apsurda, da se u ime demokratije, sruši demokratski izabrana vlada. Zaprijetili su direktnom vojnom intervencijom ako se u Alžiru uspostavi islamska vlast.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je govorio o samilosti pa je rekao: "Nije samilost u odnosu prema drugu, već u odnosu prema ostalim ljudima." (Sahih Taberani)
Ovo je pravo mjerilo slobode, a ne demokratija bijelog čovjeka koja je uskraćena drugima.
U vrijeme Vijetnamskog rata, jedan hrabri Amerikanac je u inozemstvu, objavio knjigu "The Ugly Amerikan" (Amerikanac sa prljavim licem), u kojoj opisuje krizu morala američkog vojnika. Knjiga je u Američkoj javnosti izazvala buru, ali ju je on i pored toga štampao.
Hoće li i nakon ovih bosanskih strahota stati junak u srcu Evrope, i hrabro reći istinu o njegovom prljavom krstaškom licu. Želimo da se takav čovjek pojavi između onih koji su se zaklinjali Zapadom, njegovom kulturom, veličinom, plemenitošću i napretkom, nakon što mu je Uzvišeni Allah vid učinio oštrim da jasno vidi znakove na zidu.
Tugu svoju i jad svoj samo Allahu predajemo, a On je divan i dovoljan oslonac!
prevela Ebu Selma
_____________________________________________________________________________
