Mu'džize Božijih poslanika
Allah Svoje poslanike potpomaže jasnim dokazima koji govore o istinitosti Njegovih objava, da ih ljudi ne bi smatrali lažnim.
Allah subhanehu ve te'ala kaže: "Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali..."[1]
Svaki poslanik je imao mu'džize u skladu sa vremenom u kome je živio. Tako su mu'džize Musa alejhis selama bile u duhu vremena u kome je živio, kad su harali vješti čarobnjaci. On je pokazao u svoje vrijeme čuda koja su zaslijepila poglede i kojim su se, budući da su čarobnjaci u njegovo doba bili vješti i da su lahko mogli ocijeniti šta je istina a šta čarolija, oni odjednom, bez kolebanja, primiše islam, čim su vidjeli to što su vidjeli: čuda koja su mogla doći samo od Onoga koga Allah pomaže i podržava.
Allah subhanehu ve te'ala kaže: "I on baci svoj štap - kad on prava zmija: i izvadi ruku svoju - i ona za prisutne postade bijela."[2]
"a čarobnjaci se licem na tle baciše: 'Mi vjerujemo u Gospodara svjetova' – povikaše, 'Gospodara Musaova i Harunova!"[3]
Salihu alejhi selam Allah subhanehu ve te'ala je dao devu: "... Mi smo Semudu kao vidljivo čudo kamilu dali, ali su se oni ogriješili o nju. A čuda šaljemo samo da zastrašimo."[4]
Isa, sin Merjemin je poslan u vrijeme kada je medicina bila na zavidnom nivou. Date su mu'džize iz te oblasti koje su im bile nedostupne i koje nisu mogli izvoditi, a otkud bi ljekar mogao liječiti od rođenja slijepa čovjeka, kad to nije obično stečeno slijepilo. Ili, kako bi mogao iscijeliti gubavca, ili nekoga ko je obolio od lepre i slične neizlječive bolesti? Ili, kako bi bilo ko mogao dospjeti dotle, da iz kabura proživi mrtva čovjeka?
Allah subhanehu ve te'ala o Isa alejhis selamu kaže: "i poslan kao poslanik sinovima Israilovim: 'Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napraviću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnuću u nju, i biće, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijeliću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavaću mrtve, voljom Allahovom ..."[5]
Muhammed sallallahu alejhi ve sellem je poslan u vrijeme kada je govorništvo i pjesništvo bilo na vrhuncu. Zato mu je Allah subhanehu ve te'ala objavio časni Kur'an, kome je nepoznata laž s bilo koje strane, jer je to Objava Mudrog i Hvaljenog. Kur'anske riječi su mu'džiza i njime se upućuje izazov i ljudima i džinima da izmisle nešto slično njemu, ili deset poglavlja, ili makar samo jedno. Kur'an nedvosmisleno potvrđuje da to oni ne mogu učiniti ni tada, ni u budućnosti: "Ako vi sumnjate u ono što smo objavili našem robu, donesite makar jednu suru sličnu Njegovoj i pozovite sve svoje svjedoke mimo Allaha, ako istinu govorite. A ako to ne učinite, a nećete to nikada učiniti, pričuvajte se vatre čije su gorivo ljudi i kamenje, a pripremljena je za nevjernike."[6]
Vahj – objava
Allah subhanehu ve te'ala je Svoje zapovjedi i Svoje zabrane dostavljao Svojim poslanicima na više načina. Kur'an o tome veli: "Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća osim na jednom od tri načina: nadahnućem, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika koji, Njegovom voljom, objavljuje ono što On želi. – On je, zaista, Uzvišen i Mudar!"[7]
Islamski su učenjaci na temelju Kur'ana i hadisa podijelili način objave na šest vrsta:
1. Istiniti snovi, koji se ispune potpuno onako kako su i u snu bili.
2. Da melek dostavi nešto u dušu poslanika.
3. Da se melek pojavi poslaniku u ljudskom obliku.
4. Da poslanik čuje i razumije za druge ljude nerazumljiv glas, sličan glasu zvona.
5. Da poslanik vidi meleka u njegovom prirodnom obliku.
6. Da Allah bez posrednika govori sa Svojim poslanikom.[8]
Evlije i kerameti
Vjerujemo da je Uzvišeni Allah odabrao neke od Svojih robova, očistio ih od grijeha i okitio iskrenošću i plemenitim svojstvima da bi Mu iskreno robovali, počastio ih je Svojom ljubavlju i kerametima. Allah je njihov zaštitnik (prijatelj), voli ih i približava Sebi, a oni su Allahovi prijatelji (miljenici) – Allahove evlije, vole Ga i veličaju. Izvršavaju Njegove naredbe i drugima to naređuju, klone se Allahovih zabrana i drugima to preporučuju. Vole što Allah voli, preziru ono što Allah prezire, ako nešto zatraže od Njega, dadne im, ako Ga nešto zamole, udovolji im, - oni su nosioci imana i takvaluka. Svaki mu'min, bogobojazan, je Allahov velij. Evlije se razlikuju međusobno po deredžama ovisno o veličini imana i bogobojaznosti. Što je veća deredža kod Allaha veći su i kerameti. Najveće evlije su Allahovi poslanici i vjerovjesnici, zatim njihovi neposredni sljedbenici (ashabi), a iza njih ostali mu'mini.[9]
Kur'an o evlijama i kerametima
"Kad god bi joj Zekerija u hram ušao, kod nje bi hrane našao. 'Odakle ti ovo o Merjema?'[10] – on bi upitao, a ona bi odgovorila: od Allaha, Allah onoga koga On hoće opskrbljuje bez računa ikakva."[11]
"I neka se ničega ne boje i ni za čim ne tuguju Allahovi štićenici (evlije), oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali."[12]
Hadisi o evlijama
Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Uzvišeni Allah kaže: 'Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj Mome prijatelju. Najdraže Meni čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. Moj rob Mi se približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvaća i njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli udovoljiću Mu, a ako zatraži Moju zaštitu zaštitiću ga."[13]
Kerameti su se, prema vjerodostojnim hadisima, dešavali i nekim ashabima; npr. jedne je prilike Omer radijallahu anhu držao hutbu u mesdžidu Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u Medini, a muslimanska vojska je bila na putu (nekoliko km daleko od Medine), pa je Omer radijallahu anhu rekao: 'O Sarije, na brdo! O Sarije, na brdo! Pa je vojskovođa muslimana Sarije čuo njegov glas i odveo vojsku na brdo, a to je bio uzrok da su muslimani porazili mušrike. Kada se Sarije vratio sa puta obavijestio je Omera i muslimane da je čuo glas Omera radijallahu anhu.[14]
Pored toga, poznato je da je Allah subhanehu ve te'ala kerametima častio istaknute vjernike i nakon njih, sve do današnjih dana, a tako će biti i do Posljednjeg dana.
_______________________________________________________________________________
[1] El-Hadid: 25
[2] El-E'araf: 107-108
[3] El-E'araf: 119-121
[4] El-Isra: 59
[5] Ali Imran: 49
[6] El-Bekare: 23,24
[7] Eš-Šura: 51
[8] Vidi u udžbeniku Mehmeda Handžića, Ilmul Kelam, str: 41,42
[9] Vidi više u djelu Ebu Bekr Džabira el Džezairija, Minhadž el muslim, str: 43 - 45
[10] U tefsiru Ibni Abbasa r.a. se navodi da je kod nje Zekerija zimi nalazio ljetno voće kao što je grožđe, a ljeti bi nalazio zimsko voće, pa ju je zato i pitao odakle joj. Ebu Tahir Ibni Ja'kub el Firuzabadi, Tenvirul mikbas min tefsir Ibni Abbas, Kairo, bez god. izd. str: 46
[11] Ali Imran: 37
[12] Junus: 62,63
[13] Buharija: kitab er rekaik.
[14] Minhadž el muslim, str: 45
Allah Svoje poslanike potpomaže jasnim dokazima koji govore o istinitosti Njegovih objava, da ih ljudi ne bi smatrali lažnim.
Allah subhanehu ve te'ala kaže: "Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali..."[1]
Svaki poslanik je imao mu'džize u skladu sa vremenom u kome je živio. Tako su mu'džize Musa alejhis selama bile u duhu vremena u kome je živio, kad su harali vješti čarobnjaci. On je pokazao u svoje vrijeme čuda koja su zaslijepila poglede i kojim su se, budući da su čarobnjaci u njegovo doba bili vješti i da su lahko mogli ocijeniti šta je istina a šta čarolija, oni odjednom, bez kolebanja, primiše islam, čim su vidjeli to što su vidjeli: čuda koja su mogla doći samo od Onoga koga Allah pomaže i podržava.
Allah subhanehu ve te'ala kaže: "I on baci svoj štap - kad on prava zmija: i izvadi ruku svoju - i ona za prisutne postade bijela."[2]
"a čarobnjaci se licem na tle baciše: 'Mi vjerujemo u Gospodara svjetova' – povikaše, 'Gospodara Musaova i Harunova!"[3]
Salihu alejhi selam Allah subhanehu ve te'ala je dao devu: "... Mi smo Semudu kao vidljivo čudo kamilu dali, ali su se oni ogriješili o nju. A čuda šaljemo samo da zastrašimo."[4]
Isa, sin Merjemin je poslan u vrijeme kada je medicina bila na zavidnom nivou. Date su mu'džize iz te oblasti koje su im bile nedostupne i koje nisu mogli izvoditi, a otkud bi ljekar mogao liječiti od rođenja slijepa čovjeka, kad to nije obično stečeno slijepilo. Ili, kako bi mogao iscijeliti gubavca, ili nekoga ko je obolio od lepre i slične neizlječive bolesti? Ili, kako bi bilo ko mogao dospjeti dotle, da iz kabura proživi mrtva čovjeka?
Allah subhanehu ve te'ala o Isa alejhis selamu kaže: "i poslan kao poslanik sinovima Israilovim: 'Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napraviću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnuću u nju, i biće, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijeliću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavaću mrtve, voljom Allahovom ..."[5]
Muhammed sallallahu alejhi ve sellem je poslan u vrijeme kada je govorništvo i pjesništvo bilo na vrhuncu. Zato mu je Allah subhanehu ve te'ala objavio časni Kur'an, kome je nepoznata laž s bilo koje strane, jer je to Objava Mudrog i Hvaljenog. Kur'anske riječi su mu'džiza i njime se upućuje izazov i ljudima i džinima da izmisle nešto slično njemu, ili deset poglavlja, ili makar samo jedno. Kur'an nedvosmisleno potvrđuje da to oni ne mogu učiniti ni tada, ni u budućnosti: "Ako vi sumnjate u ono što smo objavili našem robu, donesite makar jednu suru sličnu Njegovoj i pozovite sve svoje svjedoke mimo Allaha, ako istinu govorite. A ako to ne učinite, a nećete to nikada učiniti, pričuvajte se vatre čije su gorivo ljudi i kamenje, a pripremljena je za nevjernike."[6]
Vahj – objava
Allah subhanehu ve te'ala je Svoje zapovjedi i Svoje zabrane dostavljao Svojim poslanicima na više načina. Kur'an o tome veli: "Nijednom čovjeku nije dato da mu se Allah obraća osim na jednom od tri načina: nadahnućem, ili iza zastora, ili da pošalje izaslanika koji, Njegovom voljom, objavljuje ono što On želi. – On je, zaista, Uzvišen i Mudar!"[7]
Islamski su učenjaci na temelju Kur'ana i hadisa podijelili način objave na šest vrsta:
1. Istiniti snovi, koji se ispune potpuno onako kako su i u snu bili.
2. Da melek dostavi nešto u dušu poslanika.
3. Da se melek pojavi poslaniku u ljudskom obliku.
4. Da poslanik čuje i razumije za druge ljude nerazumljiv glas, sličan glasu zvona.
5. Da poslanik vidi meleka u njegovom prirodnom obliku.
6. Da Allah bez posrednika govori sa Svojim poslanikom.[8]
Evlije i kerameti
Vjerujemo da je Uzvišeni Allah odabrao neke od Svojih robova, očistio ih od grijeha i okitio iskrenošću i plemenitim svojstvima da bi Mu iskreno robovali, počastio ih je Svojom ljubavlju i kerametima. Allah je njihov zaštitnik (prijatelj), voli ih i približava Sebi, a oni su Allahovi prijatelji (miljenici) – Allahove evlije, vole Ga i veličaju. Izvršavaju Njegove naredbe i drugima to naređuju, klone se Allahovih zabrana i drugima to preporučuju. Vole što Allah voli, preziru ono što Allah prezire, ako nešto zatraže od Njega, dadne im, ako Ga nešto zamole, udovolji im, - oni su nosioci imana i takvaluka. Svaki mu'min, bogobojazan, je Allahov velij. Evlije se razlikuju međusobno po deredžama ovisno o veličini imana i bogobojaznosti. Što je veća deredža kod Allaha veći su i kerameti. Najveće evlije su Allahovi poslanici i vjerovjesnici, zatim njihovi neposredni sljedbenici (ashabi), a iza njih ostali mu'mini.[9]
Kur'an o evlijama i kerametima
"Kad god bi joj Zekerija u hram ušao, kod nje bi hrane našao. 'Odakle ti ovo o Merjema?'[10] – on bi upitao, a ona bi odgovorila: od Allaha, Allah onoga koga On hoće opskrbljuje bez računa ikakva."[11]
"I neka se ničega ne boje i ni za čim ne tuguju Allahovi štićenici (evlije), oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali."[12]
Hadisi o evlijama
Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Uzvišeni Allah kaže: 'Objavio sam rat onome ko bude neprijatelj Mome prijatelju. Najdraže Meni čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. Moj rob Mi se približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom prihvaća i njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli udovoljiću Mu, a ako zatraži Moju zaštitu zaštitiću ga."[13]
Kerameti su se, prema vjerodostojnim hadisima, dešavali i nekim ashabima; npr. jedne je prilike Omer radijallahu anhu držao hutbu u mesdžidu Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u Medini, a muslimanska vojska je bila na putu (nekoliko km daleko od Medine), pa je Omer radijallahu anhu rekao: 'O Sarije, na brdo! O Sarije, na brdo! Pa je vojskovođa muslimana Sarije čuo njegov glas i odveo vojsku na brdo, a to je bio uzrok da su muslimani porazili mušrike. Kada se Sarije vratio sa puta obavijestio je Omera i muslimane da je čuo glas Omera radijallahu anhu.[14]
Pored toga, poznato je da je Allah subhanehu ve te'ala kerametima častio istaknute vjernike i nakon njih, sve do današnjih dana, a tako će biti i do Posljednjeg dana.
_______________________________________________________________________________
[1] El-Hadid: 25
[2] El-E'araf: 107-108
[3] El-E'araf: 119-121
[4] El-Isra: 59
[5] Ali Imran: 49
[6] El-Bekare: 23,24
[7] Eš-Šura: 51
[8] Vidi u udžbeniku Mehmeda Handžića, Ilmul Kelam, str: 41,42
[9] Vidi više u djelu Ebu Bekr Džabira el Džezairija, Minhadž el muslim, str: 43 - 45
[10] U tefsiru Ibni Abbasa r.a. se navodi da je kod nje Zekerija zimi nalazio ljetno voće kao što je grožđe, a ljeti bi nalazio zimsko voće, pa ju je zato i pitao odakle joj. Ebu Tahir Ibni Ja'kub el Firuzabadi, Tenvirul mikbas min tefsir Ibni Abbas, Kairo, bez god. izd. str: 46
[11] Ali Imran: 37
[12] Junus: 62,63
[13] Buharija: kitab er rekaik.
[14] Minhadž el muslim, str: 45
