prof. Safet Durguti
Prvi od Allaha stvoreni čovjek i prvi vjerovjesnik koji je primio prvu Objavu (suhufe) bio je Adem alejhi selam. Da je Adem alejhi selam prvi stvoreni čovjek svjedoči slijedeći ajet: "Mi smo Adema stvorili i onda mu oblik dali, a poslije melekima rekli: 'Učinite mu sedždu!' i oni je učiniše, a Iblis nije; on nije htio da se pokloni."[1]
Ebu Musa radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Allah subhanehu ve te’ala je stvorio Adema od pregršti zemlje koju je uzeo od svih vrsta zemlje. Zato su Ademovi potomci, kao i zemlja: ima ih bijelih, crvenih, crnih i boja između tih. Ima ih i veselih i tužnih naravi, dobrih i zlih i između toga."[2]
Od Adema alejhi selam kao prvog čovjeka, prvog vjerovjesnika, prvog primaoca suhufa i njegove žene Have, razvio se kasnije cijeli ljudski rod: "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao."[3]
Allah je prvog čovjeka stvorio od gline, blata, dakle od zemlje. Prvi čovjek nema ni oca ni majke, a nije se razvijao iz životinjske vrste kako tvrdi teorija evolucije, već ga direktno Allah stvara po zapovjedi: "Budi!".
Adem, alejhi selam i njegovo stvaranje
Uzvišeni nas obavještava da se On obratio melekima riječima: "A kada Gospodar tvoj reče melekima: 'Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti'!."[4]
On je o tome obavijestio meleke da bi istakao važnost stvaranja Adema i njegovog potomstva, kao što se obično važna stvar zna najaviti prije nego se ona dogodi.
Meleki su, da bi saznali i otkrili mudrost toga, a ne da bi se suprostavili ili umanjivali vrijednost ljudskom rodu ili iz zavisti, upitali: "Zar ćeš postaviti onoga ko će na njoj nered činiti i krv prolijevati?"[5]
Stav Katade je da su meleki znali da će tako biti, jer su to vidjeli od džina koji su na Zemlji bili prije Adema alejhi selam.
Abdullah ibn Omer radijallahu anhu je rekao: "Džini su bili prije Adema na dvije hiljade godina, pa su prolijevali krv. Zato je Allah protiv njih poslao vojsku meleka, koji su ih protjerali na morska ostrva."
Allah subhanehu ve te’ala im odgovori: "On im reče: 'Ja znam ono što vi ne znate!"[6] - Ja po pitanju njihovog stvaranja znam razlog, koji vi ne znate. Među njima će biti poslanika, vjerovjesnika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi.
Zatim im iznosi Ademovu prednost nad njima u pogledu znanja, pa kaže: "I pouči On Adema imenima svih stvari."[7]
Ibn Abbas kaže da su to imena pomoću kojih ljudi raspoznaju: ljude, životinje, Zemlju, doline, mora, brda, deve, magarce, narode i dr.
Allah subhanehu ve te’ala u nastavku kaže: "...a onda ih predoči melekima i reče: 'Kažite mi njihova imena, ako istinu govorite'!"[8]
Hasan El-Basri kaže: "Kada je Allah htio da stvori Adema, meleki su rekli: 'Naš Gospodar neće stvoriti ni jedno drugo stvorenje, a da od njega nećemo biti znaniji', pa su zbog toga stavljeni na kušnju. To su riječi Uzvišenog: ako istinu govorite!"
"'Hvaljen nek si!', rekoše oni, 'mi znamo samo ono ćemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri."[9]
Pomenuti ajet znači: Ti si visoko iznad toga da bi iko znao bilo šta od Tvoga znanja, a da ga Ti nisi poučio.
"'O Ademe', reče On, 'kaži im ti nazive njihove!' I kad im on kaza njihove nazive, Allah reče: 'Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje, i da samo Ja znam ono što javno činite i ono što krijete'! A kad rekosmo melekima: 'Učinite sedždu Ademu!' – oni je učiniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i postade nevjernik."[10]
Hasan El-Basri kaže: "Ovdje se Iblis poslužio analogijom i on je prvi koji je to učinio."
Muhammed ibn Sirin kaže: "Prvi koji se poslužio analogijom je Iblis. Sunce i Mjesec su se počeli obožavati samo tim."
To znači da je Iblis uporedivši sebe i Adema, zaključio da je on vrijedniji od Adema pa je odbio da mu učini sedždu, iako mu je to zajedno sa melekima bilo naređeno. Ukoliko se analogija kosi sa tekstovima (Kur'ana i Sunneta), ona je pogrešna i kao takva se ne može prihvatiti.
U navedenom slučaju analogija nije bila valjana, jer je zemlja bolja i korisnija od vatre.
Zemlja je mirna, dobroćudna, naklona i blagorodna, a vatra nepostojana, hirovita, nepredvidljiva i sklona da pred sobom sve uništava.
Pored toga, Allah subhanehu ve te’ala je počastio Adema time što ga je Svojom rukom stvorio i što je u njega udahnuo od Svoga duha. Zato je melekima i naredio da mu učine sedždu.
U vezi Iblisa Hasan El-Basri kaže: "Iblis nikada ni jednog trenutka nije bio melek."
Šehr ibn Hušib kaže: "Bio je jedan od džina, pa je Allah kada su napravili nered na Zemlji, protiv njih poslao vojsku meleka, pa su ih pobili i protjerali na morska ostrva. Iblis je bio među zarobljenima, pa su ga meleki sa sobom poveli na nebo, gdje je boravio neko vrijeme. Kada je melekima naređeno da učine sedždu, on je odbio da je učini."
Nakon njegovog odbijanja Allahove naredbe, Allah subhanehu ve te’ala ga je prokleo i protjerao iz Dženneta, nakon čega je Iblis zatražio dozvolu da do Sudnjega dana presreće ljude na putevima.
"'O Iblisu', rekao je On, 'šta te je navelo da ne učiniš sedždu onome koga sam Ja svojom rukom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misliš da si uzvišen?' 'Ja sam bolji od njega', rekao je on, 'mene si stvorio od vatre, a njega od ilovače.' 'E izlazi onda iz Dženneta!', reče On, 'proklet da si!' Moje prokletstvo će te do Sudnjega dana pratiti!' 'Gospodaru moj', reče on, 'daj mi vremena do dana kada će oni oživljeni biti!' 'Dajem ti', reče On, 'do dana već određenog'."[11]
Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Prema ženama lijepo postupajte. Žena je stvorena od rebra, a rebro je najpovijenije pri vrhu. Ako pokušaš da ga ispraviš slomit ćeš ga, a ako ga ostaviš, ostat će krivo. Zato lijepo prema ženama postupajte."[12]
Što se tiče Have, nju je Allah subhanehu ve te’ala stvorio od Ademovog rebra: "...a od njega je i drugu njegovu stvorio."[13]
Prenosi se da su Ibn Abbas, Ibn Mes'ud i drugi ashabi između ostalog rekli: "Iblis je protjeran iz Dženneta, a Adem se nastanio u njemu. Ademu je dodijalo da sam luta po Džennetu bez žene uz koju bi se smirio. Tako je jednom zaspao, i kada se probudio ugledao je pored svoje glave ženu kako sjedi. Allah ju je stvorio od Ademovog rebra. 'Ko si ti?', upitao ju je. 'Žena', odgovorila je. 'A zašto si stvorena?', upitao je ponovo. Ona odgovori: 'Da bi se uz mene smirio.' Meleki su ga želeći da provjere njegovo znanje, upitali: 'Ademe, kako je njeno ime?', On je odgovorio 'Hava'. 'A zašto joj je ime Hava?, upitali su. 'Zato što je stvorena od nečega živog', odgovorio je."
Adem, alejhi selam i boravak u Džennetu
Allah subhanehu ve te’ala je naredio Ademu da se nastani u Džennetu sa svojom ženom riječima: "I Mi rekosmo: 'O Ademe, nastanite se ti i tvoja žena u Džennetu, i jedite u njemu koliko god želite i odakle god hoćete ali se ovom drvetu ne približujte, pa da sami sebi nepravdu nanesete'!"[14]
Kada se radi o Džennetu u kome se Adem nastanio, kod mufessira dolazi do razilaženja, da li je on bio na nebu ili na Zemlji.
O tome postoje brojna mišljenja, pa ćemo navesti neka od njih:
Najjače je mišljenje, a to je i mišljenje većine učenjaka, da je to bio vječni Džennet, što se da razumjeti iz više ajeta i hadisa kao što su riječi Uzvišenog: "I Mi rekosmo: 'O Ademe, nastanite se ti i tvoja žena u Džennetu'..."[15]
Lam i elif (određeni član u riječi el - Džennete) podrazumijevaju da to nije bilo koji Džennet, nego onaj koji je već poznat.
Huzejfe radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Allah će sakupiti sav svijet, pa će vjernici kad im se približi Džennet, otići do Adema i reći: 'Oče,...zamoli da nam se otvore džennetska vrata!' A on će reći: 'A šta vas je drugo istjeralo iz Dženneta do grijeh vašeg oca'?..."[16]
Da je to bio Džennet iskušenja kojeg je Allah subhanehu ve te’ala njima dvoma pripremio, a ne vječni Džennet koji se dobija kao nagrada.
Da je to bio Džennet na Zemlji.
Da je to bio Džennet na nebu, ali ne vječni Džennet.
Suzdržanost.
Allah subhanehu ve te’ala dalje u Kur'anu kaže: "I šejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u čemu su bili..."[17]
Izvede ih iz blagostanja, uživanja i zadovoljstava i ostavi na ovom svijetu gdje će se mučiti, patiti i žalostiti. Iblis je to učinio tako što im je došaptavao i u njihovim srcima uljepšao svoja lažna obećanja.
U tom smislu Uzvišeni kaže: "I šejtan im poče došaptavati, da bi im otkrio stidna mjesta njihova, koja su im skrivena bila, i reče: 'Gospodar vaš vam zabranjuje ovo drvo samo zato da ne biste meleki postali, ili da ne biste besmrtni bili'."[18]
Uzvišeni dalje kaže: "I na prevaru ih zavede. A kad oni ono drvo okusiše, stidna mjesta njihova im se ukazaše i oni po sebi džennetsko lišće stavljati počeše. 'Zar vam to drvo nisam zabranio'?!, zovnu ih Gospodar njihov, 'i rekao vam: Šejtan vam je, zbilja, otvoreni neprijatelj.' 'Gospodaru naš', - rekoše oni – 'sami smo sebi nepravdu učinili, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ se, sigurno ćemo biti izgubljeni'."[19]
"'Izlazite', - reče On – 'jedni drugima ćete neprijatelji biti!. Na Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati'."[20]
Ove riječi su upućene Ademu, Havi i Iblisu, a po nekima i zmiji.
Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem. rekao: "Najbolji dan u kome sunce izlazi je petak: toga dana je Adem stvoren, toga dana je uveden u Džennet i toga dana je istjeran iz njega."[21]
Ibn Abbas radijallahu anhuma je u vezi s riječima: "I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti."[22] kazao da je Adem alejhi selam rekao svome Gospodaru: "'Gospodaru moj, zar me nisi Ti stvorio Svojom rukom?' 'Jesam', odgovorio je. Onda je upitao: 'Zar nisi udahnuo od mene od svoga duha?' 'Jesam', odgovorio je. 'Zar mi, kad sam kihnuo nisi rekao: - Allah ti se smilovao! – Zar nije Tvoja milost iznad Tvoje srdžbe?' 'Jeste', rekao je. 'Hoćeš li me onda ponovo vratiti u Džennet ako se pokajem?' 'Hoću', odgovorio mu je Allah."[23]
_____________________________________________________________________________
[1] El-A'raf 11.
[2] Ebu Davud i Tirmizi.
[3] En-Nisa 1.
[4] El-Bekare 30.
[5] El-Bekare 30.
[6] El-Bekare 30.
[7] El-Bekare 31.
[8] El-Bekare 31.
[9] El-Bekare 32.
[10] El–Bekare 33-34.
[11] Sad 75-81.
[12] Buharija i Muslim.
[13] En-Nisa 1.
[14] El-Bekare 35.
[15] El-Bekare 35.
[16] Muslim.
[17] El-Bekare 36.
[18] El-A'raf 20.
[19] El-A'raf 22-23.
[20] El-A'raf 24.
[21] Muslim, Ahmed i drugi.
[22] El-Bekare 37.
[23] El-Hakim.
