Poslanstvo – Nubuvet
Islamsko poimanje poslanstva
Vjerovati u Allahove subhanehu ve te'ala poslanike i vjerovjesnike je četvrti temelj imana. To vjerovanje podrazumijeva uvjerenje u istinitost njihove misije i potvrdu da su oni poslani jedino od Allaha subhanehu ve te'ala. Na taj se način iskazuje i prihvata istinitost vjerovjesništva svih koji su spomenuti poimence u Kur'anu i onih koje je kao takve spomenuo Muhammed sallallahu alejhi ve sellem, kao i drugih vjerovjesnika koji poimence nisu spomenuti.
- Poslanstvo je dar Božiji, i ne može se steći. Allah ga daje kome On hoće od Svojih robova. U Kur'anu se to potvrđuje:
"...a Allah dobro zna[1] kome će povjeriti poslanstvo Svoje..."[2]
- Poslanik nije nadnaravno biće, kao što to tumače kršćani, - izvori islama ne daju ni najmanje povoda za to.
- Uzvišeni je Svoje poslanike osnažio neoborivim dokazima (mu'džizama) koji govore o istinitosti objava koje su im date. Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali..."[3]
Mu'džiza se može definirati kao: djelo, čin ili akt izvan uobičajenih zakonitosti koje u sebi sadrži izazov i nemogućnost izvođenja od strane onoga ko ga negira. Ima i drugih definicija.
Svaki poslanik je imao mu'džize u skladu sa vremenom u kome je živio. Tako su mu'džize Musaa alejhi selama bile u duhu vremena u kome je živio: kad su harali vješti čarobnjaci. Isa, sin Merjemin je poslan u vrijeme kada je medicina bila na zavidnom nivou. Date su mu'džize iz te oblasti koje su im bile nedostupne i koje nisu mogle izvoditi.
Muhammed alejhi selam je poslan u vrijeme kada je govorništvo i pjesništvo bilo na vrhuncu, zato mu je Allah objavio časni Kur'an.
- Poslanici su posjedovali one vrste mu'džiza koje su odgovarale poimanju ljudi njihovog vremena.
Tko su Božiji poslanici
- Božiji poslanici su ljudi koje je Allah odabrao za poslanike iz Svoje milosti i blagodati da obećavaju nagradu i opominju kaznom i tumače ljudima što im je potrebno od ovosvjetskih i vjerskih poslova. Svi su Božiji poslanici iskreni i samo su istinu govorili u onom što su donijeli; zaštićeni su od griješenja i sačuvani od mijenjanja i zamjenjivanja, jer su ljudi dužni njih slijediti. Najveći broj poslanika bio je iz Benu – Israila. Ibni Abbas radijallahu anhuma je rekao: "Vjerovjesnici su bili iz Benu Israila, osim deseterice: Nuha, Saliha, Huda, Luta, Šuajba, Ibrahima, Ismaila, Ishaka, Ja'kuba i Muhammeda".
- U Kur'anu je spomenuto 25 poslanika, četvorica od njih su Arapi. Ebu Zerr radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Od njih (poslanika i vjerovjesnika) četvorica su Arapi: Hud, Salih, Šuajb i tvoj vjerovjesnik, o Ebu Zerre."[4]
- U Kur'anu su spomenuti neki poslanici pod zajedničkim nazivom El-esbat. To su potomci Jakuba alejhi selam, a bilo ih je dvanaest. Od njih je poimence spomenut samo Jusuf alejhi selam, dok za imena drugih nemamo pouzdane dokaze.
- Postojao je veliki broj poslanika i vjerovjesnika, jer, svakom narodu je Allah poslao poslanika: "...a nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao."[5]
U Kur'anu su spomenuta imena ovih Božijih poslanika i vjerovjesnika: Adem, Nuh, Idris, Salih, Ibrahim, Hud, Lut, Junus, Ismail, Ishak, Ja'kub, Jusuf, Ejub, Šuajb, Musa, Harun, El-Jese', Zul Kifl, Davud, Zekerija, Sulejman, Iljas, Jahja, Isa i Muhammed.
- Kao što vidimo poznat je samo neznatan broj Allahovih poslanika, dok je znatno veći broj onih koji nisu spomenuti, o čemu Kur'an daje jasnu naznaku: "I poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali..."[6] Naša je dužnost da ih ukupno sve vjerujemo, a da ne ističemo naročit broj.
Nebij i resul
En-Nebijj je izvedenica od arapske riječi en-nebe', a ona znači isto što i el-haber – vijest. Allah subhanehu ve te'ala kaže: "O čemu te oni pitaju? O vijesti (en-nebe') velikoj."[7]
Nebijj je nazvan tako, jer je onaj koji je obavješten i koji obavještava. Allah subhanehu ve te'ala ga obavještava Objavom, a on je i onaj koji obavještava, jer mu je Allah to naredio. Allah subhanehu ve te'ala kaže: "Obavijesti (nebbi') robove Moje da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i da sam milostiv."[8]
Er-Resul je izvedenica od riječi el-irsal – poslati, izaslati. Ako negdje pošalješ nekoga da uradi neki posao, on je tvoj resul. Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "A zatim smo poslali (erselna) Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Našim i dokazom očiglednim."[9]
Poslanici su nazvani imenom resul, jer ih Allah subhanehu ve te'ala šalje da ljudima ukazuju na pravi put.
O razlici između resula i nebijja ima više mišljenja. Jedni kažu da je nebijj (vjerovjesnik) dobijao Objavu, ali nije bio obavezan da je saopći. Resul (poslanik) je dobijao Objavu, vjerozakon, i bio je dužan da je saopći. Svaki je resul nebijj, a svaki nebijj nije resul.
Najutemeljenije je mišljenje da je resul poslanik kome je Allah dao Objavu s novim vjerozakonom, a nebijj je vjerovjesnik koji afirmira zakon objavljen ranijem poslaniku.
Islamsko poimanje poslanstva
Vjerovati u Allahove subhanehu ve te'ala poslanike i vjerovjesnike je četvrti temelj imana. To vjerovanje podrazumijeva uvjerenje u istinitost njihove misije i potvrdu da su oni poslani jedino od Allaha subhanehu ve te'ala. Na taj se način iskazuje i prihvata istinitost vjerovjesništva svih koji su spomenuti poimence u Kur'anu i onih koje je kao takve spomenuo Muhammed sallallahu alejhi ve sellem, kao i drugih vjerovjesnika koji poimence nisu spomenuti.
- Poslanstvo je dar Božiji, i ne može se steći. Allah ga daje kome On hoće od Svojih robova. U Kur'anu se to potvrđuje:
"...a Allah dobro zna[1] kome će povjeriti poslanstvo Svoje..."[2]
- Poslanik nije nadnaravno biće, kao što to tumače kršćani, - izvori islama ne daju ni najmanje povoda za to.
- Uzvišeni je Svoje poslanike osnažio neoborivim dokazima (mu'džizama) koji govore o istinitosti objava koje su im date. Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali..."[3]
Mu'džiza se može definirati kao: djelo, čin ili akt izvan uobičajenih zakonitosti koje u sebi sadrži izazov i nemogućnost izvođenja od strane onoga ko ga negira. Ima i drugih definicija.
Svaki poslanik je imao mu'džize u skladu sa vremenom u kome je živio. Tako su mu'džize Musaa alejhi selama bile u duhu vremena u kome je živio: kad su harali vješti čarobnjaci. Isa, sin Merjemin je poslan u vrijeme kada je medicina bila na zavidnom nivou. Date su mu'džize iz te oblasti koje su im bile nedostupne i koje nisu mogle izvoditi.
Muhammed alejhi selam je poslan u vrijeme kada je govorništvo i pjesništvo bilo na vrhuncu, zato mu je Allah objavio časni Kur'an.
- Poslanici su posjedovali one vrste mu'džiza koje su odgovarale poimanju ljudi njihovog vremena.
Tko su Božiji poslanici
- Božiji poslanici su ljudi koje je Allah odabrao za poslanike iz Svoje milosti i blagodati da obećavaju nagradu i opominju kaznom i tumače ljudima što im je potrebno od ovosvjetskih i vjerskih poslova. Svi su Božiji poslanici iskreni i samo su istinu govorili u onom što su donijeli; zaštićeni su od griješenja i sačuvani od mijenjanja i zamjenjivanja, jer su ljudi dužni njih slijediti. Najveći broj poslanika bio je iz Benu – Israila. Ibni Abbas radijallahu anhuma je rekao: "Vjerovjesnici su bili iz Benu Israila, osim deseterice: Nuha, Saliha, Huda, Luta, Šuajba, Ibrahima, Ismaila, Ishaka, Ja'kuba i Muhammeda".
- U Kur'anu je spomenuto 25 poslanika, četvorica od njih su Arapi. Ebu Zerr radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Od njih (poslanika i vjerovjesnika) četvorica su Arapi: Hud, Salih, Šuajb i tvoj vjerovjesnik, o Ebu Zerre."[4]
- U Kur'anu su spomenuti neki poslanici pod zajedničkim nazivom El-esbat. To su potomci Jakuba alejhi selam, a bilo ih je dvanaest. Od njih je poimence spomenut samo Jusuf alejhi selam, dok za imena drugih nemamo pouzdane dokaze.
- Postojao je veliki broj poslanika i vjerovjesnika, jer, svakom narodu je Allah poslao poslanika: "...a nije bilo naroda kome nije došao onaj koji ga je opominjao."[5]
U Kur'anu su spomenuta imena ovih Božijih poslanika i vjerovjesnika: Adem, Nuh, Idris, Salih, Ibrahim, Hud, Lut, Junus, Ismail, Ishak, Ja'kub, Jusuf, Ejub, Šuajb, Musa, Harun, El-Jese', Zul Kifl, Davud, Zekerija, Sulejman, Iljas, Jahja, Isa i Muhammed.
- Kao što vidimo poznat je samo neznatan broj Allahovih poslanika, dok je znatno veći broj onih koji nisu spomenuti, o čemu Kur'an daje jasnu naznaku: "I poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali..."[6] Naša je dužnost da ih ukupno sve vjerujemo, a da ne ističemo naročit broj.
Nebij i resul
En-Nebijj je izvedenica od arapske riječi en-nebe', a ona znači isto što i el-haber – vijest. Allah subhanehu ve te'ala kaže: "O čemu te oni pitaju? O vijesti (en-nebe') velikoj."[7]
Nebijj je nazvan tako, jer je onaj koji je obavješten i koji obavještava. Allah subhanehu ve te'ala ga obavještava Objavom, a on je i onaj koji obavještava, jer mu je Allah to naredio. Allah subhanehu ve te'ala kaže: "Obavijesti (nebbi') robove Moje da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i da sam milostiv."[8]
Er-Resul je izvedenica od riječi el-irsal – poslati, izaslati. Ako negdje pošalješ nekoga da uradi neki posao, on je tvoj resul. Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "A zatim smo poslali (erselna) Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Našim i dokazom očiglednim."[9]
Poslanici su nazvani imenom resul, jer ih Allah subhanehu ve te'ala šalje da ljudima ukazuju na pravi put.
O razlici između resula i nebijja ima više mišljenja. Jedni kažu da je nebijj (vjerovjesnik) dobijao Objavu, ali nije bio obavezan da je saopći. Resul (poslanik) je dobijao Objavu, vjerozakon, i bio je dužan da je saopći. Svaki je resul nebijj, a svaki nebijj nije resul.
Najutemeljenije je mišljenje da je resul poslanik kome je Allah dao Objavu s novim vjerozakonom, a nebijj je vjerovjesnik koji afirmira zakon objavljen ranijem poslaniku.
________________________________________________________________________________
[1] Prijevodi nekih ajeta su uzeti od Besima Korkuta, a neki od Džemaludina Čauševića.
[2]El-En'am; 124.
[3]El-Hadid; 25.
[4]Ibni Hibban.
[5]Fatir; 24.
[6]En-Nisa; 164.
[7] En-Nebe'; 1,2.
[8] El-Hidžr; 49.
[9] El-Mu'minun; 45.
[1] Prijevodi nekih ajeta su uzeti od Besima Korkuta, a neki od Džemaludina Čauševića.
[2]El-En'am; 124.
[3]El-Hadid; 25.
[4]Ibni Hibban.
[5]Fatir; 24.
[6]En-Nisa; 164.
[7] En-Nebe'; 1,2.
[8] El-Hidžr; 49.
[9] El-Mu'minun; 45.
