Ali Bin Ferid El-Hindi
SUĐENJE
Sudstvo se bavi tumačenjem šeriatskih odredbi i njihovim sprovođenjem. Sudstvo spada u farzi kifaje - kolektivna vjerska obaveza. Vladar je dužan da u svakom gradu postavi kadiju (šeriatskog suca). Položaj kadije je izuzetno važan, jer on presuđuje u ime Allaha, kao zastupnik Allahova Poslanika s.a.v.s. Prema tome, na taj položaj ne treba postavljati onog koji ga traži, ili se trudi da se domogne tog položaja.
UVJETI KOJE KADIJA MORA ISPUNJAVATI
Uvjeti koje kadija mora ispunjavati su: 1. Da bude musliman, pametan, punoljetan i slobodan. 2. Da dobro poznaje Kur’an i hadis, kako ne bi sudio bez nužnog znanja. 3. Da bude pravedan. 4. Da posjeduje izoštrena čula sluha, vida i govora. 5. Da ne donosi presudu u stanju srdžbe. 6. Da ne sudi lično sebi ili onom ko mu ne može biti svjedok, kao što su dijete, otac ili supruga. 7. Da sudi u prisustvu svjedoka. 8. Da ne uzima mito ili hediju - poklon.
ADABI (NAČIN PONAŠANJA) KADIJE
1. Mora biti čvrst ali bez grubosti, i blag ali bez slabosti. 2. Da mjesto na kome sudi bude prostrano. 3. Da pravedno postupa sa parničarima u pogledu gledanja, davanja primjedbi i rasporeda sjedenja. 4. Da njegovom suđenju prisustvuju fikhski učenjaci kao i poznavaoci Kur’ana i sunneta.
KADIJA DONOSI PRESUDU NA OSNOVU:
1. Priznanja optuženog. 2. Dokaza onog koji optužuje. 3. Ako nema dokaza, onda na osnovu zakletve optuženog. 4. Ili odustajanje od zakletve.
NAČIN SUĐENJA
1. Sudija parničare postavi ispred sebe i upita ih: “Ko je od vas dvojice tužitelj i kakva je optužba?”. 2. Kad tužitelj završi sa izlaganjem svoje optužbe on će upitati optuženog: “Šta imaš reći na ovo?” 3. Ako optuženi prizna navode optužnice, sudija će presuditi po njoj, a ako zanijeće, reći će tužitelju: “Daj dokaza”. 4. Ako donese dokaz sudija će na osnovu njega presuditi u njegovu korist, a ako zatraži da mu se odredi rok u kome će donijeti dokaz, odrediće mu se razuman rok u kome on može donijeti dokaz. 5. Ako ne donese dokaz sudija će reći optuženom: “Pristupi zakletvi”. 6. Ako se optuženi zakune sudija će ga osloboditi, a ako se ustegne od zakletve upozoriće ga da će protiv njega presuditi, ako se ne zakune. 7. Ako se i nakon upozorenja ne bude htio zakleti, sudija će presuditi protiv njega. Poželjno je da se tada zakletva ponudi tužitelju, a tek nakon toga presudi u njegovu korist. Sudija neće suditi na osnovu vlastitog znanja, nego na osnovu dokaza, tako da ne bi bio optužen za nepravednost, u pogledu Allahovih s.v.t. propisa. Međutim, kad su u pitanju ljudski hakovi - prava, on će presuditi na osnovu svog znanja, s tim što će naglasiti taj oslonac. Prihvata se pismo jednog kadije upućeno drugom kadiji, ako se radi o haddovima, i ako je uzeo dva svjedoka. Presuda sudije je spoljnog karaktera, i ona sama po sebi ne dozvoljava ono što je zabranjeno. Ako dokazi budu suprotni, i ni jedan ne prevagne sudija će podijeliti sporni predmet među parničarima. Dozvoljeno je da se odrede dvojica zastupnika da presude o nekom posebnom pitanju, čak ako postoji i nadležno kadija i ako obadvije strane iskažu svoje zadovoljstvo takvim suđenjem, kao što je zastupanje supružnika pri sklapanju braka.
SVJEDOČENJE
Svjedočenje je istinito iskazivanje onog što se vidjelo ili čulo. Svjedočenje postaje onog ko bude određen da svjedoči. Za svjedoke se uvjetuje da bude pametan, punoljetan i od onih u čije se svjedočenje ne sumnja, kao što je npr. svjedočenje bližnjeg, poput svjedočenja jednog bračnog druga, u korist drugog, ili svjedočenje od kojeg će svjedok imati ličnu korist, ili svjedočenje neprijatelja. Svjedok će biti ispravan, ako njegovu ispravnost potvrde dvojica pouzdanih svjedoka, makar i ne izgledao pouzdan. Za presudu je obavezno imati dva svjedoka, izuzev što je za viđenje mlađaka pri nastupanju ramazana, dovoljan je jedan svjedok, a za dokazivanje bluda neophodno je imati četiri svjedoka. Ako ne bude bilo dvojice ljudi muškaraca, onda se za svjedoka uzima jedan čovjek i dvije žene. Kod svjedočenja za propise, dovoljan je jedan svjedok uz zakletvu, a za svjedočenje hajza ili trudnoće dvije žene.
ZAKLETVA
Pod zakletvom se misli na zaklinjanje Allahom s.v.t., tj. Njegovim imenima i svojstvima, a zaklinjanje nečim mimo Allaha s.v.t. nije dozvoljeno, makar se radilo i o nečem poštovanom, kao što je Kaba ili Poslanik.
POSTOJE TRI VRSTE ZAKLETVE:
1. Jemin gamus - to je svjesno lažno zaklinjanje, poslije čega je obavezna tevba-pokajanje. 2. Jemini lagv je ono što se izgovori jezikom, bez namjere zaklinjanja poput onog (kod onih koji mnogo govore) “Ne, Boga mi” ili “Da, Boga mi”. Za ovu zakletvu ne treba keffaret. 3. Jemini mun-akide je zakletva kojom se želi nešto potvrditi, kao kad se kaže: “Tako mi Allaha, uradiću to i to” ili “Tako mi Allaha, neću to i to uraditi”. Ko prekrši ovu zakletvu, počinio je grijeh i dužan je da učini keffaret. Međutim, ako se ustanovi da bi bilo bolje prekršiti zakletvu prekršiće je i učiniti keffaret. Onaj koji prekrši zakletvu treba da učini keffaret kao što je spomenuto u Maide 89: “Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom, kojom hranite čeljad svoju, nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao, neka tri dana posti.”
SUĐENJE
Sudstvo se bavi tumačenjem šeriatskih odredbi i njihovim sprovođenjem. Sudstvo spada u farzi kifaje - kolektivna vjerska obaveza. Vladar je dužan da u svakom gradu postavi kadiju (šeriatskog suca). Položaj kadije je izuzetno važan, jer on presuđuje u ime Allaha, kao zastupnik Allahova Poslanika s.a.v.s. Prema tome, na taj položaj ne treba postavljati onog koji ga traži, ili se trudi da se domogne tog položaja.
UVJETI KOJE KADIJA MORA ISPUNJAVATI
Uvjeti koje kadija mora ispunjavati su: 1. Da bude musliman, pametan, punoljetan i slobodan. 2. Da dobro poznaje Kur’an i hadis, kako ne bi sudio bez nužnog znanja. 3. Da bude pravedan. 4. Da posjeduje izoštrena čula sluha, vida i govora. 5. Da ne donosi presudu u stanju srdžbe. 6. Da ne sudi lično sebi ili onom ko mu ne može biti svjedok, kao što su dijete, otac ili supruga. 7. Da sudi u prisustvu svjedoka. 8. Da ne uzima mito ili hediju - poklon.
ADABI (NAČIN PONAŠANJA) KADIJE
1. Mora biti čvrst ali bez grubosti, i blag ali bez slabosti. 2. Da mjesto na kome sudi bude prostrano. 3. Da pravedno postupa sa parničarima u pogledu gledanja, davanja primjedbi i rasporeda sjedenja. 4. Da njegovom suđenju prisustvuju fikhski učenjaci kao i poznavaoci Kur’ana i sunneta.
KADIJA DONOSI PRESUDU NA OSNOVU:
1. Priznanja optuženog. 2. Dokaza onog koji optužuje. 3. Ako nema dokaza, onda na osnovu zakletve optuženog. 4. Ili odustajanje od zakletve.
NAČIN SUĐENJA
1. Sudija parničare postavi ispred sebe i upita ih: “Ko je od vas dvojice tužitelj i kakva je optužba?”. 2. Kad tužitelj završi sa izlaganjem svoje optužbe on će upitati optuženog: “Šta imaš reći na ovo?” 3. Ako optuženi prizna navode optužnice, sudija će presuditi po njoj, a ako zanijeće, reći će tužitelju: “Daj dokaza”. 4. Ako donese dokaz sudija će na osnovu njega presuditi u njegovu korist, a ako zatraži da mu se odredi rok u kome će donijeti dokaz, odrediće mu se razuman rok u kome on može donijeti dokaz. 5. Ako ne donese dokaz sudija će reći optuženom: “Pristupi zakletvi”. 6. Ako se optuženi zakune sudija će ga osloboditi, a ako se ustegne od zakletve upozoriće ga da će protiv njega presuditi, ako se ne zakune. 7. Ako se i nakon upozorenja ne bude htio zakleti, sudija će presuditi protiv njega. Poželjno je da se tada zakletva ponudi tužitelju, a tek nakon toga presudi u njegovu korist. Sudija neće suditi na osnovu vlastitog znanja, nego na osnovu dokaza, tako da ne bi bio optužen za nepravednost, u pogledu Allahovih s.v.t. propisa. Međutim, kad su u pitanju ljudski hakovi - prava, on će presuditi na osnovu svog znanja, s tim što će naglasiti taj oslonac. Prihvata se pismo jednog kadije upućeno drugom kadiji, ako se radi o haddovima, i ako je uzeo dva svjedoka. Presuda sudije je spoljnog karaktera, i ona sama po sebi ne dozvoljava ono što je zabranjeno. Ako dokazi budu suprotni, i ni jedan ne prevagne sudija će podijeliti sporni predmet među parničarima. Dozvoljeno je da se odrede dvojica zastupnika da presude o nekom posebnom pitanju, čak ako postoji i nadležno kadija i ako obadvije strane iskažu svoje zadovoljstvo takvim suđenjem, kao što je zastupanje supružnika pri sklapanju braka.
SVJEDOČENJE
Svjedočenje je istinito iskazivanje onog što se vidjelo ili čulo. Svjedočenje postaje onog ko bude određen da svjedoči. Za svjedoke se uvjetuje da bude pametan, punoljetan i od onih u čije se svjedočenje ne sumnja, kao što je npr. svjedočenje bližnjeg, poput svjedočenja jednog bračnog druga, u korist drugog, ili svjedočenje od kojeg će svjedok imati ličnu korist, ili svjedočenje neprijatelja. Svjedok će biti ispravan, ako njegovu ispravnost potvrde dvojica pouzdanih svjedoka, makar i ne izgledao pouzdan. Za presudu je obavezno imati dva svjedoka, izuzev što je za viđenje mlađaka pri nastupanju ramazana, dovoljan je jedan svjedok, a za dokazivanje bluda neophodno je imati četiri svjedoka. Ako ne bude bilo dvojice ljudi muškaraca, onda se za svjedoka uzima jedan čovjek i dvije žene. Kod svjedočenja za propise, dovoljan je jedan svjedok uz zakletvu, a za svjedočenje hajza ili trudnoće dvije žene.
ZAKLETVA
Pod zakletvom se misli na zaklinjanje Allahom s.v.t., tj. Njegovim imenima i svojstvima, a zaklinjanje nečim mimo Allaha s.v.t. nije dozvoljeno, makar se radilo i o nečem poštovanom, kao što je Kaba ili Poslanik.
POSTOJE TRI VRSTE ZAKLETVE:
1. Jemin gamus - to je svjesno lažno zaklinjanje, poslije čega je obavezna tevba-pokajanje. 2. Jemini lagv je ono što se izgovori jezikom, bez namjere zaklinjanja poput onog (kod onih koji mnogo govore) “Ne, Boga mi” ili “Da, Boga mi”. Za ovu zakletvu ne treba keffaret. 3. Jemini mun-akide je zakletva kojom se želi nešto potvrditi, kao kad se kaže: “Tako mi Allaha, uradiću to i to” ili “Tako mi Allaha, neću to i to uraditi”. Ko prekrši ovu zakletvu, počinio je grijeh i dužan je da učini keffaret. Međutim, ako se ustanovi da bi bilo bolje prekršiti zakletvu prekršiće je i učiniti keffaret. Onaj koji prekrši zakletvu treba da učini keffaret kao što je spomenuto u Maide 89: “Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom, kojom hranite čeljad svoju, nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao, neka tri dana posti.”
_______________________________________________________
