VJEROVANJE U ALLAHOVE subhanehu ve te'ala POSLANIKE
Vjerovanje u Allahove poslanike je četvrti temelj islamskog vjerovanja. Čovjek je dužan vjerovati u sve Allahove poslanike bez ikakve razlike među njima. Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "Recite: 'Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova: mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo."[1]
Dužni smo vjerovati u sve poslanike koje je Allah spomenuo u Kur'anu, kao i poslanike i vjerovjesnike čiji broj i imena ne zna niko sem Allaha subhanehu ve te'ala, kao što Allah subhanehu ve te'ala kaže u Kur'anu: "I prije tebe smo poslanike slali: o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali."[2]
Ako čovjek vjeruje u neke poslanike, a u neke ne vjeruje praveći među njima razlike u vjerovanju kao što npr. jevreji ne priznaju Isa alejhis selama, a ni Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, kršćani ne priznaju Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem - takvi postaju nevjernici na osnovu Allahovih riječi: "Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: 'U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo', i žele da između toga nekakav stav zauzmu - oni su zbilja pravi nevjernici, a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju."[3]
Poslanici i vjerovjesnici koji su spomenuti u Kur'anu
U Kur'anu je spomenuto 25 poslanika i vjerovjesnika. To su: Adem, Nuh, Idris, Salih, Ibrahim, Hud, Lut, Junus, Ismail, Ishak, Ja'kub, Jusuf, Ejub, Šuajb, Musa, Harun, El-Jese', Zul Kifl, Davud, Zekerijja, Sulejman, Iljas, Jahja, Isa i Muhamemmed salevatullahi ve selamuhu alejhim edžmein.[4]
Najodabraniji poslanici (ulul 'azm)
Veliki broj alima u grupu najodabranijih poslanika (ulul azm) ubraja petoricu: Muhammeda, Ibrahima, Musa, Nuha i Isa 'alejhim efdalus-salati ves-selam. Allah subhanehu ve te'ala ih spominje u sljedećem ajetu:
"Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musa, i od Isa sina Merjemina smo čvrst zavjet uzeli."[5]
Svojstva Allahovih poslanika
Svi su se poslanici odlikovali zdravim razumom, iskrenim govorom i pouzdanošću u svim pitanjima. Bili su ljudi koji nisu imali u svojoj biografiji ni najmanju mrlju. Tjelesno su bili zdravi i lijepi. Imali su snažan duh kojim nije mogla zagospodariti ni džinska ni ljudska priroda.
Allah je taj koji ih je potpomagao u svim svojstvima. Jednostavno rečeno: oni su u svom narodu bili najbolji, po svim dobrim osobinama.
Ovakva svojstva poslanicima su bila neophodna, jer kada bi oni bili ispod nivoa ljudi tog vremena, da je njihova snaga duha bila nekome podložna, tada bi oni imali određene slabosti u izvršavanju onoga što je Allah subhanehu ve te'ala naredio i zabranio, ili pak u pokornosti prema Allahu, jer bi usljed straha, nekih želja, zaborava ili nečeg drugog bili nemoćni da priopće ono čime ih je Allah zadužio, tj. ne bi bili spremni da izvrše zadaću poslanstva.
Da se nisu odlikovali najboljim svojstvima, ljudi bi imali razloga da negiraju i ometaju pravi put. Što se tiče drugih svojstava, poslanici su bili sa istim osobinama koje imaju svi ljudi; i poslanici su jeli, pili, spavali, razboljevali se i sl. I u tome je Allahova mudrost jer, da nisu imali takve osobine ljudi bi govorili: 'pa mi ne možemo biti kao oni jer su naši prohtjevi drugačiji.'[6]
Poslanici su bili izloženi belajima više od običnih ljudi, ali sa snagom imana izlazili su kao pobjednici, što je poruka svim ljudima da se ugledaju na njih i ustraju na Allahovom putu bez obzira na iskušenja.
Cilj slanja poslanika
1. Allah je Svoje poslanike slao da bi ljude upoznali sa njihovim Gospodarom i Stvoriteljem i da bi ih pozivali na činjenje ibadeta samo Njemu i na borbu protiv svih drugih, lažnih božanstava: "Svakom narodu poslali smo poslanika: 'Allahu ibadet činite, a lažnih božanstava se klonite!"[7]
2. Slao ih je da obraduju mu'mine onim što im je Allah pripremio kao nagradu za pokornost, da upozore nevjernike na posljedice njihova nevjerstva i da pobiju sve isprike ljudi, te da protiv njih uspostave dokaze njihova Gospodara.
Allah subhanehu ve te'ala kaže: "...o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja imali. A Allah je Silan i Mudar."[8]
3. Slao ih je da budu uzor ljudima u njihovom lijepom ponašanju, ispravnom ibadetu i ustrajnosti na Allahovom putu, kao što je rečeno o našem Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem: "Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na ahiretu i koji često Allaha spominje."[9]
4. Slao ih je da sačuvaju i spase ljude od raznolikosti u shvatanju života i da ih usmjere istini sa kojom je Allah zadovoljan: "Mi ti objavljujemo Knjigu da bi im objasnio ono oko čega se razilaze i da vjernicima bude uputa i milost."[10]
5. Slao ih je da ljudima ukažu na dobra djela koja oplemenjuju, čiste ljudsku dušu i u njoj usađuju svijest hajra:[11] "On je nepismenima poslao Poslanika, između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi."[12]
______________________________________________________________________
[1] El-Bekare: 136
[2] El-Mu'min: 78
[3] En-Nisa: 150,151
[4] Vidi u knjizi Iman, str: 57
[5] El-Ahzab: 7
[6] Prema riječima šejha Zindanija - El Iman, str: 91,92
[7] En-Nahl: 36
[8] En-Nisa: 165
[9] El-Ahzab: 21
[10] En-Nahl: 64
[11] Prema riječima šejha Zindanija - El Iman, str: 89,90
[12] El-Džumua: 2
Vjerovanje u Allahove poslanike je četvrti temelj islamskog vjerovanja. Čovjek je dužan vjerovati u sve Allahove poslanike bez ikakve razlike među njima. Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "Recite: 'Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova: mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo."[1]
Dužni smo vjerovati u sve poslanike koje je Allah spomenuo u Kur'anu, kao i poslanike i vjerovjesnike čiji broj i imena ne zna niko sem Allaha subhanehu ve te'ala, kao što Allah subhanehu ve te'ala kaže u Kur'anu: "I prije tebe smo poslanike slali: o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali."[2]
Ako čovjek vjeruje u neke poslanike, a u neke ne vjeruje praveći među njima razlike u vjerovanju kao što npr. jevreji ne priznaju Isa alejhis selama, a ni Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, kršćani ne priznaju Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem - takvi postaju nevjernici na osnovu Allahovih riječi: "Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: 'U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo', i žele da između toga nekakav stav zauzmu - oni su zbilja pravi nevjernici, a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju."[3]
Poslanici i vjerovjesnici koji su spomenuti u Kur'anu
U Kur'anu je spomenuto 25 poslanika i vjerovjesnika. To su: Adem, Nuh, Idris, Salih, Ibrahim, Hud, Lut, Junus, Ismail, Ishak, Ja'kub, Jusuf, Ejub, Šuajb, Musa, Harun, El-Jese', Zul Kifl, Davud, Zekerijja, Sulejman, Iljas, Jahja, Isa i Muhamemmed salevatullahi ve selamuhu alejhim edžmein.[4]
Najodabraniji poslanici (ulul 'azm)
Veliki broj alima u grupu najodabranijih poslanika (ulul azm) ubraja petoricu: Muhammeda, Ibrahima, Musa, Nuha i Isa 'alejhim efdalus-salati ves-selam. Allah subhanehu ve te'ala ih spominje u sljedećem ajetu:
"Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musa, i od Isa sina Merjemina smo čvrst zavjet uzeli."[5]
Svojstva Allahovih poslanika
Svi su se poslanici odlikovali zdravim razumom, iskrenim govorom i pouzdanošću u svim pitanjima. Bili su ljudi koji nisu imali u svojoj biografiji ni najmanju mrlju. Tjelesno su bili zdravi i lijepi. Imali su snažan duh kojim nije mogla zagospodariti ni džinska ni ljudska priroda.
Allah je taj koji ih je potpomagao u svim svojstvima. Jednostavno rečeno: oni su u svom narodu bili najbolji, po svim dobrim osobinama.
Ovakva svojstva poslanicima su bila neophodna, jer kada bi oni bili ispod nivoa ljudi tog vremena, da je njihova snaga duha bila nekome podložna, tada bi oni imali određene slabosti u izvršavanju onoga što je Allah subhanehu ve te'ala naredio i zabranio, ili pak u pokornosti prema Allahu, jer bi usljed straha, nekih želja, zaborava ili nečeg drugog bili nemoćni da priopće ono čime ih je Allah zadužio, tj. ne bi bili spremni da izvrše zadaću poslanstva.
Da se nisu odlikovali najboljim svojstvima, ljudi bi imali razloga da negiraju i ometaju pravi put. Što se tiče drugih svojstava, poslanici su bili sa istim osobinama koje imaju svi ljudi; i poslanici su jeli, pili, spavali, razboljevali se i sl. I u tome je Allahova mudrost jer, da nisu imali takve osobine ljudi bi govorili: 'pa mi ne možemo biti kao oni jer su naši prohtjevi drugačiji.'[6]
Poslanici su bili izloženi belajima više od običnih ljudi, ali sa snagom imana izlazili su kao pobjednici, što je poruka svim ljudima da se ugledaju na njih i ustraju na Allahovom putu bez obzira na iskušenja.
Cilj slanja poslanika
1. Allah je Svoje poslanike slao da bi ljude upoznali sa njihovim Gospodarom i Stvoriteljem i da bi ih pozivali na činjenje ibadeta samo Njemu i na borbu protiv svih drugih, lažnih božanstava: "Svakom narodu poslali smo poslanika: 'Allahu ibadet činite, a lažnih božanstava se klonite!"[7]
2. Slao ih je da obraduju mu'mine onim što im je Allah pripremio kao nagradu za pokornost, da upozore nevjernike na posljedice njihova nevjerstva i da pobiju sve isprike ljudi, te da protiv njih uspostave dokaze njihova Gospodara.
Allah subhanehu ve te'ala kaže: "...o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja imali. A Allah je Silan i Mudar."[8]
3. Slao ih je da budu uzor ljudima u njihovom lijepom ponašanju, ispravnom ibadetu i ustrajnosti na Allahovom putu, kao što je rečeno o našem Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem: "Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na ahiretu i koji često Allaha spominje."[9]
4. Slao ih je da sačuvaju i spase ljude od raznolikosti u shvatanju života i da ih usmjere istini sa kojom je Allah zadovoljan: "Mi ti objavljujemo Knjigu da bi im objasnio ono oko čega se razilaze i da vjernicima bude uputa i milost."[10]
5. Slao ih je da ljudima ukažu na dobra djela koja oplemenjuju, čiste ljudsku dušu i u njoj usađuju svijest hajra:[11] "On je nepismenima poslao Poslanika, između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi."[12]
______________________________________________________________________
[1] El-Bekare: 136
[2] El-Mu'min: 78
[3] En-Nisa: 150,151
[4] Vidi u knjizi Iman, str: 57
[5] El-Ahzab: 7
[6] Prema riječima šejha Zindanija - El Iman, str: 91,92
[7] En-Nahl: 36
[8] En-Nisa: 165
[9] El-Ahzab: 21
[10] En-Nahl: 64
[11] Prema riječima šejha Zindanija - El Iman, str: 89,90
[12] El-Džumua: 2
