GRIJEH KOJI SE NE OPRAŠTA - ŠIRK

Islamska akida (vjerovanje) IV dio - širk

 

Započinjemo govor o onome što je suprotno tevhidu, tj. o širku, jer obaveza je svakog muslimana da nakon upoznavanja istine, upozna i njenu suprotnost (laž), kako bi se mogao sačuvati od nje

 

Huzejfe ibn Jeman, r.a., je rekao: "Ljudi su pitali Allahovog Poslanika, a.s., o dobru, a ja sam ga pitao o zlu, bojeći se da me ne snađe.".

 

A drugi halifa Omer ibn Hattab je rekao: "Bojim se da se veza Islama ne pođe kidati, malo po malo, kada se pojave generacije, koje neće poznavati džahilijet."

 

Prije i Huzejfe i Omera, r.a., (na mnogo vijekova), Allahov poslanik Ibrahim, a.s., upućuje dovu Allahu, dž.š., ovim riječima: "Gospodaru moj, učini moj grad bezbjednim i sačuvaj i mene i sinove moje od obožavanja kipova, oni su, Gospodaru moj, mnoge u zabludu odveli." (Prijevod značenja - 35. 36.)

 

Sve ovo obavezuje na veliki strah i oprez od širka, a također i na njegovo upoznavanje kako bi ga se mogli čuvati.

 

Širk znači činjenje nekog ibadeta nekom drugom mimo Allahu, dž.š. Kao što je dova, žrtvovanje, zavjet, traženje pomoći od nekog drugog u onome u čemu ne može pomoći niko osim Allah itd.

 

Dok je tevhid činjenje ibadeta samo Allahu, dž.š., i on je osnov ili pravilo u životu čovjeka, a širk je stran i tuđ ljudskoj prirodi. Kaže Uzvišeni: "Svi ljudi su sačinjavali jednu zajednicu i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene, i  po njima je slao Knjigu, samu istinu, da se po njoj sudi ljudima o onome u čemu se oni ne bi slagali.". (Prijevod značenja - El-Bekare, 213.)

 

Prenosi se od Abdullaha ibn Abbasa, r.a.: "Između Adema, a.s., i Nuha, a.s., bilo je 10 vijekova i svi su bili u znaku Islama.".

 

Komentarišući ove riječi, islamski učenjak Ibn ul-Kajjim veli: "Ovaj hadis je vjerodostojan i u skladu je sa kur'anskim ajetom (iz sure Bekare)." Ispravnost ovog govora potvrdio je također i Ibn Kesir. Prvi širk na zemlji desio se u Nuhovom narodu, a prouzrokovan je pretjerivanjem u pogledu dobrih ljudi, koji su bili poznati po svojoj pobožnosti." I govore: "Nikada božanstva svoja ne ostavljajte i nikako ni Vedda, ni Suva'a, ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne ostavljajte." (Prijevod značenja - Nuh, 23.)

 

Imam Buhari navodi u svom Sahihu predaju od Abdullaha ibn Abbasa, koji kaže: "Ovo su imena dobrih ljudi u narodu Nuhovu. Nakon što su oni pomrli, šejtan je objavio ljudima da na mjestima gdje su se oni sastajali sagrade kipove i nazovu ih njihovim imenima. Oni su to i učinili, ali ih nisu obožavali, sve dok nisu došle generacije koje nisu znale ko su ovi ljudi i šta predstavljaju njihovi kipovi. Tako da su ih uzeli za božanstva i počeli ih obožavati."

 

Na osnovu ove predaje, koju bilježi Imam Buhari, spoznajemo opasnost slikarstva i vajarstva, te izgradnje i postavljanja skulptura i kipova po trgovima i ulicama i na drugim mjestima, jer to je put koji ljude vodi u širk (idolopoklonstvo) i to je isprobani šejtanski metod s kojim je mnoge ljude odveo u propast.

 

Zbog toga je Islam zabranio slikanje i vajanje likova i prokleo one koji se time bave i zaprijetio im bolnom kaznom na Sudnjem danu. Iz ove priče o Nuhovom narodu, uviđamo neprestanu težnju Iblisa, Allah ga prokleo, u obmanjivanju i zavođenju ljudi. Tako on često puta prilazi ljudima sa strane osjećanja i poziva ih u ono što će im, navodno, donijeti dobro. Zbog toga je, kada je kod Nuhovog naroda vidio veliku ljubav i privrženost ovim pobožnim ljudima, pozvao ih je u pretjerivanje naredivši im da podignu njihove statue (kipove), radi stalnog sjećanja na njih. A stvarni šejtanov cilj bio je postepeno zavođenje ljudi i odvođenje od istine u zabludu, sve do te mjere, da su ih počeli obožavati i ibadet im činiti, počinivši tako najveći grijeh s kojim su prkosili i Nuhu, a.s., kad ih je pozvao da ostave širk i da se vrate tevhidu. Ovi mušrici su, nakon što su ostavili ibadet Allahu , dž.š., zbog kojeg su stvoreni i preko kojeg se ostvaruje sreća na obadva svijeta, prihvatili da čine ibadet šejtanu i da slijede svoje strasti i mišljenja, što ih je sve skupa odvelo u zabludu, kao što kaže Ibnul-Kajjim: "Pobjegli su od robovanja zbog kojeg su stvoreni, i prihvatili su da robuju svojim prohtjevima i šejtanu."

 

Muhammed, a.s., je zbog toga upozorio svoje sljedbenike na opasnost širka i presjekao je i zatvorio sve puteve koji vode ka širku.

 

Tako je Muhammed, a.s., zabranio sva sredstva (od riječi i djela) koja znače širk ili vode ka njemu.

 

1. Allahov Poslanik, a.s., je zabranio izgovor riječi koje podrazumijevaju izjednačavanje između Allaha i Njegovih stvorenja, kao što su npr. riječi: "Kako hoće Allah i ti.", ili: "Da nije Allaha i tebe.", drugim riječima: "Da nije Allaha, a zatim tebe.", ili: "Kako hoće Allah, a zatim ti.", jer ovo "i" znači poistovjećivanje, a riječ "zatim" znači slijed ili poredak.

 

2. Allahov Poslanik, a.s., je zabranio i veličanje kabura i izgradnju na njima nadgrobnih spomenika, kao i njihovo osvjetljavanje (paljenje svijeća), krečenje i pisanje po njima.

 

3. Zabranio je također uzimanje kabura za mesdžide i klanjanje u njima, jer je to put do njihovog obožavanja.

 

4. Zabranio je klanjanje namaza u sami izlaz i zalaz sunca, jer to vodi oponašanju onih koji čine sedždu suncu u onim vremenima.

 

5. Zabranio je putovanje u bilo koje mjesto s ciljem približavanja Allahu kroz ibadet na tom mjestu, osim putovanja radi posjete tri mesdžida: a) Mesdžidul-harama (Kaba), b) Poslanikovog mesdžida u Medini i c) Mesdžidul-Aksa u Jerusalemu.

 

6. Zabranio je pretjerivanje u hvaljenju i uzdizanju njega kao ličnosti, rekavši: "Ne uzdižite me kao što su kršćani uzdigli Isaa, sina Merjemina; ja sam rob i zato recite: "Allahov rob i Allahov Poslanik."

 

7. Zabranio je izvršavanje i ispunjavanje zavjeta (Allahu) na mjestima na kojima se obožavaju kipovi ili na mjestima na kojima se proslavljaju džahilijetski praznici.

 

Međutim, i pored jasnih objašnjenja od strane Allahovog Poslanika, a.s., i njegovog neprestanog zalaganja da ummet udalji od širka i puteva koji njemu vode, postoje skupine u ummetu Muhammeda, a.s., koje su neposlušne Allahovom Poslaniku i koje su se suprostavile njegovoj naredbi, čineći najveći grijeh prema Allahu, dž.š., i uvodeći tako novotarije u Islam, od kojih je on potpuno čist.

 

U tom pogledu spomenut ćemo riječi islamskog učenjaka Ibnul-Kajjima, koje su upućene onima koji veličaju kaburove, postupajući suprotno naredbi Allahovog Poslanika, a.s.. Kaže Ibnul-Kajjim: "Onaj ko pokuša usporediti sunnet i praksu Allahovog Poslanika u pogledu kaburova, i ono što je on zabranio ili naredio, i praksu ashaba, r.a., sa onim što danas praktikuju i rade mnogi ljudi, vidjeće da je praksa ovih posljednih u potpunoj suprotnosti sa sunnetom Allahovog Poslanika i praksom ashaba, r.a., i da se to dvoje ne može spojiti nikada. Muhammed, a.s., je zabranio klanjanje na kaburovima, a oni to čine, zabranio je podizanje mesdžida na kaburovima, a ovi podižu mesdžide na njima i smatraju ih svetištima. Zabranio je paljenje svijeća na kaburovima, a ovi pale svijeće i okupljaju se na dan praznika na grobljima. Oni podižu nadgrobne spomenike, a Resul, a.s., je naredio da se kaburovi poravnaju, kako bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebul-Hajjadža el-Esdija, da mu je Alija r.a. rekao: "Hoćeš li da te pošaljem, kao što je mene Allahov Poslanik poslao rekavši mi: "Ne ostavi nijednu sliku (lik), a da je ne uništiš, niti i jedan uzdignut kabur, a da ga ne poravnaš.”

 

Resul, a.s., je zabranio krečenje kaburova i gradnju na njima. Imam Muslim bilježi hadis od Džabira, r.a., koji kaže da je Muhammed, a.s., zabranio krečenje i uljepšavanje kaburova, sjedenje na njima i podizane nadgrobnih spomenika. Zabranio je također, pisanje na kaburovima, kako bilježi Ebu Davud u svom Sunenu od Džabira, da je Resul, a.s., zabranio krečenje kaburova i pisanje na njima. Tirmizi kaže da je ovaj hadis hasen-sahih. U svemu ovome, oni koji veličaju kaburove i uzimaju ih za svetinje, suprostavljaju se sunnetu Resula, a.s., i čine veliki grijeh.

 

- Pretjerivanje u pogledu Poslanikovog prava

 

Ranije smo spomenuli da je Resul, a.s., zabranio da se pretjeruje u pohvali njega, da ne bi muslimani upali u širk, kao što su to uradili kršćani, uzevši Isaa, a.s., za božanstvo. I naredio je da za njega kažu: "Allahov rob i Poslanik", jer ga je tako nazvao i Allah, dž.š., u Kur'anu.

 

Kako onda oni koji upućuju dove Allahovom Poslaniku i njemu se utječu od zla, i od njega traže pomoć i olakšanje u teškim trenucima, a zaboravljaju na Allaha, dž.š., mogu reći da vole Allahovog Poslanika, a.s., i da su njegovi sljedbenici. Ljubav prema Poslaniku, a.s., izražava se kroz potpuno i dosljedno slijeđenje njegovog sunneta i izvršavanjem onoga što je naredio, a ostavljanjem onoga što je zabranio.

 

- Pretjerivanje u pogledu dobrih ljudi.

 

Kada je pretjerivanje u pogledu Poslanika, a.s., zabranjeno, onda je jasno da je preče da bude zabranjeno pretjerivanje u pogledu dobrih ljudi, koje se ogleda u stavljanju takvih na stepen koji im ne pripada, te pridavanje svetosti takvim ljudima, zatim traženje pomoći od njih, tavaf oko njihovih kaburova, traženje njihovog blagoslova i prinošenje žrtava kod njihovih kaburova. Ova vrsta širka se odavno uvukla među muslimane, tako da je i danas prisutna među muslimanskim masama, koje je šejtan zaveo, poput Nuhovog naroda, pa su i pored jasne upute od Allaha, dž.š., skrenuli sa pravog puta, uvodeći u vjeru Islam, novotarije i posebne ibadete o kojima Allah, dž.š., nije objavio nikakav dokaz. 

 

Mnogi muslimani danas, kada se nađu u teškoj situaciji, kada ih pogodi musibet (nesreća), odlaze na kaburove nekih ljudi, koje nazivaju evlijama i njima upućuju dove; od njih traže pomoć i blagoslov, izazivajući tako srdžbu Allah, dž.š., i zapadajući u iskušenje i musibet, veći od onog koji ih je snašao, a to je iskušenje i musibet u vjeri. Takvi svoje postupke i svoj širk pravdaju ljubavlju prema dobrim ljudima, što je čista laž i još jedna spletka šejtanova, jer ljubav prema dobrim ljudima mora biti u okviru Kur'ana i Sunneta, a to podrazumijeva upoznavanje sa njihovim životnim djelom i slijeđenje njihovog primjera, ako su bili istinski sljedbenici Kur'ana i Sunneta. 

 

Rekao je šejhul-Islam Ibn Tejmije: "Svaki čovjek koji pretjeruje u pogledu Poslanika ili dobrih ljudi, i pripiše im neka od svojstava uluhijjeta, kao npr. da kaže: "O gospodine (i spomene ime), pomozi mi, spasi me, ti si mi dosta." i sl., počinio je veliki širk i od njega treba tražiti da se pokaje i da učini tevbu. Ako to ne učini, ubija se, jer Allah, dž.š., je slao poslanike i objavio Knjigu, da bi se obožavao samo On, Allah, i da bi se samo Allahu ibadet činio. A oni koji pored Allaha uzimaju druga božanstva, kao što je Isa, a.s., meleki, kipovi, dobri ljudi, govoreći da oni ne vjeruju da ovi stvaraju stvorenja, niti da spuštaju kišu, i daju opskrbu, već obožavaju njih ili njihove kaburove ili kipove da bi ih približili Allahu dž.š. (Prijevod značenja - Ez-Zumer, 3.) i da bi bili njihovi zagovornici kod Allaha (Prijevod značenja - Junus, 18.), neka znaju da je Allah, dž.š., poslao poslanike da zabrane ljudima da dozivaju, upućuju dove, traže pomoć i čine bilo kakav ibadet bilo kome drugom osim Allahu, dž.š. 

 

Pripremljeno po knjizi "El-iršad ila sahihul-itihad ve redd ala eh'liš-širki vel-ilhad", od dr. Saliha ibn Fevzana.

 

Pripremio: Nasuf Abdusamed Bušatlić