Greška u vjerovanju - Pretjerivanje u ljubavi prema Poslaniku

Kaže Allah, subhanehu ve teala: “ O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju…” (En-Nisa’, 171) 

 

Zastranjivanje, “el-guluww”, je pretjerivanje u veličanju (neke osobe) bilo govorom ili ubjeđenjem, tj. “Ne uzdižite stvorenje iznad stepena kojeg mu je Uzvišeni Allah dodijelio”. 

 

Iako su riječi iz gore citiranog ajeta, upućene kršćanima i židovima (Ehlu Kitab), one su upozorenje i za muslimanski ummet, da ne čine s Poslanikom -sallallahu alejhi ve selleme- kao što su to kršćani učinili sa Isaom –alejhi selam- i njegovom majkom Merjemom, i kao što su to židovi učinili s Uzejrom. 

 

Prenosi se od Omera ibn El-Hataba -radijallahu anhu- da je rekao: "Čuo sam Poslanika -sallallahu alejhi we selleme- da kaže: 'Ne veličajte me kao što kršćani veličaju Merjemina sina, ja sam samo Allahov rob stoga recite: "Allahov rob i poslanik." (Buhari) 

 

Takođe se prenosi od Omera –radijallahu anhu- da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we selleme: ‘Čuvajte se pretjerivanja u vjeri! Zaista su oni koji su bili prije vas uništeni zbog toga što su pretjerivali u vjeri.” (Ahmed, Nesai, Ibn Madžeh, Medžmuatu-t-tewhidi en-Nedždijeh, str.90) 

 

Kaže Uzvišeni Allah: “Reci: ‘Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!” (El-Kehf, 110)

 

Kaže šejh Abdurrahman ibn Sa’di -rahimehullahu teala- da gornje rikeči zapravo znače: “O Muhammede, reci nevjernicima i drugima: ‘Ja sam čovjek kao i vi’; tj. Nisam božanstvo, niti posjedujem udio u vlasti, niti imam znanje o nepoznatom, niti su kod mene Allahove riznice, ja sam čovjek kao i vi, jedan od robova moga Gospodara. ‘Meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog’; tj. Data mi je prednost nad vama s Objavom od Onoga koji vas obavještava da je vaš Bog – jedan Bog; tj. On nema sudruga, niti je iko dostojan, mimo Njega, da mu se uputi koliko trun ibadeta. Ja vas pozivam da činite djela koja će vas približiti Njemu, i s kojim ćete zadobiti Njegovu nagradu, a sačuvati se Njegove kazne”. (Tejsiru-l-Kerimi-r-Rahman, 5/87) 

 

Kaze šejhu-l-islam ibn Tejmijje, rahmetullahi alejhi: “Što se tiče približavanja Allahu, subhanehu ve teala, i traženja Njegove milosti i naklonosti posredstvom Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, za vrijeme njegova života ili poslije smrti, je poput zakletve Muhammedom, sallallahu alejhi we selleme, ili drugim poslanicima, ili poput traženja pomoći od njih lično. Sve ovo nije bilo poznato kod ashaba i tabiina.” (El-Fetawa, 1/318) 

 

Upitan je šejh Bin Baz, rahmetullahi alejhi: “Da li je čovjek, na bilo kojem dijelu Zemlje bio, počinio širk ukoliko kaže: ‘O Muhammede! O Allahov Poslaniče!’ Dozivajući ga?” 

 

Odgovorio je šejh, rahmetullahi alejhi: “Pojasnio je Uzvišeni Allah u Svojoj Plemenitoj Knjizi jezikom Poslanika -sallallahu alejhi ve selleme- da samo On Uzvišeni ima pravo da mu se ibadet čini, a dova je ibadet. Pa ukoliko neko od ljudi u bilo kojem predjelu Zemlje kaže: ‘O Allahov Poslaniče! O Vjerovjesniče! O Muhammede! Opskrbi me. Otklini mi nedaću. Pomozi mi. Izliječi me’. Ili: ‘Pomozi svoj ummet. Izliječi rane muslimana. Uputi zalutale’. Ili nešto slično ovome, pridodao je Uzvišenom Allahu sudruga u ibadetu (tj. učinio je širk). Isti propis važi za sve one koji postupe na sličan način s bilo kojim poslanikom, ili melekom, ili s nekim od Allahovih štićenika, dobrih, pobožnih robova, ili s nekim od džina, ili kipova, ili s bilo kojim stvorenjem zbog riječi Uzvišenog: 

 

“Džinnove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju.” (Prijevod značenja 56. ajeta sure Ez-Zarijat) 

 

“O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio i vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali.” (Prijevod značenja 21. ajeta sure El-Bekare) 

 

“Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo!” (Prijevod značenja 4. ajeta sure El-Fatiha) 

 

“Klanjajte se zato Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko.” (Prijevod značenja 14. ajeta sure El-Mu’min) 

 

“Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se mole – ući ce, sigurno, u džehennem poniženi.” (Prijevod značenja 60. ajeta sure El-Mu’min) 

 

Allah -subhanehu ve teala- je ovdje dovu nazvao ibadetom i obavijestio nas da svaki onaj koji iz oholosti neće da Mu se klanja, ući ce u džehennem ponižen. 

 

Prenosi se u Sahihu Muslima od Džabira –radijallahu anhu- da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi we selleme: “Ko susretne Allaha ne pripisujući Mu druga, ući će u džennet; a ko Ga susretne i bude Mu pripisivao druga, ući će u vatru”. 

 

Takođe se prenosi u Sahihu Muslima od Tarika el-Ešdžei’a, radijallahu anhu, da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: “Ko bude obožavao samo Allaha, zaniječući pri tome sva božanstva koja se mimo Njega obožavaju, njegov imetak i krv su zabranjeni, a njegov obračun je kod Uzvišenog Allaha”. 

 

U Sahihu Buharije i Muslima se prenosi od Ibn Mes’uda da je rekao: “Rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, koji je to najveći grijeh?’ Rekao je: ‘Da pripišeš Allahu druga, a On te je stvorio…” 

 

Hadisi koji govore o ovome su mnogobrojni, i nema sumnje da svi oni koji traže pomoći od Poslanika, sallallahu alejhi we selleme, ili nekoga drugog od Allahovih štićenika, vjerovjesnika, meleka, džinna, čineći to iz ubjeđenja da oni čuju njihove dove, izvršavaju njihove potrebe, poznaju njihova stanja, upadaju u jednu od vrsta velikog širka. To zbog toga što nepoznato, gajb, poznaje samo Allah -dželle ša’nuhu- i što mrtvi prestaju sa svojim djelima rastavljajući se s dunjalukom, svejedno bili poslanici ili neko drugi. Meleki i džinni su za nas nevidljivi. Zaposleni su svojim poslovima. Na nama je da od Allahovog prava ništa ne upućujemo drugima prizivajući ih zajedno s Allahom, jer nam je Uzvišeni Allah naredio da obožavamo samo Njega i obavjestio nas je da je ljude i džinne stvorio samo zbog toga. Svi oni koji se obožavaju mimo Uzvišenog nisu u stanju da ispune bilo kakvu ljudsku potrebu. Ne mogu izliječiti bolesne niti poznaju ono što je u ljudskim dušama. To je u stanju samo Uzvišeni Allah.” ( Medžmu’-l-fetawa, 2/388 ) 

 

Kaze šejh Ibn-l-Usejmin, rahmetullahi alejhi: “U traženju Allahove naklonosti i blizine putem Poslanika, sallallahu alejhi we selleme, postoje tri načina: 

 

Prvi je vjerovanjem u Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, i slijeđenjem samo njega. I ovo se mora činiti i prije i poslije njegove smrti. 

 

Drugi je traženjem od Poslanika, sallallahu alejhi we selleme, da čini dovu Allahu, subhanehu ve teala, za nas. Ovo je bilo dozvoljeno samo za vrijeme njegovog života, jer poslije smrti on to nije u stanju. 

 

Treći je traženje Allahove blizine pomoću Poslanikovog položaja i mjesta kod Uzvišenog. Ovo nije bilo dozvoljeno ni za vrijeme Poslanikovog, sallallahu alejhi ve selleme, života niti je dozvoljeno poslije njegove smrti.” 

 

Postavljeno je pitanje Stalnoj komisiji za fetve (Kraljevina Saudijska Arabija) : “Da li je prizivanje Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, u svakoj situaciji i traženje pomoći od njega u teškoćama i nevoljama, svejedno bilo to pokraj ili daleko oa njegovog kabura, širk, pripisivanje Uzvišenom Allahu druga?” 

 

Odgovor: “Upućivanje dove Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, prizivanje i traženje pomoći od njega u teškoćama i nevoljama je veliki širk koji izvodi iz vjere, svejedno da li to bilo pokraj njegovog kabura ili ne, poput riječi: ‘O Allahov Poslaniče izliječi me! Otkloni od mene nevolje!” 

 

Jer kaže Uzvišeni Allah: “Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!” (Prijevod značenja 18. ajeta sure El-Džinn) 

 

Kaže Uzvišeni: “A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici ono što žele neće postići.” (Prijevod značenja 117. ajeta sure El-Mu’minun) 

 

Kaže Allah, subhanehu ve teala: “To vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, carstvo je Njegovo! A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju ništa. Ako im se molite, ne čuju vašu molbu, a da i čuju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu će poreći da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te neće obavijestiti kao Onaj koji zna.” (Prijevod značenja 13. i 14. ajeta sure Fatir) 

 

Islamski Univerzitet u Medini - UHUD br 6.

________________________________