Ljubav i mržnja u ime Allaha - šejh Salih Fevzan

Preveo i prilagodio: Sanel Ramić - Fakultet Dawe i Usul-Dina, Islamski Univerzitet, Medina

Ljubav i mržnja u ime Allaha

Šejh Salih Fevzan (Član Stalne komisije za naučna istraživanja i izdavanje fetvi u S. Arabiji )

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, nek je selam i salavat na poslijednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji je pečat svim vjerovjesnicima, na njegovu porodicu i ashabe, i sve one koji ga budu slijedili do Sudnjega dana, a zatim: Ova akaidska tema, o kojoj ćemo govoriti je, bez sumnje, jako značajna i važna, ali se mnogo ljudi odnosi nehajno prema njoj. To je ljubav u ime Allaha i mržnja u ime Allaha (El-Vela'u vel-Bera'u).

Najčvršća stega imana je ljubav u ime Allaha i mržnja u ime Allaha, kako je došlo u hadisu. Šta znači ljubav u ime Allaha, i šta su njeni znakovi? Zašto je Allah zabranio uzimanje za prijatelje naše i Njegove neprijatelje? Da li će ljubav i mržnja biti radi neke dunjalučke koristi? Kako novotarija postaje omražena kod Allaha i Njegova Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem? Na ova i još neka pitanja pokušat ćemo da odgovorimo u toku ovog izlaganja. Molimo Allaha da učini naša djela iskrenim u Njegovo ime, da nam podari da se okoristimo mi i drugi muslimani! Amin!...

PRVO : LJUBAV U IME ALLAHA " 1. ZNAČENJE "EL-VELA

'U Ono što se misli pod "El-Vela'u" je povezivanje i zbližavanje muslimanskih srca, njihovih veza, njihova međusobna ljubav u ime Allaha, kao i njihovo međusobno potpomaganje i saradnja. Rekao je Allah, subhanehu ve te'ala: " Ova vaša vjera - jedina je prava vjera, a Ja sam - vaš Gospodar, zato se samo Meni klanjajte! " (Prijevod značenja, Al-Anbijā', 21.)

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: " Primjer vjernika u njihovoj međusobnoj ljubavi i samilosti je kao primjer tijela, ako oboli jedan organ, ostatak tijela obuzme groznica i nesanica." (Buharija i Muslim) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: " Vjernici su među sobom poput čvrste građevine, čiji se dijelovi međusobno podupiru!''. " (Buharija i Muslim) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Niko od vas neće dostići potpuno vjerovanje, sve dok ne bude želio i volio svome bratu o¬no što želi i voli samome sebi. " (Buharija i Muslim) "El-Vela'u" je bliskost i zbližavanje srca sljedbenika Islama, i to je osnova "El-Vela' ", makar njihova tijela bila daleko jedna od drugih. Vjernici se međusobno vole, makar jedni bili na istoku, drugi na zapadu, makar njihova vremena bila različita, onaj koji je prije voli onoga koji je poslije njega došao, i obrnuto. Allah, 'azze ve džell, kaže: "Oni koji poslije njih dolaze - govore: 'Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!' " (Prijevod značenja, Al-Ḥašr, 10.)

Iman je taj koji povezuje mu'minska srca onih prije i oni koji poslije dolaze, sve do Sudnjeg dana, ma gdje da se nalaze, jer su oni braća, poput zgrade, jedan drugog podupire. Ovo su svojstva vijernika, koje je Allah, subhanehu ve te'ala, opisao u Kur'anu. "A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. - Allah je doista silan i mudar." (Prijevod značenja, At-Tawba , 71.) Allah je pojasnio u ovom ajetu osobine vjernika, koje se razlikuju od osobina munafika, opisujući vjernike da su jedni drugima prijatelji. Riječ koja je došla u ajetu "evlija" je od riječi "el-velaje" što znači ljubav, međusobno potpomaganje i zajednička riječ.

2. ZNAKOVI MEĐUSOBNE LJUBAVI MEĐU MUSLIMANIMA

Znakovi ljubavi su:

a) Međusobno posjećivanje (zijareti) Zaista je od znakova ljubavi u ime Allaha i međusobno bratsko posjećivanje, kako je došlo u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji bilježi Muslim, da je jedan čovjek posjetio svog ahbaba u drugom mjestu, pa mu je Allah poslao Meleka ( u liku čovjeka), koji ga upita: "Gdje si pošao?" "Idem u zijaret ahbabu u ovom mjestu." Melek reče: " Da li to radiš radi neke usluge koju mu želiš uzvratiti?" Čovjek odgovori: "Ne, već to radim iz ljubavi u ime Allaha prema njemu." Melek mu na to reče: "Ja sam Allahov izaslanik tebi, kako bih te obavijestio da te je Allah zavolio radi tvoje ljubavi prema tom čovjeku. "

b) Druženja sa vjernicima Od znakova ljubavi je druženje sa vjernicima, posjećivanje njihovih skupova, jer su oni džemat muslimana, kroz koji se ogleda jedinstvo muslimana. Allah, tebareke ve te'ala, kaže: "Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i naveče u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti ." (Prijevod značenja , Al-Kahf, 28.)

c) Naređivanje na dobro i zabranjivanje zla Ono što proizilazi iz ove ljubavi je naređivanje na dobro i zabranjivanje lošeg. Musliman je taj koji ukazuje svome bratu na svaki hajr, jer je u tome velika korist, bilo da se radi o trenutnoj, ili onoj koja će doći, kao što zabranjuje loše postupke koji su u suprotnosti sa Kur'anom i Sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allah, subhanehu ve te'ala, opisujući vjernike, kaže: "…traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. - Allah je doista silan i mudar." (Prijevod značenja , At-Tawba, 71.) Ovo su znakovi imana, i ljubavi u ime Allaha.

DRUGO : MRŽNJA U IME ALLAHA I NJENI ZNAKOVI

1. ZABRANA PRIJATELJOVANJA SA JEVREJIMA I KRŠĆANIMA

Allah je naredio vjernicima da uzimaju za prijatelje samo vjernike, kao što im je zabranio da uzimaju Njegove neprijatelje za prijatelje. Allah, 'azze ve džell, kaže: "O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i Kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine." ( Prijevod značenja, Al-Mā'ida, 51.) Allah je zabranio prijateljovanje sa Jevrejima i kršćanima, a to obuhvata: osjećaj ljubavi u srcu prema njima, njihovo potpomaganje protiv vjernika, zalaganje za njih i pravdanje onoga na čemu su, odavanje priznanja njima i pohvala, diviti im se... Sve ovo spada pod prijateljovanje s njima. Onaj ko ih voli iz srca, takav već prijateljuje s njima, takav je od njih.

Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: "A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati." (Prijevod značenja, Al-Mā'ida, 51.) "Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. " "Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike - pa, Allahova strana će svakako pobijediti. " (Prijevod značenja, Al-Mā'ida, 55.,56.) "O vjernici, ako ste pošli da se na putu Mome borite i da naklonost Moju steknete, s Mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte i ljubav im ne poklanjajte - oni poriču Istinu koja vam dolazi i izgone Poslanika i vas samo zato što u Allaha, Gospodara vašeg, vjerujete. Vi im krišom ljubav poklanjate, a Ja znam i ono što tajite i ono što javno činite. Onaj od vas koji to bude činio s pravog puta je skrenuo." (Prijevod značenja, Al-Mumtaḥina, 1.)

2. ZABRANA PRIJATELJOVANJA SA ALLAHOVIM NEPRIJATELJIMA, MAKAR BILI NAJBLIŽI ROD

Allah, tebareke ve te'ala, zabranjuje vjernicima prijateljovanje sa njegovim neprijateljima, makar oni bili od uže familije. Kaže Allah: "Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio, i On će ih uvesti u Džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, da u njima vječno ostanu. Allah je njima zadovoljan, a i oni će biti zadovoljni Njime. Oni su na Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani će sigurno uspjeti."( Prijevod značenja, Al-Muğādala, 22.) Vjernik mrzi Allahove neprijatelje, jer je on Allahov štićenik, makar oni bili i najbliži rod od očeva, sinova, braće.

Allah nam navodi primjer Ibrahima, alejhi selam, kada se odrekao svoga oca, kako bi nam bio uzor, pa kaže: "Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: "Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali!", - ali nisu riječi Ibrahimove ocu svome; "Ja ću se moliti da ti oprosti, ali te ne mogu od Allaha odbraniti." - Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti." ( Prijevod značenja , Al-Mumtaḥina, 4.) Na drugom mjestu Uzvišeni kaže: "Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti. " "A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i obazriv." ( Prijevod značenja, At-Tawba, 113.-114.)

Allah navodi slučaj Ibrahima u suri Merjem, kada je pozvao svoga oca da obožava Allaha, da se kloni kumira i kipova, međutim kada je Ibrahim uvidio da njegov otac ne želi da se odrekne kipova i da je ustrajan u njihovom obožavanju kazao je : "I napustiću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjaću se Gospodaru svome; nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru mome."( Prijevod značenja, Merjem, 48.) Ibrahim je napustio njih i kipove koje obožavaju, i ovako treba da postupe nosioci imana u Allaha, istinski vjernici. Treba da vole vjernike u ime Allaha, makar oni bili daleko od bilo kakve rodbinske veze, ili mjesta i vremena. Da budu istinska braća, koju povezuje nit imana, u bilo kom vremenu i prostoru, na ovakvoj jasnoj akidi. Mu'min je neprijatelj nevjerniku, jer je taj neprijatelj Allahu, makar mu bio najbliži rod, i tako će biti sve dok je on neprijatelj Allahu, subhanehu ve te'ala. Allah, 'azze ve džell, kaže: "Nevjernici jedni druge nasljeđuju. Ne postupite li tako, nastaće smutnja na Zemlji i nered veliki." (Prijevod značenja, Al-Anfāl, 73.) Riječi "إِلَّا تَفْعَلُوه ُ " ( ne postupite li tako) ,tj. ako ne uzmete vjernike za prijatelje, a nevjernike za neprijatelje, nastaće velika fitna i smutnja na Zemlji, što bi značilo da bi istinu prekrila laž. Kada se nevjernici izmješaju sa vjernicima dolazi do velike smutnje u akidi, kao što vjernik biva pod uticajem nevjerničke akide koja ostavlja traga na njega. Ova fitna, smutnja i nered, nastaje kada nestane razlike između vjernika i nevjernika, kada se jedni s drugim izmiješaju. Zbog toga ljubav i mržnja bivaju radi imana i kufra, ne zbog nečeg drugog.

TREĆE : LJUBAV I MRŽNJA NE BIVAJU ZBOG OVOSVJETSKIH DOBARA

Insan se ne voli zbog neke dunjalučke koristi, bez obraćanja pažnje na stanje njegove vjere, niti se mrzi i prezire zbog dunjaluka. Treba da se prezire zbog njegove nepokornosti Stvoritelju, tebareke ve te'ala, jer je, u protivnom, to obilježelje munafika (licemjera). Ljubav radi dunjalučkih interesa je dokaz slabosti imana. Zbog toga je kazao Abdullah ibn Abas, radijallahu 'anhuma: "Počelo je bivati bratsvo na osnovama dunjaluka , a to neće ništa koristiti." Što znači da ovakva veza ne koristi kod Allaha, 'azze ve džell, već naprotiv, nanosi veliku štetu. Zato nije dozvoljeno muslimanu da mrzi svoga brata u vjeri, ako između njih nastane neki spor, ili pogrešno razumijevanje. Nije dozvoljeno mrziti svoga brata, niti ga izbjegavati zbog toga. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: " Nije dozvoljeno muslimanu da izbjegava svoga brata više od tri dana." (Buharija) Razilaženje postoji , i ono se treba popraviti, vraćajući se Allahovim propisima da nam presude, ali i pored toga, ostaje imanska ljubav u srcu, koju ne treba da poremeti pohlepa za dunjalukom.

ČETVRTO : LJUBAV PREMA ALLAHU I NJEGOVOM POSLANIKU NE POSTIŽE SE INOVACIJAMA U VJERI

Ima onih koji se pozivaju da vole Allaha, tebareke ve te'ala, i njegovog Poslanika, sallallaju alejhi ve sellem, a u isto vrijeme rade razne novotarije, govoreći da je to iz ljubavi prema Poslaniku . Proslavlja rođenje Poslanika (Mevlud), koji je novotarija u vjeri, govoreći da je iz ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a da onaj koji ne proslavlja Mevlud, ne voli Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je očita greška, čak neprijateljstvo prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: "Ko uradi kakvo djelo, koje nije u skladu sa onim na čemu smo mi, takvo se djelo odbacuje. " (Muslim) Ovakav čini novotariju i govori da je to iz ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a to nije ništa drugo do neprijateljstvo i mržnja prema Allahu i Poslaniku. Takav da voli Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, slijedio bi ga, ostavio bi novotarije i krivovjerje, jer je Poslanik to zabranio. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: " Čuvajte se novina u vjeri, svaka novina je novotarija, a svaka novotarija je zabluda. " (Ebu Davud, Trimzi) Također ima onih koji tvrde da vole Allahove evlije, uzimajući ih za božanstva pored Allaha, time što im prinose žrtvu, tavafe oko njihovih kaburova, njima ze zavjetuju, traže od njih berićet i dr.,a govori : " Ja volim Allahove evlije." Zar je ovo ljubav prema Allahovim evlijama!? Njemu ćemo kazati da laže i da to što čini nije ništa drugo do mržnja i neprijateljstvo prema Allahovim evlijama, jer Allahove evlije nisu zadovljne sa tim što čini. Onaj ko je zadovoljan s tim, i druge poziva tome, takav je od Allahovih neprijatelja, a nikako od Allahovih evlija. Prave Allahove evlije se odriču takvih, kao što nas Allah obavještava u Kur'anu: "Kada ljudi budu sabrani, oni će im biti neprijatelji i poreći će da su im se klanjali." (Prijevod značenja, Al-Aḥqâf, 6.)‌ "A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: "Zar su se ovi vama klanjali?" "oni će odgovoriti: "Hvaljen neka si, Ti si Gospodar naš, između nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se džinnovima pokoravali i većina njih je vjerovala u njih." (Prijevod značenja, Saba, 40.-41.)

PETO : ZNAK LJUBAVI PREMA ALLAHU I NJENI PLODOVI

Kada su Jevreji počeli tvrditi da vole Allaha, subhanehu ve te'ala, Allah ih je iskušao ajetima: "Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" - a Allah prašta i samilostan je." "Reci: "Pokoravajte se Allahu i Poslaniku!" A ako oni glave okrenu - pa, Allah, zaista, ne voli nevjernike." (Prijevod značenja, Āli'Imrān, 31.- 32.) Znak Allahove ljubavi je slijeđenje Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a znak Allahove mržnje je neslijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je jasna razlika, kako kaže Allah: "Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" - a Allah prašta i samilostan je." Allah je spomenuo znak ljubavi prema Allahu i njen plod. Njen znak je slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a plod je sadržan u riječima: " i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" - a Allah prašta i samilostan je." Zatim je Allah spomenuo znak njegove srdžbe prema robu , u riječima: " A ako oni glave okrenu", tj. od pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, to je znak mržnje prema Allahu i Njegovom Poslaniku . "Pa, Allah, zaista, ne voli nevjernike." Ljubav i mržnja u ime Allaha nije ono što se priziva, ona je stvarnost koja treba imati znak, i jasan dokaz. Molim Allaha, 'azze ve džell, da nas učini od onih koji se vole u ime Allaha, koji se obilaze u Njegovo ime, koje će Allah sakupiti na Sudnjem danu u Njegovom hladu, kada drugog hlada, osim Njegovog, neće biti! Amin!

Izvor: “Muhadaratun fil -‘aqideti wed-da’wa” 

____________________________________________________

Komentar poslanice „ Blagodat islama “ od Muhammeda b. Abdul-Vehhaba

Pripremio Hajruddin Tahir Ahmetović prof.

Poslanica "Blagodat islama" jedno je od izuzetno vrijednih djela istaknutog učenjaka Muhammed b. Abdul-Vehhaba, rahmetullahi te'ala alejh. U njoj autor govori o blagodatima vjere islama, kao i izuzetno bitnim stvarima vezanim za islam, poput činjenice da Uzvišeni Allah ne prima drugu vjeru osim islama. Ovu poslanicu autor je podijelio na nekoliko poglavlja i u svakom poglavlju spomenuo tekstove iz Kur'ana i Sunneta kojima dokazuje navedeno u poglavlju. Sve to čini na izuzetno zanimljiv naučni metod što govori o njegovom dobrom poznavanju i razumijevanju vjere.

Zbog izuzetne važnosti ove poslanice odlučili smo, da je, u nekoliko narednih tekstova, kratko prokomentarišemo spominjući predanja i izjave eminentnih islamskih učenjaka. Allaha Uzvišenog molimo za pomoć i podršku.

 Uzvišeni Allah kaže: "... Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera ..." (Prijevod značenja El-Maida, 3.)

- Poznati mufessir, komentator Kur'ana, Ibnu-Kesir, rahmetullahi te'ala alejh, kaže u svome Tefsiru:

"Riječi Uzvišenog: 'Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.'

Ovo je najveća blagodat Uzvišenog Allaha prema ovome ummetu, kada im je vjeru učinio savršenom i potpunom tako da nemaju potrebe za drugom vjerom, niti za nekim drugim vjerovjesnikom pored svoga (Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem), jer ga je Uzvišeni Allah učinio pečatom vjerovjesnika i poslao ga svim ljudima i džinima, pa je dozvoljeno samo ono što je On dozvolio, a zabranjeno je ono što je On zabranio i nema nikakve vjerske stvari, a da je On nije uzakonio.

Sve ono što je saopćio sušta je istina u kojoj nema nikakve laži niti nedosljednosti, kao što i kaže Uzvišeni: 'Riječi tvoga Gospodara vrhunac su istine i pravde', tj. vrhunac istine u saopćavanju i vrhunac pravde u imperativima i zabranama. Pa kada im je usavršio vjeru, blagodat je bila potpuna.

Poradi ovoga Uzvišeni kaže: 'Danas sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera', tj. budite vi zadovoljni sa njime za sebe, jer je to vjera s kojom je zadovoljan Allah, s kojom je poslao najboljeg od časnih poslanika, preko kojeg je poslao Najslavniju knjigu.

Poslije ovoga ajeta vjernici muslimani neće imati nikada potrebu za nekakvim dodavanjem, jer je Uzvišeni Allah već učinio islam savršenom vjerom i neće ga nikada okrnjiti i zadovoljan je s njim, pa ga neće nikada odbaciti. Ovaj ajet je objavljen  na Dan Arefata. Poslije njega nije objavljeno nešto što je dozvoljeno ili je zabranjeno, a Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, poslije Arefata preselio je na ahiret nakon  osamdeset i jednog dana.

Prenosi imam Ahmed od Tarika b. Šihaba da je neki jevrej došao do Omera b. El-Hattaba, radijallahu 'anh, i rekao: 'Zapovjedniče pravovjernih, vi, uistinu, imate jedan ajet u vašoj knjizi - koji da je nama jevrejima objavljen - mi bismo uzeli dan njegove objave za praznik.' On je upitao: 'A koji ajet?' Odgovorio je: 'Riječi Uzvišenoga: -Sad sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio.-  Tada Omer, radijallahu 'anh, reče: 'Tako mi Allaha, ja znam dan u kojemu je objavljen Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, a i sahat u kojemu je objavljen Allahovom poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem. Bilo je to u predvečerje na Arefatu i to u petak.'
 Prenose ga El-Buhari, Muslim, Et-Tirmizi i En-Nesai. O ovome su preneseni mutevatir hadisi u čiju vjerodostojnost nema nikakve sumnje, a Allah najbolje zna."

Istaknuti učenjak Abdurrahman b. Es-Sa'di kaže: "Riječi Uzvišenog: 'Danas sam vam vašu vjeru upotpunio', tj. upotpunio je Uzvišeni vjeru islam Svojom potpunom pomoći, upotpunjavanjem obreda i javnih i tajnih, upotpunjavanjem temelja ove vjere i njenih ogranaka. Zbog toga su Kur'an i Sunnet dovoljni kada su u pitanju propisi vjere, njeni temelji i ogranci. Svaki onaj koji otežava vjeru (i sebi i drugima) misli da su ljudi, kako bi se upoznali sa svojim ispravnim vjerovanjem, potrebni drugih znanosti mimo Kur'ana i Sunneta, poput ilmul-kelama i sl.

Takav čovjek je veliki neznalica i propalica, kakvo je i ono u šta poziva. Uistinu, najveće nasilje i najveći stepen neznanja o Allahu i Njegovom Poslaniku jeste smatranje da vjera nije upotpunjena i da ne može biti upotpunjena osim onim čemu on poziva i šta propagira.

Riječi Uzvišenog: 'i blagodat Svoju prema vama upotpunio', tj. Svoje i javne, vidljive i tajne, skrivene blagodati.

Riječi Uzvišenog: 'i zadovoljan sam da vam islam bude vjera', tj. odabrao sam za vas islam i zadovoljan sam da vam on bude vjera, pa pridržavajte ga se zahvaljujući svome Gospodaru. Zahvaljujte Onome Koji vas je počastio najboljom, najčasnijom i najpotpunijom vjerom." (Tejsir El-Kerimi Er-Rahmani, 230.)

Uzvišeni Allah kaže:

 

âقُلْ يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنْ كُنْتُمْ فِي شَكٍّ مِنْ دِينِي فَلا أَعْبُدُ الَّذِينَ تَعْبُدُونَ مِنْ دُونِ اللَّهِ وَلَكِنْ أَعْبُدُ اللَّهَ الَّذِي

 يَتَوَفَّاكُمْá

"Reci: 'O ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost moje vjere, - pa, ja se neću klanjati onima kojima se, mimo Allaha, vi klanjate, već ću se klanjati Allahu, koji će vam duše uzeti ..." (Prijevod značenja Junus, 104.)

- Ibnu-Kesir, rahmetullahi te'ala alejh, kaže: "Allah Uzvišeni govori Svome poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Reci: -O ljudi, ako sumnjate u ovu vjeru, koju sam vam donio od Allaha, znajte da ja neću obožavati one koje vi, pored Allaha, obožavate, nego ću obožavati Jedinog Allaha, Koji nema druga i Koji će vam život uzeti, kao što vam ga je i dao i Kome ćete se ponovo vratiti. Ja neću obožavati pored Allaha ono što vi obožavate. Pa pozovite ta vaša božanstva neka mi naude. A sigurno mi ne mogu niti nauditi niti koristi donijeti!-'"

Abdurrahman b. Es-Sa'di kaže: "Uzvišeni Allah kaže Svome vjerovjesniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, najodabranijem poslaniku, vođi bogobojaznih, onome koji je najviše robovao svome Gospodaru, da kaže ljudima: 'O ljudi, ako vi sumnjate u ispravnost moje vjere, tj. ako ste u nedoumici, pa uistinu, ja nisam, ja ne sumnjam u svoju vjeru. Naprotiv, znam i ubijeđen sam da je moja vjera istina i da je ono čemu vi pozivate mimo Allaha ništavno. Ja o tome posjedujem jasne i očevidne dokaze.' Zbog toga dalje Uzvišeni Allah i kaže obavještavajući nas o riječima Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'pa, ja se neću klanjati onima kojima se, mimo Allaha, vi klanjate' od lažnih božanstava, kipova i sličnog, jer ona niti stvaraju, niti opskrbljuju, niti uređuju bilo šta od postojećih stvari. Uistinu su ona samo stvorenja potčinjena drugima. Ne posjeduju ništa na osnovu čega bi zaslužili da im se upućuje ibadet.

Riječi Uzvišenog: 'već ću se klanjati Allahu, koji će vam duše uzeti' tj. klanjat ću se Allahu, Onome Koji vas je stvorio i Koji će vas usmrtiti a zatim oživjeti kako bi vas obračunao za vaša djela i On zaslužuje da bude obožavan, da Mu se klanja i pada na sedždu." (Tejsir El-Kerimi Er-Rahmani, 420.)

Uzvišeni Allah kaže:

 âيَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَآمِنُوا بِرَسُولِهِ يُؤْتِكُمْ كِفْلَيْنِ مِنْ رَحْمَتِهِ وَيَجْعَلْ لَكُمْ نُوراً تَمْشُونَ بِهِ وَيَغْفِرْ لَكُمْ وَاللَّهُ غَفُورٌ رَحِيمٌá  

"O vi koji vjerujete, - Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostit će vam – jer Allah prašta, i samilostan je." (Prijevod značenja El-Hadid, 28.)

 - Ibnu-Kesir, rahmetullahi te'ala alejh, povodom ovog ajeta spominje sljedeće u svome Tefsiru: "Seid b. Džubejr, rahmetullahi 'alejh, kaže: 'Nakon što su se obradovale ehli-kitabije da će dobiti dvostruku nagradu (kako je spomenuto u 54. ajetu sure El-Kasas), Allah, subhanehu ve te'ala, objavljuje ajet vezan za ovaj ummet: -O vi koji vjerujete - Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati-' tj. sve će biti duplo. '...od Svoje milosti',  i dodaje im: '...i dat će vam svjetlo pomoću koga ćete ići', tj. uputu pomoću koje ćete izići iz sljepila i neznanja. '...i oprostit će vam'.-

Odlikovanje će biti svjetlo i oprost. Ovako navodi Ibnu-Džerir. Ovaj je ajet kao i riječi Uzvišenog: 'O vjernici, ako se budete Allaha bojali, On će vam sposobnost darovati, pa ćete istinu od neistine moći rastaviti i preko ružnih postupaka vaših će prijeći i oprostit će vam, a Allahova je dobrota neizmjerna.' (Prijevod značenja El-Enfal, 29.)"

 

* U Sahihu se navodi od Ibn-Omera, radijallahu te'ala anhuma, koji kaže da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Vaš je primjer i primjer ehlu kitabija kao primjer čovjeka koji koristi radnike, pa kaže: 'Ko će mi raditi od sabaha do podne za kirat?' 'Zašto ne' - rekoše jevreji. Zatim upita: 'Ko će mi raditi od podne do ikindije za kirat i kirat?' 'Zašto ne' - rekoše kršćani. Zatim upita: 'Ko će mi raditi od ikindije do akšama za po dva kirata? Pa da, vi ćete to raditi.' Nakon toga su se kršćani i jevreji razljutili, pa rekoše: 'Mi više radimo, a manje nam je dato.' On reče: 'Da li sam vam učinio nepravdu, uskratio nešto od plaće?' Oni rekoše: 'Ne', a onda on reče: 'To je moja dobra volja i mogu dati koliko ja hoću.' (Buharija, 2268.) 

* Hafiz Ibn Hadžer, rahmetullahi te'ala alejh, kaže: "Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: ('Vaš je primjer i primjer ehlu kitabija') – ovdje se pod ehlu kitabijama misli na židove i kršćane.

('kao primjer čovjeka') – tj. primjer vas zajedno s poslanikom i primjer ehlu kitabija s njihovim poslanicima sličan je primjeru čovjeka koji je unajmio ljude za određeni posao. Dakle, oni koji se porede su narodi sa svojim poslanicima. Njihov primjer je primjer unajmljenih ljudi i čovjeka, gazde, koji ih je unajmio za određeni posao...

('za kirat') – Kirat je u osnovi pola danika a danik je šestina dirhema.

('To je moja dobra volja i mogu dati koliko ja hoću') – ovo je dokaz sljedbenika sunneta da je sevab i nagrada od Uzvišenog Allaha iz Njegovog, subhanehu ve te'ala, dobročinstva." (Fethul-Bari, 4/562; skraćeno)

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, naveo je ovaj primjer kako bi pojasnio da je ovaj, njegov ummet, od zadnjih naroda na dunjaluku. Došli su zadnji, malo radili ali mnogo zaradili. Prethodnim narodima Allah, subhanehu ve te'ala, bi za ibadete u mnogo većem životnom vijeku davao manju nagradu, dok je ovom islamskom narodu, ummetu Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, i pored kratkog životnog vijeka dao mnogo veću, dvostruku nagradu. U ovome se ogleda velika vrijednost ovog naroda nad prethodnim narodima.

* Takođe, u Sahihu se navodi od Ebu-Hurejre, radijallahu te'ala anh,  da je rekao: "Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je rekao: 'Allah je učinio da se okrenu od džume oni koji su bili prije nas, pa su židovi uzeli za praznik subotu a kršćani nedjelju. Zatim je Allah došao s nama i uputio nas na dan džume. Oni će biti iza nas na Sudnjem danu. Mi ćemo biti zadnji na dunjaluku a prvi na Sudnjem danu.'" (Muslim, 1979.)

8 Istaknuti učenjak Nevevi, rahmetullahi te'ala alejh, kaže: "Riječi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Mi ćemo biti zadnji na dunjaluku a prvi na Sudnjem danu' – znače – kao što kažu islamski učenjaci – da ćemo biti posljednji što se tiče vremena a prvi što se tiče postizanja blagodati i ulaska u Džennet, tako da će ovaj narod ući u Džennet prije svih drugih naroda."

Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nas obavještava u ovome hadisu da je Uzvišeni Allah, narode koji su bili prije nas, iskušao danom kojeg bi oni uzeli za svoj praznik. Allah, subhanehu ve te'ala, im je naredio da izaberu dan u kome će biti jedinstveni i okupljeni. Kršćani su uzeli za svoj praznik subotu i ogriješili se o nju, dok, židovi su uzeli za svoj sedmični praznik nedjelju i, kao i kršćani, ogriješili se o nju. Iz ovoga hadisa možemo uzeti dvije koristi u kojima se ogleda blagodat i vrijednost ovog islamskog naroda:

Prva: Allah, subhanehu ve te'ala, ummetu Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, nije ostavio na izbor da izaberu sebi jedan dan u sedmici za praznik, za razliku od prethodnih naroda.

Druga: U ovome hadisu je dokaz velike Allahove, subhanehu ve te'ala, blagodati i milosti po ummet Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, a ona je da se ovaj narod neće složiti na zabludi što je bio slučaj s prethodnim narodima. 

* U Sahihu se spominje ta'likan od Vjerovjesnika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da je rekao: "Allahu najdraža vjera je 'el-hanefijje' lagana vjera Ibrahima."

8 Hafiz Ibn Hadžer, rahmetullahi te'ala alejh, kaže: "Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'najdraža vjera' – tj. vjerska svojstva jer je svako vjersko svojstvo poželjno, međutim, ono koje je lagano to je najdraže Allahu, subhanehu ve te'ala ... Ili od najdražih vjera Allahu, subhanehu ve te'ala, je najdraža vjera Ibrahima. Pod vjerama ovdje se misli na prethodne vjerozakone prije nego što su zamijenjeni i dokinuti. El-hanefijje je vjera Ibrahima. El-hanif u jeziku ima značenje svakog onoga koji je na Ibrahimovoj vjeri. Ibrahim je nazvan hanifom zbog njegova okretanja od zablude prema istini. I osnova prave, istinite vjere je okretanje od zablude prema istini i lahkoća, tj. prava vjera je utemeljena na lahkoći kao što kaže Uzvišeni Allah:

 ﴿ وَمَا جَعَلَ عَلَيْكُمْ فِي الدِّينِ مِنْ حَرَجٍ مِلَّةَ أَبِيكُمْ إِبْرَاهِيمَ ﴾

'... i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima ...' (Prijevod značenja Hadždž, 78.)"

_________________________________________________________________

 

Spoznaja Allaha - Tvorca veličanstvenog

Dobro znaj razumni čovječe da je tvoj Gospodar Allah [1] koji te je stvorio iz ničega i na lijep način te odgojio "Allah", Gospodar i Tvorac svega… Razumni ljudi, vjernici u Allaha subhanehu ve te'ala,[2] Ga nisu vidjeli svojim očima, ali su vidjeli mnogobrojne nepobitne dokaze koji upućuju na Njegovo postojanje i na to da je On Tvorac i Uređivač svega što postoji, te su Ga po njima spoznali.

Od tih dokaza su sljedeći:

1. Svemir, čovjek i život, jer su to stvari koje su nastale i imaju svoj početak i kraj, te su ovisne o nekom drugom. A svaka stvar koja je nastala i ovisna o nekom drugom je stvorena, a svako stvorenje mora imati svoga stvoritelja. Taj Veliki Tvorac je Allah, a i On sam je kazao za sebe da je Tvorac i Ravnatelj svega što postoji. O tome nas Allah subhanehu ve te'ala obavještava u Svojim Knjigama koje je objavio Svojim poslanicima, a ovi su vjerno dostavili Allahovu poruku ljudima i pozvali ih vjerovanju i obožavanju samo Njega. Allah subhanehu ve te'ala kaže: "Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda se nadvisio nad Aršom; On tamom noći prekriva dan, koji ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!" A'raf 54.

Osnovno značenje ovog ajeta je da, Allah subhanehu ve te'ala obavještava sve ljude da je On njihov Gospodar koji ih je stvorio i koji je stvorio nebesa i Zemlju u šest vremenskih perioda[3] i da se nakon toga nadvisio[4] (uzdigao) nad 'Aršem (Njegovim prijestoljem), a 'Arš je iznad nebesa i iznad svih stvorenja, a ujedno i najveće stvorenje. Allah subhanehu ve te'ala je iznad 'Arša, ali i prisutan sa svim Njegovim stvorenjima, Svojim znanjem i htijenjem, i ništa Mu nije skriveno. Zatim nas Allah subhanehu ve te'ala obavještava da je učinio noć tako da svojom tminom pokriva dan i da ga pomno slijedi. Da je stvorio Sunce, Mjesec i zvijezde i sve ih pokorio tako da plove svojim određenim prostranstvima po Njegovom naređenju. Zatim nas obavještava da samo On stvara i određuje i da je samo On veličanstven i potpuno savršen u Svom biću, i u Svojim svojstvima i da samo On neprekidno daje dobro te da je samo On Gospodar svih svjetova koji ih je stvorio iz ničega, zatim ih lijepo odgojio.

Allah subhanehu ve te'ala kaže: "Među znamenjima Njegovim su noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tle pred Allahom, koji ih je stvorio, ako želite da se samo Njemu jedinom klanjate." Fussilet 37

Allah subhanehu ve te'ala nas obavještava da su od znakova koji na Njega ukazuju i: noć i dan, Sunce i Mjesec, i zabranjuje da se sedžda čini Suncu ili Mjesecu, jer su oni stvorenja kao i ostala stvorenja, a obožavati stvorenja je nelogično (neispravno), a sama sedžda je jedan vid ibadeta. Allah subhanehu ve te'ala naređuje ljudima u ovom ajetu, kao što to čini i u drugim ajetima, da sedždu čine samo Njemu, jer je On Tvorac i Ravnatelj svega, te jedino On zaslužuje da Mu se upućuje ibadet (obožavanje).

2. Sljedeći od dokaza koji ukazuju na Allaha subhanehu ve te'ala, a koji su spomenuti u Kur'anu je taj da je stvorio muškarce i žene. Postojanje ova dva različita pola ljudi je dokaz postojanja Allaha subhanehu ve te'ala.

3. Različitosti koje postoje između jezika i boja ljudi. Ne postoje dva čovjeka čiji je glas, ili boja u potpunosti isti, nego se moraju bar malo razlikovati.

4. Razlike među ljudima u materijalnom pogledu i položaju. Neko je bogat, a neko siromah, neko poglavar, a neko potčinjen, a u isto vrijeme svako od njih posjeduje razum, znanje i sklonost za onim što nije uspio postići od bogatstva ili ugleda, ili lijepe žene. Međutim, niko nije u stanju postići ništa više od onog što mu je Allah subhanehu ve te'ala već odredio. Sve to iz jednog velikog hikmeta (mudrosti) kojeg je Allah subhanehu ve te'ala htio, a to je: kušnja ljudi jednih drugima, i služenje jednih drugima kako ne bi propali mnogi obostrani interesi. Onaj kome Allah subhanehu ve te'ala nije propisao posebne povlastice (užitke) na ovom svijetu, obavijestio ga je da je On sve to njemu odgodio zajedno sa još daleko većim užicima u džennetu, na onome svijetu. Uz napomenu da Allah subhanehu ve te'ala podaruje siromahu određene povlastice kao što je zdravlje i duhovna smirenost, koje ćeš rijetko naći kod bogataša. Sve to iz Svoje pravednosti prema ljudima.

5. Spavanje

6. Duša čiju suštinu ne zna niko osim Allah subhanehu ve te'ala.

7. Čovjek i razni organi koje posjeduje, kao što su: čula i osjetila, nervni sistem i mozak, probavni sistem i sl.

8. Allah subhanehu ve te'ala spušta kišu na mrtvu zemlju na kojoj nakon toga niknu biljke i drveće raznih oblika, noja i ukusa, koje se koriste u razne svrhe.

9. Berićet.[5]

Ovo je samo mali dio od stotine dokaza koje je Allah subhanehu ve te'ala spomenuo u Kur'anu i objasnio da oni nedvojbeno upućuju na Njegovo postojanje, i na to da je On (Allah) Tvorac i Ravnatelj svega postojećeg.

10. i na kraju sama ljudska narav, koju je Allah subhanehu ve te'ala ljudima podario, vjeruje u postojanje svoga Stvoritelja i Ravnatelja. Zato se, ko to poriče, suprostavlja sam sebi i time sam sebe čini nesrećnim. Zato komunista, npr. Živi ovaj svoj život nesrećno i nezadovoljno, a nakon smrti ga čeka žestoka vatra, kao kazna za njegovo poricanje Gospodara koji ga je iz ničega stvorio, a zatim lijepo odgojio.[6]

Od svojstava Allaha subhanehu ve te'ala su i sljedeća: da je On prvi (oduvijek) – bez početka, da je vječito živ – neće umrijeti i neće nestati, da je neovisan – ni o kome nije ovisan, i da je Jedan – nema Mu sudruga. Allah subhanehu ve te'ala kaže: "Reci: 'On je Allah – jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!'" Ihlas 1-4.

Značenje ajeta: Kada su nevjernici upitali posljednjeg Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem o svojstvima Allaha, Allah subhanehu ve te'ala mu je objavio ovu suru u kojoj mu naređuje da im kaže: 'Allah je jedan, nema sudruga. Allah je vječito živi, upravlja svime, i jedino Njemu pripada pravo na gospodarstvo svemirom i ljudima i svemu ostalom. I samo Njemu se ljudi trebaju obraćati za pomoć u onome što nisu u stanju učiniti. Nije rodio niti je rođen, jer Mu ne priliči da ima sina ili kćerku, niti oca i majku. Allah je to sam strogo porekao u ovim, a i u drugim Kur'anskim ajetima, zato što je uzročna povezanost i rađanje od osobina stvorenja, a ne Stvoritelja.

Zato je Allah subhanehu ve te'ala odbacio kršćansku izjavu: 'El-Mesih (Isa) je Božiji sin', i isto tako izjavu Jevreja 'Uzejr je Božiji sin'. Kao što je odbacio i izjave drugih koji su rekli: 'Meleki su Božije kćeri' i sve ove izjave je oštro osudio, i obavijestio da je On stvorio Isa'a alejhi selama samo od majke, bez oca, isključivo Svojom moći, isto kao što je stvorio Adema, oca svih ljudi, od prašine i Havu, majku svih ljudi, od rebra Ademovog koju je nakon toga pored sebe ugledao, a zatim je stvorio potomke Ademove od tekućine čovjeka i žene. Konačno je na početku sve stvorio iz ničega, a zatim je svakoj vrsti od svojih stvorenja postavio određene zakonitosti koje niko, osim Njega nije u stanju izmijeniti. A ako ih On bude htio mijenjati onda učini kako On hoće, kao što je slučaj sa Isa alejhi selamom kojeg je stvorio od majke, bez oca, i podario mu moć govora dok je još bio u bešici. Kao što je učinio štap Musaov zmijom koja gmiže, istim štapom je Musa alejhi selam udario po moru koje se rastavilo i napravilo prolaz njemu i njegovom narodu. Ili kao što je raspolovio Mjesec posljednjem Poslaniku Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem, učinio da ga drveće pozdravlja kada naiđe pored njega i da životinje svjedoče da je on poslanik, glasno izgovarajući tako da ih ljudi čuju: 'Svjedočim da si ti Allahov Poslanik'. I kao što mu je omogućio da na Buraku preleti između Mekke i Jerusalema, zatim se uzdigne na nebesa u društvu Džibrila sve dok nije stigao do Allaha subhanehu ve te'ala iznad nebesa i čuo Allahov govor u kome mu je naredio obavljanje namaza, a zatim se vratio na Zemlju u Mekku i na putu vidio stanovnike svakog neba, sve to u jednoj noći prije izlaska zore. Kazivanje o Isra i Mi'radžu je poznato u Kur'anu i hadisu, i u povijesnim knjigama.

Od svojstava Allaha subhanehu ve te'ala su: sluh, vid, znanje, moć i volja. On sve vidi i čuje, ništa nije u stanju da spriječi i zastre Njegov sluh i vid. Zna šta se nalazi u maternicama, ono što grudi kriju, sve što je bilo i sve što će biti. On je Svemogući koji, što god htjedne, samo kaže: Budi! I ono biva.

Sljedeće od svojstava kojima je Sam Sebe opisao je govor. Allah subhanehu ve te'ala govori ono što hoće i kada On hoće. Govorio je sa Musaom alejhi selamom kao i sa posljednjim Poslanikom Muhammedom sallallahu alejhi ve sellem. I Kur'an, njegove riječi i značenja, je Alahov subhanehu ve te'ala govor, kojeg je objavio Svom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, te je on jedno od Allahovih svojstava, i nije stvoren, kako to smatraju zalutale mu'tezile.

Od svojstava kojima je Allah subhanehu ve te'ala opisao Sam Sebe i kojima su Ga opisali Njegovi poslanici je i: 'lice', 'ruke', uzvisivanje, spuštanje[7], zadovoljstvo i srdžba. Allah subhanehu ve te'ala je zadovoljan sa iskrenim vjernicima, a srdit je na nevjernike i na one koji čine bilo šta od onoga sa čime On nije zadovoljan. Njegovo zadovoljstvo, srdžba, govor, lice, ruke, uzvisivanje, spuštanje i ostala Njegova svojstva su prilična Njegovoj uzvišenosti i ne mogu se porediti sa svojstvima stvorenja. U Kur'anu i sunnetu je jasno rečeno da će Ga vjernici vidjeti direktno svojim očima na Dan obračuna i u džennetu. Svojstva Allaha subhanehu ve te'ala su detaljno objašnjena u Kur'anu i hadisima Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, te ih potraži.
__________________________________________________________________________________

[1] Allah je vlastito ime Boga svemira, ljudi i svega što postoji. Ovim imenom je Allah nazvao sam sebe, a znači: "istinski Bog".

[2] Subhanehu ve te'ala je riječ kojom se slavi i veliča Allah.

[3] Ova postepenost u stvaranju je iz razloga koji je samo Allahu subhanehu ve te'ala poznat, jer je On u stanju da stvori sva stvorenja u trenu kraćem od treptaja oka. Allah subhanehu ve te'ala nas obavještava u Kur'anu da On kada hoće da nešto bude samo kaže: "Budi" i ono biva.

[4] Riječ "isteva" u arapskom jeziku, na kojem je Kur'an objavljen, znači: uspeo se na njega, uzvisio se nad njim, a Allahovo uspinjanje i nadvisivanje nad Aršom je na način koji dolikuje Njegovoj veličini i niko nije u stanju da shvati na koji način to Allah subhanehu ve te'ala čini osim Njega. U svakom slučaju "isteva" (nadvisio se) ne znači: zavladao svemirom, kako to tumače i prevode oni koji su zalutali i poriču stvarnost Allahovih subhanehu ve te'ala svojstava kojima je Sam Sebe u Kur'anu opisao ili kojim Ga je opisao Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem. Oni tvrde da ako bi Allaha subhanehu ve te'ala opisali tim svojstvima da bi to dovelo do uporedbe između Tvorca i Njegovih stvorenja, što je svakako čisti apsurd. Međutim, ova njihova tvrdnja je neosnovana, jer bi ova uporedba bila ukoliko bi rekli: "Ova Njegova svojstva su kao ta i ta od svojstava stvorenja (ljudi), a prihvatanje tih svojstava na način kako to dolikuje Allahu subhanehu ve te'ala bez ikakve uporedbe, komparacije, ili pokušaju da se prodre u njihovu suštinu i bez njihova poricanja ili krivog tumačenja je način na koji je to činio Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, i kojeg su se pridržavale prve generacije muslimana, i nema sumnje da je to ispravan put i dužan ga je slijediti svaki mu'min, bez obzira što ga je većina svijeta ostavila.

[5] Berićet znači: umnožavanje i povećavanje za koje ne postoji razuman (materijalni) razlog. Kao što je neobično osjetno umnožavanje stada, bez obzira što se puno kolje i nestaje od raznih bolesti. Suprotno berićetu je nedaća i manjkavost, nasuprot postojanja svih potrebnih uslova za napredak i umnožavanje. Kao što je slučaj sa psima, mačkama i sl.

[6] Izuzev ako se pokaje i vrati Allahu subhanehu ve te'ala te povjeruje u Njega, Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i Njegovu vjeru (islam) koju je objavio, zatim to svoje vjeriovanje praksom potvrdi.

[7] U hadisima se navodi: "Naš Gospodar silazi na dunjalučko nebo kada nastupi zadnja trećina noći…" 

 

Spoznaja Allaha - Tvorca veličanstvenog

Dobro znaj razumni čovječe da je tvoj Gospodar Allah [1] koji te je stvorio iz ničega i na lijep način te odgojio "Allah", Gospodar i Tvorac svega… Razumni ljudi, vjernici u Allaha subhanehu ve te'ala,[2] Ga nisu vidjeli svojim očima, ali su vidjeli mnogobrojne nepobitne dokaze koji upućuju na Njegovo postojanje i na to da je On Tvorac i Uređivač svega što postoji, te su Ga po njima spoznali.

Od tih dokaza su sljedeći:

1. Svemir, čovjek i život, jer su to stvari koje su nastale i imaju svoj početak i kraj, te su ovisne o nekom drugom. A svaka stvar koja je nastala i ovisna o nekom drugom je stvorena, a svako stvorenje mora imati svoga stvoritelja. Taj Veliki Tvorac je Allah, a i On sam je kazao za sebe da je Tvorac i Ravnatelj svega što postoji. O tome nas Allah subhanehu ve te'ala obavještava u Svojim Knjigama koje je objavio Svojim poslanicima, a ovi su vjerno dostavili Allahovu poruku ljudima i pozvali ih vjerovanju i obožavanju samo Njega. Allah subhanehu ve te'ala kaže: "Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda se nadvisio nad Aršom; On tamom noći prekriva dan, koji ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!" A'raf 54.

Osnovno značenje ovog ajeta je da, Allah subhanehu ve te'ala obavještava sve ljude da je On njihov Gospodar koji ih je stvorio i koji je stvorio nebesa i Zemlju u šest vremenskih perioda[3] i da se nakon toga nadvisio[4] (uzdigao) nad 'Aršem (Njegovim prijestoljem), a 'Arš je iznad nebesa i iznad svih stvorenja, a ujedno i najveće stvorenje. Allah subhanehu ve te'ala je iznad 'Arša, ali i prisutan sa svim Njegovim stvorenjima, Svojim znanjem i htijenjem, i ništa Mu nije skriveno. Zatim nas Allah subhanehu ve te'ala obavještava da je učinio noć tako da svojom tminom pokriva dan i da ga pomno slijedi. Da je stvorio Sunce, Mjesec i zvijezde i sve ih pokorio tako da plove svojim određenim prostranstvima po Njegovom naređenju. Zatim nas obavještava da samo On stvara i određuje i da je samo On veličanstven i potpuno savršen u Svom biću, i u Svojim svojstvima i da samo On neprekidno daje dobro te da je samo On Gospodar svih svjetova koji ih je stvorio iz ničega, zatim ih lijepo odgojio.

Allah subhanehu ve te'ala kaže: "Među znamenjima Njegovim su noć i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, već padajte licem na tle pred Allahom, koji ih je stvorio, ako želite da se samo Njemu jedinom klanjate." Fussilet 37

Allah subhanehu ve te'ala nas obavještava da su od znakova koji na Njega ukazuju i: noć i dan, Sunce i Mjesec, i zabranjuje da se sedžda čini Suncu ili Mjesecu, jer su oni stvorenja kao i ostala stvorenja, a obožavati stvorenja je nelogično (neispravno), a sama sedžda je jedan vid ibadeta. Allah subhanehu ve te'ala naređuje ljudima u ovom ajetu, kao što to čini i u drugim ajetima, da sedždu čine samo Njemu, jer je On Tvorac i Ravnatelj svega, te jedino On zaslužuje da Mu se upućuje ibadet (obožavanje).

2. Sljedeći od dokaza koji ukazuju na Allaha subhanehu ve te'ala, a koji su spomenuti u Kur'anu je taj da je stvorio muškarce i žene. Postojanje ova dva različita pola ljudi je dokaz postojanja Allaha subhanehu ve te'ala.

3. Različitosti koje postoje između jezika i boja ljudi. Ne postoje dva čovjeka čiji je glas, ili boja u potpunosti isti, nego se moraju bar malo razlikovati.

4. Razlike među ljudima u materijalnom pogledu i položaju. Neko je bogat, a neko siromah, neko poglavar, a neko potčinjen, a u isto vrijeme svako od njih posjeduje razum, znanje i sklonost za onim što nije uspio postići od bogatstva ili ugleda, ili lijepe žene. Međutim, niko nije u stanju postići ništa više od onog što mu je Allah subhanehu ve te'ala već odredio. Sve to iz jednog velikog hikmeta (mudrosti) kojeg je Allah subhanehu ve te'ala htio, a to je: kušnja ljudi jednih drugima, i služenje jednih drugima kako ne bi propali mnogi obostrani interesi. Onaj kome Allah subhanehu ve te'ala nije propisao posebne povlastice (užitke) na ovom svijetu, obavijestio ga je da je On sve to njemu odgodio zajedno sa još daleko većim užicima u džennetu, na onome svijetu. Uz napomenu da Allah subhanehu ve te'ala podaruje siromahu određene povlastice kao što je zdravlje i duhovna smirenost, koje ćeš rijetko naći kod bogataša. Sve to iz Svoje pravednosti prema ljudima.

5. Spavanje

6. Duša čiju suštinu ne zna niko osim Allah subhanehu ve te'ala.

7. Čovjek i razni organi koje posjeduje, kao što su: čula i osjetila, nervni sistem i mozak, probavni sistem i sl.

8. Allah subhanehu ve te'ala spušta kišu na mrtvu zemlju na kojoj nakon toga niknu biljke i drveće raznih oblika, noja i ukusa, koje se koriste u razne svrhe.

9. Berićet.[5]

Ovo je samo mali dio od stotine dokaza koje je Allah subhanehu ve te'ala spomenuo u Kur'anu i objasnio da oni nedvojbeno upućuju na Njegovo postojanje, i na to da je On (Allah) Tvorac i Ravnatelj svega postojećeg.

10. i na kraju sama ljudska narav, koju je Allah subhanehu ve te'ala ljudima podario, vjeruje u postojanje svoga Stvoritelja i Ravnatelja. Zato se, ko to poriče, suprostavlja sam sebi i time sam sebe čini nesrećnim. Zato komunista, npr. Živi ovaj svoj život nesrećno i nezadovoljno, a nakon smrti ga čeka žestoka vatra, kao kazna za njegovo poricanje Gospodara koji ga je iz ničega stvorio, a zatim lijepo odgojio.[6]

Od svojstava Allaha subhanehu ve te'ala su i sljedeća: da je On prvi (oduvijek) – bez početka, da je vječito živ – neće umrijeti i neće nestati, da je neovisan – ni o kome nije ovisan, i da je Jedan – nema Mu sudruga. Allah subhanehu ve te'ala kaže: "Reci: 'On je Allah – jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!'" Ihlas 1-4.

Značenje ajeta: Kada su nevjernici upitali posljednjeg Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem o svojstvima Allaha, Allah subhanehu ve te'ala mu je objavio ovu suru u kojoj mu naređuje da im kaže: 'Allah je jedan, nema sudruga. Allah je vječito živi, upravlja svime, i jedino Njemu pripada pravo na gospodarstvo svemirom i ljudima i svemu ostalom. I samo Njemu se ljudi trebaju obraćati za pomoć u onome što nisu u stanju učiniti. Nije rodio niti je rođen, jer Mu ne priliči da ima sina ili kćerku, niti oca i majku. Allah je to sam strogo porekao u ovim, a i u drugim Kur'anskim ajetima, zato što je uzročna povezanost i rađanje od osobina stvorenja, a ne Stvoritelja.

Zato je Allah subhanehu ve te'ala odbacio kršćansku izjavu: 'El-Mesih (Isa) je Božiji sin', i isto tako izjavu Jevreja 'Uzejr je Božiji sin'. Kao što je odbacio i izjave drugih koji su rekli: 'Meleki su Božije kćeri' i sve ove izjave je oštro osudio, i obavijestio da je On stvorio Isa'a alejhi selama samo od majke, bez oca, isključivo Svojom moći, isto kao što je stvorio Adema, oca svih ljudi, od prašine i Havu, majku svih ljudi, od rebra Ademovog koju je nakon toga pored sebe ugledao, a zatim je stvorio potomke Ademove od tekućine čovjeka i žene. Konačno je na početku sve stvorio iz ničega, a zatim je svakoj vrsti od svojih stvorenja postavio određene zakonitosti koje niko, osim Njega nije u stanju izmijeniti. A ako ih On bude htio mijenjati onda učini kako On hoće, kao što je slučaj sa Isa alejhi selamom kojeg je stvorio od majke, bez oca, i podario mu moć govora dok je još bio u bešici. Kao što je učinio štap Musaov zmijom koja gmiže, istim štapom je Musa alejhi selam udario po moru koje se rastavilo i napravilo prolaz njemu i njegovom narodu. Ili kao što je raspolovio Mjesec posljednjem Poslaniku Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem, učinio da ga drveće pozdravlja kada naiđe pored njega i da životinje svjedoče da je on poslanik, glasno izgovarajući tako da ih ljudi čuju: 'Svjedočim da si ti Allahov Poslanik'. I kao što mu je omogućio da na Buraku preleti između Mekke i Jerusalema, zatim se uzdigne na nebesa u društvu Džibrila sve dok nije stigao do Allaha subhanehu ve te'ala iznad nebesa i čuo Allahov govor u kome mu je naredio obavljanje namaza, a zatim se vratio na Zemlju u Mekku i na putu vidio stanovnike svakog neba, sve to u jednoj noći prije izlaska zore. Kazivanje o Isra i Mi'radžu je poznato u Kur'anu i hadisu, i u povijesnim knjigama.

Od svojstava Allaha subhanehu ve te'ala su: sluh, vid, znanje, moć i volja. On sve vidi i čuje, ništa nije u stanju da spriječi i zastre Njegov sluh i vid. Zna šta se nalazi u maternicama, ono što grudi kriju, sve što je bilo i sve što će biti. On je Svemogući koji, što god htjedne, samo kaže: Budi! I ono biva.

Sljedeće od svojstava kojima je Sam Sebe opisao je govor. Allah subhanehu ve te'ala govori ono što hoće i kada On hoće. Govorio je sa Musaom alejhi selamom kao i sa posljednjim Poslanikom Muhammedom sallallahu alejhi ve sellem. I Kur'an, njegove riječi i značenja, je Alahov subhanehu ve te'ala govor, kojeg je objavio Svom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, te je on jedno od Allahovih svojstava, i nije stvoren, kako to smatraju zalutale mu'tezile.

Od svojstava kojima je Allah subhanehu ve te'ala opisao Sam Sebe i kojima su Ga opisali Njegovi poslanici je i: 'lice', 'ruke', uzvisivanje, spuštanje[7], zadovoljstvo i srdžba. Allah subhanehu ve te'ala je zadovoljan sa iskrenim vjernicima, a srdit je na nevjernike i na one koji čine bilo šta od onoga sa čime On nije zadovoljan. Njegovo zadovoljstvo, srdžba, govor, lice, ruke, uzvisivanje, spuštanje i ostala Njegova svojstva su prilična Njegovoj uzvišenosti i ne mogu se porediti sa svojstvima stvorenja. U Kur'anu i sunnetu je jasno rečeno da će Ga vjernici vidjeti direktno svojim očima na Dan obračuna i u džennetu. Svojstva Allaha subhanehu ve te'ala su detaljno objašnjena u Kur'anu i hadisima Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, te ih potraži.
__________________________________________________________________________________

[1] Allah je vlastito ime Boga svemira, ljudi i svega što postoji. Ovim imenom je Allah nazvao sam sebe, a znači: "istinski Bog".

[2] Subhanehu ve te'ala je riječ kojom se slavi i veliča Allah.

[3] Ova postepenost u stvaranju je iz razloga koji je samo Allahu subhanehu ve te'ala poznat, jer je On u stanju da stvori sva stvorenja u trenu kraćem od treptaja oka. Allah subhanehu ve te'ala nas obavještava u Kur'anu da On kada hoće da nešto bude samo kaže: "Budi" i ono biva.

[4] Riječ "isteva" u arapskom jeziku, na kojem je Kur'an objavljen, znači: uspeo se na njega, uzvisio se nad njim, a Allahovo uspinjanje i nadvisivanje nad Aršom je na način koji dolikuje Njegovoj veličini i niko nije u stanju da shvati na koji način to Allah subhanehu ve te'ala čini osim Njega. U svakom slučaju "isteva" (nadvisio se) ne znači: zavladao svemirom, kako to tumače i prevode oni koji su zalutali i poriču stvarnost Allahovih subhanehu ve te'ala svojstava kojima je Sam Sebe u Kur'anu opisao ili kojim Ga je opisao Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem. Oni tvrde da ako bi Allaha subhanehu ve te'ala opisali tim svojstvima da bi to dovelo do uporedbe između Tvorca i Njegovih stvorenja, što je svakako čisti apsurd. Međutim, ova njihova tvrdnja je neosnovana, jer bi ova uporedba bila ukoliko bi rekli: "Ova Njegova svojstva su kao ta i ta od svojstava stvorenja (ljudi), a prihvatanje tih svojstava na način kako to dolikuje Allahu subhanehu ve te'ala bez ikakve uporedbe, komparacije, ili pokušaju da se prodre u njihovu suštinu i bez njihova poricanja ili krivog tumačenja je način na koji je to činio Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, i kojeg su se pridržavale prve generacije muslimana, i nema sumnje da je to ispravan put i dužan ga je slijediti svaki mu'min, bez obzira što ga je većina svijeta ostavila.

[5] Berićet znači: umnožavanje i povećavanje za koje ne postoji razuman (materijalni) razlog. Kao što je neobično osjetno umnožavanje stada, bez obzira što se puno kolje i nestaje od raznih bolesti. Suprotno berićetu je nedaća i manjkavost, nasuprot postojanja svih potrebnih uslova za napredak i umnožavanje. Kao što je slučaj sa psima, mačkama i sl.

[6] Izuzev ako se pokaje i vrati Allahu subhanehu ve te'ala te povjeruje u Njega, Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i Njegovu vjeru (islam) koju je objavio, zatim to svoje vjeriovanje praksom potvrdi.

[7] U hadisima se navodi: "Naš Gospodar silazi na dunjalučko nebo kada nastupi zadnja trećina noći…" 

 

ISLAM JE POTPUNA VJERA

Kaže Allah - džellešanuhu:

 

” Danas sam vam vašu vjeru upotpunio i blagodat Svoju prema vama usavršio i zadovoljan Sam da vam Islam bude vjera " (El-maide-3)

 

Ovaj ajet je objavljen u petak, na dan Arefata, poslije kojeg je Poslanik –alejhi selam- živio 81 dan. Allah -džellešanuhu- u njemu jasno obznanjuje da nam je upotpunio vjeru i da do Sudnjeg dana nema dodavanja niti oduzimanja od nje. Također je obznanio da je zadovoljan da nam Islam bude vjera, a prije toga je objavio da ne prima nikakvu drugu vjeru osim nje. 

 

" Onaj koji bude želio neku drugu vjeru pored islama neće mu biti primljena i on će na onome svijetu propasti " (Alu-Imran:85)ć

 

Upotpunjenjem vjere i pojašnjenjem svih njenih propisa i ostvaruju se sve blagodati ovoga i onog svijeta, na što nas Allah -džellešanuhu- upućuje riječima: "….i blagodat svoju prema vama usavršio".

 

Kaže Abdurrahman ibn Nasir Sa'di u komentaru riječi Allaha -džellešanuhu-: "danas sam vam vašu vjeru upotpunio" - To jest, uspostavio sam vam vjeru, upotpunjenjem pomoći, vanjskih i unutrasnjih propisa, temelja i ogranaka. Zbog toga odgovorno tvrdimo da su Kur'an i Sunnet dovoljni u spoznaji svih vjerskih propisa, bilo da se radi o temeljnim ili pitanjima koje se granaju iz njih. Svi oni koji uzalud troše snagu kako bi dokazali da su ljudima u spoznaji ispravnog vjerovanja (ubjeđenja) i propisa ove vjere, pored Kur'ana i Sunneta, potrebne druge nauke, prije svega ilmul-kelam (skolastika), spadaju u velike neznalice, lažce i one koji smatraju da ova vjera neće biti upotpunjena osim njhovim govorom i onim u šta pozivaju. Ima li većeg nasilja od ovog i zar ovo nije optuživanje Allaha i Njegova Poslanika –alejhi selam- za neznanje ? (TEFSIRU-S-SA'DI:183)

 

Kao dokaz da je Islam potpuna i sveobuhvatna vjera navest ćemo devet velikih pitanja (problema), koja je Islam pojasnio i za njih dao adekvatna rješenja. Razlog ograničavanja na tih devet pitanja je to što su ostala pitanja sadržana u njima i što su ona osnova za postizanje dobra i ovoga i onoga svijeta. 

 

Ta pitanja idu sljedećim redom:

 

1.TEWHID (ALLAHOVO JEDINSTVO)

 

Iščitavajući (studirajuci) Kur'an dolazi se do spoznaje da se TEWHID djeli na tri vrste:

 

a) TEWHID RUBUBIJJE- tj. izdvajanja Allaha kao jedinog i istinskog Gospodara (Stvoritelja , Upravitelja). Ova vrsta tewhida dio je prirode sa kojom su stvoreni ljudi i može je negirati samo onaj ko se uzoholi i pogazi tu prirodu. Kaže Allah -džellešanuhu-:" Ako ih upitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći : Allah".(Ez-Zuhruf :87).

 

I kaže Uzvišeni: "Reci: Ko vas to opskrbljuje sa nebesa i iz zemlje i koje taj sto vam sluh i vid daje" (Junus:31). 

 

Ovo što smo rekli nije u kontradiktornosti sa Faraonovim negiranjem ove vrste tewhida, jer Faraonovo negiranje nije bilo ništa drugo do oholenje (uzdizanje) i ignorisanje za što su dokaz Allahove riječi:"I zamjeniše ih (tj. dokaze sa kojima je došao Musa a.s.) nasilno i oholeći se, a duboko u svojim dušama su bili ubjeđeni da su istina".(El-Isra). Zatim riječi Faraona:" Ja sam vas najveći gospodar" (En-Naziat :24), ne znače da je on smatrao da je on veći od Allaha i da se može ravnati sa Allahom, nego se htio istaći nad dunjalučkim vladarima i gospodarima. Uzimajuci u obzir da je ovu vrstu tewhida nemoguće negirati, jer su kao što smo rekli ljudske prirode stvorene sa njom. Allah -džellešanuhu- kada govori o njoj upotrebljava poruku potvrdnog pitanja ( tj. pitanja sa kojim se želi samo potvrditi ono za što je vezano pitanje). Kaže Allah -džellešanuhu-:” Zar u Allaha sumnjate (a u Allaha se ne može sumnjati). (Ibrahim :10). “Reci: Zar pored Allaha uzmem nekoga za Gospodara, a On je Gospodar svega”( El-En’am:164). Bitno je nepomenuti kod ove vrste tewhida da ona neće koristiti onima koji uz nju nisu priznali Allaha -džellešanuhu- kao jedino božanstvo kome se ibadet čini i koji se jedino smije obožavati. Kaže Allah dž.š:” Večina njih ne vjeruje u Allaha, nego druge njemu ravnim smatraju”.(Jusuf:106).

 

“Onaj koji Allahu pripiše nekoga kao druga, Allah mu je zabranio Džennet, a njegovo prebivalište bit će Džehenem, a nasilnicima niko neće pomoći”.(Ei-Maide:72). Kaže Poslanik –alejhi selam- u hadisu kojeg prenose Buharija i Muslim od Abdullaha ibn Mesuda:” Ko umre, a Allahu je pripisao druga ući će u vatru”. 

 

b) TEWHIDU-L-IBADETI (ULUHIJJE) – izdvajanje Allaha -džellešanuhu- Jedinog u ibadetu (obožavanju). Oko ovog tewhida dogodile su se sve bitne polemike izmedju Božijih poslanika i njihovih naroda i radi čijeg ostvarivanja su u suštini i poslati poslanici. Sadržan je u značenju riječi :LA ILAHE ILLALAH ( NEMA ISTINSKOG BOŽANSTVA OSIM ALLAHA) i sastoji se od dva bitna temelja: a)negiranje; b) potvrđivanje.

 

Značenje negiranja i ostavljanja svih božanstava koje se obožavaju mimo Allaha u svim vrstama ibadeta bez obzira što to božanstvo bilo (poslanik, melek, evlija, kamen, drvo, mjesec, sunce, itd.) Značenje potvrđivanja i izdvajanje Allaha -džellešanuhu- jedinog u svim vrstama ibadeta na način koji je On propisao svojim šerijatom. Večina Kur’ana sadrži sve vrste tewhida. Kaže Allah -džellešanuhu-:” Mi smo svakom narodu slali poslanika da ih pozove da obožavaju samo Allaha i da se klonu taguta” (En-Nahl: 36).

 

I kaže Allah dž.š. :”Mi prije tebe nismo poslali ni jednog poslanika, a da mu nismo objavili : Nema boga osim Mene, zato samo Mene obožavajte”( El-Enbija:25).

 

c) TEWHIDU- L – ESMAI WESIFATI – Izdvajanje Allaha -džellešanuhu- u lijepim imenima i savršenim svojstvima (atributima). 

 

Ovaj tewhid se temelji na dva načela:

 

Odbijanje bilo kakve mogučnosti nalikovanja Allahovih svojstava svojstva Njegovih stvorenja (ET-TENZIH). 

 

Vjerovanje u sve ono sa čime je Allah -džellešanuhu- opisao Sebe i čime Ga je opisao Njegov Poslanik –sallallahu alejhi ve seleme- U ovo ulazi i vjerovanje da ta svojstva (atributi) imaju svoje istinsko značenje, a ne preneseno značenje, onako kako dolikuje Njegovoj preuzvišenosti. Nema nikakve sumnje u to da Allah dž.š. najbolje sam Sebe poznaje, zatim Njegov Poslanik -sallallahu alejhi ve sellem- tako da je njihov opis i najautentičniji. 

 

Kaže Allah -džellešanuhu-:” Zar vi bolje znate od Allaha” 

 

(El-Bekare:140). Kaže Uzvišeni za svoga Poslanik -sallallahu alejhi ve sellem-: ”On ne govori po hiru svome, to je samo objava koja mu se objavljuje”( Nedžm:3,4). Metoda potvrđivanja i negiranja, koju smo spominjali kada smo govorili o značenju LA ILAHE ILLALLAH, prisutna je i u ovoj oblasti. Allah -džellešanuhu- u 11-om ajetu sure Šura postavlja pravilo za koje možemo reći da je najbitnije u TEWHIDU-L-ESMA-I-WESIFAT, a ono bi glasilo:

 

ALLAHU D.Ž. NIŠTA NIJE SLIČNO I ON POSJEDUJE SVOJSTVA KOJA DOLIKUJU NJEGOVOM SAVRŠENSTVU.

 

Prvi dio pravila: “ALLAHU NIŠTA NIJE SLIČNO”, uzet je iz riječi Allaha-džellešanuhu-:” Ništa nije kao On”, a drugi dio pravila:

 

“ ON POSJEDUJE SVOJSTVA KOJA DOLIKUJU NJEGOVOM SAVRŠENSTVU”, uzet je iz riječi Allaha -džellešanuhu-:” On je taj koji sve čuje i vidi” (Šura:11).

 

Od stvari koje je nužno spomenuti kada se govori o Allahovim imenima i svojstvima jeste da ona spadaju u gajb (nevidljivo, tajno), poput dženneta, džehenema, kaburskog azaba i drugih stvari, tako da nije dozvoljeno govoriti o Allahu -džellešanuhu- osim ono o čemu nas je obavjestio On i Njegov Poslanik -sallallahu alejhi ve sellem-. Kaže Imam Ahmed radijallahu anhu- :” Nije dozvoljeno opisati Allaha osim onako kako se On opisao (u Kur’anu) i kako Ga je opisao Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem (u Sunnetu)”.

 

2. S A V J E T 

 

Islamski učenjaci su složni oko toga da je najveći savjet (pouka) koji je spušten sa nebesa na zemlju savjet murakabe (svijesti o Allahovom nadzoru i sveobavještenosti). Za ovaj savjet (pouku) učenjaci navode upečatljiv primjer koji nam približava pojam murakabe i predstavljaju nam je u jasnom licu. Kažu:” Zamislimo vladara, krvnika, ubicu i velikog moćnika. Oko njega se nalaze dželati koji u rukama drže sablje natopljene krvlju. Da li će iko pokušati da naruši čast nekog od bližnjih osoba ovoga vladara u njegovom prisustvu? Nikako, čak šta više, svi prisutni su zabavljeni sami sobom, prestrašenih, predanih srca, uznemirenih očiju i nepomični. Nema sumnje da je Allah -džellešanuhu- kome pripada najuzvišeniji primjer, obavješteniji, snažniji i jače kažnjava od tog vladara. Allah -džellešanuhu- nam pojašnjava u Kur’ana da mudrost stvaranja stvorenja leži u ispitu, tj. u ispitu kvaliteta djela:” On je taj koji je stvorio smrt i život da bi vidio ko će bolja djela raditi”(Mulk:2). Zbog toga Džibril –alejhi selam- u dijalogu kojeg vodi sa Poslanikom -sallallahu alejhi ve sellem- želi da poduči ljude uspješnom polaganju navedenog ispita. Postavlja Poslanik -sallallahu alejhi ve sellem- sljedeće pitanje:” Obavijesti me o dobročinstvu (dobru,tj. zbog čega su stvorena stvorenja), a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem pojašnjava da je put koji vodi ka Ihsanu (činjenju najboljnih djela) upravo svijest o Allahovom nadzoru i sveobavještenosti, i kaže:” Da obožavaš Allaha kao da ga vidiš, a ako ti Njega ne vidiš onda On tebe vidi”. Gotovo da nema stranice u Kuranu, a da se na njoj ne nalazi ovaj veliki savjetnik i podsjetnik (tj. murakabe).

 

Kaže Allah -džellešanuhu-: ”Mi smo stvorili čovjeka i znamo šta mu njegova duša došaptava. Mi smo mu bliži od njegove žile kucavice”(Kaf-16).

 

3. PRAVLJENJE RAZLIKE IZMEĐU DOBROG DJELA I ONOG KOJE TO NIJE 

 

Allah -džellešanuhu- u Kur’anu pojašnjava da se djelo može smatrati dobrim i korisnim samo kada ispuni sljedeće uslove:

 

Da bude u skaldu sa onim sa čime je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem za što su dokaz mnogobrojni ajeti. 

 

Kaže Allah -džellešanuhu-: ”Ono što vam da Poslanik uzmite a ono što vam zabrani ostavite” (El-Hašr:7).

 

I kaže Allah Uzvišeni:” Onaj ko se pokorava Poslaniku taj se pokorava Allahu” (En-Nisa:80).

 

I kaže Subhaneh:” Zar oni imaju nekoga pored Allaha kome se pripisuje ono što Allah nije dozvolio”( Šura:21).

 

I kaže:”Je li vam to Allah propisao ili to na Allaha laži iznosite” (Junus:59).

 

Da bude iskreno radi Allaha. Kaže Allah -džellešanuhu-: ” Nije im naređeno ništa drugo osim da Allaha obožavaju iskreno Mu ispovijedajući vjeru”(El-Bejjine:05). 

 

I kaže Allah -džellešanuhu-: ”Meni je naređeno da Allaha obožavam iskreno Mu ispovijedajući vjeru” ( Ez-Zumer:11).

 

Da djelo bude izgrađeno na ispravnom vjerovanju (ubjeđenju) jer je djelo krov, a vjerovanje temelj (osnova). 

 

Kaže Allah -džellešanuhu-:” Onaj koji uradi dobro djelo, bio muškarac ili žena, a vjernik je, ući će u džennet i trun nepravde im Nećemo učiniti”(En-Nisa:124).

 

Uslov kojeg je Allah ovdje postavio je Iman (vjerovanje). Kaže Allah -džellešanuhu- za nevjernike:” I mi ćemo djelima njihovim pristupiti i u prah i pepeo ih pretvoriti” (El-Furkan:23).

 

I kaže Allah -džellešanuhu-:” Onaj koji bude želio neku drugu vjeru pored Islama neće mu biti primljena i on će na onome svijetu nastradati”( Ali-Imran:85). Ako u djelu bude falio neki od navedenih uslova ne smatra se dobrim i njegov vlasnik na Sudnjem danu neće imati nikakve koristi od njega.

 

4. SUĐENJE PO NEKOM DRUGOM, A NE PO ALLAHOVOM ZAKONU (ŠERIJATU) 

 

Kaže učenjak Muhammed El-Emin Eš-Šankiti u knjizi “EL-ISLAM DINU-S-SAMILUN” str. 11 – 14:” Kur’an nam pojašnjava da je suđenje po nekom drugom, a ne po zakonu Allaha -džellešanuhu- jasno nevjerstvo (kufr) i pripisivanje Allahu -džellešanuhu- druga. Prenosi Tirmizi, Ebu Davud i Nesai od Ibn Abbasa da je šejtan objavio nevjernicima Mekke da pitaju muslimane:

 

” Ko je ubio (usmrtio) lešinu? Rekoše:” Allah”. Zatim im je objavio da ih pitaju : Kako to što vi zakoljete svojim rukama (usmrtite) biva dozvoljenim (halalom), a ono što Allah usmrti (ubije) biva zabranjenim? U tom slučaju vi ste bolji od Allaha?! Povodom toga Allah -džellešanuhu- je objavio sljedeći ajet:

 

” … a šejtan će objavljivati svojim štičenicima ono oko čega će se raspravljati sa vama. Ako vi poslušate bit ćete nevjernici”( El-En’am:121). Allah -džellešanuhu- se zaklinje u ovome ajetu da je onaj koji se pokorava šejtanu u njegovom ohalaljivanju lešine idolopoklonstvo i izlazi iz vjere po koncenzusu svih islamskih učenjaka. Allah -džellešanuhu- će na Sudnjem danu ukoriti takve i reći im:” Nisam li vam objavio o sinovi Ademovi da se ne pokoravate šejtanu. On vam je jasni neprijatelj”(Jasin:60). Kaže Allah -džellešanuhu- u suri Merjem na jeziku njegovog miljenika Ibrahima a.s.:” O oče, ne obožavaj (ne pokoravaj se) šejtana” (Merjem:44). Tj. tako što ćeš ga slijediti u propisivanju nevjerstva (kufra) i grijeha.

 

Prenosi Imam Tirmizi i Imam Bejheki da je Hatim bin Adi pitao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem o riječima Allaha -džellešanuhu- :” Oni su (tj. krščani i židovi) za bogove uzeli svečenike i monahe” (Et-Tevbe:31), rekavši:” Allahovo Poslaniče, oni ih nisu uzeli za bogove! “Zar vam oni nisu halali ono što je Allah zabranio i zabranili ono što je Allah dozvolio? “– upita Poslanik sallallahu alejhi ve sellem. “Da”, reče Adi. “Na taj način oni su im činili ibadet”, - odgovori Poslanik -sallallahu alejhi ve sellem-.

 

5. DRUŠTVO I OKOLINA (OKRUŽENJE) 

 

Kada je u pitanju društvo i okolina, Kur’an je ponudio rješenja i načela koja poje žednog, liječe bolesnog i rasvjetljavaju puteve ispunjene tminom ljudske nepravde i zla. Pogledajmo šta naređuje vođa u odnosu prema podanicima :” Budi samilostan (ponizan) prema vjernicima koji ti iskazuju pokornost (koji te slijede)” (Šura:215).

 

I kaže:” Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima (muslimanima). Da si kojim slučajem osoran i grub oni bi se razbježali od tebe. Oprost im traži od Allaha dž.š. Za njih oprosta…,. i sa njima se posavjetuj kada se radi o važnim pitanjima” (Alu Imran:159). Pogledajmo kako savjetuje podanike, da budu pokorni vođama koji su pokorni Allahu-džellešanuhu- :

 

“ O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku i vašim pretpostavljenima” (En-Nisa:59). Pogledajmo kako savjetuje čovjeka da se odnosi prema malom posebnom društvu tj. porodici, ženi i djeci:” O vjernici, čuvajte sebe i svoje porodice od vatre” (Et-Tahrim:06).

 

Kaže imam Ibnu-l-Dževzi u komentaru ovog ajeta:” čuvajte sebe tako što ćete izvršavati ono što je Allah naredio, a izbjegavati ono što vam je zabranio. čuvajte svoje porodice tako što ćete im naređivati da izvršavaju Allahove naredbe i da se klonu onoga što je Allah -džellešanuhu- zabranio. Pogledajmo kako Allah -džellešanuhu-naređuje svakom pojedincu društva da se na najljepši način odnosi prema drugim pojedincima:” Allah -džellešanuhu- naređuje pravednost, dobročinstvo i udjeljivanje bližnjima, a zabranjuje razvrat, zlo i nasilje. “On vas savjetuje nebi li ste razmislili” (En-Nahl:90).

 

“O vjernici klonite se većine sumnji, jer su neke sumnje grijeh, ne špijunirajte jedni druge i ne ogovarajte jedni druge” (El-Hudžurat). 

 

“Potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne potpomažite se u grijehu i nasilju” (El-Maide:02).

 

“I oni se međusobno dogovaraju” (Šura:38).

 

Pošto nema ni jednog pojedinca u društvu, bez obzira tko on bio, koji je siguran i zaštićen od protivnika (rivala) i neprijatelja bilo u ljudskom ili šejtanskom liku i pošto je svakom pojedincu potrebno da se izliječi od ove opake i otrovne bolesti, Kur’an nam pojašnjava da se ta bolest liječi okretanjem, ne uzvraćanjem zlomi činjenjem dobročinstva nasuprot zlu kada je u pitanju ljudski protivnik (neprijatelj), a utjecanjem Allahu -džellešanuhu- Jedinom kada je u pitanju šejtanski neprijatelj. Kaže Allah -džellešanuhu-:” Praštaj, traži da se čine dobra djela i neznalica se kloni” (El-E’araf:199).

 

“ Ti lijepim zlo uzvrati, mi dobro znamo ono što oni iznose” (El-Mu’minun:96). Kaže šejh AbdurrRahman Es-S’adi u komentaru ovog ajeta:”Kada ti tvoji neprijatelji nanesu zlo riječima ili postupcima, ne uzvračaj im zlom, iako je dozvoljeno uzvratiti istom mjerom onome ko čini zlo. 

 

Odbij njihovo zlo od sebe tako što ćeš im činiti dobročinstvo. To je dobro koje možeš priuštiti takvom čovjeku, a mnogobrojne su koristi toga kao što su: 

 

1.ublaživanje zla u trenutnoj situaciji ili budućnosti, 

 

2.takvim postupcima prije će se desiti da se on odazove istini i pokaje se za ono što je uradio, 

 

3.stiče svojstvo dobročinitelja, 

 

4.savladava svog vječitog neprijatelja-šejtana, 

 

5.stiče nagradu kod Allaha -džellešanuhu- 

 

(“Tefsiru-s-S’adi;str.507). 

 

Kaže Allah -džellešanuhu- za šejtane:” Ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište kod Allaha, On uistinu sve čuje i zna” (El-E’araf:200). Na kraju ovog djela bitno je napomenuti da blagost i praštanje treba da bude među vjernicima (muslimanima) a prema nevjernicima, bez obzira koje vrste bili treba postojati strogost i žestina s time da im se ne smije nepravda nanositi. Kaže Allah dž.š:” ….Allah će dovesti narod kojeg će On voljeti i koji će Njega voljeti, koji će biti samilosni (ponizni) prema vjernicima a žestoki prema nevjernicima” (El-Maide:54).

 

“ Muhammed je Allahov Poslanik, a oni koji su sa njim su žestoki su prema nevjernicima a milostivi jedni predrugima” (El-Feth:29). Kaže pjesnik:” Ako se spomene riječ blagost, reci: Blagost ima svoje mjesto, a njena upotreba tamo gdje joj nije mjesto veliko je neznanje”.

 

Što se tiče pravednosti prema nevjernicima uz njihovu mržnju, kaže Allah -džellešanuhu-:” I neka vas mržnja koju imate prema određenom narodu ne navede da budete nepravedni”(El-Maide:08). 

 

6. EKONOMIJA

 

Dva glavna temelja na kojima se zasniva i gradi ekonomija i oko kojih se kreću svi njeni ogranci i podogranci su:

 

Pronalaženje najboljih metoda u sticanju kapitala (zarade), 

 

Racionalna potrošnja (ulaganje) tog kapitala. 

 

Ako budemo studirali i proučavali Kur’an, vidjet ćemo da nas Allah -džellešanuhu- podučava ovim temeljima. Kada je riječ o zaradi i sticanju imetka Allah -džellešanuhu- nas uči kako ćemo na najdostojanstveni i najispravniji način doći do zarade. 

 

Kaže Allah Subhaneh:” Kada se završi namaz, rasiđite se po zemlji i tražite Allahove blagodati” (El-Džum’a:10).

 

“…osim ako se radi o trgovini uz obostrano zadovoljstvo” (En-Nisa:29).

 

“ Allah dž.š je dozvolio kupoprodaj, a zabranio kamatu” (El-Bekare:275).

 

“Jedite ono što ste u ratu zaplijenili kao dozvoljeno i lijepo” (El-Enfal:69).

 

Kada je riječ o raspolaganju imetkom i njegovoj potrošnji, Allah -džellešanuhu- nas savjetuje sljedećim:” Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu da ne bi prekor zaslužio i bez ničega ostao” (El-Isra:290).

 

“ Oni kada udjeljuju niti rasipaju niti štede, nego se drže sredine” (El-Furkan:67).

 

“ I pitaju te te šta će udjeljivati. Reci:Višak” (El-Bekare).

 

“ Oni koji ne vjeruju troše imetke svoje da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ga potrošiti, zatim će im biti jad i muka, a zatim će pobijeđeni biti, i na kraju će u džehenemu biti sakupljeni” (El-Enfal).

 

7. POLITIKA

 

Ono što neprijatelji Islama često koriste u borbi protiv Islama i njegovih pristalica, i čime nalaze puta do srca onih koji slabo poznaju ovu vjeru i čiji su mozgovi isprani filozofijom i evropskom (zapadnom) civilizacijom, jesu parole poput: “Islam je zaostala vjera i ne nudi rješenja za današnje probleme. Islam je za džamije, a što se tiče politike, ekonomije i sl. ne daje odgovarajuća rješenja”.

 

Čak šta više, neki samozvani “mislioci” među muslimanima iznose dokaze iz Kur’ana i Sunneta, koji kako to oni tumače, jasno upućuje na to da je Islam došao samo da bi ljude poučio ibadetu, u njegovom uskom shvatanju, kao što je namaz, hadždž, post i sl. dio je pitanja politike, ekonomije i drugih životnih pitanja, ostavio ljudima da ih oni rješavaju i određuju.

 

Dovoljno nam je kao odgovor ovim neznalicama navesti riječi Allaha -džellešanuhu-: " I mi smo ti objavili knjigu u kojoj se nalaze pojašnjenja za svaku stvar, uputa, milost i radost za one koji su se Allahu predali" (En-Nahl:85). 

 

Međutim, pošto su ovakve laži raširene i prihvaćene kod nemalog broja pripadnika ovog ummeta, a naročito kod tzv. Intelektualaca i mislilaca, navesti ćemo detaljne dokaze za tvrdnju da Kur'an i Sunnet Allahovog Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nude rješenja za sva životna pitanja među kojima je bez sumnje i politika. Poznato je da se politika djeli na vanjsku i unutrašnju politiku. Što se tiče vanjske politike ona se zasniva na dvjema stvarima: 

 

Pripremanje dovoljne snage za slamanje neprijatelja. Allah -džellešanuhu- nas tome uči i kaže:" Pripremite protiv njih koliko god možete snage i konja da biste time uplašili Allahove i vaše neprijatelje". ( El-Enfal: )

 

Sveobuhvatno i ispravno ujedinjenje (okupljanje) oko te snage. Kaže Allah dž.š.:" I svi se čvrsto Allahova užeta držite i ne djelite se u stranke"( Ali Imran: 103).

 

I kaže Uzvišeni:" Ne prepirite se da ne biste poraženi bili i da vam ne bi oplahno borbeni duh" (El-Enfal:46).

 

Zatim Kur'an pojašnjava ono što je usko vezano za navedene stvari, kao što je primirje, davanje sigurnosti neprijateljima i prekidanje primirja, uzimanje opreza i sl. Kaže Allah -džellešanuhu-: " Dok se oni budu držali primirja i vi ga se držite". (Et-Tewbe: 07). 

 

I kaže Svemogući:" Ako se budete bojali da će određena skupina iznevjeriti ugovoreno, obznanite im da je primirje prekinuto" (El-Enfal: 85).

 

" O vjernici budite oprezni" (En-Nisa: 71).

 

" Ako neki od mušrika zatraži sigurnost da bi poslušao Allahov govor, ti mu podaj sigurnost, a zatim ga sprovedi na sigurno mjesto" ( Et-Tewbe: 06). 

 

Što se tiče politike njen cilj je širenje sigurnosti i spasenja unutar društva, borba protiv nepravde i davanje svima njihova prava koja mu je Allah -džellešanuhu- dao. Srž unutarnje islamske politke čini šest stvari:

Čuvanje vjere - U skladu sa tim propisano je ubistvo za onog koji se odmetne od Islama. Kaže Poslanik sallallahu alejhi ve sellem u hadisu kojeg bilježi Buharija:" Ubijte onoga koji promjeni vjeru". 

 

Čuvanje ljudskih života - U skladu sa tim Allah -džellešanuhu- je propisao odmazdu kada kaže:" U odmazdi vam je opstanak, o razumom obdareni, kako biste se sačuvali." ( El-Bekare: 179).

 

Čuvanje pameti - U skladu sa tim Allah -džellešanuhu-je zabranio sve ono što može nanjeti štetu čovjekovoj pameti i oslabiti ispravno rasuđivanje. Kaže Allah -džellešanuhu-:" O vjernici zaista su vino, kocka, kumiri i strelice za gatanje pogan i od šejtanovog djela , zato ih se klonite da biste uspjeli." ( El-Maide:90).

 

Kaže Poslanik s.a.v.s:" Sve što opija je zabranjeno" (Ahmed i Bejheki).

 

Čuvanje porijekla - U skladu sa tim Allah dž.š. je propisao kaznu za zinaluk (blud), i kaže: "Bludnicu i bludnika izbičujte sa sto udaraca." (En-Nur: 02); (Ajet se odnosi na neudatu ženu i neoženjenog čovjeka, dok je kazna za udatu ženu i oženjenog čovjeka kamenovanje kao što se prenosi u vjerodostojnim hadisima).

 

Čuvanje časti - u skladu sa tim šerijat je propisao kaznu za potvoru. Kaže Allah -džellešanuhu-:" Oni koji potvore čestite žene i ne dođu sa četvoricom svjedoka izbičujte sa osamdeset udaraca." (En-Nur: 04).

 

Čuvanje imetka - U skladu sa tim šerijat je propisao odsjecanje ruke kradljivcu. Kaže Allah -džellešanuhu-: " Kradljivcu i kradljivcu odsjecite ruku." (El-Maide:38).

 

8. PREVLAST NEVJERNIKA NAD MUSLIMANIMA 

 

Sami ashabi –radijallahu anhum- su se pitali i nije im bilo jasno kako i da li je moguće da nevjernici imaju prevlast nad muslimanima i da ih poraze u borbi, znajući za Allahovo obećanje da će pomoći vjernike i da neće dozvoliti da ih nevjernici nadvladaju. 

 

U odgovoru (fetvi) koju im je dao Allah -džellešanuhu-,iznad sedam nebesa, otklanja se sva nejasnoća i pojašnjava da su muslimani ti koji mogu prouzrokovati prevlast nevjernika nad sobom onda kada budu nepokorni Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem i budu činili grijehe. Ovo nije u suprotnosti sa Allahovim obećanjem da će pomoći vjernike, jer je Allahova pomoć uslovljenja pokornošću Njemu i Njegovom Poslanik sallallahu alejhi ve sellem . Naime, kada se završila bitka na Uhudu, porazom muslimana i velikim brojem ubijenih ashabi su se pitali: Kako je moguće da su nas mušrici pobjedili, a mi smo na istini, a oni su na laži? Allah -džellešanuhu- im odgovara:" Zar kada vas je snašla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli možete reći:” Odakle ovo". Reci :" To je od vas samih", a Allah je kadar da uradi šta hoće."(Ali Imran:165). 

 

Riječi Allaha -džellešanuhu-:" Reci: "To je od vas samih", pojašnjene su u drugom ajetu. Kaže Allah -džellešanuhu-: "Allah je ispunio obećanje koje vam je dao, kada ste ih (neprijatelje) Njegovom voljom udarali, sve dok niste oslabili, počeli se raspravljati i neposlušni bili nakon što vam je pokazao ono što volite. Među vama je bilo onih koji su htjeli ovaj svijet a i oni koji su htjeli onaj svijet." (Ali Imran:152). Allah -džellešanuhu- pojašnjava da je uzrok poraza i prevlasti nevjernika u ovoj bitci slabost muslimana i njihovo razilaženje, nepokornost Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem i želja nekih od njih da dođu do ovodunjalučkih dobara. 

 

Ovo nije odgovor koji važi samo za ashabe nego za sve one koji budu slijedili Poslanika -sallallahu alejhi ve selleme- do Sudnjeg dana. Da li su muslimani danas poraženi, poniženi od strane nevjernika i zbog čega drugog do zbog nepokornosti Allahu i Njegovom Poslanik -sallallahu alejhi ve sellem- ?!

 

PROBLEM RAZILAŽENJA SRCA

 

Allah -džellešanuhu- pojašnjava u suri El-Hašr da je glavni razlog razilaženja srca nerazumijevanje (pomanjkanje pameti). Kaže Allah -džellešanuhu-:" Ti misliš da su oni složni, a srca su im razjedinjena, zato što su oni narod koji nema pameti." (El-Hašr:14).

 

Lijek za pomanjkanje pameti (nerazumjevanje, nerazmišljanje), sadržan je u slijeđenju svjetla Objave što upućuje na koristi (interese) koje čovjekov razum sam ne može dokučiti.

 

Kaže Allah -džellešanuhu-:" Zar je isti onaj kojem smo život dali nakon mrtvila i dali mu svjetlo sa kojim ide među ljudima i onaj koji živi u tminama iz kojih ne može izaći." (El-Enam:122).

 

Molim Allaha -džellešanuhu- da ovaj tekst nađe mjesta u srcima onih koji imaju sumnje oko vjere i koji su pod uticajerm propagande neprijatelja Islama, a da poveća iman i ubjeđenje onima koji se drže uzvišenih principa i nastoje da obasjaju dunjaluk svjetlom tih principa.

 

Piše: dipl. isl. pravnik, Imamović Semir

Medina: 17.07.1420.g.

________________________________________