U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Zahvala pripada Allahu! Njega hvalimo i samo Njemu robujemo.
Zahvala pripada Allahu! Njega hvalimo i samo Njemu robujemo.
I neka je salavat na Njegovog odabranog roba i poslanika, Muhammeda sina Abdullahova, ehlu-l-bejt i njegove drugove.
Sunnet je drugi šeriatski izvor u postavljanju i donošenju šeriatskih propisa. Mnogi ga zenemaruju, smatrajući njegove imperative neobavezujućim već samo pohvalnim radnjma, neznajući njegovu pravnu definiciju, ili posmatrajući praksu Poslanika s.a.v.s. samo kroz prizmu fikhskog poimanja Sunneta.
Jezičko značenje riječi sunnet
Sunnet je infinitiv glagola "senne" (perfekat) - "jesunnu" (prezent), dok se harf "siin" i "nuun", kao tvorevina riječi, koriste za obavljanje bilo koje radnje i njeno ponavljanje sa lahkoćom. Tako se kaze "jesunnu el mae' 'ala el vedžhi" (s lahkoćom je bacao vodu na svoje lice). Pored ovoga, riječ "sunnet" se upotrebljava za put kojim se ide, način i metodu.
Stručne definicije Sunneta
Islamski učenjaci, izučavajući siru Allahovog Poslanika s.a.v.s. su definisali Sunnet sa više definicija, ovisno sa kojeg stanovišta su promatrali njegov plemeniti život, s.a.v.s..
1. Sunnet je antonim (ono što stoji nasuprot) novitarije ili bidata.
Ovako ga definišu učenjaci akide (teolozi). Tako se, na primjer, za nekoga kaže da je na sunnetu, gledano na njegov stav po pitanjima akide, gdje potvrđuje sve što je Sunnet potvrdio, i negira sve što je Sunnet negirao, bez ličnog tumačenja ili negiranja. A za drugoga se kaže da je na novotariji, ako osoba negira ili tumači tekst Kur'ana ili Sunneta u pitanjima akide, kao što su Allahovo uzdizanje na Arš, spuštanje na ovozemno nebo u zadnjoj trećini noći, potvrđivanje ruke i lica Njemu Uzvišenom, koji ničemu nije sličan, itd. Odatle dolazi naziv spašene skupine koja sebe naziva Ehlus sunne' vel džema'a.
2. Sunnet je svaki čin za čije izvršenje slijedi nagrada, a njegovo ostavljanje ne uzrokuje kaznu.
Ovo je definicija islamskih pravnika. Po ovome se namaske nafile zovu sunnetom. Mnogi se slijepo drže ove definicije sunneta, preko koje negiraju mnoge naređene - fard stvari ili čine harame na koje samo Sunnet upućuje, gdje odbijaju da se dokazom iz Sunneta može utemeljiti fard ili haram.
3. Sunnet je fikhski pravac nekog od imama mudžtehida kojeg drugi nisu obavezni slijediti.
Na ovo upućuje hadis: "Držite se mog sunneta i sunneta pravdenih i upućenih halifa iza mene. ", gdje Vjerovijesnik s.a.v.s. njihov pravac u razumijevanju i prozivljavanju vjere naziva sunnetom. Odatle se kaže da je klanjanje dvadeset rekata teravih namaza Omerov sunnet.
4. Sunnet je skup svih radnji i riječi Poslanika s.a.v.s., njegova odobravanja tuđih postupaka, bilo to u domenu pojašnjavanja i propisivanja šeriatskih propisa ili ne, prije i poslije poslanstva, te njegove s.a.v.s. lične osobine i fizički opis.
Ovo je definicija učenjaka hadisa i sire, gdje Sunnet onuhvata čitav život Poslanika s.a.v.s., i gdje se ne pravi osvrt na šeriatske propise, nego je li određena stvar koja je pripisana Poslaniku s.a.v.s. potvrđena ili nije.
5. Sunnet je skup svih radnji i riječi Poslanika s.a.v.s. i njegova odobravanja tuđih postupaka, za vremena njegova poslanstva, u domenu pojašnjavanja ili propisivanja šeriatskih propisa.
Ovo je definicija učenjaka usulu-l-fikha, koja na Sunnet gleda kao šeriatski izvor. Sve što se može podvesti pod ovu definiciju smatra se valjanjim šeriatskim dokazom na osnovu kojeg se donose pojedinačni propisi a o čijem se propisivanju i sabiranju brinu fakihi - islamski pravnici.
Tako, na primjer, učenjaci usulu-l-fikha kažu:
- Sunnet je priznat i prihvaćen šeriatski izvor, čiji je dokaz ravan kur'anskom dokazu u argumentaciji i donošenju pojedinačnog suda u odrđenom pitanju.
Nakon toga, učenjaci sire i muhadisi kažu:
- Potvrđeno je u Sunnetu da je Poslanik s.a.v.s. rekao, odobrio ili lično uradio to i to, te je data predaja sahih.
Iza ovoga, učenjaci fikha, na osnovu dvije prethodne tvrdnje, kažu:
- Pomenuti čin, radnja, djelo, postupak ili iskaz je: fard, sunnet, mubah, mekruh ili haram.
A nakon svega toga, učenjaci akide kažu:
- Obzirom da je fakih ili alim, koji je iznio šeriatski sud po pitanju "x", prihvatio Kur'an kao Allahovu riječ, koja nije stvorena, te je i praksu Njegovog Poslanika s.a.v.s. također potvrdio kao objavu, mi svjedočimo mu da je njegov pravac pravac učenjaka Ehlus sunneta vel džema'e.
1. Sunnet je antonim (ono što stoji nasuprot) novitarije ili bidata.
Ovako ga definišu učenjaci akide (teolozi). Tako se, na primjer, za nekoga kaže da je na sunnetu, gledano na njegov stav po pitanjima akide, gdje potvrđuje sve što je Sunnet potvrdio, i negira sve što je Sunnet negirao, bez ličnog tumačenja ili negiranja. A za drugoga se kaže da je na novotariji, ako osoba negira ili tumači tekst Kur'ana ili Sunneta u pitanjima akide, kao što su Allahovo uzdizanje na Arš, spuštanje na ovozemno nebo u zadnjoj trećini noći, potvrđivanje ruke i lica Njemu Uzvišenom, koji ničemu nije sličan, itd. Odatle dolazi naziv spašene skupine koja sebe naziva Ehlus sunne' vel džema'a.
2. Sunnet je svaki čin za čije izvršenje slijedi nagrada, a njegovo ostavljanje ne uzrokuje kaznu.
Ovo je definicija islamskih pravnika. Po ovome se namaske nafile zovu sunnetom. Mnogi se slijepo drže ove definicije sunneta, preko koje negiraju mnoge naređene - fard stvari ili čine harame na koje samo Sunnet upućuje, gdje odbijaju da se dokazom iz Sunneta može utemeljiti fard ili haram.
3. Sunnet je fikhski pravac nekog od imama mudžtehida kojeg drugi nisu obavezni slijediti.
Na ovo upućuje hadis: "Držite se mog sunneta i sunneta pravdenih i upućenih halifa iza mene. ", gdje Vjerovijesnik s.a.v.s. njihov pravac u razumijevanju i prozivljavanju vjere naziva sunnetom. Odatle se kaže da je klanjanje dvadeset rekata teravih namaza Omerov sunnet.
4. Sunnet je skup svih radnji i riječi Poslanika s.a.v.s., njegova odobravanja tuđih postupaka, bilo to u domenu pojašnjavanja i propisivanja šeriatskih propisa ili ne, prije i poslije poslanstva, te njegove s.a.v.s. lične osobine i fizički opis.
Ovo je definicija učenjaka hadisa i sire, gdje Sunnet onuhvata čitav život Poslanika s.a.v.s., i gdje se ne pravi osvrt na šeriatske propise, nego je li određena stvar koja je pripisana Poslaniku s.a.v.s. potvrđena ili nije.
5. Sunnet je skup svih radnji i riječi Poslanika s.a.v.s. i njegova odobravanja tuđih postupaka, za vremena njegova poslanstva, u domenu pojašnjavanja ili propisivanja šeriatskih propisa.
Ovo je definicija učenjaka usulu-l-fikha, koja na Sunnet gleda kao šeriatski izvor. Sve što se može podvesti pod ovu definiciju smatra se valjanjim šeriatskim dokazom na osnovu kojeg se donose pojedinačni propisi a o čijem se propisivanju i sabiranju brinu fakihi - islamski pravnici.
Tako, na primjer, učenjaci usulu-l-fikha kažu:
- Sunnet je priznat i prihvaćen šeriatski izvor, čiji je dokaz ravan kur'anskom dokazu u argumentaciji i donošenju pojedinačnog suda u odrđenom pitanju.
Nakon toga, učenjaci sire i muhadisi kažu:
- Potvrđeno je u Sunnetu da je Poslanik s.a.v.s. rekao, odobrio ili lično uradio to i to, te je data predaja sahih.
Iza ovoga, učenjaci fikha, na osnovu dvije prethodne tvrdnje, kažu:
- Pomenuti čin, radnja, djelo, postupak ili iskaz je: fard, sunnet, mubah, mekruh ili haram.
A nakon svega toga, učenjaci akide kažu:
- Obzirom da je fakih ili alim, koji je iznio šeriatski sud po pitanju "x", prihvatio Kur'an kao Allahovu riječ, koja nije stvorena, te je i praksu Njegovog Poslanika s.a.v.s. također potvrdio kao objavu, mi svjedočimo mu da je njegov pravac pravac učenjaka Ehlus sunneta vel džema'e.
Dodatno pojašnjenje
Uzmimo par konkretnih primjera iz života Poslanika s.a.v.s. ili pak iz prakse muslimana, te pogledajmo kako su ovi činovi okarakterisani na osnovu gore navedenih definicija.
1. Odsijedanje Poslanika s.a.v.s. u pećini Hira prije poslanstva: - kod muhadisa to je sunnet, jer je to potvrđena i poznata činjenica iz Poslanikovog s.a.v.s. života; - kod učenjaka usula to je neprihvatljhivo kao dokaz jer je bilo prije poslanstva; - kod učenjaka fikha, ako bi to danas neko uradio, to je novotarija; - kod učenjaka tevhida, to je bilo Allahovim kaderom i odredbom, gdje Poslanik s.a.v.s. ne potpada pod kasniji fikhski propis ovog čina.
2. Činjenje "tevhida" po nečijoj smrti:
- kod muhadisa to nije od sunneta, jer nije potvrđeno u praksi Poslanika s.a.v.s. (Ako ovaj čin promatramo kroz ovu definiciju, reklo bi se da to i nije tako loša stvar. Međutim, stav muhadisa je ovakav jer što oni ne zalaze u šeriatske propise pomenutog čina.);
- kod učenjaka usula se kaže da praksa muslimana, makar se svi složili oko nje, ne može biti šeriatski dokaz ukoliko nije u skladu sa Kur’anom i Sunetom;
- kod učenjaka fikha ovo je novotarija - haram;
- kod učenjaka akide ovo je odbačen čin, a onaj ko ga pripiše vjeri, smatrajući da Poslanik s.a.v.s. nije dostavio Obajavu, te da sa njegovom smrću vjera nije upotpunjena, počinio je nevjerstvo - kufr.
1. Odsijedanje Poslanika s.a.v.s. u pećini Hira prije poslanstva: - kod muhadisa to je sunnet, jer je to potvrđena i poznata činjenica iz Poslanikovog s.a.v.s. života; - kod učenjaka usula to je neprihvatljhivo kao dokaz jer je bilo prije poslanstva; - kod učenjaka fikha, ako bi to danas neko uradio, to je novotarija; - kod učenjaka tevhida, to je bilo Allahovim kaderom i odredbom, gdje Poslanik s.a.v.s. ne potpada pod kasniji fikhski propis ovog čina.
2. Činjenje "tevhida" po nečijoj smrti:
- kod muhadisa to nije od sunneta, jer nije potvrđeno u praksi Poslanika s.a.v.s. (Ako ovaj čin promatramo kroz ovu definiciju, reklo bi se da to i nije tako loša stvar. Međutim, stav muhadisa je ovakav jer što oni ne zalaze u šeriatske propise pomenutog čina.);
- kod učenjaka usula se kaže da praksa muslimana, makar se svi složili oko nje, ne može biti šeriatski dokaz ukoliko nije u skladu sa Kur’anom i Sunetom;
- kod učenjaka fikha ovo je novotarija - haram;
- kod učenjaka akide ovo je odbačen čin, a onaj ko ga pripiše vjeri, smatrajući da Poslanik s.a.v.s. nije dostavio Obajavu, te da sa njegovom smrću vjera nije upotpunjena, počinio je nevjerstvo - kufr.
Napomena:
Učenjaci Ehlu sunneta ve džema’e smatraju Sunnet objavom od Allaha kao i Kur’an, gdje su na istoj poziciji i položaju u jačini argumentacije, s tim da se Kur’an odlikuje nad Sunnetom u sljedećem: on je izravna Allahova riječ. Za njegovo obično čitanje, pa i bez razumjevanja, zaslužujemo veliku nagradu, što nije osobina Sunneta. Kur’an je ispred Sunneta u stilu, izražaju, dobroti i ‘idžazu (nadnaravnosti), gdje niko ne može doći sa nečim sličnim.
A Allah najbolje zna.
Gospodaru nas, poduči nas korisnim znanjem i ne daj da zalutamo. Amin.
Priredio:
Ismet M. Purdić
21. šawal 1420.
Gospodaru nas, poduči nas korisnim znanjem i ne daj da zalutamo. Amin.
Priredio:
Ismet M. Purdić
21. šawal 1420.
