بسم الله الرحمن الرحيم
الحمد لله ربّ العلمين والصلاة والسلام على رسول الله
Musliman je po svojoj prirodi čedan i stidljiv. Stid je jedna od vrlina koje krase njegov karakter. Stid je dio imana, a iman je temelj na kome počiva život muslimana.
U tom smislu, Allahov Poslanik a.s. kaže:
"Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko - ili šezdeset i nekoliko - djelova. Prvi (i najvažniji) je (vjerovati) da nema drugog boga osim Allaha, a najniži je ukloniti zapreku sa puta. I stid je dio imana." (Buharija i Muslim)
" Stid i iman su dva nerazdvojna druga. Kada nestane jednog, nestat će i drugog." - hadis bilježi Hakim i kaže da ispunjava Buharijine i Muslimove uvjete sahih hadisa.
Tajna da je stid sastavni dio imana leži u tome što i iman i stid navode na dobro, a odvraćaju od zla. Iman podstiče vjernika da čini dobra djela i da se kloni grijeha. Stid sa svoje strane, ne dopušta vjerniku da škrtari u zahvalnosti Allahu na Njegovim blagodatima i da se nemarno odnosi u ispunjavanju svojih obaveza prema kome je dužan. Pored toga, stid vjerniku ne dozvoljava da čini ružna djela niti da govori ružne riječi, jer zna da će to dovesti do prezira i omraženosti. Otuda je stid jedna od najblagodarnijih vrlina, jer sve što dolazi od stida je čisto dobro, kao što jasno stoji u riječima koje se prenose od Allahova Poslanika:
" Stid donosi samo dobro." (Buharija i Muslim)
" Sve što je od stida dobro je." (Muslim)
Osobina suprotna stidu je bestidnost. Ispoljava se u vulgarnim riječima, nevaljalim djelima i odvratnosti u govoru. Musliman, kako u svojim riječima tako i u djelima, nikada nije nepristojan, bestidan, grub ni odvratan, jer su to svojstva stanovnika džehennema. Zato je nezamislivo da u njegovom ponašanju bude išta što bi makar i izdaleka podsjećalo na vulgarnost, prostakluk i odvratnost. Najbolji dokaz za to su riječi Allahovog Poslanika a.s.:
" Stid je od imana, a iman je u Džennetu, dok je bestidnost od okrutnosti, a okrutnost je u Džehennemu." - hadis bilježi Ahmed i njegov sened ocjenjuje kao sahih.
U ovoj plemenitoj vrlini lijepe naravi svakom mulimanu je uzor, najodabraniji čovjek svih vremena, kako ranijih tako i kasnijih generacija, Allahov Poslanik a.s. koji je, kako se prenosi, "bio stidljiviji od djevice u svojoj sobici" i za koga je Ebu Seid, kako Buharija navodi, rekao: "da bi, kada bi vidio nešto nevaljalo, to na njegovu licu mogli prepoznati."
Kada se musliman zalaže za očuvanje i njegovanje vrline stida među ljudima, on zapravo poziva i upućuje na veliko i opće dobro, tim prije što je stid sastavni dio imana, a iman skup svih vrlina i osnovni element svakog dobra. U vjerodostojnoj predaji se navodi da je Allahov Poslanik a.s. jednom prilikom, naišao pored čovjeka koji je svakog brata savjetovao da ne bude previše stidljiv, pa mu je Poslanik a.s. rekao: " Pusti ga, stid je sastavni dio imana!" (Muttefekun alejhu)
Ovim se Allahov Poslanik a.s. založio za čuvanje stida kod muslimana i zabranio da se stid suzbija, čak i po cijenu da onaj ko je stidljiv, zbog svoje stidljivosti izgubi i dio onoga što mu pripada, jer je čovjeku bolje žrtvovati i dio svojih prava, nego izgubiti stid, kao sastavni dio svoga imana, najprepoznatljiviju vrlinu ljudskosti i neiscrpnu riznicu dobrostivosti. Allah se smilovao ženi, koja je u potrazi za svojim izgubljenim djetetom, s velom preko lica, došla i za njega upitala neke ljude, od kojih je jedan rekao: " Pita za svoje dijete, a velom skriva lice " - i koja mu je, čuvši šta je rekao, odgovorila riječima: " Čovječe, bolje mi je izgubiti i rođeno dijete nego stid. " (Muttefekun alejhi)
Vrlina stida muslimana ne smeta da govori istinu, da stiče znanje, da od drugih traži da čine dobra djela, ili da ih odvraća od nevaljalih. Jednom prilikom, kod Allalova Poslanika a.s. pokušao se za nekoga ko je ukrao, zauzeti njegov ljubimac, Usama b. Zejd, pa stid Allahova Poslanika nije spriječio da Usami ljutito kaže: "Usama, kako se možeš zauzimati za nekog ko je prekšio Allahov zakon ?! Tako mi Allaha, kada bi ta i ta ukrala, odsjekao bih joj ruku."
Isto tako, stid nije smetao ni ensarijki Ummi Sulejm da upita: "Allahov Poslaniče, Allah se ne stidi (iznošenja) istine, pa da li se žena dužna okupati kada u snu doživi poluciju ?" - a ni Allahovom Poslaniku a.s. da joj da odgovor: "Jeste, ukoliko primjeti vlažan sekret." (Buharija)
Držeći hutbu, Omer se jednom prilikom dotakao problema visokih mehrova, pa mu je jedna žena rekla: " Omere, zar da nam Allah daje, a ti zabranjuješ ? Zar nije rekao: ...i jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne oduzimajte ništa od toga ! (En-Nisa',20.)
Dakle, spomenutoj ženi stid nije smetao da se digne u odbranu prava žene, niti je smetao Omeru da joj se izvine i kaže: ' Omere, sav svijet je u vjeri razboritiji od tebe.'
Jednom drugom prilikom, Omer je sa dvije haljine na sebi, ustao da muslimanima održi hutbu u kojoj je zatražio da budu poslušni i pokorni, na što je jedan od prisutnih muslimana skočio na noge i rekao: "Omere, nema više poslušnosti ni pokornosti. Na tebi su dvije, a na nama po jedna haljina." Čuvši to, Omer je iz svega glasa počeo dozivati: "O Abdullahu b. Omere!" Kada mu se sin odazvao riječima: "Odazivam ti se oče!" - rekao mu je: "Zaklinjem te Allahom, pravo reci, jesi li mi ti poklonio jednu od ove dvije haljine ?" - pa se zaklevši rekao: " Tako mi Allaha jesam." Na to je čovjek rekao: "Omere, sada ćemo slusati i biti pokorni."
Pogledaj samo, koliko stid čovjeku nije smetao da Omeru kaže to što je kazao, a ni Omeru da prizna to što je priznao.
Budući da se stidi drugih stvorenja, musliman ne razotkriva njihove sramote, ne oglušuje se svoje dužnosti prema njima, ne poriče dobro koje su mu učinili, ne obraća im se ružnim riječima i ne oglušuje ih onako koliko im nije drago. On se stidi Allaha, pa se ne oglušuje o poslušnosti prema Njemu i ne zaboravlja biti Mu zahvalan na blagodatima, jer dobro zna da je On nad njim svemoćan i da o njemu sve zna, svjestan Ibn Mes'udovih riječi: " Sjetite se Allaha kako treba, sačuvat ćete i glavu i stomake, zajedno sa onim što je u njima! Mislite na smrt i nedaće!" i riječi Allahovog Poslanika a.s.: "Allah je preči da se od Njega više stidi nego ljudi." (Buharija)
Izvor: Iz knjige Put pravog Muslimana
الحمد لله ربّ العلمين والصلاة والسلام على رسول الله
Musliman je po svojoj prirodi čedan i stidljiv. Stid je jedna od vrlina koje krase njegov karakter. Stid je dio imana, a iman je temelj na kome počiva život muslimana.
U tom smislu, Allahov Poslanik a.s. kaže:
"Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko - ili šezdeset i nekoliko - djelova. Prvi (i najvažniji) je (vjerovati) da nema drugog boga osim Allaha, a najniži je ukloniti zapreku sa puta. I stid je dio imana." (Buharija i Muslim)
" Stid i iman su dva nerazdvojna druga. Kada nestane jednog, nestat će i drugog." - hadis bilježi Hakim i kaže da ispunjava Buharijine i Muslimove uvjete sahih hadisa.
Tajna da je stid sastavni dio imana leži u tome što i iman i stid navode na dobro, a odvraćaju od zla. Iman podstiče vjernika da čini dobra djela i da se kloni grijeha. Stid sa svoje strane, ne dopušta vjerniku da škrtari u zahvalnosti Allahu na Njegovim blagodatima i da se nemarno odnosi u ispunjavanju svojih obaveza prema kome je dužan. Pored toga, stid vjerniku ne dozvoljava da čini ružna djela niti da govori ružne riječi, jer zna da će to dovesti do prezira i omraženosti. Otuda je stid jedna od najblagodarnijih vrlina, jer sve što dolazi od stida je čisto dobro, kao što jasno stoji u riječima koje se prenose od Allahova Poslanika:
" Stid donosi samo dobro." (Buharija i Muslim)
" Sve što je od stida dobro je." (Muslim)
Osobina suprotna stidu je bestidnost. Ispoljava se u vulgarnim riječima, nevaljalim djelima i odvratnosti u govoru. Musliman, kako u svojim riječima tako i u djelima, nikada nije nepristojan, bestidan, grub ni odvratan, jer su to svojstva stanovnika džehennema. Zato je nezamislivo da u njegovom ponašanju bude išta što bi makar i izdaleka podsjećalo na vulgarnost, prostakluk i odvratnost. Najbolji dokaz za to su riječi Allahovog Poslanika a.s.:
" Stid je od imana, a iman je u Džennetu, dok je bestidnost od okrutnosti, a okrutnost je u Džehennemu." - hadis bilježi Ahmed i njegov sened ocjenjuje kao sahih.
U ovoj plemenitoj vrlini lijepe naravi svakom mulimanu je uzor, najodabraniji čovjek svih vremena, kako ranijih tako i kasnijih generacija, Allahov Poslanik a.s. koji je, kako se prenosi, "bio stidljiviji od djevice u svojoj sobici" i za koga je Ebu Seid, kako Buharija navodi, rekao: "da bi, kada bi vidio nešto nevaljalo, to na njegovu licu mogli prepoznati."
Kada se musliman zalaže za očuvanje i njegovanje vrline stida među ljudima, on zapravo poziva i upućuje na veliko i opće dobro, tim prije što je stid sastavni dio imana, a iman skup svih vrlina i osnovni element svakog dobra. U vjerodostojnoj predaji se navodi da je Allahov Poslanik a.s. jednom prilikom, naišao pored čovjeka koji je svakog brata savjetovao da ne bude previše stidljiv, pa mu je Poslanik a.s. rekao: " Pusti ga, stid je sastavni dio imana!" (Muttefekun alejhu)
Ovim se Allahov Poslanik a.s. založio za čuvanje stida kod muslimana i zabranio da se stid suzbija, čak i po cijenu da onaj ko je stidljiv, zbog svoje stidljivosti izgubi i dio onoga što mu pripada, jer je čovjeku bolje žrtvovati i dio svojih prava, nego izgubiti stid, kao sastavni dio svoga imana, najprepoznatljiviju vrlinu ljudskosti i neiscrpnu riznicu dobrostivosti. Allah se smilovao ženi, koja je u potrazi za svojim izgubljenim djetetom, s velom preko lica, došla i za njega upitala neke ljude, od kojih je jedan rekao: " Pita za svoje dijete, a velom skriva lice " - i koja mu je, čuvši šta je rekao, odgovorila riječima: " Čovječe, bolje mi je izgubiti i rođeno dijete nego stid. " (Muttefekun alejhi)
Vrlina stida muslimana ne smeta da govori istinu, da stiče znanje, da od drugih traži da čine dobra djela, ili da ih odvraća od nevaljalih. Jednom prilikom, kod Allalova Poslanika a.s. pokušao se za nekoga ko je ukrao, zauzeti njegov ljubimac, Usama b. Zejd, pa stid Allahova Poslanika nije spriječio da Usami ljutito kaže: "Usama, kako se možeš zauzimati za nekog ko je prekšio Allahov zakon ?! Tako mi Allaha, kada bi ta i ta ukrala, odsjekao bih joj ruku."
Isto tako, stid nije smetao ni ensarijki Ummi Sulejm da upita: "Allahov Poslaniče, Allah se ne stidi (iznošenja) istine, pa da li se žena dužna okupati kada u snu doživi poluciju ?" - a ni Allahovom Poslaniku a.s. da joj da odgovor: "Jeste, ukoliko primjeti vlažan sekret." (Buharija)
Držeći hutbu, Omer se jednom prilikom dotakao problema visokih mehrova, pa mu je jedna žena rekla: " Omere, zar da nam Allah daje, a ti zabranjuješ ? Zar nije rekao: ...i jednoj od njih ste dali mnogo blaga, ne oduzimajte ništa od toga ! (En-Nisa',20.)
Dakle, spomenutoj ženi stid nije smetao da se digne u odbranu prava žene, niti je smetao Omeru da joj se izvine i kaže: ' Omere, sav svijet je u vjeri razboritiji od tebe.'
Jednom drugom prilikom, Omer je sa dvije haljine na sebi, ustao da muslimanima održi hutbu u kojoj je zatražio da budu poslušni i pokorni, na što je jedan od prisutnih muslimana skočio na noge i rekao: "Omere, nema više poslušnosti ni pokornosti. Na tebi su dvije, a na nama po jedna haljina." Čuvši to, Omer je iz svega glasa počeo dozivati: "O Abdullahu b. Omere!" Kada mu se sin odazvao riječima: "Odazivam ti se oče!" - rekao mu je: "Zaklinjem te Allahom, pravo reci, jesi li mi ti poklonio jednu od ove dvije haljine ?" - pa se zaklevši rekao: " Tako mi Allaha jesam." Na to je čovjek rekao: "Omere, sada ćemo slusati i biti pokorni."
Pogledaj samo, koliko stid čovjeku nije smetao da Omeru kaže to što je kazao, a ni Omeru da prizna to što je priznao.
Budući da se stidi drugih stvorenja, musliman ne razotkriva njihove sramote, ne oglušuje se svoje dužnosti prema njima, ne poriče dobro koje su mu učinili, ne obraća im se ružnim riječima i ne oglušuje ih onako koliko im nije drago. On se stidi Allaha, pa se ne oglušuje o poslušnosti prema Njemu i ne zaboravlja biti Mu zahvalan na blagodatima, jer dobro zna da je On nad njim svemoćan i da o njemu sve zna, svjestan Ibn Mes'udovih riječi: " Sjetite se Allaha kako treba, sačuvat ćete i glavu i stomake, zajedno sa onim što je u njima! Mislite na smrt i nedaće!" i riječi Allahovog Poslanika a.s.: "Allah je preči da se od Njega više stidi nego ljudi." (Buharija)
Izvor: Iz knjige Put pravog Muslimana
____________________________________________________________
