بسم الله الرحمن الرحيم
الحمد لله ربّ العلمين والصلاة والسلام على رسول الله
Pitanje čistoće ovdje će biti obrađeno sa tri aspekta:
Propisanosti i definicije:
1. Propisanost čistoće
Čistoća je propisana Kur'anom i Sunnetom. Uzvišeni Allah veli:
'... a ako ste džunubi, onda se okupajte!' (El-Ma'ide, 6.)
' ... Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.' (El-Bekare, 222.)
U tom smislu, Allahov Poslanik a.s. je rekao:
" Ključ namaza je čistoća."
" Namaz neće biti primljen bez (prethodne) čistoće." (Muslim)
" Čistoća je dio imana." (Muslim)
2. Definicija čistoće
Pod čistoćom se podrazumijevaju dvije vrste čistoće: spoljašna i unutrašnja. Unutrašnja čistoća podrazumijeva čišćenje duše od grijeha i nepokornosti. Postiže se iskrenim pokajanjem za sve učinjene grijehe i djela nepokornosti, te čišćenjem srca od svih nevaljalih osobina kao što su: sklonost širku, sumnji, zavidnosti, mržnji, zlobi, varanju, oholosti, samoljublju, licemjerju, želji za prestižom i sl. Pored toga, čistoća srca postiže se iskrenošću, sigurnim ubjeđenjem, naklonošću prema dobru, dobroćudnošću, istinoljubljivošću, skromnošću i željom da čovjek sve svoje namjere i dobra djela podredi Allahovu zadovoljstvu.
Spoljašnja čistoća, opet, podrazumijeva dvije vrste čistoće: čistoću od svake nečisti materijalne prirode (taharetu-l-habes). Ova čistoća se ostvaruje uklanjanjem nečistoća čistećom vodom sa odjeće klanjača, tijela i mjesta gdje se klanja i da se bude pod abdestom i gusulom, a u slučaju da nema vode, pod tejmmumom (taharetu-l-hades).
Čime se postiže čistoća ?
Čistoća se postiže sa dvije stvari:
1. Prirodnom vodom (el-mau-l-mutlak) koja ima sve prirodne osobine tako što sa njom nije pomješano bilo šta što se u njoj obično ne nalazi, svejedno bilo to nečisto ili čisto. U takvu vodu ubrajaju se: bunarska voda, voda sa izvora, kišnica, riječna voda, otopina snijega i morska slana voda. U tom smislu, Uzvišeni veli:
'... I Mi s neba čistu vodu spuštamo.' (El-Furkan, 48.)
Allahov Poslanik a.s. je rekao: " Voda je čista, osim ako se uprlja nečim nečistim pa promjeni miris, ukus i boju." (bilježi Bejheki.)
2. Čistom površinom zemlje, tj. čistim zemljinim tlom u vidu praha, pijeska, kamena i slanače (onog što se računa kao zemlja), jer je Allahov Poslanik a.s. rekao: "Zemlja mi je data i kao čistim mjestom za klanjanje i čistoćom (tj. da se njome može uzeti tejmmum)." - bilježi Ahmed kod Buharije i Muslima.
Zemljinim tlom kao čistom površinom za uzimanje tejemmuma može se poslužiti u slučaju nedostatka vode ili nemogućnosti da se voda, usljed bolesti i sl., upotrijebi, kao što stoji u riječima Uzvišenog: '... a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite ...'(En-Nisa', 43.) i kao što stoji u riječima Allahovog Poslanika a.s.: " Čistom zemljom musliman bi se mogao očistiti i kad ne bi imao vode deset godina. A kada nađe vodu, neka se njome opere." - bilježi Tirmizi.
Isto tako je Alejhisselam odobrio Amru b. Asu uzimanje tejemmuma zbog džunupluka u izuzetno hladnoj noći kada se pobojao za svoj život ako se okupa hladnom vodom. - bilježi Buharija kao muallek.
Šta se smatra nečistim ?
Nečistim se smatra sve što izađe iz dva ljudska otvora: izmet, mokraća, mezija, vedija, sperma i sl., zatim mokraća, balega i izmet svih životinja čije je meso zabranjeno jesti, zatim krv, gnoj i ono što se povrati u slučaju da toga ima puno, te sve od uginulih (krepanih) životinja, osim kože ako se uzme i uštavi i tako očisti, jer je Allahov Poslanik a.s. rekao: "Svaka koža je čista ako se uštavi." (Muslim)
Mezija je sluz koja i kod muškarca i kod žene izlazi prilikom nadražaja.
Vedija je sluz (sekret prostate) koja se ponekad pojavljuje poslije napornog mokrenja.
Izvor: Iz knjige Put pravog Muslimana
الحمد لله ربّ العلمين والصلاة والسلام على رسول الله
Pitanje čistoće ovdje će biti obrađeno sa tri aspekta:
Propisanosti i definicije:
1. Propisanost čistoće
Čistoća je propisana Kur'anom i Sunnetom. Uzvišeni Allah veli:
'... a ako ste džunubi, onda se okupajte!' (El-Ma'ide, 6.)
' ... Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.' (El-Bekare, 222.)
U tom smislu, Allahov Poslanik a.s. je rekao:
" Ključ namaza je čistoća."
" Namaz neće biti primljen bez (prethodne) čistoće." (Muslim)
" Čistoća je dio imana." (Muslim)
2. Definicija čistoće
Pod čistoćom se podrazumijevaju dvije vrste čistoće: spoljašna i unutrašnja. Unutrašnja čistoća podrazumijeva čišćenje duše od grijeha i nepokornosti. Postiže se iskrenim pokajanjem za sve učinjene grijehe i djela nepokornosti, te čišćenjem srca od svih nevaljalih osobina kao što su: sklonost širku, sumnji, zavidnosti, mržnji, zlobi, varanju, oholosti, samoljublju, licemjerju, želji za prestižom i sl. Pored toga, čistoća srca postiže se iskrenošću, sigurnim ubjeđenjem, naklonošću prema dobru, dobroćudnošću, istinoljubljivošću, skromnošću i željom da čovjek sve svoje namjere i dobra djela podredi Allahovu zadovoljstvu.
Spoljašnja čistoća, opet, podrazumijeva dvije vrste čistoće: čistoću od svake nečisti materijalne prirode (taharetu-l-habes). Ova čistoća se ostvaruje uklanjanjem nečistoća čistećom vodom sa odjeće klanjača, tijela i mjesta gdje se klanja i da se bude pod abdestom i gusulom, a u slučaju da nema vode, pod tejmmumom (taharetu-l-hades).
Čime se postiže čistoća ?
Čistoća se postiže sa dvije stvari:
1. Prirodnom vodom (el-mau-l-mutlak) koja ima sve prirodne osobine tako što sa njom nije pomješano bilo šta što se u njoj obično ne nalazi, svejedno bilo to nečisto ili čisto. U takvu vodu ubrajaju se: bunarska voda, voda sa izvora, kišnica, riječna voda, otopina snijega i morska slana voda. U tom smislu, Uzvišeni veli:
'... I Mi s neba čistu vodu spuštamo.' (El-Furkan, 48.)
Allahov Poslanik a.s. je rekao: " Voda je čista, osim ako se uprlja nečim nečistim pa promjeni miris, ukus i boju." (bilježi Bejheki.)
2. Čistom površinom zemlje, tj. čistim zemljinim tlom u vidu praha, pijeska, kamena i slanače (onog što se računa kao zemlja), jer je Allahov Poslanik a.s. rekao: "Zemlja mi je data i kao čistim mjestom za klanjanje i čistoćom (tj. da se njome može uzeti tejmmum)." - bilježi Ahmed kod Buharije i Muslima.
Zemljinim tlom kao čistom površinom za uzimanje tejemmuma može se poslužiti u slučaju nedostatka vode ili nemogućnosti da se voda, usljed bolesti i sl., upotrijebi, kao što stoji u riječima Uzvišenog: '... a ne nađete vode, onda dlanovima čistu zemlju dotaknite ...'(En-Nisa', 43.) i kao što stoji u riječima Allahovog Poslanika a.s.: " Čistom zemljom musliman bi se mogao očistiti i kad ne bi imao vode deset godina. A kada nađe vodu, neka se njome opere." - bilježi Tirmizi.
Isto tako je Alejhisselam odobrio Amru b. Asu uzimanje tejemmuma zbog džunupluka u izuzetno hladnoj noći kada se pobojao za svoj život ako se okupa hladnom vodom. - bilježi Buharija kao muallek.
Šta se smatra nečistim ?
Nečistim se smatra sve što izađe iz dva ljudska otvora: izmet, mokraća, mezija, vedija, sperma i sl., zatim mokraća, balega i izmet svih životinja čije je meso zabranjeno jesti, zatim krv, gnoj i ono što se povrati u slučaju da toga ima puno, te sve od uginulih (krepanih) životinja, osim kože ako se uzme i uštavi i tako očisti, jer je Allahov Poslanik a.s. rekao: "Svaka koža je čista ako se uštavi." (Muslim)
Mezija je sluz koja i kod muškarca i kod žene izlazi prilikom nadražaja.
Vedija je sluz (sekret prostate) koja se ponekad pojavljuje poslije napornog mokrenja.
Izvor: Iz knjige Put pravog Muslimana
