ZABRANA UBIJANJA ŽIVOTINJA
U osnovi, šerijat zabranjuje ubijanje životinja osim ukoliko se za to ukaže realna potreba ili ukoliko se radi o životinjama koje ljudima nanose štetu. Kaže Ibn Abbas r.a.: '' Poslanik s.a.v.s. je zabranio ubijanje svega što ima dušu, osim ako nanosi štetu i neprijatnost. '' ( Sahihul-Džamia, br. 6973 ).
Čak i lov, koji je dozvoljen po koncenzusu islamskih učenjaka, postaje zabranjenim ukoliko se svodi na zabavu, vježbanje gađanja ili sakupljanje suvenira. Abdullah ibn Omer r.a. je jednom prošao pored ljudi koji su sebi kao metu postavili kokoš (u drugom rivajetu pticu), pa su je gađali strijelama. Vidjevši Ibn Omera r.a., ova skupina se razišla, a on je upitao: '' Ko je ovo učinio? Uistinu je Allahov poslanik s.a.v.s. prokleo onoga ko ovo čini. '', nakon čega je prišao toj ptici i oslobodio je. U drugom rivajetu stoji da je rekao: '' Zaista je Allahov poslanik s.a.v.s. prokleo onoga ko za cilj uzima ono što ima dušu. '' ( Buhari 5514 i 5515, Muslim, 1957 i 1958 ).
Također od Abdullaha b. Omera se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ''Koji god čovjek bespravno ubije vrapca ili nešto veće od njega, Allah će ga na sudnjem danu o tome pitati. '' Upitaše: ''A koje je njegovo pravo Božji poslaniče ?'' On odgovori: '' Da ga prekolje i pojede, a ne da mu otkine glavu pa da ga baci ''. U sličnoj verziji se navodi da će takav vrabac na sudnjem danu reći: '' Gospodaru, taj i taj me je ubio iz zabave a ne zbog koristi. '' ( Nesai, 7/239 i Ibn Hibban br. 5864. Albani ga je ocijenio dobrim u Sahihu Tergib, br.1092 i 2266).
Bespotrebni lov iz zabave ili radi skupocjenog krzna određenih vrsta životinja bio je poguban za te vrste, pa su mnoge dovedene na rub opstanka ili su potpuno izumrle. Na primjer, u Sjevernoj Americi bizoni i dabrovi su se brojali u milionima primjeraka prije dolaska evropskih doseljenika, koji su ih nekontroliranim lovom, za vrlo kratko vrijeme doveli na granicu istrebljenja. Slično ovome, mnoge vrste su skoro uništene, samo kako bi njihova preparirana tijela krasila privatne kuće, dvorane ili salone. Nakon toga su, u skoroj prošlosti, ljudi počeli uvoditi zabrane kojima se brani ili ograničava lov ugroženih vrsta, predstavljajući se punim ustima za prijatelje životinja.
I ovdje vidimo da je islam svojim općim humanim propisima, pretekao ''savremene'' zakone za više od hiljadu i četiristo godina.
____________________________________
