Postoji jedna činjenica koju su izjavili prijatelji ove vjere, a posvjedočili njeni neprijatelji, činjenica u koju su povjerovali vjernici, a priznali je inadžije (prkosnici), a ona je da ovaj Kur’an, vječna Allahova knjiga predstavlja vrhunac u stilistici i da je nemoguće dostići njegov način pojašnjavanja.
S druge strane moramo priznati da knjige koje su napisane sa ciljem ispitivanja kur’anske stilistike, pored njihove vrijednosti i mjesta koje zauzimaju u islamskoj nauci nisu uspjeli predstaviti ni dočarati datu tematiku. Ne vidimo da je razlog tome išta drugo do nemaran odnos prema skladnom uređenju ajeta i povezivanja njihovih ajeta.
Onaj ko bude nemaran prema skladu kur’anskih ajeta ili ga se površno dotakne, neće moći uživati u ljepoti Kur’ana, niti će moći dosegnuti njegovu specifičnost (osobenost) koja ga izdvaja iz ostalih vrsta govora.
Ono što se mora obznaniti leži upravo u njegovom skladu.
U ovome ćemo tekstu baciti svjetlo na suru “Kamer” i njen savršen sklad i nedostižni (neostvarivi) način pojašnjavanja.
Ova časna (plemenita) sura, kao i sve njene sestre sadrže u sebi mnoge stilističke figure i lijepo izražavanje, međutim i dalje izgleda kao netaknuta bašta, zbog malog broja onih koji su posvetili pažnju njenoj skladnosti i koji su izučavali povezanost njenih značenja.
Kažu neki islamski učenjaci: “Ova sura od svog samog početka pa do kraja predstavlja svojevrstan, zastrašujući i žestok napad na srca onih koji poriču Allahovu vjeru i Njegove poslanike, tako sa druge strane predstavlja čvrst i dubok smiraj za vjernička srca.
Kada se god iznova susretnemo sa ovom surom i razmišljamo o njoj i o njenom skladu, zapažamo čuda i sjajne primjere vještog (savršenog) buđenja pažnje (pokretanja) rjetke argumentacije (dokazivanja), zadivljujućeg lijepog iznosenja oprečnosti (suprotnosti) čudne postepenosti, vještog ponavljanja i redanja događaja (kazivanja), divnog presjeka i drugih stilističkih detalja koji ukazuju na nadnaravnost Kur’ana.
Pokušat ćemo se osvrnuti na neke od spomenutih stvari uz navođenje primjera i približavanje činjenica što je moguće bolje i uticajnije.
Vješto buđenje pažnje (pokretanje).
Dovoljno nam je, da bi smo shvatili (dokučili) ovaj pojam, podsjetiti se na zadnje ajete sure Nedžm gdje se kaže: “Smak svijeta se približava. Allah će ga jedini otkriti! Pa zar se ovom govoru iščuđavate i smijete se a ne plačete, gordo dignutih glava? Bolje padajte licem na tle pred Allahom i obožavajte ga (klanjajte mu se).” (En-Nedžm:57-62).
Kako su mušrici (idolopoklonici) bili na vrhuncu nemara, zabave i oholosti, na što ukazuje to da su se čudili, smijali i izrugavali kada su im se rekli ajeti :”Smak svijeta se približio.” Dolazi sura Kamer koja ih iznenađuje i žestoko potresa ne bi li se pobudila pažnja i probudila ih iz dubokog sna. Kaže Allah -džellešanuhu-:”Približio se čas suđeni i mjesec se raspolutio.” (Kamer:1), tj. došao vam je dan sudnji, kojem ste se čudili i smijali. Došao je dan sa svime onim što sa sobom nosi od nevolje, jada, zla i strahova. Ovo su njegovi predznaci jasno vidljivi i ostvareni. Mjesec se raspolutio tako da više nema mjesta za poricanje onima koji poriču. Allah -džellešanuhu- je ovdje odabrao stil iznaneđenja i prepada, kako bi idolopoklonici zaključili iz toga da će im Sudnji dan doći iznenada, prepasti ih, neće moći nikako da ga odbiju, niti će im se dati vremena. Tada će se žestoko kajati i jaukati (kukati) kao što kaže Allah -džellešanuhu-: ”I približi se istinska prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti: teško nama mi smo prema ovome ravnodušni bili, mi smo sami sebi nepravdu učinili.” (El-Enbija:97).
Međutim, šta će im koristiti kajanje kada je iskorišteno vrijeme (život) ostalo iza njih!? Jedno od velikih čuda kur’anskog stila jeste da često dolazi sa dva značenja (dva pojma), među kojima se prividno zapaža među-prostor (praznina), a nije u stvarnosti tako. Istina je da je to samo dio precizne kur’anske stilistike, i da Kur’an zna spomenuti dva međusobna suprotna značenja, kada se prosto promatraju, a ostavlja ljudskom mozgu da popuni prazninu koja je između njih. Ili ako hoćeš reći: razmišljanje je most koji spaja ta dva značenja. Takve ili slične situacije u Kur’anu prividno zbunjuju, stime da će zbunjenost lahko nestati ako se bude vodilo računa o kur’anskom skladu (uređenosti).
Praktični primjer za to je prvi i drugi ajet sure Kamer, gdje se kaže:”Približio se čas sudnji i mjesec se raspolutio. Kada vide kakav znak (ajet) okreću se i govore ovo je neprestana čarolija.”
Kao da se hoće reći: njima sada dolazi opomena, i prijeti im se tegobama Sudnjeg dana, međutim oni tome ne pridaju pažnju, ne potresa ih, niti traže ikakav ajet (znak) da je istina to što poslanstva sa kojima im je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, a kada bi im i došao ajet kao odgovor na njihov zahtjev okrenuli bi se i rekli (neprestana čarolija), kao što se spominje na drugom mjestu; “I govore nevjernici o vjernicima: da se radi o kakvom dobru oni nas ne bi u tome pretekli. A kako pomoću njega pravi put nisu našli, sigurno će reći: ovo je još davna izmišljotina.” (El-Ahkaf)
Lijepo (zadivljujuće) iznošenje suprotnosti.
Primječujemo u ovim ajetima zadivljujuće i čudno iznošenje oprečnosti koje ne može uočiti osim onaj ko obraća pažnju na njihov sklad i povezanost. “Danas se zabavljaju, ohole i uzdižu.” (Nedžm:61) “A sutra ćeš ih vidjeti uplašene i predstavljenje.” (Kamer:7).
Danas ih vidiš kako okreću glave od onih koji ih pozivaju u vjeru (A ako kakav dokaz vide okreću se i govore:”Ovo je čarolija neprestana) (Kamer:2), a sutra ćeš ih vidjeti kako (netremice gledajući u glasnika i žureći)) (Kamer:6)
Danas ih vidiš kako se hvališu i govore: ((Mi smo skup nepobjedivi)) (Kamer:7). Zatim iznošenje oprečnosti dostiže vrhunac u ljepoti i blještavosti kada po drugi put čujemo ((Zar da govore: “Mi smo skup nepobjedivi, skup će sigurno poražen biti, a oni će se u bijeg dati”))(Kamer:44-45) Kako li samo poražena vojska nalikuje na rasute skakavce!!!
Jedinstveni načini argumentovanja (iznošenja dokaza).
Ovdje ćemo se osvrnuti na argumentaciju kada je u pitanju Sudnji dan (tj. iznošenje dokaza za nastupanje sudnjeg dana).
Nevjernici su smatrali (smatraju) da je nemoguće da se dogodi Sudnji dan i tražili su neke ajete (dokaze) koji bi upučivali na to. Svoju ograničenu slabu i malu moć su uzeli kao mjerilo za sveopštu (generalnu) Allahovu moć. Na mnogim mjestima u Kur’anu Allah -džellešanuhu- uporedo govori o drevnim narodima i o nekim velikim kosmičkim pojavama koji će se dogoditi pred samo nastupanje Sudnjeg dana. Kao što je Allah -džellešanuhu- bio u stanju da u vrijeme Nuha –alejhi selam- otvori vrata nebesa i da dadne da iz zemlje izbijaju izvori, zašto se onda čuditi kada za Sudnji dan kaže:”I nebo će se otvoriti i mnoge kapije imati.” (Nebe’ :19)
Kada je Allah subhanehu we teala bio kadar (moćan) da pošalje samo jedan krik na Semud i učini ih poput zdrobljenog suhog lišča, zašto se onda čuditi kada kaže:”Bit će to samo jedan glas i oni će se svi pred Nama obreti.” (Jasin:53)
Zatim rastavljanje (cijepanje mora) jednim udarcem Musaovog štapa nije ništa manje čudno od cijepanja (prepolavljaja) mjeseca pred nastupanje Sudnjeg dana, i zašto se onda čuditi riječima Allaha-džellešanuhu-: ”Približi se Čas sudnji i mjesec se raspolutio-raspolovio.” (Kamer:1)
S druge strane neprekidni lanac kazni kojima Allah -džellešanuhu- pogađao prijašnje narode zbog njihove objesnosti i nepokornosti, jasno ukazuje na to da Gospodar Arša Uzvišenog nije nemaran prema svojim stvorenjima, nego ih nadzire, kada se pokreću i kada miruju, i odnosi se prema njima skladno njihovim djelima, uništava griješnike, a milostiv je prema zahvalnim robovima. Sve ovo su samo nagovještaji velikog obračuna koji će se dogoditi na Sudnjem danu.
Zapanjujuća postepenost.
Ono što povečava blještavilost ovih ajeta i podiže im stilističku vrijednost jeste postepenost u iznošenju činjenica. U njima se ne govori direktno o Sudnjem danu i njegovim dokazima, kako se ne bi proizvela odbojnost kod onih koji uopšte ne vjeruju u stajanje pred Allahom -džellešanuhu-. Sudnji dan je skriven u njima i protiče kroz njih kao što voda protiče kroz korjene i granje drveća. Onaj koji bude slušao ta kazivanja, jedno iza drugog neće ni završiti, a njegovo će srce već biti mekše i nježnije i kod njega će se stvoriti strah od polaganja računa, i ako je u osnovi negirao obračun i stajanje pred Allahom -džellešanuhu-. Nakon što se završavaju zastrašujuća kazivanja, Allah -džellešanuhu- im ne prijeti odmah iza toga Sudnjim danom, nego i dalje vodi brigu o postepenosti, prilazi sa one strane koja je toliko jasna i oko koje nema spasa i upućuje im dva pitanja: “Da li su nevjernici vaši imalo jači od njih, ili vi u knjigama nebeskim imate kakvu povelju?” (Kamer:43)
Ova dva pitanja toliko su jaka, primoravaju ih da priznaju uticajnost ovih dokaza i da njihov odgovor ne bude ništa drugo do “NE”.
Poslije toga dolazi još jedno pitanje, a ono je: “Zar da oni govore:Mi smo skup nepobjedivi!” (Kamer:44)
Postojala je mogućnost da se u ovoj situaciji probudi u njima neznabožačka grubost i žestina i da kažu:”Da mi smo skup nepobjedivi.”
Pa je Allah -džellešanuhu- otklonio (skinuo) sa njihovih očiju zavjesu samoobmanjenosti i poručuje im: ”Skup će poražen biti i u će se dati.” (Kamer45)
Ovo je bio kratak i sažet osvrt na jedan od aspekata nadnaravnosti Kur’ana sa ciljem da se probudi želja kod vjernika za njegovim izučavanjem i ćešćim druženjem sa njim.
Neka je slavljen Onaj koji nas je počastio Kur’anom i uzdigao nas njime nad drugim narodima.
Medina: 36.Ramazan/1422
Pripremio: dipl. isl. pravnik, Imamović Semir
postdiplomske studije šerijatskog prava, Islamski Univerzitet u Medini
_____________________________
