Propisi braka II dio
Piše: Semir Imamović |
Pravljene gozbe prilikom svadbe jeste sunnet prema većini islamskih učenjaka a dokaz im je hadis Abdurrahmana ibn Avfa, radijallahu anhum, u kome se navodi da mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Priredi gozbu pa makar sa jednom ovcom" (Muttefekun alejhi).
Svadbena gozba
Navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, priredio svadbenu gozbu prilikom sklapanja braka sa Zejnebom, Safijom i Mejmunom, r.a. Nije dozvoljeno rasipništvo prilikom svadbene gozbe, kao što je uobičajeno u današnjem vremenu kod većine muslimana. Prave se i kupuju velike količine hrane i pića koje, na kraju, završavaju u kantama za smeće. U isto vrijeme možemo vidjeti siromahe kako obilaze pragove drugih ljudi ne bi li im dali komad hljeba. Ovakve i slične pojave ne dozvoljava Šerijat, niti su one prihvatljive kod razumnih i pametnih ljudi. Bojati se da će onaj ko to bude radio i bude zadovoljan time, biti kažnjen još na ovom svijetu a jedna od kazni je gubitak blagodati koju mu je Allah, dž.š., podario. Treba dodati da su te raskošne svadbe popraćene zlom, ohološću i iskupljanjima koja u većini slučajeva donose zabranjene stvari kao što je razgolićavanje žena, prekoračivanje granica čestitosti i stida, miješanje muškaraca i žena, konzumiranje alkohola, upotreba muzičkih instrumenata, prisustvo razvratnih pjevača i pjevačica, upropaštavanje imetka i druge ružne pojave. Kaže Allah, dž.š., u Kur'anu: "A koliko smo Mi sela i gradova uništili čiji su stanovnici u životu obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko poslije njih navrati u njih, Nama su ostali" (Prijevod značenja - El-Kasas, 58.)
Da li je čovjek obavezan odazvati se na svadbenu gozbu ?
Rekao je Poslanik, salla-llahu alejhi ve sellem: "Svadbena gozba je pravo (obaveza) i sunnet. Onaj ko bude pozvan i ne odazove se, nepokoran je Allahu, dž.š., i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem." (Teberani i Ebu Šejh). Islamski učenjaci su iz ovog hadisa shvatili obavezu odazivanja na svadbenu gozbu. Međutim, postavili su uslove koji se moraju ispuniti da bi ta obaveza bila punosnažna a to su:
- Da bude prva svadbena gozba
Ako bi za jednu te istu svadbu bilo priređeno više gozbi, čovjek nije obavezan osim da se odazove na prvu. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Gozba prvi dan je čovjekovo pravo, drugi dan dobročinstvo od njega a treći dan je pretvaranje i prestiž (reputacija)" (Ebu Davud)
- Da onaj koji poziva na gozbu bude musliman
- Da onaj koji poziva ne bude od onih koji javno čine velike grijehe kao što su npr.: kockanje, pijenje alkohola, bludničenje, trgovanje zabranjenim artiklima, obrtanje kamatom, krađa (korupcija), držanje diskoteka, kafana, kafića i sl.
- Da čovjek bude poimenično pozvan, a ako poziv bude opći, lijepo je da se odazove
- Da na svadbenoj gozbi nema zabranjenih stvari kao što su alkohol, pjesma i muzika, miješanje muškaraca i žena i sl.
Prenosi imam Ebu Davud od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhum, da je rekao: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio dvije vrste objeda: objed za sofrom na kojoj ima alkohola i objed čovjeka koji leži na stomaku".
Kaže šejh Salih Fevzan: "Ako su svadbene gozbe sačuvane od zabranjenih djela, kao što je miješanje muškaraca i žena, razvratne pjesme i muzika ili ako čovjek bude u stanju svojim prisustvom uticati na sprečavanje tih stvari, dozvoljeno mu je prisustvovati njima. Štaviše, ako je u stanju odstraniti zlo koje se čini pri svadbenim gozbama, biva obavezan prisustvovati. U slučaju da se budu činile zabranjene stvari a čovjek nije u stanju da ih otkloni, nije mu dozvoljeno prisustvovati njima, shodno općem smislu Allahovih riječi: "Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju i koje je život na ovome svijetu obmanuo, a opominji Kur'anom da čovjek, zbog onoga što radi ne bi stradao, jer osim Allaha ni zaštitnika ni posrednika neće imati." (Prijevod značenja - El-En’am, 70.)
(Fetava el-mer'eti 60 str.)
Međusobni odnosi bračnih drugova
Kada su u pitanju odnosi bračnih drugova, možemo izdvojiti sljedeće propise:
- Lijep odnos
Lijep odnos je sveobuhvatna riječ koja u sebi sadrži sva međusobna prava i obaveze između muža i žene a znači: dobročinstvo (milosrđe), neizazivanje neugodnosti, neodugovlačenje sa ispunjavanjem obaveza, širokogrudost i ispoljavanje radosti i sreće. Osnova za lijep odnos su riječi Allaha, dž.š.: "I prema njima se na najljepši način odnosite." (Prijevod značenja - En-Nisa, 19.)
"Njima pripada onoliko dobročinstva koliko su one obavezne prema muževima." (Prijevod značenja - El-Bekare, 228.)
Rekao je Ibn Abbas, r.a.: "Volim da se sredim svojoj ženi kao što volim da se ona meni sredi, jer Allah, dž.š., kaže: "Njima pripada onoliko dobročinstva koliko su one obavezne prema muževima".
Kaže Ibn Kesir u tumačenju ovog ajeta: "Tj. govorite im lijepe riječi i prema njima činite lijepe ustupke koliko god ste u mogućnosti. Sve što želite da one vama čine, činite i vi njima. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Najbolji su oni među vama koji su najbolji prema svojim ženama." (Bilježi ga Tirmizi i Darimi a Ibn Hibban ga je ocijenio vjerodostojnim) (Tefsir Ibn Kesir).
- Prenošenje bračnih tajni
Prenošenje onoga što se događa u kući, među supružnicima, rodbini i prijateljima je zabranjeno i nije dozvoljeno ni čovjeku ni ženi da obavještavaju druge ljude, bez obzira li se radilo o rodbini ili prijateljima, o njihovom međusobnom odnosu. Kaže Allah, dž.š.: "Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu treba brigu da vode." (Prijevod značenja - En-Nisa, 34.)
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ljudi koji će na Sudnjem danu biti u najtežem položaju jesu čovjek i žena koji budu prenosili tajne iz njihovog međusobnog intimnog odnosa." (Muslim)
- Kako se odnositi prema neposlušnoj ženi
Kaže šejh Muhammed ibn Salih el Usejmin: "Najbolji put kojeg čovjek može slijediti u slučaju ženine neposlušnosti je sljedeći: - Savjetovanje i podsjećanje na pravo njenog muža i pojašnjenje veličine grijeha kojeg čini zanemarivanjem tog prava, a sa druge strane pojašnjenje veličine nagrade za njenu poslušnost i sreće koja ih može pratiti još na ovom svijetu. Ako čovjek uradi sve ono što je obavezan prema ženi, pokoravajući se riječima Allaha, dž.š.: "I prema njima se lijepo odnosite", a ona i pored toga ustraje na neposlušnosti, ponovo će je savjetovati i podsjećati na veličinu grijeha kojeg čini takvim svojim ponašanjem. U slučaju da ne bude koristi, pribjegne se metodu "izbjegavanja". Pod ovom metodom se podrazumijeva svaka vrsta izbjegavanja koja bi mogla uroditi plodom i biti uzrokom popravljanja žene kao što je npr:
1) Spavanje na istom krevetu okrenutih leđa ženi i izbjegavanje odnosa sa njom.
2) Grubost u govoru ili potpuno izbjegavanje govora. 3) Spavanje u drugoj sobi ili van kuće.
Ako ova metoda ne bude koristila, pribjegava se odgojnom udaranju žene, pod uslovom da to udaranje ne bude bolno i ne prouzrokuje još veću odbojnost i neposlušnost žene.
(IŠRETU-N-NISAI VE HALLU-L-HILAFATI-Z-ZEVDŽIJJETI 97,98)
Rekao je šejh Ibn Usejmin za one koji udaraju svoje žene iz navike, bez ikakvog povoda i bez šerijatskih granica u tome: "Takvi ljudi su nepokorni Allahu i suprostavljaju se Njegovom Šerijatu jer je Allah, dž.š., naredio muževima da se na najljepši način odnose prema suprugama. Da li se može reći za čovjeka koji ulazi u kuću srdit, tjera sve od sebe i udara da se odnosi prema porodici na najljepši način? Naprotiv, za takve se kaže da imaju kratku pamet i slabu vjeru. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim ženama." (Tirmizi)
(MEDŽMUU DURUSI FETAVA-L-HAREMI-L-MEKKIJJI 3 / 248 str.)
- Koliko je mužu dozvoljeno da bude odsutan od kuće ?
Neki ashabi Allahovog Poslanika ograničili su odsutnost čovjeka od kuće na četiri mjeseca a drugi su to ograničili na šest mjeseci. Međutim, ograničenje dolazi u pitanje tek kada žena bude zahtijevala da on dođe kući. Ako se taj zahtjev dogodi nakon pola godine i čovjek bude u mogućnosti da ga ispuni, a ne ispuni, žena ga ima pravo tužiti kod islamskog kadije (u našem vremenu kod nekog od učenih ljudi koji poznaju kadiluk - islamsko sudstvo) i tražiti razvod braka. Ako mu žena dozvoli da ostane, pa makar se radilo o dužem roku, nema nikakve smetnje u tome jer se ona u tom slučaju dobrovoljno odrekla svoga prava. Bitno je napomenuti i to da čestit i bogobojazan muž zna bolje svoje obaveze od žene i zna sve šta treba raditi da bi obezbijedio sretan i uredan život porodici, tako da nema potrebe da ga ona primorava na ostanak u kući nakon što je ostavio potrebnu opskrbu i namirnice i obavezao nekoga da se brine za njihovu sigurnost i sve što im je potrebno. Postoje mnoge situacije u kojima se ne može ograničiti čovjekovo odsustvo od kuće niti žena ima pravo zahtijevati od njega da se vrati, kao što je bolest, borba na Allahovom putu, poziv u Allahovu vjeru (da'va), učenje Allahove vjere i sl., osim ako bude nezbrinuta i uskraćena za ono što joj je potrebno za normalan život. Na ženi je tada da se strpi i nada Allahovoj, dž.š., nagradi.
- Planiranje porodice
Planiranje porodice iz straha od siromaštva nije dozvoljeno jer je opskrba u Allahovim rukama i On je taj koji je svim stvarima odredio edžel. Kaže Allah, dž.š.: "I ne ubijajte vašu djecu iz straha od neimaštine. Mi opskrbljujemo i vas i njih." (Prijevod značenja - El-En’am, 151.)
Planiranje porodice nalikuje onome što su radili neznabošci prije Islama, koji su ubijali svoju djecu iz straha od siromaštva, s tim da je razlika u tome da su oni ubijali već rođenu djecu a danas se sprječava da djeca uopće dođu na ovaj svijet. Sve u svemu razlog je isti i nije dozvoljeno iz straha od siromaštva izbjegavanje trudnoće i rađanje. Planiranje porodice upućuje na loše mišljenje o Allahu, dž.š. S toga nam ne ostaje ništa drugo do da se oslonimo na Allaha, dž.š., jer je On taj koji opskrbljuje koga hoće bez računa, da imamo lijepo mišljenje o Njemu i da odbacimo ovakvu vrstu šejtanove spletke. Ako bi odgađanje trudnoće bilo iz zdravstvenih razloga kao npr. da žena ne može podnijeti trudnoću i porođaj u specifičnim uslovima i stanju, tada nije zabranjeno privremeno i odgoditi trudnoću svim dozvoljenim putevima. To smije potrajati samo dok prođe data situacija zbog koje joj je teško zatrudnjeti. U ovom slučaju ne radi se o planiranju porodice nego o preventivi i liječenju. Također, planiranjem porodice ne smatra se ejakulacija van materice, pod uslovom da se žena s time složi i da to čovjek ne radi iz straha od mnoštva potomstva. Dokaz za to su riječi Džabira, r.a.: "Činili smo ejakulaciju van materice a Kur'an je objavljivan" (tj. u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) (Buhari i Muslim)
