Braćo i sestre u islamu! Danas 07. zu-l-ka'de 1423. godine po hidžri, uz Allahovu dž.š. pomoć, govorim na temu "Islamsko bratstvo".
Allah dž.š. u 10. ajetu Sure Hudžurat kaže:
"Vjernici su uistinu braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala." (Suretu-l-Hudžurat:10)
Po citiranom Kur'anskom ajetu, mu'mini su braća, a dug braće je i u tome da se zavađena braća izmire. Brate, da li se ja i ti osjećamo braćom, ili smo još uvijek jedan drugome nepoznati i strani? Da li još uvijek jedan od drugog okrećemo glavu i radujemo se međusobnoj nevolji?
Da li uistinu naše nene i majke, dede i očevi, samo zbog toga što se pridržavaju islamskih propisa koji se odnose na islamski način oblačenja, smetaju "emancipovanim i kulturnim građanima ili građankama", koji zaboravljaju da su ti dobri Bošnjaci rađali i ponovo će inša-Allah rađati heroje, koji će uvijek kada god to bude potrebno braniti sve što je sveto, te na žalost nerijetko omogućavati "miševima koji se iz mekinja" pojavljuju nakon okončane bure, da: lažu, varaju, kunu se u "ateističke svetinje", kradu, laju, loču, žderu haram, napadaju što je sveto itd.. Naravno, naše nene i majke su smetale i smetaće mnogim nemoralnim pojedincima, jer su znale i znaju čuvati obraz, a pojam obraz, je imao puno i neuništivo značenje, za dobre generacije našega naroda...
Vrlo često se u našem svakodnevnom razgovoru, pozivamo na ajete i hadise koji govore o islamskom bratstvu, te kako smo dužni jedni druge paziti, međusobno se uvažavati i pomagati... Naša stvarnost je na žalost sasvim drugačija i ona podrazumijeva naše međusobno odmaganje, zavidnost i želju da u životu niko ne uspije mimo nas! Mnogi od nas se više radujemo nevolji drugog Bošnjaka nego vlastitom uspjehu i trošimo sahate, dane i godine kako bi pobrojali mahane onih sa kojima se svakodnevno družimo, glumeći prijateljstvo.
Allahov Poslanik s.a.v.s. i njegovi ashabi su bili u svojim životima do kraja jasni i nedvosmisleni: prema nevjernicima su bili žestoki i strogi, dok su u međusobnom ophođenju bili milostivi i blagi. O tome Allah dž.š. u prvom dijelu posljednjeg ajeta Sure Feth kaže:
"Muhammed je Allahov poslanik. Njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom..." (Suretu-l-Feth:29)
Muslimani se ne smiju međusobno prepirati, jer to biva uzrokom njihova slabljenja, o čemu govori 46. ajet Sure Enfal:
"I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je zaista na strani izdržljivih." (Suretu-l-Enfal: 46)
Iman u Allaha dž.š. i bratstvo među muslimanima su bila dva najznačajnija faktora u konstituisanju prve islamske zajednice, odnosno države u Medini. Bratimljenje između ensarija i muhadžira je bilo najbolji praktičan primjer ummetu na putu prenošenja i življenja islama.
Život Allahova Poslanika s.a.v.s. i njegovih ashaba nam je najljepši primjer islamskog življenja. U tom smislu je i slijedeći događaj: Prenosi se da je kod Poslanika s.a.v.s. došao jedan siromašni ashab, koji mu je rekao: "Allahov Poslaniče, nemam šta da jedem, pa pomozi mi!" Poslanik s.a.v.s. traži da mu se da nešto iz njegove kuće, ali u njoj ne nalazi ništa, pa pita ashabe: "Ima li neko da se od sebe pobrine za večeru ovome čovjeku?" Javlja se jedan od ashaba, koji ovog siromaha vodi svojoj kući, govoreći ženi: "Ovo je Poslanikov s.a.v.s. gost i budi pažljiva prema njemu!" Ona mu kaže da i oni za tu noć imaju samo hranu za svoju djecu, pa joj on reče: "Kada bude vrijeme da djeca večeraju, ti ih uspavaj, a potom iznesi večeru za gosta! Ugasi svjetiljku tako da ne vidi da ja ne jedem kako bi se on dovoljno nahranio, a mi ćemo se nekako pretpiti!" Sutradan je Poslanik s.a.v.s., kada mu je došao ovaj siromah rekao: "Allah se obradovao postupkom tog čovjeka i žene i objavljeno mi je:
"I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih učinili; oni vole muhadžire i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samim potrebno. A oni koji se uščuvaju lakomosti, oni će sigurno uspjeti!" (Suretu-l-Hašr: 9)
Brate! Kada bi danas u ovoj džamiji, neko od nas zatražio da nahranimo siromaha i da mu damo konak, malo bi bilo onih koji bi se za to javili, jer bi prethodno morali pitati ženu, od čijeg raspoloženja bi zavisilo, kakav bi bio konačan odgovor. Ako bi ipak uz svu ličnu odvažnost prihvatili Allahova dž.š. gosta, onda bi morali pretpriti javnu kritiku i negodovanje ili bi u najmanju ruku, dobili "tajne signale" koji nam ne obećavaju dobro, nakon odlaska Allahavog dž.š. gosta. Gdje je onda naše mjesto, među ljudima koji donose odluke i pomažu drugima ili nam je mjesto negdje drugdje?
Primjer Ebu Bekra Es-Siddika, koji daje sav svoj imetak pred jednu od bitaka, ostavljajući porodici Allaha dž.š. i Poslanika s.a.v.s., je svijetao primjer požrtvovanosti ashaba Poslanika s.a.v.s., koji su savladli sebe i svoje prohtjeve na račun vječne sreće. Takvi ljudi su mogli da se suprostave brojnijim i daleko nadmoćnijim vojskama i državama. Oni su mogli da slome dvije velike imperije, a mi kao dio ummeta danas uživamo "zaštitu drugih".
Gdje je taj stari ponos i snaga, a gdje su današnji Bošnjaci koji se šeću ulicama Beograda, govoreći da su ponosni na to što ih pozdravljaju i prepoznaju, niko drugi do oni čiji su sunarodnjaci ili oni lično do juče pucali na BiH i nas, nasrtali na bošnjačku čast i imetke i uživali u komadanju Bosne i Hercegovine! Možda neki Bošnjaci smatraju da ono što se desilo ovoj: krvavoj, ranjenoj, slomljenoj, obeščašćenoj, osiromašenoj, opljačkanoj, postiđenoj, ostavljenoj, osuđenoj da je nema, ali nadasve ponositoj zemlji BiH, nije bila stvarnost, nego višemetražna scena iz nekog od filmova? Ne, BiH nije Holivud u kojem se snimaju filmovi! Ona je bila poprište borbe za nju i protiv nje, s' time što je onih koji su bili protiv nje mnogo više od onih koji su je branili! Ona je i dalje napadnuta sa svih strana, od znanih i neznanih neprijatelja i postratnih "junaka". Ona i ne zna ko sve na nju nije atakovao i ko je se sve nije želio odreći!
Na drugoj strani je bilo mnogo bosanskih heroja, koji su BiH oslobađali i koji su zaustavljali horde divljački raspoloženih spodoba koje su jurišale sa istoka, zapada ili u isto vrijeme i sa jednu i sa drugu stranu! Ti bosanski heroji će biti inša-Allah herojima, tamo gdje ima pravde i gdje je konačan obračun, a sve je manje nas koji herojima i junacima priznajemo herojstvo i junaštvo! Ima ona stara, dobra izreka: "Pobjeda ima stotinu očeva, a poraz je siroče!"
Prenosi Ibn Omer: Obratio nam se Omer u Džabiji i rekao: "O ljudi, obraćam vam se kao što se nama obratio Poslanik s.a.v.s., kada je rekao: "Preporučujem vam moje ashabe, potom one koji će doći poslije njih, a potom one koji će doći poslije njih! Potom će se proširiti laž, tako da će se čovjek zaklinjati a da se to od njega neće tražiti. I svjedočiće svjedok, a od njega se neće tražiti svjedočenje. Ne osami se neko sa ženom (koja mu nije rodbina), a da šejtan nije treći. Držite se džemata i pazite se podjela, jer je šejtan sa pojedincem, a od dvojice je dalje. Ko želi da osjeti miris dženneta, neka se drži džemata! Koga raduje dobro muslimana i žalosti nevolja muslimana, to je musliman!" (Tirmizija)
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, oprosti nam grijehe i uvedi nas u obećani džennet!
We-s-selamu 'alejkum we rahmetullah!
Sarajevo: 07. zu-l-ka'de 1423.h. / 10. januar 2003. g.
Hutba: Džamije "Kralj Fahd"
Hatib: Nezim Halilović - Muderris
"Vjernici su uistinu braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala." (Suretu-l-Hudžurat:10)
Po citiranom Kur'anskom ajetu, mu'mini su braća, a dug braće je i u tome da se zavađena braća izmire. Brate, da li se ja i ti osjećamo braćom, ili smo još uvijek jedan drugome nepoznati i strani? Da li još uvijek jedan od drugog okrećemo glavu i radujemo se međusobnoj nevolji?
Da li uistinu naše nene i majke, dede i očevi, samo zbog toga što se pridržavaju islamskih propisa koji se odnose na islamski način oblačenja, smetaju "emancipovanim i kulturnim građanima ili građankama", koji zaboravljaju da su ti dobri Bošnjaci rađali i ponovo će inša-Allah rađati heroje, koji će uvijek kada god to bude potrebno braniti sve što je sveto, te na žalost nerijetko omogućavati "miševima koji se iz mekinja" pojavljuju nakon okončane bure, da: lažu, varaju, kunu se u "ateističke svetinje", kradu, laju, loču, žderu haram, napadaju što je sveto itd.. Naravno, naše nene i majke su smetale i smetaće mnogim nemoralnim pojedincima, jer su znale i znaju čuvati obraz, a pojam obraz, je imao puno i neuništivo značenje, za dobre generacije našega naroda...
Vrlo često se u našem svakodnevnom razgovoru, pozivamo na ajete i hadise koji govore o islamskom bratstvu, te kako smo dužni jedni druge paziti, međusobno se uvažavati i pomagati... Naša stvarnost je na žalost sasvim drugačija i ona podrazumijeva naše međusobno odmaganje, zavidnost i želju da u životu niko ne uspije mimo nas! Mnogi od nas se više radujemo nevolji drugog Bošnjaka nego vlastitom uspjehu i trošimo sahate, dane i godine kako bi pobrojali mahane onih sa kojima se svakodnevno družimo, glumeći prijateljstvo.
Allahov Poslanik s.a.v.s. i njegovi ashabi su bili u svojim životima do kraja jasni i nedvosmisleni: prema nevjernicima su bili žestoki i strogi, dok su u međusobnom ophođenju bili milostivi i blagi. O tome Allah dž.š. u prvom dijelu posljednjeg ajeta Sure Feth kaže:
"Muhammed je Allahov poslanik. Njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom..." (Suretu-l-Feth:29)
Muslimani se ne smiju međusobno prepirati, jer to biva uzrokom njihova slabljenja, o čemu govori 46. ajet Sure Enfal:
"I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je zaista na strani izdržljivih." (Suretu-l-Enfal: 46)
Iman u Allaha dž.š. i bratstvo među muslimanima su bila dva najznačajnija faktora u konstituisanju prve islamske zajednice, odnosno države u Medini. Bratimljenje između ensarija i muhadžira je bilo najbolji praktičan primjer ummetu na putu prenošenja i življenja islama.
Život Allahova Poslanika s.a.v.s. i njegovih ashaba nam je najljepši primjer islamskog življenja. U tom smislu je i slijedeći događaj: Prenosi se da je kod Poslanika s.a.v.s. došao jedan siromašni ashab, koji mu je rekao: "Allahov Poslaniče, nemam šta da jedem, pa pomozi mi!" Poslanik s.a.v.s. traži da mu se da nešto iz njegove kuće, ali u njoj ne nalazi ništa, pa pita ashabe: "Ima li neko da se od sebe pobrine za večeru ovome čovjeku?" Javlja se jedan od ashaba, koji ovog siromaha vodi svojoj kući, govoreći ženi: "Ovo je Poslanikov s.a.v.s. gost i budi pažljiva prema njemu!" Ona mu kaže da i oni za tu noć imaju samo hranu za svoju djecu, pa joj on reče: "Kada bude vrijeme da djeca večeraju, ti ih uspavaj, a potom iznesi večeru za gosta! Ugasi svjetiljku tako da ne vidi da ja ne jedem kako bi se on dovoljno nahranio, a mi ćemo se nekako pretpiti!" Sutradan je Poslanik s.a.v.s., kada mu je došao ovaj siromah rekao: "Allah se obradovao postupkom tog čovjeka i žene i objavljeno mi je:
"I onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih učinili; oni vole muhadžire i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samim potrebno. A oni koji se uščuvaju lakomosti, oni će sigurno uspjeti!" (Suretu-l-Hašr: 9)
Brate! Kada bi danas u ovoj džamiji, neko od nas zatražio da nahranimo siromaha i da mu damo konak, malo bi bilo onih koji bi se za to javili, jer bi prethodno morali pitati ženu, od čijeg raspoloženja bi zavisilo, kakav bi bio konačan odgovor. Ako bi ipak uz svu ličnu odvažnost prihvatili Allahova dž.š. gosta, onda bi morali pretpriti javnu kritiku i negodovanje ili bi u najmanju ruku, dobili "tajne signale" koji nam ne obećavaju dobro, nakon odlaska Allahavog dž.š. gosta. Gdje je onda naše mjesto, među ljudima koji donose odluke i pomažu drugima ili nam je mjesto negdje drugdje?
Primjer Ebu Bekra Es-Siddika, koji daje sav svoj imetak pred jednu od bitaka, ostavljajući porodici Allaha dž.š. i Poslanika s.a.v.s., je svijetao primjer požrtvovanosti ashaba Poslanika s.a.v.s., koji su savladli sebe i svoje prohtjeve na račun vječne sreće. Takvi ljudi su mogli da se suprostave brojnijim i daleko nadmoćnijim vojskama i državama. Oni su mogli da slome dvije velike imperije, a mi kao dio ummeta danas uživamo "zaštitu drugih".
Gdje je taj stari ponos i snaga, a gdje su današnji Bošnjaci koji se šeću ulicama Beograda, govoreći da su ponosni na to što ih pozdravljaju i prepoznaju, niko drugi do oni čiji su sunarodnjaci ili oni lično do juče pucali na BiH i nas, nasrtali na bošnjačku čast i imetke i uživali u komadanju Bosne i Hercegovine! Možda neki Bošnjaci smatraju da ono što se desilo ovoj: krvavoj, ranjenoj, slomljenoj, obeščašćenoj, osiromašenoj, opljačkanoj, postiđenoj, ostavljenoj, osuđenoj da je nema, ali nadasve ponositoj zemlji BiH, nije bila stvarnost, nego višemetražna scena iz nekog od filmova? Ne, BiH nije Holivud u kojem se snimaju filmovi! Ona je bila poprište borbe za nju i protiv nje, s' time što je onih koji su bili protiv nje mnogo više od onih koji su je branili! Ona je i dalje napadnuta sa svih strana, od znanih i neznanih neprijatelja i postratnih "junaka". Ona i ne zna ko sve na nju nije atakovao i ko je se sve nije želio odreći!
Na drugoj strani je bilo mnogo bosanskih heroja, koji su BiH oslobađali i koji su zaustavljali horde divljački raspoloženih spodoba koje su jurišale sa istoka, zapada ili u isto vrijeme i sa jednu i sa drugu stranu! Ti bosanski heroji će biti inša-Allah herojima, tamo gdje ima pravde i gdje je konačan obračun, a sve je manje nas koji herojima i junacima priznajemo herojstvo i junaštvo! Ima ona stara, dobra izreka: "Pobjeda ima stotinu očeva, a poraz je siroče!"
Prenosi Ibn Omer: Obratio nam se Omer u Džabiji i rekao: "O ljudi, obraćam vam se kao što se nama obratio Poslanik s.a.v.s., kada je rekao: "Preporučujem vam moje ashabe, potom one koji će doći poslije njih, a potom one koji će doći poslije njih! Potom će se proširiti laž, tako da će se čovjek zaklinjati a da se to od njega neće tražiti. I svjedočiće svjedok, a od njega se neće tražiti svjedočenje. Ne osami se neko sa ženom (koja mu nije rodbina), a da šejtan nije treći. Držite se džemata i pazite se podjela, jer je šejtan sa pojedincem, a od dvojice je dalje. Ko želi da osjeti miris dženneta, neka se drži džemata! Koga raduje dobro muslimana i žalosti nevolja muslimana, to je musliman!" (Tirmizija)
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, oprosti nam grijehe i uvedi nas u obećani džennet!
We-s-selamu 'alejkum we rahmetullah!
Sarajevo: 07. zu-l-ka'de 1423.h. / 10. januar 2003. g.
Hutba: Džamije "Kralj Fahd"
Hatib: Nezim Halilović - Muderris
