GOSPODARU MOJ, TI ZNANJE MOJE PROŠIRI !

Nema sumnje da je znanje samo jedan dio od brojnih blagodati koje Allah, dž.š., daje Svojim robovima: "To je Allahova milost, koju On daje onome kome hoće - a u Allaha je milost velika.". (Prijevod značenja - El-Džumu'a,4.)

 

“Hvala Allahu, koji je u svakom dobru dao učenjake, koji zabludjele pozivaju ka uputi, koji su strpljivi na njihovom uznemiravanju, koji Allahovom Knjigom oživljavaju mrtve i koji Allahovim svjetlom daju vid slijepima. Koliko Iblisovih žrtava su oni oživjeli i koliko zabludjelih su oni uputili? Pa ima li ljepšeg postupka od onoga kako oni postupaju prema ljudima, a ima li goreg postupka od onoga kako ljudi postupaju prema njima? To su oni koji od Allahove Knjige otklanjaju iskrivljavanja zavidnika i tumačenja neznalica. Neka je blagoslov i mir na najplemenitijeg Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu porodicu i sve njegove sljedbenike.” 

 

 Ovo je uvod u knjigu Imama Ahmeda ibn Hanbela, u kojima pobija zablude otpadnika od Islama, kao i zablude zalutale sekte džehmija. Svakako, nije slučajno da knjigu ovakve vrste počinje zahvalom Allahu, dž.š., koji je dao ovome ummetu ulemu koja može razlikovati istinu od zablude. To su ljudi koji se bore protiv iskrivljavanja Allahove vjere, tako da je njihov položaj kod Allaha, dž.š., veliki. Osnovna odlika Iblisovog tabora i onih koji nose njegovu zastavu, jeste nedostatak znanja ili nepostojanje želje da se to znanje čuje i primjeni u praksi, tako da se oni povode za svojim strastima, ne obraćajući pažnju na propise uzvišene Allahove vjere. Da bismo se mogli uspješno boriti protiv tog zla, moramo imati znanje o našoj vjeri i o njenim osnovama. Zbog toga Allah, dž.š., u Svojoj Knjizi, a i Poslanik, s.a.v.s., u svome sunnetu, hvale one koji traže znanje, ali koji isto tako daju zekat na ono što znaju, a davanje zekata na znanje je u njegovom širenju.Brojne su počasti koje su ukazane ulemi, ali je svakako najveća ta što ih je Allah, dž.š., uzeo za svjedoke u najveličanstvenijoj stvari, zbog koje smo svi stvoreni i koju moramo svjedočiti. Kaže Allah, dž.š.: “Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i učeni, i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog.” (Prijevod značenja - Ali Imran, 18.) Kaže Imam Kurtubi: “U ovome ajetu je dokaz o vrijednosti znanja, kao i o vrijednosti i položaju samih učenjaka, jer da je neko drugi bio cijenjeniji od učenjaka, Allah, dž.š., bi postavio njegovo ime pokraj Svoga imena i imena meleka, kao što je to uradio sa ulemom.” (Džamiu Ahkami-l-Kur'an 41/4)

 

 Također je Allah, dž.š., uzdigao ulemu zbog njihovog znanja iznad ostalih vjernika, a u svima je dobro. Kaže Allah, dž.š.: “... i Allah će na visoke stepene uzdignuti među vama one koji vjeruju i one kojima je dato znanje.” (Prijevod značenja - El-Mudžadele, 11.)U tumačenju ovog ajeta Imam Ševkani kaže: “Allah, dž.š., će uzdignuti one koji vjeruju nad nevjernicima za visoke stepene, a uzdignuće one kojima je dato znanje od mu'mina iznad ostalih vjernika, isto tako za visoke stepene; pa onaj ko objedini iman i znanje, biće uzdignut zbog svog imana na visoke stepene, a zatim će mu biti dati još veći stepeni, zbog njegovog znanja.” (Fethul-Kadir, 232/5)Prenosi se da je Zejd ibn Eslem, govor Allaha, dž.š.: “Mi više stepene dajemo kojima Mi hoćemo.” (Prijevod značenja - El-En'am, 83.), protumačio ovako: “Zbog znanja, zato što Allah, dž.š. nije naredio Svome Poslaniku da traži povećanje bilo čega, osim znanja.” (Fethul-Bari, 141/1)Pod ovom naredbom Zejd je mislio na ajet u kome se Allah, dž.š., obraća Poslaniku, s.a.v.s.: “I reci: “Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi.” (Prijevod značenja - Ta-ha, 144.)

 

 Nema sumnje da je znanje samo jedan dio od brojnih blagodati koje Allah, dž.š., daje Svojim robovima: “To je Allahova milost koju On daje onome kome hoće - a u Allaha je milost velika.” (Prijevod značenja - El-Džumu'a, 4.) Allah, dž.š., je postavio znanje prije djela, jer je znanje to što vodi čovjeka i oblikuje njegovo djelo, pa tako, ako znanje nije ispravno i djelo se ne prihvata. Kaže Allah, dž.š.: “Znaj da nema boga osim Allaha i traži oprost za svoje grijehe, i za vjernike i vjernice.” (Prijevod značenja- Muhammed, 19.)Isto tako, Poslanik, s.a.v.s., pojašnjava položaj uleme kada kaže: “Učenjaci su nasljednici poslanika.” (Ahmed, Tirmizi), a poznato je da većeg položaja od položaja poslanika nema, pa prema tome, čast onih koji nasljeđuju poslanike je velika. Ibn Redžeb tumačeći ovaj hadis kaže: “Ovo znači da je ulema naslijedila poslanike u znanju sa kojim su poslanici došli. Isto tako su ih naslijedili u njihovim narodima u pozivanju ka Allahu, dž.š., i pokornosti Njemu, kao i u zabrani nepokornosti Allahu, dž.š., i odvraćanja od Njegove vjere.” 

 

 

Onaj ko traži znanje mora to znanje i da širi. Širenje znanja predstavlja jedan od najcijenjenijih ibadeta kod Allaha, dž.š. Naši predvodnici u tome su svakako poslanici koji su sa tim ciljem i slani. Također nas na ovo podstiče i Poslanik, s.a.v.s., u hadisu, koji prenosi Ebu Hurejre, r.a.: “Ko bude pozivao ka Uputi, imaće istu nagradu kao i oni koji ga budu slijedili, a to neće ništa umanjiti njihove nagrade.” (Muslim) Zamislite onda nagradu Poslanika, s.a.v.s., koji je poučio svoj ummet svakom dobru i svakom ibadetu koji je drag Allahu, dž.š. On ima nagradu za svaki harf koji se prouči u njegovom ummetu, a tek za ostale ibadete da i ne govorimo. Oni koji naslijede Muhammeda, s.a.v.s., u njegovom pozivu, mogu da steknu veliku nagradu za svakog onog ko bude upućen njihovim sebebom.Za svaki korak koji čovjek napravi u traženju znanja, dobija se velika nagrada, jer kaže Poslanik, s.a.v.s.: “Ne izađe niko iz svoje kuće kako bi tražio znanje, a da meleci ne spuštaju svoja krila zbog njega, zadovoljni zbog onog što radi, sve dok se ne vrati.” (Ahmed i Ibn Madže) Kaže Imam Hatabi: “Ovo spuštanje krila meleka zbog talibu-l-ilma se može protumačiti na tri načina; prvo je da prostiru svoja krila ispod njega; drugo je da je to izraz za njihovu poniznost pred onim koji traži znanje zbog njegovog visokog položaja; treće je da se pod ovim misli da oni slijeću u halke i sijela u kojima se izučava znanje, kako bi ga slušali.” (Mealimus-Sunen)       U svakom slučaju, zadovoljstvo meleka, bezgriješnih Allahovih stvorenja, je najbolji putokaz na putu za Džennet, što je cilj svakog mu'mina.Svakom razumnom čovjeku koji želi Allahovo zadovoljstvo, dovoljan je sljedeći hadis da bi se posvetio znanju, a to je: “Kome Allah želi dobro, poduči ga vjeri.” (Buhari) Iz ovoga hadisa vidimo da je znanje kod nekog čovjeka znak Allahove dobre namjere prema njemu, jer da ne želi dobro, ne bi ga ni podučio. 

 

 

Islam je vjera koja ne voli neznanje i svim sredstvima se bori protiv njega. U Islamu svako ima pravo i dužnost na sticanje znanja, tako da oni koji misle da vjeru treba da poznaje samo određeni broj ljudi, griješe u tom mišljenju. Islam podstiče na sticanje znanja i obećava nagradu za onoga ko ga stiče, ma ko on bio. U hadisu koji prenosi Enes ibn Malik, r.a., Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Traženje znanja je farz (dužnost).” (Ibn Madže) Kaže Imam Ahmed: “Svako mora da traži od znanja ono što mu je neophodno da održi svoju vjeru.”, pa ga upitaše: “A šta to treba učiti?” Reče: “One stvari u kojima mu nije dozvoljeno neznanje, kao što je namaz, post i sl.” Kaže šejh Muhammed ibn Abdulvehab: “Znaj da je traženje znanja farz (obaveza), i da je to lijek za bolesna srca, i da je najvažnije za roba da spozna svoju vjeru. To je ona vrsta znanja, čija spoznaja i rad po njemu bivaju uzrokom za ulazak u Džennet, a nepoznavanje ili gubljenje tog znanja, bivaju uzrokom za ulazak u Vatru, da nas Allah, dž.š., sačuva od nje.” Onaj ko odabere put znanja, mora da postavi određene prioritete i da prvo uči ono što je važnije. Kaže Ibn Mesud, r.a.: “Ukoliko želite sticati znanje, tražite ga u Kur'anu, jer je u njemu znanje onih koji su bili prije i onih koji će doći poslije.” (El-Ihja, 323/1) Kaže Ebu Omer ibn Abdulbirr: “Traženje znanja se sastoji od stepena koji se ne smiju preskakati, a ko preskoči neki od tih stepena, zaobišao je put kojim su išli ispravni prethodnici, pa ko namjerno zaobiđe njihov put, zalutaće, a ko ga zaobiđe zbog svoje prosudbe, pokliznuće se. Početak znanja je učenje Allahove Knjige i njeno razumijevanje, a sve što pomaže razumijevanju Kur'ana, njegovo traženje postaje vadžib kao i samo učenje Kur'ana. Međutim, ne kažemo da je hifz Kur'ana u potpunosti farz svakom muslimanu, nego kažemo, da je to uslov za onoga ko želi da postane učenjakom.” (Tezkiretu-l-huffaz, 722/2) Kaže Imam Nevevi: “Prvo sa čime počinje onaj ko traži znanje jeste hifz Kur'ana, jer je to najvažnije znanje. Veliki učenjaci nisu podučavali fikhu ili hadisu, osim onoga ko je hafiz Kur'ana, a onaj ko nauči Kur'an napamet, mora da bude oprezan kako ga zauzetost fikhom, hadisom ili nekom drugom znanosti neće dovesti do toga da zaboravi nešto iz Kur'ana.” 

 

 

Sada ćemo navesti govore nekih velikana o znanju.

 

 Kaže Ebu Derda, r.a.: “Budi učenjak ili učenik, ili makar onaj koji sluša znanje, a nemoj biti neko četvrti, pa da propadneš.” 

 

 

Kaže Sufjan es-Sevri: “Ne znam boljeg djela od znanja za onoga ko ima ispravan nijjet.” i još kaže: “Poslije poslanstva ne znam bolje stvari od znanja.” 

 

 

Imam Zuhri kaže: “Allah, dž.š., nije obožavan ničim vrednijim od znanja.” 

 

 

Kaže Begavi: “Vrijednost znanja nad ostalim ibadetima je u tome što od znanja ima koristi čitava zajednica, što se znanjem oživljava vjera i što se znanjem nasljeđuje poslanstvo.” 

 

 

Nakon svega ovoga uviđamo da je sve što se žrtvuje na putu sticanja znanja ništavno u odnosu na sve ono što se dobija time. To je put koji je oduvijek bio otvoren, kako muškarcima, tako i ženama ovoga ummeta, i karavana znanja nije prekinuta do današnjeg dana. Daleko veći broj ljudi u ovome ummetu je poznat baš po osobini sticanja i širenja znanja, nego po nekom drugom ibadetu. Ebu Hanife, Malik, Šafija, Ahmed ibn Hanbel, Buharija, Muslim, Ibn Tejmijje i još mnogi drugi, su isto tako bili primjeri u namazu, postu, džihadu, ali su njihova imena ostala, prije svega, poznata baš zbog njihovog znanja i rada po njemu. Allah, dž.š., ih je uzdigao iznad ostalih mu'mina. Zbog toga, svako kome je cilj Allahovo zadovoljstvo, ulazak u Džennet, slijeđenje Poslanika, s.a.v.s., i naših ispravnih prethodnika, mora upoznati svoju vjeru sa jasnim dokazima, raditi po onome što zna i pozivati druge na pravi put sa mudrošću i lijepim savjetom. Zbog toga, neka naša dova i na početku i na kraju bude: “Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!” Amin!

 

Muamer Gondžo

web.arhiva saff-br.36 godina 1999