Da li se može slijediti Kur‘an zapostavljajući sunnet ?

priredio: dr. Šukri H. Ramić

 

Pokornost Poslaniku, s.a.v.s, predstavlja nužnu pretpostavku da bi neko mogao biti musliman. Otuda i velika potreba da ovo pitanje muslimani pravilno razumiju kako bi bili istinski muslimani.

 

Oni koji se bore protiv islama pronalaze perfidne puteve kako bi muslimane izveli iz vjere, a da oni to ni ne primijete. Jedan od njihovih metoda jeste poziv ”striktnog slijeđenja Kur‘ana” i zagovaranja da je Allahova, dž.š, riječ dovoljna čovjeku te da nema potrebe za sunnetom, tj. da nema potrebe slijediti Poslanika, s.a.v.s.

To je očita zamka, u koju, nažalost, upadnu mnogi muslimani, koji nisu svjesni da je nemoguće ”striktno slijediti Kur‘an” bez striktnog slijeđenja sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Sljedeći primjeri to jasno potvrđuju. Naime, kur‘anski ajeti uglavnom govore o propisima u općenitom smislu, kao što je, naprimjer, naredba da se klanja namaz, daje zekat, obavlja hadž itd. U Kur‘anu se nigdje ne govori kako treba klanjati, koliko rekata imaju namazi, kako se za namaz treba pripremiti, niti se govori na koju imovinu se daje zekat i koliko, koji su obredi hadža itd. Jedini način da to sve saznamo jeste sunnet. Prema tome, oni koji zagovaraju da se slijedi samo Kur‘an, ustvari zagovaraju da muslimani ne klanjaju, da zekat ne daju i da hadž ne obavljaju, ili pak da to čine na način drugačiji od onoga na koji je to činio Allahov Miljenik, s.a.v.s. 

Svjesni muslimani znaju da je uloga Poslanika, s.a.v.s, između ostalog bila da u detalje objasni sve propise o kojima Kur‘an govori općenito. Uzvišeni Allah kaže: ”A tebi objavljujemo Kur‘an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.” Nadalje, Uzvišeni je Poslanika zadužio da muslimanima objasni istinu ondje gdje se oni raziđu u tumačenju: ”Mi tebi objavljujemo Knjigu da bi im objasnio ono oko čega se razilaze, i da bude vjernicima uputa i milost.” To objašnjenje je sunnet koji musliman mora slijediti. Kako neko može tvrditi da je muslimanima dovoljan samo Kur‘an kad sam Kur‘an jasno kaže da je uslov vjerovanja uzimanje Poslanika, s.a.v.s, za suca: ”I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.” Uzvišeni Allah je u mnogim ajetima ukazao na sunnet Poslanikov, s.a.v.s, nekada direktno kao u ajetu: ”Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i hikmetu nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.” Knjizi, znači Kur‘anu, hikmetu, znači sunnetu. Tako su protumačili komentatori Kur‘ana. Imam Šafija, da mu se Uzvišeni Allah smiluje, u svojoj Risali kaže: ”Tako je Allah spomenuo Knjigu, a to je Kur‘an i spomenuo je hikmet. Čuo sam od uleme koja slijedi Kur‘an i koju cijenim kako kaže da je hikmet, ustvari, sunnet Allahovog Poslanika. (...) Uzvišeni Allah spomenuo je Svoje blagodati prema Svojim stvorenjima koje se ogledaju u tome što ih je podučio Knjizi i hikmetu. Zbog toga nije dozvoljeno, a Allah najbolje zna, da se hikmet ovdje protumači osim kao sunnet Allahovog Poslanika, s obzirom da je spomenut zajedno sa Knjigom i da je Allah strogo naredio pokornost Njegovu Poslaniku i neprikosnoveno odredio ljudima da slijede njegovu naredbu.” Na sunnet je ukazao i sam Poslanik, s.a.v.s, u mnogim hadisima kao što je hadis: ”Zar ne! Uistinu mi je data Knjiga i uz nju isto.” To isto protumačeno je kao sunnet. Nekada Uzvišeni na sunnet ukazuje indirektno kao što je ajet: ”Koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta koji su oni imali osloboditi.” Sve spomenuto u ajetu je, ustvari, sunnet, jer su postupci Poslanikovi, s.a.v.s, praktična primjena Kur‘ana, a ono što on govori (tj. sunnet u vidu riječi) ima status objave: ”On ne govori po hiru svome. To je samo Objava koja mu se obznanjuje.” 

Obaveznost slijeđenja i pokornosti Poslaniku, s.a.v.s, do Sudnjega dana

Imajući u vidu da je Kur‘an posljednja objava i da je Muhammed, s.a.v.s, posljednji poslanik i da je šerijat, koji je došao preko zadnjeg poslanika, važeći do Sudnjeg dana, možemo sa sigurnošću tvrditi da je i obaveza slijeđenja Poslanika, s.a.v.s, punovažna i poslije njegove smrti i važi do Sudnjega dana. Dakle, kako su ashabi bili dužni slijediti Poslanika, s.a.v.s, za vrijeme njegova života, bila im je dužnost, kao i ostalim muslimanima, da ga slijede poslije smrti. Ta odredba važi i za nas i važit će do Sudnjega dana. 

 

Molim Allaha, dž.š, da nam pomogne da budemo od onih koji iskreno slijede sunnet Njegova zadnjeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s, i da nas sačuva inovacija u vjeri. Amin.