DA IMA POSLANIKA POSLIJE MENE BIO BI TO OMER

Omer bin el-Hattab, r.a.

 

“DA IMA POSLANIKA POSLIJE MENE BIO BI TO OMER, SIN HATTABOV”(hadis)

 

Puno ime mu je Omer bin el-Hattab bin Nufejl bin Abdul-Uzza bin Rebbah bin Abdullah bin Kurt bin Rezzah bin Adijj bin Ka'b bin Luejj. Bio je poznat po nadimku Ebu Hafs - Otac Hafsin.  Drugi ga znaju po nadimku El-Faruk, "onaj koji rastavlja istinu od neistine". Aiša, r.a., prenosi da ga je ovim imenom nazvao sam Poslanik, s.a.v.s. On vodi porijeklo od dijela kurejšijskog plemena Adnan.

 

Omer, r.a., je bio izrazito visokog rasta, a kada bi se pojavio u velikoj skupini ljudi, posmatraču sa strane bi izgledalo kao da je na jahaćoj životinji. Bio je ljevoruk, bijela tena, svijetle i blago crvenkaste kose. Išao je žurno. Po svom vanjskom izgledu najviše mu je ličio Halid bin Velid.

 

PRIMANJE ISLAMA

 

Omer, r.a., je odrastao u siromašnoj porodici. Bio je žestoki neprijatelj mijenjanja tadašnjih običaja i njihovih nosilaca, Arapa. Kada je primijetio da Islam jača, i da ima sve više i više pristalica, odvažio se i opasao sabljom i krenuo da ubije Poslanika, s.a.v.s. Na putu ga srete Neim bin Abdullah koji ga upita gdje ide. "Hoću da ubijem onog vjerolomnika Muhammeda, koji zavadi Kurejšije i osramoti njihovu vjeru i njihova božanstva proglasi ništavnim. Hoću ga ubiti!" - odgovori Omer. Neim ga upita da li zna da su mu i sestra i zet prihvatili Muhammedovu vjeru. Omer se tada još više razbjesni i krenu prema kući svoga zeta. Približavajući se kući čuo je čudan govor. Zalupao je na vrata svoje sestre. Kod njegovog zeta i sestre tada je bio daija Habbab bin Eret, r.a., i učio im suru Ta ha. Kada su čuli da Omer lupa, odmah su prestali i sakrili su sahifu na kojoj je bila sura. Sestra mu je otvorila vrata, te on odmah pođe da ih ispituje i traži listove koji su učeni. Ona mu ih dade, te Omer pođe čitati. Čitao je i čitao. "Kako je divan i častan ovaj govor!" - uzviknu Omer. Tog momenta se u Omeru prelomi koplje nevjerstva i on upita :"Gdje je Muhammed da idem da primim Islam pred njim". "Sa ashabima je u jednoj kući kod Safe". Omer se zaputi ka Poslaniku, s.a.v.s. Dođe do Poslanika, tu izjavi svoje svjedočenje da NEMA DRUGOG  ISTINSKOG BOŽANSTVA OSIM ALLAHA I DA JE MUHAMMED NJEGOV ROB I POSLANIK.

 

Prije ovog čuvenog događaja, Poslanik, s.a.v.s., je činio dovu Allahu, dž.š., da pomogne Islam sa jednom od dvojice: Omer bin Hattabom ili Ebu Džehlom. Allahu je bio draži Omer bin Hattab i njime je pomogao Svoju vjeru na dunjaluku.

 

Abdullah bin Mes'ud, r.a., je rekao o Omerovom primanju Islama: "Omerovo primanje Islama bilo je pomoć, njegova hidžra bila je pobjeda, a njegova vladavina milost. Gledao sam nas, nismo mogli klanjati kod Ka'be sve dok Omer nije primio Islam. Pa kada je to učinio, borio se s mušricima dok nas nisu ostavili na miru, pa smo klanjali.”

 

Bio je sa Poslanikom, s.a.v.s., u najtežim trenucima za Islam i muslimane. Njegova narav je bila takva da nikome nije laskao i nije se stidio istine. Zbog svega toga Poslanik, s.a.v.s., ga je često zaduživao raznim funkcijama. Ubrajao se u najveće učenjake među ashabima. U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže: ¨Vidio sam u snu da mi je donesena čaša mlijeka, pa sam se napio iz nje, a ostatak sam dao Omeru bin el-Hattabu.” Upitali su: “Kako to tumačiš, o Allahov Poslaniče?"  "Mlijeko je znanje" - odgovori on.(muttefekun alejh)

 

Omer, r.a., je poslije govorio:"Prije nego sam primio Islam, bio sam u većoj zabludi od magarca svoga oca".

 

EMIRUL-MU'MININ,  VOĐA PRAVOVJERNIH

 

Nakon što je halifa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., preselio na ahiret i Omeru ostavio u emanet vladavinu u hilafetu, Omer je rekao: "O ljudi … ja sam samo jedan od vas, i da nisam prezirao da odbijem naredbu nasljednika Allahova Poslanika, s.a.v.s., ne bih se prihvatio toga." Potom je Omer uputio dovu Allahu, dž.š.:"Allahu moj, ja sam grub, pa me učini blagim. Allahu moj, ja sam slab, pa me ojačaj. Allahu moj, ja sam škrt, pa me učini darežljivim."

 

Nedugo poslije dolaska Omera na čelo islamske države, pojaviše se razna nagađanja o Omerovoj grubosti i strah od iste. Kada je to čuo, odmah je sazvao ljude u mesdžid i održao im hutbu:

 

"Obaviješten sam da se ljudi boje moje grubosti… bio sam sa Poslanikom, a.s., i bio sam mu kao rob i sluga, a on je bio najblaži i najmilostiviji…. Bio sam uz njega kao isukana sablja sve dok me ne bi smirio ili mi dozvolio da siječem … sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Bio je zadovoljan sa mnom, i hvala Allahu, ja sam njime još zadovoljniji. Zatim je vođstvo muslimana preuzeo Ebu Bekr. Niko ne može negirati njegovu staloženost, plemenitost i blagost. Bio sam njegov sluga i pomoćnik. Pomiješao sam svoju žestinu sa njegovom blagošću, pa sam bio njegova isukana sablja sve dok me ne bi smirio ili mi dozvolio da siječem…sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Bio je zadovoljan sa mnom, i hvala Allahu ja sam njime još zadovoljniji...

 

Neću dozvoliti da se nekome nasilje učini, ili da mu se uskrati pravo, ili da nasilnika ne pokorim da bi se on pokorio istini… Na meni je da vam povećam primanja i nafaku, ako Allah da, i da sačuvam vaša prava. Na meni je da vas ne dovodim u propast i da vas ne odvajam dugo s džihadom od vaših porodica. Bojte se Allaha, o Allahovi robovi! Pomozite sami sebi tako što ćete biti pokorni. Pomozite meni tako što ćete mi ukazivati na dobro, a sprječavati me od zla i savjetovati me sve dok mi Allah povjerava ovu obavezu. Rekoh vam ovo tražeći oprosta za sebe i vas!"

 

OMEROVA OSVAJANJA

 

Omer, r.a., nastavi sa započetim vojnim operacijama protiv Perzijanaca. Dva čovjeka bili su čuveni mudžahidi: Ebu Ubejde, r.a., i El-Musenna bin Haris. Njihov protivnik je bio čuveni vojskovođa Rustem sa ogromnom vojskom. Blizu grada Babila odigrala se jedna od najvećih bitki s Perzijancima: Bitka kod mosta. Prvi poraz pretrpjeli su muslimani, da bi u drugoj bici izvojevali potpunu pobjedu.

 

Istaknute bitke u ovom periodu su: BITKA NA JERMUKU i BITKA NA KADISIJJI koje su, Allahovom milošću, završene u korist muslimana. Veliki dio Perzijanaca je prihvatio Islam, te je došao kraj Perzijskog carstva. Mnogi historičari u ovoj činjenici vide uzrok šiitske mržnje prema Omeru, r.a., jer je općepoznata njihova ljubav prema predislamskoj Perziji i njenoj kulturi, što se i danas jasno vidi.

 

U to vrijeme susjedna država islamskog hilafeta je bio i Egipat. U Egiptu su svećenici udruženi sa tiranima bespravno jeli tuđi imetak bez ikakvih ograničenja. Narod Egipta je bio terorisan ogromnim nametima, dadžbinama, porezima, čak i na mrtve i sl, te su sa nestrpljenjem i neizvjesnošću pratili razvoj islamske države. Nakon osvajanja Kudsa, u koji je lično dojahao i emirul-mu'minin, te je tamošnjim stanovnicima napisao garanciju za slobodno ispovjedanje vjere i običaja, vojskovođa Amr bin As dobiva novo naređenje: OSLOBODITI EGIPAT! Egipat je žila kucavica Afrike, te su u njega i muslimani polagali velike nade, kao u izvor zaliha hrane, dobar srateški položaj i pomoć širenju istine među tamošnjim stanovnicima. Četiri hiljade mudžahida kreće ka Egiptu i munjevito ovladavaju najznačajnijim uporištima nevjernika.

 

Za vrijeme hilafeta Omera, r.a., islamska država se raširila do Tripolija na zapadu, Kraljevine Nube na jugu Afrike, Azerbejdžana na istoku, cijelog Šama i okolice na sjeveru.

 

UBISTVO HALIFE OMERA, r.a.

 

Omer, r.a., je bio halifa 10 godina i nekoliko mjeseci.

 

U ranu zoru, u srijedu, četvrtog zul-hidždžeta 23. god. po hidžri, halifa Omer je izašao da predvodi vjernike na sabah - namazu. U toku namaza podmuklo, s leđa, napao ga je Firuz Ebu Lu'lu te ga je probo više puta. Nakon što je ranio još nekoliko muslimana, u bijegu, Firuz je ubio i samog sebe. Kada je Omer čuo ime svog atentatora, rekao je:"Hvala Allahu koji nije učinio da se moj ubica sa mnom raspravlja na Sudnjem danu radi sedžde kad je on nikad nije ni učinio". Od ranjavanja do smrti je proteklo nekoliko dana, koje je Omer, r.a., iskoristio za razmišljanje o strategiji muslimana i njihovim problemima. Odlučio je da odredi šestericu najistaknutijih ashaba kako bi među sobom dogovorili pitanje hilafeta: Osman bin Affan, Alija bin Ebi Talib, Zubejr bin Avvam, Talha bin Ubejdullah, Abdurrahman bin Avf i Sa'd bin Ebi Vekkas. Nakon što mu se približila smrt, oporučio je svome sinu:"Štedi u mojim kefinima, jer ako imadnem kod Allaha dobra, zamjenit će mi ih sa boljim, a ako ne, skinut će mi i njih. Nemojte pretjerivati oko mog mezara i neka ne izlaze za mnom žene. Nemojte me hvaliti onim što nije pri meni, jer Allah najbolje zna o meni. Kada me ponesete požurite, jer ako mi bude kod Allaha dobro, odnijet ćete me u ono što je bolje za mene, a ako ne bude, prije ćete se osloboditi zla kojeg nosite na vašim vratovima." Ubrzo nakon ovih riječi preselio je ka Allahovoj milosti.

 

Iza sebe je ostavio trinaestero djece, a ukupno se ženio sedam puta, od kojih je neke žene pustio još u džahilijetu, a neke su mu bile žene kada je preselio u vječnu kuću Ahireta.

 

NAJZNAČAJNIJA DJELA OMERA, r.a.

 

1) NASTAVAK DžIHADA koji je započeo Ebu Bekr, r.a., a prema Iraku, Šamu, Egiptu…

 

2) OSNIVANJE "DIVANA" tj. UPRAVA ZA PRIKUPLJANJE HARAČA, UPRAVA ZA VOJSKU I MNOGIH DRUGIH.

 

3) REORGANIZACIJA DRŽAVE I PODJELA NA GEOGRAFSKO-POLITIČKE OBLASTI - VILAJETE, od kojih je svaki vilajet imao svoga namjesnika, koji je lično imenovan od strane halife.

 

4) DOKIDANJE ILI SMANJIVANJE DADŽBINA STANOVNICIMA EGIPTA, PERZIJE…

 

5) USPOSTAVA HIDŽRETSKOG KALENDARA, za koji je kao polazna godina uzeta Hidžra iz Mekke u Medinu, kada Islam postaje znatan politički, vojni i svaki drugi važni faktor.

 

Stanje islamske države za vrijeme hilafeta Omera, r.a., se najbolje ogleda u rečenici koju je rekao perzijski izaslanik kada je našao halifu kako bezbrižno spava u hladu, bez ikakvog obezbjeđenja, koja glasi:"Pravdu si uspostavio, pa mirno spavaj".

 

NEKI HADISI O VRIJEDNOSTI OMERA,r.a.

 

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "U narodima koji su bili prije vas, bili su nadahnuti ljudi, pa ako u mom ummetu bude ijedan - pa to je Omer!" (muttefekun alejh)

 

Prenosi se od Sa'da bin Ebi Vekkasa da je jednom prilikom Poslanik rekao Omeru, r.a.: "Da, sine Hattabov! Tako mi Onoga u čijoj ruci je moj život, nije te nijednom sreo šejtan, a da ti nije nije pobjegao s puta!" (muttefekun alejh)

 

Od Džabira, r.a., se prenosi da je rekao:"Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Ušao sam u Džennet, kad tamo Rumejsa, žena Ebu Talhina. I čuo sam neke pokrete, pa sam upitao:"Ko je ovo?" Pa je rekao (Džibril): "Ovo je Bilal". Zatim sam vidio dvorac u Džennetu, na njegovom ćošku je bila hurija, pa sam upitao:"Za koga je ovo?" "Za Omera bin Hattaba"-odgovoriše. Poželio sam da uđem u njega, ali sam se sjetio tvoje ljubomore". "Draži si mi i od oca i majke, o Allahov Poslaniče! Zar da na tebe budem ljubomoran?!" (muttefekun alejh)

 

Od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Jedne noći sam sanjao, i vidio sam ljude koji su mi pokazivani. Na njima su bile košulje. Nekima su one dostizale do grudi, drugima niže, a pokazan mi je Omer bin Hattab i na njemu je bila košulja koja se vuče (po zemlji). "Kakva je razlika?"-upitaše ashabi. "U vjeri",- odgovori Allahov Poslanik, s.a.v.s.

 

Od Ebu Hurejre, r.a., i Ibn Omera, r.a., se prenosi hadis u sličnim rivajetima: "Jedne noći kada sam sanjao, predočen mi je stari bunar, a na njemu kofa za vodu. Zatim sam iz bunara izvadio onoliko koliko je Allah želio. Zatim je uze Ebu Bekr i izvadi jednu ili dvije kofe sa slabošću. Allah će mu ovu slabost oprostiti. Zatim je uze Omer bin Hattab iz ruku Ebu Bekra, i pođe brzo vaditi kofe dok nije napojio sve ljude oko sebe i zapljusnuo ih." (muttefekun alejh) Ovdje se misli na to da je Poslanik, s.a.v.s., boravio među ljudima koliko je Allah htio, zatim je vlast nad muslimanima prešla na odgovornost Ebu Bekra, r.a., pa je potrajala dvije godine, a zatim je došao Omer čija je vladavina bila duga i bereketna. Ovo je i vid mu'džize Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji je ovim navijestio budućnost koja se baš ovako i dogodila. Allaha molimo da nagradi najboljom nagradom drugog halifu muslimana, jednog od hulefai-rašidina, onoga kojem je obećan Džennet još za vrijeme njegova života, Omera bin el-Hattaba!!!

 

web.arhiva saff-br.35 godina 1999

 

Esmir M. Halilović