Zavist je priželjkivanja nestanka nečije blagodati, ona je ružna osobina koja ne priliči muslimanu. Kaže Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem: "Došla vam je bolest naroda: zavist i mržnja, ona je halika (ona koja brije), ne kažem da brije kosu, nego da brije din. Tako mi Onog u čijoj ruci je moja duša, nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se međusobno ne budete volili. Hoćete li da vas obavijestim kako se međusobna ljubav učvršćuje? Širite (nazivajte) selam međusobno."[1]
Zavidljivac skoro da ne vidi na nekome blagodat a da ne poželi njen nestanak, ili da ne poželi da postane njegova, čak ponekad želju uslijedi pokušaj da to ostvari. Uzvišeni Allah nam je naredio da Mu se utičemo od zavidljivca i njegove zavisti, pa kaže: "Reci: 'Utičem se Gospodaru svitanja od zla onoga što On stvara, i od zla mrkle noći kada razastre tmine, i od zla smutljivca kad smutnje sije, i od zla zavidljivca kad zavist ne krije."[2]
Zaista, Jevreji nisu povjerovali u Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, i u ono sa čime je došao iz zavisti, čak se nisu zadovoljili sa time, nego su smišljali spletke da odvrate vjernike od njihove vjere. U tom smislu Uzvišeni veli: "Mnogi sljedbenici Knjige jedva bi dočekali da vas, pošto ste postali vjernici, vrate u nevjernike, iz lične zlobe svoje."[3]
Zavist razdvaja vjernike, kida korijenja bratstva i sije mržnju među njima. Bilježi Muslim u svom Sahihu u rivajetu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Nemojte zavidjeti jedni drugima, nadmetati se u prodaji, biti u neprijateljstvu, prekidati međusobne odnose, ne prodajite na već prodano i budite, o Allahovi robovi, braća."[4]
U zavidnost ne spada priželjkivati blagodat kakvu je Allah podario nekom drugom, ovo se zove gibta, jer je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Nema zavisti, osim prema dvojici: prema čovjeku kome je Allah dao Kur'an pa on radi po njemu noću i danju i čovjeku kome je Allah dao imetak pa ga troši noću i danju (u onome sa čim je On zadovoljan)."[5]
Vjernik treba stalno da razmišlja o Allahovim blagodatima kojima je obdaren i da gleda u one koji su ispod njega u dunjalučkim blagodatima, jer će time biti dalje od zavisti a bliže zahvalnosti.
[1] Tirmizi, Knjiga o opisu Dženneta, poglavlje: Broj 56, broj 2510, kaže Ebu-'Isa (Tirmizi): "Razišli su se u ovom hadisu u rivajetu od Jahje ibn Ebi Kesir, pa neki prenose od Jahje ibn Ebi Kesir od Je'iš ibn el-Velid od sluge Zubejrovog od Allahovog Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, a nisu spomenuli od Zubejra", a kaže šejh Albani: "Hadis je hasen."
[2] El-Felek 1-4.
[3] El-Bekare 109.
[4] Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Zabrana sumnjičenja, uhođenja, nadmetanja i nadmetanja u prodaji, broj 2563.
[5] Buharija, Knjiga o namazu, poglavlje: Vrijednost onoga ko radi po Kur'anu i podučava druge njemu, broj 815.
