ponedjeljak, 14. siječnja 2013.

BUDI NA DUNJALUKU KAO STRANAC ILI PUTNIK

Od Ibn-Omera r.a. se prenosi da je rekao: ''Uzeo me Allahov Poslanik za rame i rekao: ''Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik''. A Ibn-Omer r.a. je govorio: ''Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro, a kada osvaneš ne nadaj se da ćeš dočekati veče, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti''. (El-Buhari)

VAŽNOST HADISA
 
Koliko je samo ljudi kojima se dunjaluk ispriječio na putu pridržavanja vjerskih obaveza? Koliko je Allahovih robova kojima je ljubav prema dunjaluku ušla u srce pa su postali njegove sluge? Koliko je samo onih koji su zbog dunjaluka prodali vjeru, dušu i svoj narod? Zbog navedenog Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, objašnjava kako čovjek treba da se postavi prema dunjaluku, kako bi zaslužio i ušao u ''Kuću mira''. 

Ovaj hadis je osnova u odricanju i preziranju dunjaluka te u zadovoljstvu sa malo a čime se postiže Ahiret, džennet.

RIJEČI ULEME O OVOJ OPRUCI ALLAHOVOG POSLANIKA, SALLALLAHU 'ALEJHI WE SELLEM
 
O riječima Allahovog Poslanika , sallallahu 'alejhi we sellem: ''Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik'', Et-Tibi rahimehullahu kaže: ''Veznik ''ILI'' u ovom hadisu nije zbog sumnje, već upućuje na slobodan izbor između dvije stvari ili na njihovu dozvoljenost. Mada je bolje da se kaže da ''ILI'' u hadisu ima značenje ''BEL-ne, nego kao''. (pa bi značenje hadisa tada bilo: ''Budi na dunjaluku kao stranac, ne nego kao putnik). 

Tako je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, u ovom hadisu uporedio pobožnjaka sa strancem koji nema svoga doma niti skloništa. Zatim je otišao korak dalje pa ga uporedio sa putnikom prolaznikom. Jer se može desiti da stranac stanuje u tuđem gradu za razliku od putnika-prolaznika koji samo putuje prema svome konačnom odredištu a ispred njega su smrtonosne doline i pustinje. Kaže Ibn-Bettal: ''Kao što musafir, putnik ima potrebu samo za onoliko imetka koliko mu je dovoljno da stigne do cilja, isto tako i vjernik ima potrebu za dunjalukom samo onoliko koliko mu je potrebno da stigne do mjesta koje želi.'' 

Kaže En-Newewi: ''Značenje hadisa bi bilo: ''Ne uzdaj se u dunjaluk niti ga uzimaj svojom domovinom (kućom), ne govori sebi da ćeš na njemu vječno ostati i ne veži se za njega isto kao što se stranac ni zašta ne veže u tuđini.'' Neki alim čije ime Hafiz ibn- Hadžer nije spomenuo u ''Fethu'' navodeći samo njegove riječi veli: ''Putnik je prolaznik koji traži svoju domovinu. Čovjek je na dunjaluku poput roba kojeg je vlasnik poslao da ga posluša u neki drugi grad.
Zato on gleda da što prije obavi ono zbog čega je otišao i da se što prije vrati svojoj domovini ne interesujući ga pri tom ništa drugo sem ono zbog čega je poslat.'' Neki drugi alim je rekao: ''Želi se reći da je vjernik na dunjaluku poput stranca koji ne veže svoje srce ni za što u tuđini u kojoj se zadesio jer njegovo srce je vezano za njegovu pravu domovinu u koju će se vratiti. 

Vjernik na dunjaluku boravi samo da obavi svoju potrebu i spremi se za povratak svojoj domovini. Takav je slučaj i sa strancem. Ili je vjernik na dunjaluku poput putnika koji se ne nastanjuje ni u jednom gradu već stalno putuje prema gradu njegovog pravog boravka.''

A što se tiče riječi ibn-Omera: ''Kada omrkneš ne nadaj se da ćeš dočekati jutro...'' one su zaključak iz Poslanikove, sallallahu 'alejhi we sellem, oporuke njemu r.a. One upućuju na kratkoću nade u ovaj dunjaluk, zato rob treba da uvjek ima na umu da ga njegov edžel može prestići. 

Ovakav osječaj ga motiviše na zadovoljavanje sa malo od dunjaluka, pripremanje za Dan povratka i da čini dobro djelo kojim je zadužen bilo ono obavezno ili pohvalno (dobrovljno).

ISKORIŠTAVANJE ŽIVOTA U ONOME ŠTO JE KORISNO
 
Riječi Ibn-Omera r.a.: ''Iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti'' su velika oporuka od časnog ashaba crpljena iz knjige našeg Gospodara i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem. 

Ovim riječima Ibn-Omer r.a. nam oporučuje iskorištavanje zdravlja u pokornosti jer čovjek u toku bolesti ne može mnoga djela da radi, te kako bi se na taj način rob pomagao u bolesti onim dobrim djelima što je radio dok je bio zdrav. 

Ovaj plemeniti ashab nam također oporučuje iskorištavanje života u pokornosti Allahu i Poslaniku, sallallahu 'alejhi we sellem, i opskrbljavanje dobrim djelima za Dan povratka. Allah, dželle še'nuhu, kaže: ''I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost.'' (El-Bekara, 197.) 

Smrt zaista zna iznenaditi čovjeka tako da može sresti svoga Gospodara bez opskrbe i na taj način propasti. Kao što kaže pjesnik: ''Da li bio volio da budeš drug ljudima; koji su opskrbljeni a ti nemaš ni malo opskrbe''. 

Tada će se čovjek kajati za onim što je propustio prema Allahu, dželle še'nuhu, ali to nije vrijeme za kajanje. Uzvišeni kaže: ''Da čovjek ne bi uzviknuo: 'teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!' Ili da ne bi rekao: 'Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sačuvao'. Ili da ne bi rekao kada doživi patnju: 'Da mi se samo vratiti-dobra djela bi činio!'' (Ez-Zumer, 56-58.) 

Na drugom mjestu kaže Uzvišeni: ''Na Dan kada se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoreći: 'Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali.'' (El-Ahzab, 66.) 

Ahiret je kuća obračuna a nije kuća rada. Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, kaže: ''Kada čovjek umre prekidaju se sva njegova djela osim troje; trajna sadaka, nauka kojom se drugi koriste i dobro odgojeno dijete koje moli za njega''.

PROLAZNOST DUNJALUKA
 
Čovjek sigurno zna da je dunjaluk prolazan ali je nemaran i zaboravlja ovu veliku istinu zbog utopljenosti u dunjaluk. Zato nas Allah, dželle še'nuhu, na više mjesta upozorava pa veli: ''Sve što je na Zemlji prolazno je.'' (Er-Rahman, 26.) 

Uzvišeni također kaže: ''Život na ovom svijetu je sličan bilju zemaljskom na koje Mi spustimo sa neba kišu s kojim se ono izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kada se zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njeni pomisle da su oni toga gospodari, dođe zapovijed Naša noću ili danju i Mi to pokosimo, kao da prije ničega nije ni bilo. Eto tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.'' (Jusuf, 24.) 

Pametnog roba-čovjeka čije je srce Allah, dželle še'nuhu, osvijetlio sa razumjevanjem suštine dunjaluka ne može ovaj prolazni svijet obmanuti. On ne nalazi smirenost u njegovim ukrasima i uživanjima. On ga smatra samo njivom za Dan povratka.

POUKE IZ OVOG HADISA
 
1. Poslanikovo, sallallahu 'alejhi we sellem, držanje Abdullaha ibn-Omera za rame upućuje na to da onaj ko traži znanje treba obratiti pažnju na ono što mu se kazuje. Također upućuje na pažnju učitelja prema učeniku te na jaku želju za prenošenje znanja. Hadis također ukazuje na Poslanikovu, sallallahu 'alejhi we sellem, ljubav prema Abdullahu ibn-Omeru.

2. Iz hadisa se vidi koliku je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, imao želju za prenošenjem dobra svome ummetu.

3. Od pouka hadisa je i ograničavanje na ono što je neophodno.

4. Podsticaj na žurenje u činjenju pokornosti Allahu, dželle še'nuhu.

Molim Allaha, dželle še'nuhu, da nam da iz Njegove dobrote pa da razumijemo ovaj hadis onako kako su ga razumjeli Njegovi dobri robovi i prijatelji i da se rezultati tog razumijevanja primjete u našim životima i na našim djelima. Hvala Allahu, dželle še'nuhu, Gospodaru svih svjetova.

Priredio: Abdurrahman ibn-Mustafa Kujević