Uzvišeni kaže: "Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!". (el-Hidžr:9) I kaže: "A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allah, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti." (El-Nisa:82) I kaže: "Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!" (Muhammed:24) I kaže: "i izgovaraj Kur’an pažljivo." (El-Muzemmil:4)
Poslanik sallallahu alejhi we sellem, veli: "Neće se skupiti ljudi u jednoj od Allahovih kuća s ciljem da uče Kur'an i da ga međusobno proučavaju, a da se u njihova srca neće spustiti smirenost, obuhvatit će ih Allahova milost, okružit će ih meleki i Allah će ih spomenuti kod onih koji su kod njega". (Muslim) I kaže: "Najbolji među vama su oni koji nauče Kur'an i druge poučavaju njemu". (Buharija) I kaže: "Onaj ko vješto uči Kur'an biće u društvu sa plemenitim, čistim i časnim melekima. A onaj ko s poteškoćom uči Kur'an imaće dvije nagrade". (Muttefekun ‘alejhi) Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, u jednom hadisu veli: "Allah dž.š voli kada neko od vas radi neko djelo da ga upotpuni".
Učenje uzvišenog Kur’ana, kao jedan od najvrijedniji ibadeta ima svoje adabe koji taj ibadet čine još vrijednijim, potpunijim i dražim Allahu dž.š. Ti adabi su:
1. Iskrenost u nijjetu prilikom učenja i proučavanja Kur’ana. Imam Nevevi rhm. kaže: "Prvo što je učaču Kur’ana naređeno jeste iskrenost prilikom učenja i da s tim učenjem želi samo Allahovo lice i ništa drugo mimo toga. Imam Muslim bilježi hadis od Ebu Hurejre r.a. da je čuo Allahova Poslanika sallallahu alejhi we sellem, kako kaže: "Prva skupina ljudi kojima će biti presuđeno je čovjek koji je poginuo kao šehid. Biće doveden pa će mu Allah predočiti blagodati koje mu je podario a on će ih priznati pa će ga Allah upitati: "Šta si uradio sa mojim blagodatima"? On će odgovoriti: "Borio sam se u ime Tebe sve dok nisam poginuo". Allah će mu reći: "Lažeš već si se borio da bi ljudi za tebe rekli da si hrabar i rečeno je. Zatim će biti naređeno da ga odvuku na licu u vatru pa će biti bačen u nju. Zatim čovjek koji je sticao znanje i druge podučavao i učio Ku’ranu. Biće doveden pa će mu Allah predočiti blagodati koje mu je podario a on će ih priznati pa će ga Allah upitati: "Šta si uradio sa mojim blagodatima"? On će odgovoriti: "Sticao sam znanje i druge podučavao i u Tvoje sam ime Kur’an učio". Allah će mu reči: "Lažeš, nego si sticao znanje da bi ljudi za tebe rekli da si alim i učio si Kur’an samo da bi se pročuo kao vrstan učač i to je rečeno o tebi. Zatim će biti naređeno da ga odvuku na lice u vatru i biće bačen u nju!!!"
2. Primjenjivanje Kur’anskih naredbi ili zabrana u praksi. To će postići time što će smatrati dozvoljenim ono što je Kur’an dozvolio a zabranjenim ono što je Kur’an zabranio, naređujući i ostalim ljudima da postupaju onako kako Kur’an naređuje.
Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, je u svojim hadisima najavio žestoku kaznu i patnju onima kojima je Allah podario znanje o Kur’anu a oni se toga ne budu pridržavali. U djelu jednog podužeg hadisa Poslanik, sallallahu alejhi we sellem veli: "Njih dvojica mi rekoše: "Kreni" - ja krenuh sa njima dok ne dođosmo do čovjeka koji je ležao na leđima. Pored njegove glave stajao je drugi čovjek sa ogromnim kamenom u rukama pa bi njime razmrskavao glavu ovome što leži. Kad god bi ga udario, kamen bi se otkotrljao, a on bi otišao da ga donese. U međuvremenu bi se glava ovoga što leži vratila u prijašnje stanje a ovaj bi je opet udarao. Ja ih upitah: "Ko je ovo". A oni mi rekoše: "Kreni dalje". Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, protumačio svoj san i rekao: "Onaj kojeg sam vidio da mu se razmrskava glava je čovjek koga je Allah podučio Kur’anu a on je spavao po svu noć i nije ga učio niti je danju postupao po njemu". (Hadis bilježi Buharija).
3. Što više ponavljati Kur’an i često ga učiti. Često učenje Kur’ana i ponavljanje onog što se nauči napamet je uslov da se pamčenje Kur’ana održi i da se ne zaboravi, jer se njegovi ajeti brzo zaboravljaju i odlaze iz sječanja ukoliko čovjek bude nemaran prema njemu.
Ibn-Omer prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Primjer onoga koji zna Kur’an napamet je kao primjer vlasnika deve. Ako je sveže uspjet će je zadržati kod sebe a ako je ostavi nesvezanu ona će mu pobjeći".
U drugom hadisu kojeg prenosi Ebu-Musa Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: "Puno ponavljajte Kur’an, jer tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život on se brže zaboravlja nego što se svezana deva otima kada je svezana". Ibn-Hadžer komentarišući ovaj hadis veli: ''Izučavanje Kur’ana i njegovo ponavljanje upoređeno je sa vezanjem deve za koju se boji da će pobjeći jer je uslov održavanja pamčenja Kur’ana njegovo ponavljanje kao što je vezanje deve uslov da ne bi pobjegla. U hadisu je spomenuta deva jer je ona od svih domaćih životinja najviše sklona da bježi od čovjeka a ukoliko se desi da pobjegne vrlo ju je teško poslije toga uhvatiti.
4. Razmišljanje o Kur’anskim ajetima. Allah dž.š. kaže: "A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Kada bi Kur’an bio od nekog drugog a ne od Allaha sigurno bi u njemu našli mnogo protivrječnosti". (En-Nisa:82)
Ibn-Sa’dijj u svom tefsiru kaže: "Uzvišeni Allah u ovom ajetu naređuje svojim robovima da razmišljaju o Njegovoj knjizi, o značenjima njezinih ajeta te da se udube u razmišljanje o Kur’anu, o početku i kraju njegovih sura jer je to ključ svih znanosti i spoznaja, a rezultat tog razmišljanja je svako dobro i osnova za nauku. Razmšljanjem o Kur’anu povećava se iman-vjera u srcu i njegovo stablo se razgranava jer kroz to spoznaje svog Gospodara kojeg obožava i spoznaje Njegova savršena svojstva …" Uzvišeni kaže: "Knjiga koju smo ti objavili je blagoslovljena da bi oni razmislili o njezinim ajetima i da bi se opametili oni koji pameti imaju". (Sura Sad, 29.)
Imam Ahmed prenosi od Ebu Abdur-Rahmana da je rekao: "Pričali su nam oni koji su nas podučavali Kur’anu tj. drugovi Vjerovjesnika sallallahu alejhi we sellem, da su oni kada bi naučili 10 ajeta od Poslanika sallallahu alejhi we sellem, ne bi učili drugih deset dok ne bi naučili propise tih ajeta i praktično ih primjenili. Govorili bi: "Tako smo sticali i znanje i djela".
5. Prije učenja Kur’ana lijepo je očistiti usta misvakom ili drugim sredstvima za čišćenje usta. Onaj ko želi učiti Kur’an lijepo je da očisti usta i odstrani neugodan zadah iz poštovanja prema Allahovom govoru. Nema sumnje da je to bliže bogobojaznosti i čestitosti a ujedno je i slijeđenje onoga koji je dostigao najviše stepene u ibadetu - Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem. Huzejfe bin-Jeman kaže: "Vjerovjesnik sallallahu alejhi we sellem, bi kad god ustane da klanja noćni namaz čistio usta misvakom".
6. Učenje isti'aze i bismille prije učenja Kur’ana. Sunnet je prije učenja Kur’ana proučiti isti'azu tj. utjecati se Allahu dž.š. od šejtana, a dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha: "Kada hočeš da učiš Kur’an zatraži kod Allaha utočište od prokletog šejtana". (Sura En-Nahl 98.) Što se tiče bismille dokaz za to je hadis kojeg prenosi Enes u kojem kaže: "Jednog dana je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, bio među nama kad pognu glavu i smiri se, a zatim podiže glavu, osmjehujući se. Mi ga upitasmo: "Šta te je nasmijalo Allahov Poslaniče"? On reče: "Upravo mi je objavljena jedna sura" - a zatim nam prouči: "U ime Allaha Milostivog Samilosnog. Mi ćemo ti sigurno dati vrelo Kevser … sve do kraja sure".
7. Poželjno je učiti Kur’an polahko i razgovjetno, a pokuđeno je učiti brzo. O ovome imamo naredbu Allaha dž.š. koji je rekao: "Uči Kur’an polahko i razgovjetno". (Sura Muzemmil, 4.) Ibn-Abbas kaže: "Tj. uči Kur’an potpuno jasno i razgovjetno". Ibn-Ishak veli: "Jasnoća u učenju se ne može ispoljiti ukoliko se uči prebrzo nego će se ispoljiti ukoliko se svako slovo izgovori jasno i razgovjetno". Ibn-Hamza priča: "Rekao sam Ibn-Abbasu: "Ja brzo učim Kur’an tako da ga proučim za tri dana a on mi reče: "Da proučim suru Bekare razmišljajući o njezinim značenjima i učeći je razgovjetno i polahko u jednoj noći, draže mi je nego da učim kao ti".
8. Lijepo je prilikom učenja Kur’ana uljepšati svoj glas ali ne pretjerivati u tome. Berra bin Azib priča:" Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kako uči "Vettini vezzejtuni" na jaciji, i nisam čuo da iko uči ljepšim glasom od njega, sallallahu alejhi we sellem. Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, kaže: "Allah nista ne sluša tako pažljivo kao glas Vjerovjesnika koji uči Kur’an uljepšanim glasom". A u drugom hadisu veli: "Nije od nas ko ne uči Kur’an uljepšanim glasom".
9. Plakanje prilikom učenja Kur’ana. Abdullah bin el-Sehir pripovjeda: "Došao sam kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i zatekao ga kako klanja i plače". Abdullah bin Seddad veli: "Čuo sam jecanje Omera r.a. kada je učio ajet: "Ja se za tugu svoju i jad jadam samo Allahu". (Sura Jusuf 76) a bio sam u zadnjem saffu. Ibnu Mes’ud r.a. prenosi da mu je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Uči mi malo Kur’an". "Zar da ja tebi učim, a tebi je objavljen" upita Ibn Mes’ud? Poslanik sallallahu alejhi we sellem, mu reče: "Da". Ibn Mes’ud poče učiti suru En-Nisa, a kada dođe do ajeta: "A kako će biti kada iz svakog naroda izvedemo po svjedoka, a tebe izvedemo kao svjedoka protiv ovih". (En-Nisa, 41) Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, mu reče: "Dosta je". Ibn Mes’ud kaže: "Ja se okrenuh i vidjeh da su se oči Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, napunile suzama".
10. Lijepo je učiti Kur’an glasno, ukoliko ne smeta nekom drugom. Imam Nevevi kaže: "Podjednako su došli dokazi o vrijednosti učenja Kur’ana naglas i u sebi". Učenjaci kažu spajajući ova dva mišljenja da je učenje u sebi bolje i sigurnije za onoga ko se boji licemjerstva i dvoličnosti a ako se ne boji toga bolje onda da se Kur’an uči na glas pod uslovom da s tim učenjem ne uznemirava nekog drugog npr. nekog ko kanja ili spava. Ebu-Sejjid r.a. prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, bio u 'itikafu u svom mesdžidu pa je čuo svoje drugove kako glasno uče Kur’an. Otklonio je zastor i rekao: "Neka svako od vas doziva tiho svoga Gospodara i ne uznemiravajte jedni druge dižući jako glasove i nadmećući se time prilikom učenja Kur’ana ili u namazu. (Bilježi ga Ebu-Davud a šejh Albani kaže da je hadis vjerodostojan).
11. U kojem vremenskom razdoblju je lijepo učiti Kur’an? Običaji ispravnih prethodnika po pitanju ovoga su različiti. Neki su učili hatmu - čitav Kur’an od početka do kraja - u dva mjeseca, neki u mjesec dana, neki u deset, a neki u sedam noći i to je bio običaj većine.
Imam Nevevi u svojoj knjizi "Ezkar" navodi da su neki učili Kur’an u tri dana a neki u jednoj noći. Poznata je priča Abdullaha bin-Amra koju on prenosi pa kaže: "Rekao mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: "Prouči Kur’an jedanput u mjesecu". Ja rekoh: "Imam snage da i prije proučim sve dok mi nije rekao: "Prouči ga svako sedam dana i nemoj učiti brže od toga". (Buhari).
Neki na osnovu ovog hadisa, za najmanji vremenski period, uzimaju sedam dana, a neki pak tri dana temeljući svoje mišljenje na drugoj predaji koju bilježi Ebu Davud takođe od Abdullaha bin Amra u kojoj je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, mi je rekao: "Prouči Kur’an jedanput u mjesecu". Ja mu odgovorih: "Imam snage da i prije proučim, sve dok mi ne reče: "Prouči ga u tri dana". (Bilježi ga Ebu-Davud, a šejh Albani kaže da je hasenun-sahih). Imam Ahmed smatra da taj period nije obavezan nego se sve vraća na pojedinca. Ukoliko je u stanju da Kur’an uči brzo i ispravno nema smetnje da ga prouči i u jednoj noći kao što se prenosi da je tako radio Osman r.a. i mnogi drugi mimo njega. Istog mišljenja je i imam Nevevi. Onaj ko bude imao vremena neka Kur’an prouči u najkraćem roku, a ako je zauzet npr. pozivanjem ljudi u islam, podučavanjem drugih ili bilo kojim drugim hajirli poslom, neka uči Kur’an onoliko koliko je u mogućnosti, s time da ne pretjeruje u brzom učenju pa da uči s greškama u izgovoru ili tedžvidu.
12. Sunnet je ostaviti učenje Kur’ana kada savlada san onoga ko uči ili klanja. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, u hadisu kojeg prenosi Ebu-Hurejre r.a. u kojem stoji: "Kada neko od vas ustane da klanja noćni namaz pa ga savlada san tako da ne zna šta uči neka odspava". (Muslim)
Imam Nevevi kaže: "Uzrok prekidanja učenja Kur’ana je Poslanik sallallahu alejhi we sellem, objasnio u drugom hadisu kojeg prenosi majka pravovjernih Aiša r.a. u kojem Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: "Kada neko od vas puno zadrijema klanjajući noćni namaz neka odspava dok pospanost ode od nega, jer će neko ko klanja a pospan je, umjesto da traži oprosta možda doviti protiv samog sebe". (Muslim).
13. Lijepo je ne prekidati učenje Kur’ana osim s opravdanim razlogom. Ovo je jedan od lijepih postupaka prilikom učenja Kur’ana i znak poštovanja Allahovog govora tj. da se učenje Kur’ana ne prekida zbog svake sitnice ili ovodunjalučke stvari. Ovo potvrđuje i predaja koju prenosi časni tabi’in Nafi’ u kojoj kaže: "Abdullah bin-Omer r.a. kada bi učio Kur’an ne bi prekidao učenje niti bi s kim pričao sve dok ne završi s učenjem. Bio sam jednog dana kod njega dok je učio suru Bekare. Kada dođe do jednog ajeta prekide učenje i upita me: "Znaš li povodom čega je objavljen"?. Ja rekoh: "Ne", a on mi reče: "Objavljen je povodom toga i toga" - a zatim nastavi učiti". (Buhari) Ovo je bio običaj Ibn Omera r.a. koji nije prekidao učenje osim da bi širio znanje i druge podučavao što je takođe ibadet".
14. Sunnet je da onaj ko uči Kur’an slavi Allaha kada prouči ajet u kojem se spominje slavljenje, da traži utočište kada prouči ajet u kojem se spominje traženje utočista i da zamoli Allaha kada prouči ajet u kojem se spominje Allahova milost. Huzejfe, koji je jedne noći klanjao sa Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem, kaže: " … zatim poče učiti suru Ali-‘Imran i prouči je. Kada bi proučio ajet u kojem se spominje slavljenje Allaha i on bi slavio Allaha, kada bi proučio ajet u kojem se spominje traženje utočišta i on bi utočište zatražio, a kada bi proučio ajet u kojem se spominje neka od Allahovih blagodati on bi je zatražio". Imam Nevevi kaže: "U hadisu je dokaz da je ovo lijepo raditi svakome ko uči Kur’an u namazu ili mimo namaza".
15. Dozvoljeno je učiti Kur’an napamet onome ko nema abdesta. Onome ko je džunup nije dozvoljeno učiti Kur’an, ni u kom slučaju, a dokaz tome je hadis kojeg prenosi Alija r.a. u kojem se kaže: "Poslanik sallallahu alejhi we sellem, bi nam učio Kur’an ukoliko nije bio džunup". Onome ko nema abdesta dozvoljeno je učiti Kur’an napamet, a dokaz tome je hadis kojeg prenosi Ibn Abbas r.a. kome je pričala njegova tetka Mejmuna – supruga Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, u kojem kaže: "Kada je bilo pola noći, ili malo prije nje, ili malo poslije nje, Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem, se probudio iz sna, potrao rukama lice, a zatim proučio zadnjih deset ajeta sure Ali-‘Imran, a potom je ustao i abdestio se". (Buhari). Ovaj postupak Allahova Poslanika sallallahu alejhi we sellem, je nepobitan dokaz da je dozvoljeno učiti Kur’an napamet bez abdesta. U Malikovoj Muvetti se prenosi da je Omer bin-el-Hattab bio u skupini ljudi koji su učili Kur’an. Ustao je, obavio nuždu, i kada se vraćao učio je Kur’an. Neko mu reče: "O, vladaru pravovjernih, zar učiš Kur’an, a nemaš abdesta. Omer r.a. mu reče: "A odakle tebi da je to zabranjeno".
Napisao: Fuad bin-Abdu-l-Aziz eš-Šelhub
Poslanik sallallahu alejhi we sellem, veli: "Neće se skupiti ljudi u jednoj od Allahovih kuća s ciljem da uče Kur'an i da ga međusobno proučavaju, a da se u njihova srca neće spustiti smirenost, obuhvatit će ih Allahova milost, okružit će ih meleki i Allah će ih spomenuti kod onih koji su kod njega". (Muslim) I kaže: "Najbolji među vama su oni koji nauče Kur'an i druge poučavaju njemu". (Buharija) I kaže: "Onaj ko vješto uči Kur'an biće u društvu sa plemenitim, čistim i časnim melekima. A onaj ko s poteškoćom uči Kur'an imaće dvije nagrade". (Muttefekun ‘alejhi) Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, u jednom hadisu veli: "Allah dž.š voli kada neko od vas radi neko djelo da ga upotpuni".
Učenje uzvišenog Kur’ana, kao jedan od najvrijedniji ibadeta ima svoje adabe koji taj ibadet čine još vrijednijim, potpunijim i dražim Allahu dž.š. Ti adabi su:
1. Iskrenost u nijjetu prilikom učenja i proučavanja Kur’ana. Imam Nevevi rhm. kaže: "Prvo što je učaču Kur’ana naređeno jeste iskrenost prilikom učenja i da s tim učenjem želi samo Allahovo lice i ništa drugo mimo toga. Imam Muslim bilježi hadis od Ebu Hurejre r.a. da je čuo Allahova Poslanika sallallahu alejhi we sellem, kako kaže: "Prva skupina ljudi kojima će biti presuđeno je čovjek koji je poginuo kao šehid. Biće doveden pa će mu Allah predočiti blagodati koje mu je podario a on će ih priznati pa će ga Allah upitati: "Šta si uradio sa mojim blagodatima"? On će odgovoriti: "Borio sam se u ime Tebe sve dok nisam poginuo". Allah će mu reći: "Lažeš već si se borio da bi ljudi za tebe rekli da si hrabar i rečeno je. Zatim će biti naređeno da ga odvuku na licu u vatru pa će biti bačen u nju. Zatim čovjek koji je sticao znanje i druge podučavao i učio Ku’ranu. Biće doveden pa će mu Allah predočiti blagodati koje mu je podario a on će ih priznati pa će ga Allah upitati: "Šta si uradio sa mojim blagodatima"? On će odgovoriti: "Sticao sam znanje i druge podučavao i u Tvoje sam ime Kur’an učio". Allah će mu reči: "Lažeš, nego si sticao znanje da bi ljudi za tebe rekli da si alim i učio si Kur’an samo da bi se pročuo kao vrstan učač i to je rečeno o tebi. Zatim će biti naređeno da ga odvuku na lice u vatru i biće bačen u nju!!!"
2. Primjenjivanje Kur’anskih naredbi ili zabrana u praksi. To će postići time što će smatrati dozvoljenim ono što je Kur’an dozvolio a zabranjenim ono što je Kur’an zabranio, naređujući i ostalim ljudima da postupaju onako kako Kur’an naređuje.
Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, je u svojim hadisima najavio žestoku kaznu i patnju onima kojima je Allah podario znanje o Kur’anu a oni se toga ne budu pridržavali. U djelu jednog podužeg hadisa Poslanik, sallallahu alejhi we sellem veli: "Njih dvojica mi rekoše: "Kreni" - ja krenuh sa njima dok ne dođosmo do čovjeka koji je ležao na leđima. Pored njegove glave stajao je drugi čovjek sa ogromnim kamenom u rukama pa bi njime razmrskavao glavu ovome što leži. Kad god bi ga udario, kamen bi se otkotrljao, a on bi otišao da ga donese. U međuvremenu bi se glava ovoga što leži vratila u prijašnje stanje a ovaj bi je opet udarao. Ja ih upitah: "Ko je ovo". A oni mi rekoše: "Kreni dalje". Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, protumačio svoj san i rekao: "Onaj kojeg sam vidio da mu se razmrskava glava je čovjek koga je Allah podučio Kur’anu a on je spavao po svu noć i nije ga učio niti je danju postupao po njemu". (Hadis bilježi Buharija).
3. Što više ponavljati Kur’an i često ga učiti. Često učenje Kur’ana i ponavljanje onog što se nauči napamet je uslov da se pamčenje Kur’ana održi i da se ne zaboravi, jer se njegovi ajeti brzo zaboravljaju i odlaze iz sječanja ukoliko čovjek bude nemaran prema njemu.
Ibn-Omer prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Primjer onoga koji zna Kur’an napamet je kao primjer vlasnika deve. Ako je sveže uspjet će je zadržati kod sebe a ako je ostavi nesvezanu ona će mu pobjeći".
U drugom hadisu kojeg prenosi Ebu-Musa Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: "Puno ponavljajte Kur’an, jer tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život on se brže zaboravlja nego što se svezana deva otima kada je svezana". Ibn-Hadžer komentarišući ovaj hadis veli: ''Izučavanje Kur’ana i njegovo ponavljanje upoređeno je sa vezanjem deve za koju se boji da će pobjeći jer je uslov održavanja pamčenja Kur’ana njegovo ponavljanje kao što je vezanje deve uslov da ne bi pobjegla. U hadisu je spomenuta deva jer je ona od svih domaćih životinja najviše sklona da bježi od čovjeka a ukoliko se desi da pobjegne vrlo ju je teško poslije toga uhvatiti.
4. Razmišljanje o Kur’anskim ajetima. Allah dž.š. kaže: "A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Kada bi Kur’an bio od nekog drugog a ne od Allaha sigurno bi u njemu našli mnogo protivrječnosti". (En-Nisa:82)
Ibn-Sa’dijj u svom tefsiru kaže: "Uzvišeni Allah u ovom ajetu naređuje svojim robovima da razmišljaju o Njegovoj knjizi, o značenjima njezinih ajeta te da se udube u razmišljanje o Kur’anu, o početku i kraju njegovih sura jer je to ključ svih znanosti i spoznaja, a rezultat tog razmišljanja je svako dobro i osnova za nauku. Razmšljanjem o Kur’anu povećava se iman-vjera u srcu i njegovo stablo se razgranava jer kroz to spoznaje svog Gospodara kojeg obožava i spoznaje Njegova savršena svojstva …" Uzvišeni kaže: "Knjiga koju smo ti objavili je blagoslovljena da bi oni razmislili o njezinim ajetima i da bi se opametili oni koji pameti imaju". (Sura Sad, 29.)
Imam Ahmed prenosi od Ebu Abdur-Rahmana da je rekao: "Pričali su nam oni koji su nas podučavali Kur’anu tj. drugovi Vjerovjesnika sallallahu alejhi we sellem, da su oni kada bi naučili 10 ajeta od Poslanika sallallahu alejhi we sellem, ne bi učili drugih deset dok ne bi naučili propise tih ajeta i praktično ih primjenili. Govorili bi: "Tako smo sticali i znanje i djela".
5. Prije učenja Kur’ana lijepo je očistiti usta misvakom ili drugim sredstvima za čišćenje usta. Onaj ko želi učiti Kur’an lijepo je da očisti usta i odstrani neugodan zadah iz poštovanja prema Allahovom govoru. Nema sumnje da je to bliže bogobojaznosti i čestitosti a ujedno je i slijeđenje onoga koji je dostigao najviše stepene u ibadetu - Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem. Huzejfe bin-Jeman kaže: "Vjerovjesnik sallallahu alejhi we sellem, bi kad god ustane da klanja noćni namaz čistio usta misvakom".
6. Učenje isti'aze i bismille prije učenja Kur’ana. Sunnet je prije učenja Kur’ana proučiti isti'azu tj. utjecati se Allahu dž.š. od šejtana, a dokaz za to su riječi Uzvišenog Allaha: "Kada hočeš da učiš Kur’an zatraži kod Allaha utočište od prokletog šejtana". (Sura En-Nahl 98.) Što se tiče bismille dokaz za to je hadis kojeg prenosi Enes u kojem kaže: "Jednog dana je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, bio među nama kad pognu glavu i smiri se, a zatim podiže glavu, osmjehujući se. Mi ga upitasmo: "Šta te je nasmijalo Allahov Poslaniče"? On reče: "Upravo mi je objavljena jedna sura" - a zatim nam prouči: "U ime Allaha Milostivog Samilosnog. Mi ćemo ti sigurno dati vrelo Kevser … sve do kraja sure".
7. Poželjno je učiti Kur’an polahko i razgovjetno, a pokuđeno je učiti brzo. O ovome imamo naredbu Allaha dž.š. koji je rekao: "Uči Kur’an polahko i razgovjetno". (Sura Muzemmil, 4.) Ibn-Abbas kaže: "Tj. uči Kur’an potpuno jasno i razgovjetno". Ibn-Ishak veli: "Jasnoća u učenju se ne može ispoljiti ukoliko se uči prebrzo nego će se ispoljiti ukoliko se svako slovo izgovori jasno i razgovjetno". Ibn-Hamza priča: "Rekao sam Ibn-Abbasu: "Ja brzo učim Kur’an tako da ga proučim za tri dana a on mi reče: "Da proučim suru Bekare razmišljajući o njezinim značenjima i učeći je razgovjetno i polahko u jednoj noći, draže mi je nego da učim kao ti".
8. Lijepo je prilikom učenja Kur’ana uljepšati svoj glas ali ne pretjerivati u tome. Berra bin Azib priča:" Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kako uči "Vettini vezzejtuni" na jaciji, i nisam čuo da iko uči ljepšim glasom od njega, sallallahu alejhi we sellem. Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, kaže: "Allah nista ne sluša tako pažljivo kao glas Vjerovjesnika koji uči Kur’an uljepšanim glasom". A u drugom hadisu veli: "Nije od nas ko ne uči Kur’an uljepšanim glasom".
9. Plakanje prilikom učenja Kur’ana. Abdullah bin el-Sehir pripovjeda: "Došao sam kod Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, i zatekao ga kako klanja i plače". Abdullah bin Seddad veli: "Čuo sam jecanje Omera r.a. kada je učio ajet: "Ja se za tugu svoju i jad jadam samo Allahu". (Sura Jusuf 76) a bio sam u zadnjem saffu. Ibnu Mes’ud r.a. prenosi da mu je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Uči mi malo Kur’an". "Zar da ja tebi učim, a tebi je objavljen" upita Ibn Mes’ud? Poslanik sallallahu alejhi we sellem, mu reče: "Da". Ibn Mes’ud poče učiti suru En-Nisa, a kada dođe do ajeta: "A kako će biti kada iz svakog naroda izvedemo po svjedoka, a tebe izvedemo kao svjedoka protiv ovih". (En-Nisa, 41) Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, mu reče: "Dosta je". Ibn Mes’ud kaže: "Ja se okrenuh i vidjeh da su se oči Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, napunile suzama".
10. Lijepo je učiti Kur’an glasno, ukoliko ne smeta nekom drugom. Imam Nevevi kaže: "Podjednako su došli dokazi o vrijednosti učenja Kur’ana naglas i u sebi". Učenjaci kažu spajajući ova dva mišljenja da je učenje u sebi bolje i sigurnije za onoga ko se boji licemjerstva i dvoličnosti a ako se ne boji toga bolje onda da se Kur’an uči na glas pod uslovom da s tim učenjem ne uznemirava nekog drugog npr. nekog ko kanja ili spava. Ebu-Sejjid r.a. prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, bio u 'itikafu u svom mesdžidu pa je čuo svoje drugove kako glasno uče Kur’an. Otklonio je zastor i rekao: "Neka svako od vas doziva tiho svoga Gospodara i ne uznemiravajte jedni druge dižući jako glasove i nadmećući se time prilikom učenja Kur’ana ili u namazu. (Bilježi ga Ebu-Davud a šejh Albani kaže da je hadis vjerodostojan).
11. U kojem vremenskom razdoblju je lijepo učiti Kur’an? Običaji ispravnih prethodnika po pitanju ovoga su različiti. Neki su učili hatmu - čitav Kur’an od početka do kraja - u dva mjeseca, neki u mjesec dana, neki u deset, a neki u sedam noći i to je bio običaj većine.
Imam Nevevi u svojoj knjizi "Ezkar" navodi da su neki učili Kur’an u tri dana a neki u jednoj noći. Poznata je priča Abdullaha bin-Amra koju on prenosi pa kaže: "Rekao mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: "Prouči Kur’an jedanput u mjesecu". Ja rekoh: "Imam snage da i prije proučim sve dok mi nije rekao: "Prouči ga svako sedam dana i nemoj učiti brže od toga". (Buhari).
Neki na osnovu ovog hadisa, za najmanji vremenski period, uzimaju sedam dana, a neki pak tri dana temeljući svoje mišljenje na drugoj predaji koju bilježi Ebu Davud takođe od Abdullaha bin Amra u kojoj je rekao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, mi je rekao: "Prouči Kur’an jedanput u mjesecu". Ja mu odgovorih: "Imam snage da i prije proučim, sve dok mi ne reče: "Prouči ga u tri dana". (Bilježi ga Ebu-Davud, a šejh Albani kaže da je hasenun-sahih). Imam Ahmed smatra da taj period nije obavezan nego se sve vraća na pojedinca. Ukoliko je u stanju da Kur’an uči brzo i ispravno nema smetnje da ga prouči i u jednoj noći kao što se prenosi da je tako radio Osman r.a. i mnogi drugi mimo njega. Istog mišljenja je i imam Nevevi. Onaj ko bude imao vremena neka Kur’an prouči u najkraćem roku, a ako je zauzet npr. pozivanjem ljudi u islam, podučavanjem drugih ili bilo kojim drugim hajirli poslom, neka uči Kur’an onoliko koliko je u mogućnosti, s time da ne pretjeruje u brzom učenju pa da uči s greškama u izgovoru ili tedžvidu.
12. Sunnet je ostaviti učenje Kur’ana kada savlada san onoga ko uči ili klanja. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, u hadisu kojeg prenosi Ebu-Hurejre r.a. u kojem stoji: "Kada neko od vas ustane da klanja noćni namaz pa ga savlada san tako da ne zna šta uči neka odspava". (Muslim)
Imam Nevevi kaže: "Uzrok prekidanja učenja Kur’ana je Poslanik sallallahu alejhi we sellem, objasnio u drugom hadisu kojeg prenosi majka pravovjernih Aiša r.a. u kojem Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kaže: "Kada neko od vas puno zadrijema klanjajući noćni namaz neka odspava dok pospanost ode od nega, jer će neko ko klanja a pospan je, umjesto da traži oprosta možda doviti protiv samog sebe". (Muslim).
13. Lijepo je ne prekidati učenje Kur’ana osim s opravdanim razlogom. Ovo je jedan od lijepih postupaka prilikom učenja Kur’ana i znak poštovanja Allahovog govora tj. da se učenje Kur’ana ne prekida zbog svake sitnice ili ovodunjalučke stvari. Ovo potvrđuje i predaja koju prenosi časni tabi’in Nafi’ u kojoj kaže: "Abdullah bin-Omer r.a. kada bi učio Kur’an ne bi prekidao učenje niti bi s kim pričao sve dok ne završi s učenjem. Bio sam jednog dana kod njega dok je učio suru Bekare. Kada dođe do jednog ajeta prekide učenje i upita me: "Znaš li povodom čega je objavljen"?. Ja rekoh: "Ne", a on mi reče: "Objavljen je povodom toga i toga" - a zatim nastavi učiti". (Buhari) Ovo je bio običaj Ibn Omera r.a. koji nije prekidao učenje osim da bi širio znanje i druge podučavao što je takođe ibadet".
14. Sunnet je da onaj ko uči Kur’an slavi Allaha kada prouči ajet u kojem se spominje slavljenje, da traži utočište kada prouči ajet u kojem se spominje traženje utočista i da zamoli Allaha kada prouči ajet u kojem se spominje Allahova milost. Huzejfe, koji je jedne noći klanjao sa Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem, kaže: " … zatim poče učiti suru Ali-‘Imran i prouči je. Kada bi proučio ajet u kojem se spominje slavljenje Allaha i on bi slavio Allaha, kada bi proučio ajet u kojem se spominje traženje utočišta i on bi utočište zatražio, a kada bi proučio ajet u kojem se spominje neka od Allahovih blagodati on bi je zatražio". Imam Nevevi kaže: "U hadisu je dokaz da je ovo lijepo raditi svakome ko uči Kur’an u namazu ili mimo namaza".
15. Dozvoljeno je učiti Kur’an napamet onome ko nema abdesta. Onome ko je džunup nije dozvoljeno učiti Kur’an, ni u kom slučaju, a dokaz tome je hadis kojeg prenosi Alija r.a. u kojem se kaže: "Poslanik sallallahu alejhi we sellem, bi nam učio Kur’an ukoliko nije bio džunup". Onome ko nema abdesta dozvoljeno je učiti Kur’an napamet, a dokaz tome je hadis kojeg prenosi Ibn Abbas r.a. kome je pričala njegova tetka Mejmuna – supruga Allahova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, u kojem kaže: "Kada je bilo pola noći, ili malo prije nje, ili malo poslije nje, Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem, se probudio iz sna, potrao rukama lice, a zatim proučio zadnjih deset ajeta sure Ali-‘Imran, a potom je ustao i abdestio se". (Buhari). Ovaj postupak Allahova Poslanika sallallahu alejhi we sellem, je nepobitan dokaz da je dozvoljeno učiti Kur’an napamet bez abdesta. U Malikovoj Muvetti se prenosi da je Omer bin-el-Hattab bio u skupini ljudi koji su učili Kur’an. Ustao je, obavio nuždu, i kada se vraćao učio je Kur’an. Neko mu reče: "O, vladaru pravovjernih, zar učiš Kur’an, a nemaš abdesta. Omer r.a. mu reče: "A odakle tebi da je to zabranjeno".
Napisao: Fuad bin-Abdu-l-Aziz eš-Šelhub
Preveo: hfz. Zijad Dervić
Islamski Univerzitet, Medina
Islamski Univerzitet, Medina
