Pojava duhana
Čovječanstvo je prvi put upoznalo duhan nakon 1492. g. ili pred kraj petnaestog stoljeća, u vrijeme kada je nekoliko španskih moreplovaca otkrilo Ameriku. Upotreba ovoga zla se vrlo brzo proširila na evropskom kontinentu neposredno nakon njegovog otkrića.
Dolaskom britanskog kralja Džejsima I, objavljen je rat pušaćima. Kampanja protiv njih vršena je širenjem letaka 1604. g. U Rusiji je 1634. g. Izdat zakon da se pušačima, kupcima duhana i prodavačima rasijeku nosevi i da budu bičevani. Ako se i poslije toga ne prođu duhana, da budu zatvoreni u tamnicama ili da se nad njima izvrši smrtna kazna. Poslije izvjesnog vremena, Danska, Švedska, Sicilija, Austrija i neke druge evropske zemlje, su izdale zakon o zabrani pušenja.
Islamski svijet, nedugo nakon toga je upoznao duhan, a donijeli su ga kršćani.[1]
Materije iz kojih se sastoji duhan
Duhan se sastoji od skupine otrovnih materija, a ne samo od nikotina kako to smatra većina ljudi. Pojedine supstance koje sadrži duhan otrovnije su od samog nikotina. A neke od njih su:
1. gas – tzv. prvi ugljeni oksid, otrovan.
2. olovna materija – jako je otrovna, i koncentriše se tako da tijelo nije u mogućnosti da je se oslobodi.
3. benzoberin – koji je neposredni uzrok raka.
4. nikotin – jako otrovna materija. Doza od samo pedeset miligrama nikotina ubrizganih u čovjekove vene prouzrokovala bi trenutnu smrt.[2]
5. radioaktivni polonium – nagomilava se u plućima pušaća i napada ih.
6. katran – žuta ljepljiva materija, zbog koje požute zubi pušaća. Izaziva karijes i napada nepce. Boja katrana se jasno vidi na filteru ispušene cigarete kao i na prstima pušača. Ovo je ujedno i najotrovnija materija duhana.
7. arsen – koristi se za uništavanje insekata, a 10% od ove otrovne materije ulazi u pluća pušača priliko0m pušenja.
8. alkohol i druge supstance – daju okus cigareti i čuvaju njenu vlašnost, dok ne dospije do potrošača.[3]
Štetnost duhana
Dr. Salahuddin Abdurrabbinnebi specijalista za nervne bolesti u Egiptu kaže: «Kada pušač dostigne stepen ovisnostič negativni uticaj pušenja se povećava. Srce gubi sposobnost preciznosti otkucaja, a to se štetno odražava na sami krvni ciklus, tako da pušač s vremena na vrijeme ima vrtoglavicu, dolazi do kontrakcije moždanih vena, a u poznim godinama krvni pritisak se znatno poveća.
Organi za probavu i disanje takođe nisu pošteđeni. Pušač gubi apetit i ima žestok kašalj. U slučaju kada oslabi nervni sistem, pušač osjeti utrnulost i malaksalost (klonulost) udova.[4]
Na godišnjem kongresu liječnika održanom u Čikagu 1966. g. glavna točka dnevnog reda bila je «opasnost pušenja», a kulminaciju zabrinutosti izazvao je podatak, da je rak pluća najmanje opasna bolest koja može da pogodi pušača, dakle sve drugo što snađe pušača, opasnije je po njega.
Dr. Edvard Kilerhamund direktor statističkog centra u Americi odsjek «bolesti raka» konstatuje da je rak pluća zanemariv u odnosu na druge štetnosti prouzrokovane konzumiranjem duhana.[5]
Početkom šezdesetih godina ovog stoljeća, broj smrtnih slučajeva izazvan rakom pluća naglo se povećao kod oba pola, stim što su muškarci znatno brojniji.[6]
Štetnost pušenja se također ogleda u izazivanju drugih opakih bolesti između ostalih: raka na želucu, oboljevanje krvnih sudova, slabljenje vida, kod trudnica može da dođe do pobačaja ili umrtvljenja embriona, a novorođenče koje preživi rodi se sa znatno manjom tjelesnom težinom.[7]
Svjetske zdravstvene organizacije navode da u SAD-u svake godine umre oko 346 000 osoba zbog posljedica pušenja, u Veliko Britaniji 55 000, u Švedskoj 8 000.[8]
Statistika također govori da svake godine umre 140 000 malodobnika od posljedica pušenja.[9]
__________________________________________________________________________________
[1] Pog: «El-Ešribetu ve ahkamuha», str. 380-389 od dr. Madžida Ebu Rebie «El-mevsuatul-'arebijetul-mujesere», 1/489 od Muhammeda Šefika Girbala. Uzeto iz hukmud-din str. 37-38.
[2] «Et-tedhinu bejnel-muejjidine vel mu'aridin», str. 14., od dr. Hanija 'Rmuš, i «El-ešribetu ve ahkamuha», str. 393-394. Uzeto iz hukmud-din str. 39-40.
[3] «Hukmud-din», str. 39-40.
[4] «Nurul-iman», str. 393-394. Od Ibn Ammara Devidara. Uzeto iz hukmud-din str. 40-41.
[5] «El-firkatun-nadžije ve šerhu edžvibetu nu'manijeh», str. 34-35. Od Nu'mana Zekerija el-Ahmedija. Uzeto iz hukmud-din str. 40-42.
[6] «El-hamru ve sairul-muskerat», str. 159-160. Od Butamija. Ibid str. 42-43.
[7] «Et-tedhinu madetuhu ve hukmuhu fil-islam», str. 40. Od Ibn Džibrina.
[8] «El-Ešribetu ve ahkamuha», str. 412, «El-hamru ve sairul-muskerat», str. 162. Uzeto iz El-hukm str. 51.
[9] «Medželetud-da'va», izdate u Saudijskoj Arabiji, 02. 03. 1984. g. Uzeto iz El-hukm str. 51. Ko želi da sazna više o štetnosti duhana neka se vrati na djelo «Et-tedhinu bejnet-tibi ved-din» od dr. Abdulatifa Musa, i «Tahkikul-buhrani» od el-Kermija. A šejh Ibn Hasan Selman u dopuni spomenutog djela navodi sedamdeset djela napisanih na temu zabrane pušenja, na str. 89-99.
Čovječanstvo je prvi put upoznalo duhan nakon 1492. g. ili pred kraj petnaestog stoljeća, u vrijeme kada je nekoliko španskih moreplovaca otkrilo Ameriku. Upotreba ovoga zla se vrlo brzo proširila na evropskom kontinentu neposredno nakon njegovog otkrića.
Dolaskom britanskog kralja Džejsima I, objavljen je rat pušaćima. Kampanja protiv njih vršena je širenjem letaka 1604. g. U Rusiji je 1634. g. Izdat zakon da se pušačima, kupcima duhana i prodavačima rasijeku nosevi i da budu bičevani. Ako se i poslije toga ne prođu duhana, da budu zatvoreni u tamnicama ili da se nad njima izvrši smrtna kazna. Poslije izvjesnog vremena, Danska, Švedska, Sicilija, Austrija i neke druge evropske zemlje, su izdale zakon o zabrani pušenja.
Islamski svijet, nedugo nakon toga je upoznao duhan, a donijeli su ga kršćani.[1]
Materije iz kojih se sastoji duhan
Duhan se sastoji od skupine otrovnih materija, a ne samo od nikotina kako to smatra većina ljudi. Pojedine supstance koje sadrži duhan otrovnije su od samog nikotina. A neke od njih su:
1. gas – tzv. prvi ugljeni oksid, otrovan.
2. olovna materija – jako je otrovna, i koncentriše se tako da tijelo nije u mogućnosti da je se oslobodi.
3. benzoberin – koji je neposredni uzrok raka.
4. nikotin – jako otrovna materija. Doza od samo pedeset miligrama nikotina ubrizganih u čovjekove vene prouzrokovala bi trenutnu smrt.[2]
5. radioaktivni polonium – nagomilava se u plućima pušaća i napada ih.
6. katran – žuta ljepljiva materija, zbog koje požute zubi pušaća. Izaziva karijes i napada nepce. Boja katrana se jasno vidi na filteru ispušene cigarete kao i na prstima pušača. Ovo je ujedno i najotrovnija materija duhana.
7. arsen – koristi se za uništavanje insekata, a 10% od ove otrovne materije ulazi u pluća pušača priliko0m pušenja.
8. alkohol i druge supstance – daju okus cigareti i čuvaju njenu vlašnost, dok ne dospije do potrošača.[3]
Štetnost duhana
Dr. Salahuddin Abdurrabbinnebi specijalista za nervne bolesti u Egiptu kaže: «Kada pušač dostigne stepen ovisnostič negativni uticaj pušenja se povećava. Srce gubi sposobnost preciznosti otkucaja, a to se štetno odražava na sami krvni ciklus, tako da pušač s vremena na vrijeme ima vrtoglavicu, dolazi do kontrakcije moždanih vena, a u poznim godinama krvni pritisak se znatno poveća.
Organi za probavu i disanje takođe nisu pošteđeni. Pušač gubi apetit i ima žestok kašalj. U slučaju kada oslabi nervni sistem, pušač osjeti utrnulost i malaksalost (klonulost) udova.[4]
Na godišnjem kongresu liječnika održanom u Čikagu 1966. g. glavna točka dnevnog reda bila je «opasnost pušenja», a kulminaciju zabrinutosti izazvao je podatak, da je rak pluća najmanje opasna bolest koja može da pogodi pušača, dakle sve drugo što snađe pušača, opasnije je po njega.
Dr. Edvard Kilerhamund direktor statističkog centra u Americi odsjek «bolesti raka» konstatuje da je rak pluća zanemariv u odnosu na druge štetnosti prouzrokovane konzumiranjem duhana.[5]
Početkom šezdesetih godina ovog stoljeća, broj smrtnih slučajeva izazvan rakom pluća naglo se povećao kod oba pola, stim što su muškarci znatno brojniji.[6]
Štetnost pušenja se također ogleda u izazivanju drugih opakih bolesti između ostalih: raka na želucu, oboljevanje krvnih sudova, slabljenje vida, kod trudnica može da dođe do pobačaja ili umrtvljenja embriona, a novorođenče koje preživi rodi se sa znatno manjom tjelesnom težinom.[7]
Svjetske zdravstvene organizacije navode da u SAD-u svake godine umre oko 346 000 osoba zbog posljedica pušenja, u Veliko Britaniji 55 000, u Švedskoj 8 000.[8]
Statistika također govori da svake godine umre 140 000 malodobnika od posljedica pušenja.[9]
__________________________________________________________________________________
[1] Pog: «El-Ešribetu ve ahkamuha», str. 380-389 od dr. Madžida Ebu Rebie «El-mevsuatul-'arebijetul-mujesere», 1/489 od Muhammeda Šefika Girbala. Uzeto iz hukmud-din str. 37-38.
[2] «Et-tedhinu bejnel-muejjidine vel mu'aridin», str. 14., od dr. Hanija 'Rmuš, i «El-ešribetu ve ahkamuha», str. 393-394. Uzeto iz hukmud-din str. 39-40.
[3] «Hukmud-din», str. 39-40.
[4] «Nurul-iman», str. 393-394. Od Ibn Ammara Devidara. Uzeto iz hukmud-din str. 40-41.
[5] «El-firkatun-nadžije ve šerhu edžvibetu nu'manijeh», str. 34-35. Od Nu'mana Zekerija el-Ahmedija. Uzeto iz hukmud-din str. 40-42.
[6] «El-hamru ve sairul-muskerat», str. 159-160. Od Butamija. Ibid str. 42-43.
[7] «Et-tedhinu madetuhu ve hukmuhu fil-islam», str. 40. Od Ibn Džibrina.
[8] «El-Ešribetu ve ahkamuha», str. 412, «El-hamru ve sairul-muskerat», str. 162. Uzeto iz El-hukm str. 51.
[9] «Medželetud-da'va», izdate u Saudijskoj Arabiji, 02. 03. 1984. g. Uzeto iz El-hukm str. 51. Ko želi da sazna više o štetnosti duhana neka se vrati na djelo «Et-tedhinu bejnet-tibi ved-din» od dr. Abdulatifa Musa, i «Tahkikul-buhrani» od el-Kermija. A šejh Ibn Hasan Selman u dopuni spomenutog djela navodi sedamdeset djela napisanih na temu zabrane pušenja, na str. 89-99.
