mr. Abdurreuf Muhammed Usman
Sufije su izmislile različite oblike salavata na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, tvrdeći da oni imaju vrijednost i nagradu, da se putem njih opraštaju grijesi. Njihova potvora je još veća kada govore da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio njihovog ‘tarikatskog šejha’, na javi ili u snu, i naredio mu da svoje pristalice poduči tom salavatu. Evo salavata ‘El-Fatih’:
“Allahu, blagoslovi našeg gospodina Muhammeda El-Fatiha (oslobodioca) za ono što je nerješivo i pečata onog što je prethodilo, pomagača istine istinom, uputitelja na Tvoj pravi put, kao i na njegovu porodicu uz puno poštovanje i u velikom obilju.”
Tidžanije donose potvoru tvrdeći da je ovaj salavat bolji od Kur’ana i svakog zikra koji se desi u kosmosu šest hiljada puta.
Et-Tidžani kaže: „...zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se vratim na učenje Fatih-salavata kada zapadnem u teško stanje. Kada mi je naredio da se na njega povratim, upitao sam ga o njegovoj vrijednosti, pa me je prvo obavijestio da je jedanput proučeni salavat poput šest proučenih Kur’ana. Drugi put me obavijestio da je jedanput proučeni taj salavat vrijedniji je od svake slave koja se desi u kosmosu, od svakoga zikr ili dove, male ili velike, a od Kur’ana šest hiljada puta, jer on spada u zikrove.“ (Et-Tidžanijje, 116)
Ovo je otvoreno nevjerstvo zato što se bolje vrednuje govor ljudi nad Allahovim govorom, Gospodarem svjetova, a Kur’an se potcjenjuje i ljudi od njega odvode.
Isto tako su radili i nevjernici iz Kurejša koji su govorili ono što o njima Allah kaže: -„Oni koji ne vjeruju govore: “Ne slušajte ovaj Kur’an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!’“ (Fussilet, 26)
Od oblika ovih salavata koji Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, daju osobine božanstvenosti, je i ovaj:
Allahu, blagoslovi apsolutno savršenstvo i ostvarenu ljepotu, suštinsko stvorenje i svjetlo prikazivanja istine. Allahu, donesi blagoslov Sobom i od Tebe na njega, i pošalji mu pozdrav. (Medžmu’atu ahzab ve evrad, 63)
Od njih je i ovaj:
Allahu, blagoslovi Muhammeda, svjetlost bića i tajnu koja teče u svim imenima i osobinama. (Delailul-hajrat, 163)
Od njih je i salavat koji se pripisuje Abdusselamu b. Mešišu. Na kraju ovog salavata on kaže:
Baci me u more jedinstva (s Tobom), iščupaj me iz kaljuže tevhida i utopi me u samo more jedinstva, tako da ne vidim, da ne čujem, da ne osjetim osim to. Najveći zastor učini životom moje duše... (Efdalus-salavat, 111-112)
Iz ovog salavata se očituje pretjerivanje prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim nevjerstvo u Islam i ispravno islamsko ubjeđenje-tevhid, jer ga opisuje kao kaljužu. Zašto? Zato što tevhid pravi razliku između stvorenja i Stvoritelja, Gospodara i roba. Međutim, on želi u isto vrijeme da bude i gospodar i rob, i Istina, a i stvorenje.
Čudno je da En-Nebehani, na kraju ovog salavata, kaže: „Ovo je najbolji poznati oblik salavata koji sa sobom nosi veliku vrijednost.“ Zatim je prenio izreke onih koji su ga smatrali dobrim iz reda njegovih sufijskih prethodnika: „Učenje ovog salavata sa sobom nosi tajne i svjetlosti čiju suštinu samo zna Allah Uzvišeni. Njegovim učenjem spušta se božanska pomoć i rješenje problema...“ (Efdalus-salavat, 112-113)
Postoje mnogi oblici salavata za koje tvrde da imaju posebnu nagra-du i vrijednost. Od njih je salavat sreće, a glasi:
Allahu, blagoslovi našeg gospodina Muhammeda toliko puta koliko je Allahovoga znanja stalnim blagoslovom, koliko traje i Allahovo carstvo.
Poslije navođenja ovog salavata En-Nebehani, prenoseći od šejha Ahmeda Dahlana, kaže: „Nagrada za ovaj salavat je kao šest stotina hiljada drugih salavata. Ko ga bude učio svakog petka hiljadu puta, bit će sretan i na dunjaluku i na Ahiretu.“ (Delailul-hajrat, 28)
Ovo su mnogobrojni oblici salavata kod sufija, a čak su i predmet konkurencije među sufijskim tarikatima, jer svaki tarikat tvrdi da ima virdove (dove, zikrove i salavate) koji se procjenjuju na toliko i toliko nagrade, te da onaj koji ih prouči zadobija toliku vijednost da će brzinski postati od Allahovih dobrih evlija. Isto tako kažu da se vrijednost ovih virdova ogleda u spoznaji da ih je šejh tarikata uzeo direktno na javi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili u snu, te da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obećao onome ko ih prouči blizinu i ulazak u Džennet. Postoje i druge dugačke i široke tvrdnje koje na vagi Šerijata, sazdanog na Kur’anu i Sunnetu, ništa ne znače.
Šerijat se ne uzima iz snova ili snoviđenja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to nije naredio tokom svoga života. Da je znao da u tome ima dobra, pozivao bi nas ka tome. Šta onda reći kada se sve to suprostavlja onome s čime je on došao i odvraća od njegove Vjere i Sunneta.
Ovo se posebno očituje kada znamo da su ovi novotarski virdovi mnoge muslimane lišili približavanja Allahu propisanim ibadetima koje je Allah postavio kao put približavanja Njemu i zadobijanja Njegovog zadovoljstva. Koliko su samo ovi novotarski virdovi odvratili ljudi od učenja Kur’ana i razmišljanja o njemu? Koliko su zaokupirali od noćnog namaza noćnim bdijenjem u učenju virdova, a zatim se prespava sabah-namaz?! Koliko li je samo ljudi zbog ovih virdova odvraćeno od ibadeta i koliko li je zaokupirano od spoznaje islamskih dužnosti i njihovog prakticiranja? Većina ljudi postali su neznalice kada su se zaokupirali ovim neutemeljenim virdovima.
Kako su samo uskraćeni i ograničeni zbog njihovog okretanja od Šerijata ka zabludi, i od Sunneta ka novotariji ?! Nema kretanja i nema snage osim sa Allahovom pomoći!
____________________________________________________________________________
