Zahvala pripada samo Allahu subhanehu ve te'ala, Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć tražimo, Njemu se utječemo od zla naših duša i od naših loših djela. Koga Allah subhanehu ve te'ala uputi niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga Allah subhanehu ve te'ala ostavi u zabludi niko ga ne može uputiti.
Svjedočim da nema božanstva osim Allaha subhanehu ve te'ala, Jedinog, koji nema saučesnika i svjedočim da je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem Njegov rob i Njegov Poslanik.
Zaista je Slavljeni i Uzvišeni Allah propisao dužnosti čije zanemarivanje nije dopušteno i odredio granice čije prelaženje nije dozvoljeno i zabranio stvari čije činjenje isto tako nije dopušteno.
Rekao je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: “Ono što je Allah dozvolio u Svojoj Knjizi to je dozvoljeno, ono što je zabranio to je zabranjeno, ono što je izostavio to je iz milosti prema vama izostavio, pa primite od Allaha milost, zaista Allah nije onaj koji zaboravlja, a zatim je proučio: “I tvoj Gospodar nije zaboravan.”[1]
Zabrane su Allahove subhanehu ve te'ala granice. Allah subhanehu ve te'ala u suri Bekare 187 kaže: “Ovo su Allahove granice, nemojte im se približavati!"
U suri Nisa 14 Allah subhanehu ve te'ala je zaprijetio onom ko prelazi Njegove granice i čini Njegove zabrane rekavši: “A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegovog dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio – On će u vatru baciti, u kojoj će vječno ostati, njega čeka sramna patnja.”
Kao što vidimo u sljedećem hadisu izbjegavanje zabrana je obaveza: “Ono što sam vam zabranio izbjegavajte, a ono što sam vam naredio radite onoliko koliko ste u mogućnosti.”
Svjedoci smo kako se neki koji su podložni strastima, slabih ličnosti i malog znanja kada čuju za zabrane koje su neprekidne uznemire i gunđaju, pa kažu: “Sve je zabranjeno! Niste ostavili ništa, a da ga niste zabranili, izazvali ste nam odvratnost prema životu, otežali življenje, suzili naša prsa, ništa drugo nemate do zabranjeno i zabranjivanje. Vjera je lahkoća i mogućnost je prostrana, a Allah subhanehu ve te'ala oprašta i Milostiv je.”
Odgovarajući ovima kažemo: “Zaista Allah subhanehu ve te'ala presuđuje kako hoće, nema onog ko će opovrći Njegovu presudu, On je Mudar i o svemu je obavješten. Ono što želi dozvoliti to i dozvoli, a ono što želi zabraniti to i zabrani. Slavljen neka je On. Jedno od pravila našeg robovanja Allahu subhanehu ve te'ala jeste da budemo zadovoljni Njegovom presudom i da se toj presudi mirno predamo.
Njegovi propisi proizilaze iz Njegovog znanja, mudrosti i pravednosti, a nisu beskorisni, niti propisani iz zabave. Allah subhanehu ve te'ala u suri En’am 115 kaže: “Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna.”
Allah subhanehu ve te'ala nam je označio pravilo na kojem počiva opseg dozvoljenog i zabranjenog, pa u suri A’raf 157 kaže: “...koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti,...”
Lijepo je dozvoljeno, a ružno zabranjeno. Dozvoljavanje i zabranjivanje je pravo koje posjeduje samo Allah subhanehu ve te'ala, pa ko ga pripisuje sebi ili potvrđuje ovo pravo nekom drugom, postaje nevjernikom najvećim nevjerstvom koje izvodi iz islamske zajednice. Allah subhanehu ve te'ala u suri Šura 21 kaže: “Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio? Da nije Riječi prije izrečene, među njima bi već bilo presuđeno. – A nevjernike, doista, čeka patnja nesnosna.”
Zatim, nikome nije dozvoljeno da govori o dozvoljenom i zabranjenom, osim onima koji su učeni i koji poznaju Knjigu i sunnet, jer je zabilježena oštra opomena onome ko dozvoljava i zabranjuje bez znanja u riječima Allaha subhanehu ve te'ala iz sure Nahl 116 – 117 gdje kaže: “I ne govorite neistine jezicima svojim: ‘Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno’, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti, kratko će uživati, i njih će strašna patnja čekati.”
Zabrane koje su neoborive i spomenute u Kur’ani Kerimu i sunnetu, kao što je u govoru Allaha subhanehu ve te'ala u suri En’am 151 kada kaže: “Reci: ‘Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje; da Mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približujte se nevaljaštinama, bile javne ili tajne;...”
U sunnetu su također spomenute mnoge zabrane kao što je u govoru Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista je Allah zabranio prodaju alkohola, mesa uginule životinje, svinje i kipova.”[2]
I njegovom sallallahu alejhi ve sellem govoru: “Zaista, kada Allah nešto zabrani, zabrani i njegovu vrijednost.”[3], što znači da ako je zabranjeno nešto, zabranjena je i njegova prodaja.(prim. prev.)
Ponekad u pojedinim tekstovima nalazimo spominjanje zabrana koje su specifične za neku od vrsta, kao što je Allahovo subhanehu ve te'ala spominjanje zabranjenih jela kada u suri Maide 3 kaže: “Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno- i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strelicama. To je porok!” Allah subhanehu ve te'ala je spomenuo zabrane u braku, pa u suri Nisa 23 – 24 kaže: “Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose, - ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh -, i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre, - što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i samilostan je, i udate žene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi, - a ostale su vam dozvoljene, ako želite da im vjenčane darove date i da se njima oženite, a ne da blud činite.”
Allah subhanehu ve te'ala je također spomenuo zabrane vezane za način sticanja imetka kada u suri Bekare 275 kaže: “... a Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.”
Zaista je Allah subhanehu ve te'ala milostiv prema Svojim robovima, dozvolio nam je lijepa jela i pića koja se ne mogu izbrojati, niti brojem niti vrstom, pa iz razloga njihove mnogobrojnosti koja se ne može obuhvatiti brojem nije ih ni odredio, a odredio je zabranjena jela i pića iz razloga njihove ograničenosti kako bismo ih znali i izbjegavali. Allah subhanehu ve te'ala u suri En’am 119 kaže: “A zašto da ne jedete ono pri čijem klanju je spomenuto Allahovo ime kad vam je On objasnio šta vam je zabranio, - osim kad ste u nevolji; mnogi, prema prohtjevima svojim, namajući za to nikakva dokaza, zavode druge u zabludu. A Gospodar tvoj dobro zna one koji u zlu prelaze svaku mjeru.”
Što se tiče dozvoljenog dozvolio je sve ono što je prijatno. Allah subhanehu ve te'ala u suri Bekare 168 kaže: “O ljudi, jedite od onoga što ima na Zemlji, ali samo ono što je dopušteno i što je prijatno, i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni!”
Od Njegove subhanehu ve te'ala milosti je i to da je učinio da osnova stvari bude dozvola sve dok dokaz ne ukaže na njihovu zabranu. Ovo spada u Njegovu subhanehu ve te'ala plemenitost i želju da nam mogućnosti učini prostranim, a mi treba da Mu se pokoravamo, da Ga hvalimo i zahvaljujemo Mu.
Nekim se ljudima kada vide da je zabranjeno tačno određeno i prebrojano skupe grudi zbog moći šerijatskih propisa, a ovo spada u slabost njihovog imana i manjkavosti u razumjevanju šerijata.
Šta misliš, da li ovi ovi žele da im se izbroje vrste zabranjenog kako bi se uvjerili da je vjera lahkoća?
I da li žele da im se navedu vrste prijatnog kako bi se uvjerili da šerijat ne zagorčava njihov život?
Da li žele da se kaže kako je čisto meso od deve, krave, ovce, zeca, srne, divojarca, kokoške, goluba, patke, guske, noja – dozvoljeno?
I da su povrće, zelen, voće, žitarice i ostali plodovi koji su korisni – dozvoljeni.
Da je voda, mlijeko, med, ulje i sirće – dozvoljeno.
Da su so, začini i mirođije – dozvoljeni.
Te da je upotreba drveta, željeza, pijeska, šljunka, plastike, stakla i gume – dozvoljeno.
Da je korištenje životinja, automobila, vozova, brodova i aviona – dozvoljeno.
Da je upotreba klima – uređaja, frižidera, mašina za pranje i sušenje veša, mlinova, mješalica za tijesto, pećnica, sprava za pravljenje sokova, pomagala u medicini, inžinjeriji, računanju, osmatranju, astronomiji, izgradnji, pronalaženju vode, nafte i blaga, prečišćavanju, odvajanju i štampanju – dozvoljeno.
Da je oblačenje pamučne odjeće, lana, vune, kostrijeti, krzna i dozvoljene kože, najlona i poliestera – dozvoljeno.
Te da je osnova u zaključivanju braka, prodaje, kupovine, zaštite, jamstva, iznajmljivanja, zaposlenja, te poslova npr. stolara, kovača, auto – mehaničara, čuvanja stoke – dozvola.
Šta misliš da li ćemo imati prostora, ako zaželimo nastavak nabrajanja i navođenja? Pa šta je ovom narodu koji ne može da razumije govor?
Što se tiče njihovog pozivanja na to da je vjera lahkoća to je istina kojom se želi postići laž, jer zaista razumijevanje lahkoće u ovoj vjeri nije u pogledu ljudskih strasti i mišljenja, već u pogledu onoga s čime je došao šerijat. Ogromna je razlika između činjenja zabrana sa lažnim dokazivanjem da je vjera lahkoća – a ona je bez sumnje lahkoća – i između uzimanja zakonskih olakšanja kao što su sastavljanje i skraćivanje namaza i mršenje prilikom putovanja za vrijeme Ramazana, zatim mesh koji vrijedi za onog ko je stanovnik u svome mjestu dan i noć, a za putnika tri dana i tri noći, zatim tejemmum (potiranje prašinom umjesto abdesta vodom) prilikom straha za vodu, zatim bolesnikovo sastavljanje dva namaza, a i prilikom velikog padanja kiše i snijega, dozvola gledanja žene onom ko je želi zaručiti, izbor prilikom iskupljenja za zakletvu između oslobađanja roba, hranjenja i oblačenja siromaha, jedenja zabranjenog u nuždi i ostale zakonske olakšice i dopuštenja.
Uz dodatak onome što smo već rekli neophodno je da musliman zna da u propisivanju zabrana postoje određene mudrosti od kojih je ta da Allah subhanehu ve te'ala iskušava Svoje robove sa ovim zabranama, pa gleda kako ćemo postupiti.
Od uzroka razlikovanja stanovnika dženneta od stanovnika vatre jeste to da su se stanovnici vatre zagnjurili u svoje strasti kojima je opkoljen džennet. Da nije ovog iskušenja ne bi se otkrio griješnik od onog koji sluša. Nosioci imana u propisane poteškoće gledaju okom sticanja nagrade i ispunjenja Allahovog subhanehu ve te'ala naređenja i zadobijanja Njegovog subhanehu ve te'ala zadovoljstva, pa im te poteškoće postaju lakšim. Licemjeri, naprotiv u propisane poteškoće gledaju okom bola, mučenja i zabrane, pa im težina biva preteškom, a poslušnost teška.
Sa ostavljanjem zabranjenih stvari musliman osjeća slatkoću i onaj ko ostavi nešto u ime Allaha subhanehu ve te'ala, On će mu ostavljeno zamijeniti boljim i naći će slatkoću imana u svome srcu.
U ovoj poslanici, plemeniti čitatelj će naći broj zabranjenih stvari čije je zabranjivanje utvrđeno šerijatom sa objašnjenjem razloga zabrane iz Kur’ana i sunneta.[4]
Sa spominjanjem ovih zabrana čije se djelo proširilo, a njihovo činjenje među muslimanima uopštilo, želio sam objašnjenje i savjet.
Od Allaha subhanehu ve te'ala za sebe i braću muslimane molim uputu i uspjeh, zastajanje kraj Njegovih granica, da nas sačuva zabranjenih stvari i loših djela. Allah subhanehu ve te'ala je najbolji čuvar i On je najmilostiviji od milostivih.
Uvod iz knjige "Muharemati" od Šejha Munedždžida
__________________________________________________________________________________
[1] Bilježi Hakim 375/2, a Albani u “Gajetul Meram” kaže da je hadis dobar.
[2] Bilježi Ebu Davud 3486, a nalazi se u Sahihu Ebu Davuda 977 (slažu se u pogledu njegove vjerodostojnosti).
[3] Bilježi Darekutni 7/3, a hadis je sahih (vjerodostojan).
[4] Neki učenjaci su razvrstali zabrane ili samo neke njihove vrste, kao što su veliki grijesi. Jedna od boljih knjiga na ovu temu je knjiga “Tenhibul gafilin”, koja govori o radnjama neupućenih od Dimeškija rahimehullah.
Svjedočim da nema božanstva osim Allaha subhanehu ve te'ala, Jedinog, koji nema saučesnika i svjedočim da je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem Njegov rob i Njegov Poslanik.
Zaista je Slavljeni i Uzvišeni Allah propisao dužnosti čije zanemarivanje nije dopušteno i odredio granice čije prelaženje nije dozvoljeno i zabranio stvari čije činjenje isto tako nije dopušteno.
Rekao je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem: “Ono što je Allah dozvolio u Svojoj Knjizi to je dozvoljeno, ono što je zabranio to je zabranjeno, ono što je izostavio to je iz milosti prema vama izostavio, pa primite od Allaha milost, zaista Allah nije onaj koji zaboravlja, a zatim je proučio: “I tvoj Gospodar nije zaboravan.”[1]
Zabrane su Allahove subhanehu ve te'ala granice. Allah subhanehu ve te'ala u suri Bekare 187 kaže: “Ovo su Allahove granice, nemojte im se približavati!"
U suri Nisa 14 Allah subhanehu ve te'ala je zaprijetio onom ko prelazi Njegove granice i čini Njegove zabrane rekavši: “A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegovog dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio – On će u vatru baciti, u kojoj će vječno ostati, njega čeka sramna patnja.”
Kao što vidimo u sljedećem hadisu izbjegavanje zabrana je obaveza: “Ono što sam vam zabranio izbjegavajte, a ono što sam vam naredio radite onoliko koliko ste u mogućnosti.”
Svjedoci smo kako se neki koji su podložni strastima, slabih ličnosti i malog znanja kada čuju za zabrane koje su neprekidne uznemire i gunđaju, pa kažu: “Sve je zabranjeno! Niste ostavili ništa, a da ga niste zabranili, izazvali ste nam odvratnost prema životu, otežali življenje, suzili naša prsa, ništa drugo nemate do zabranjeno i zabranjivanje. Vjera je lahkoća i mogućnost je prostrana, a Allah subhanehu ve te'ala oprašta i Milostiv je.”
Odgovarajući ovima kažemo: “Zaista Allah subhanehu ve te'ala presuđuje kako hoće, nema onog ko će opovrći Njegovu presudu, On je Mudar i o svemu je obavješten. Ono što želi dozvoliti to i dozvoli, a ono što želi zabraniti to i zabrani. Slavljen neka je On. Jedno od pravila našeg robovanja Allahu subhanehu ve te'ala jeste da budemo zadovoljni Njegovom presudom i da se toj presudi mirno predamo.
Njegovi propisi proizilaze iz Njegovog znanja, mudrosti i pravednosti, a nisu beskorisni, niti propisani iz zabave. Allah subhanehu ve te'ala u suri En’am 115 kaže: “Riječi Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna.”
Allah subhanehu ve te'ala nam je označio pravilo na kojem počiva opseg dozvoljenog i zabranjenog, pa u suri A’raf 157 kaže: “...koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti,...”
Lijepo je dozvoljeno, a ružno zabranjeno. Dozvoljavanje i zabranjivanje je pravo koje posjeduje samo Allah subhanehu ve te'ala, pa ko ga pripisuje sebi ili potvrđuje ovo pravo nekom drugom, postaje nevjernikom najvećim nevjerstvom koje izvodi iz islamske zajednice. Allah subhanehu ve te'ala u suri Šura 21 kaže: “Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio? Da nije Riječi prije izrečene, među njima bi već bilo presuđeno. – A nevjernike, doista, čeka patnja nesnosna.”
Zatim, nikome nije dozvoljeno da govori o dozvoljenom i zabranjenom, osim onima koji su učeni i koji poznaju Knjigu i sunnet, jer je zabilježena oštra opomena onome ko dozvoljava i zabranjuje bez znanja u riječima Allaha subhanehu ve te'ala iz sure Nahl 116 – 117 gdje kaže: “I ne govorite neistine jezicima svojim: ‘Ovo je dopušteno, a ovo je zabranjeno’, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine – neće uspjeti, kratko će uživati, i njih će strašna patnja čekati.”
Zabrane koje su neoborive i spomenute u Kur’ani Kerimu i sunnetu, kao što je u govoru Allaha subhanehu ve te'ala u suri En’am 151 kada kaže: “Reci: ‘Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje; da Mu ništa ne pridružujete, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približujte se nevaljaštinama, bile javne ili tajne;...”
U sunnetu su također spomenute mnoge zabrane kao što je u govoru Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista je Allah zabranio prodaju alkohola, mesa uginule životinje, svinje i kipova.”[2]
I njegovom sallallahu alejhi ve sellem govoru: “Zaista, kada Allah nešto zabrani, zabrani i njegovu vrijednost.”[3], što znači da ako je zabranjeno nešto, zabranjena je i njegova prodaja.(prim. prev.)
Ponekad u pojedinim tekstovima nalazimo spominjanje zabrana koje su specifične za neku od vrsta, kao što je Allahovo subhanehu ve te'ala spominjanje zabranjenih jela kada u suri Maide 3 kaže: “Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno- i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strelicama. To je porok!” Allah subhanehu ve te'ala je spomenuo zabrane u braku, pa u suri Nisa 23 – 24 kaže: “Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose, - ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh -, i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre, - što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i samilostan je, i udate žene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi, - a ostale su vam dozvoljene, ako želite da im vjenčane darove date i da se njima oženite, a ne da blud činite.”
Allah subhanehu ve te'ala je također spomenuo zabrane vezane za način sticanja imetka kada u suri Bekare 275 kaže: “... a Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.”
Zaista je Allah subhanehu ve te'ala milostiv prema Svojim robovima, dozvolio nam je lijepa jela i pića koja se ne mogu izbrojati, niti brojem niti vrstom, pa iz razloga njihove mnogobrojnosti koja se ne može obuhvatiti brojem nije ih ni odredio, a odredio je zabranjena jela i pića iz razloga njihove ograničenosti kako bismo ih znali i izbjegavali. Allah subhanehu ve te'ala u suri En’am 119 kaže: “A zašto da ne jedete ono pri čijem klanju je spomenuto Allahovo ime kad vam je On objasnio šta vam je zabranio, - osim kad ste u nevolji; mnogi, prema prohtjevima svojim, namajući za to nikakva dokaza, zavode druge u zabludu. A Gospodar tvoj dobro zna one koji u zlu prelaze svaku mjeru.”
Što se tiče dozvoljenog dozvolio je sve ono što je prijatno. Allah subhanehu ve te'ala u suri Bekare 168 kaže: “O ljudi, jedite od onoga što ima na Zemlji, ali samo ono što je dopušteno i što je prijatno, i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni!”
Od Njegove subhanehu ve te'ala milosti je i to da je učinio da osnova stvari bude dozvola sve dok dokaz ne ukaže na njihovu zabranu. Ovo spada u Njegovu subhanehu ve te'ala plemenitost i želju da nam mogućnosti učini prostranim, a mi treba da Mu se pokoravamo, da Ga hvalimo i zahvaljujemo Mu.
Nekim se ljudima kada vide da je zabranjeno tačno određeno i prebrojano skupe grudi zbog moći šerijatskih propisa, a ovo spada u slabost njihovog imana i manjkavosti u razumjevanju šerijata.
Šta misliš, da li ovi ovi žele da im se izbroje vrste zabranjenog kako bi se uvjerili da je vjera lahkoća?
I da li žele da im se navedu vrste prijatnog kako bi se uvjerili da šerijat ne zagorčava njihov život?
Da li žele da se kaže kako je čisto meso od deve, krave, ovce, zeca, srne, divojarca, kokoške, goluba, patke, guske, noja – dozvoljeno?
I da su povrće, zelen, voće, žitarice i ostali plodovi koji su korisni – dozvoljeni.
Da je voda, mlijeko, med, ulje i sirće – dozvoljeno.
Da su so, začini i mirođije – dozvoljeni.
Te da je upotreba drveta, željeza, pijeska, šljunka, plastike, stakla i gume – dozvoljeno.
Da je korištenje životinja, automobila, vozova, brodova i aviona – dozvoljeno.
Da je upotreba klima – uređaja, frižidera, mašina za pranje i sušenje veša, mlinova, mješalica za tijesto, pećnica, sprava za pravljenje sokova, pomagala u medicini, inžinjeriji, računanju, osmatranju, astronomiji, izgradnji, pronalaženju vode, nafte i blaga, prečišćavanju, odvajanju i štampanju – dozvoljeno.
Da je oblačenje pamučne odjeće, lana, vune, kostrijeti, krzna i dozvoljene kože, najlona i poliestera – dozvoljeno.
Te da je osnova u zaključivanju braka, prodaje, kupovine, zaštite, jamstva, iznajmljivanja, zaposlenja, te poslova npr. stolara, kovača, auto – mehaničara, čuvanja stoke – dozvola.
Šta misliš da li ćemo imati prostora, ako zaželimo nastavak nabrajanja i navođenja? Pa šta je ovom narodu koji ne može da razumije govor?
Što se tiče njihovog pozivanja na to da je vjera lahkoća to je istina kojom se želi postići laž, jer zaista razumijevanje lahkoće u ovoj vjeri nije u pogledu ljudskih strasti i mišljenja, već u pogledu onoga s čime je došao šerijat. Ogromna je razlika između činjenja zabrana sa lažnim dokazivanjem da je vjera lahkoća – a ona je bez sumnje lahkoća – i između uzimanja zakonskih olakšanja kao što su sastavljanje i skraćivanje namaza i mršenje prilikom putovanja za vrijeme Ramazana, zatim mesh koji vrijedi za onog ko je stanovnik u svome mjestu dan i noć, a za putnika tri dana i tri noći, zatim tejemmum (potiranje prašinom umjesto abdesta vodom) prilikom straha za vodu, zatim bolesnikovo sastavljanje dva namaza, a i prilikom velikog padanja kiše i snijega, dozvola gledanja žene onom ko je želi zaručiti, izbor prilikom iskupljenja za zakletvu između oslobađanja roba, hranjenja i oblačenja siromaha, jedenja zabranjenog u nuždi i ostale zakonske olakšice i dopuštenja.
Uz dodatak onome što smo već rekli neophodno je da musliman zna da u propisivanju zabrana postoje određene mudrosti od kojih je ta da Allah subhanehu ve te'ala iskušava Svoje robove sa ovim zabranama, pa gleda kako ćemo postupiti.
Od uzroka razlikovanja stanovnika dženneta od stanovnika vatre jeste to da su se stanovnici vatre zagnjurili u svoje strasti kojima je opkoljen džennet. Da nije ovog iskušenja ne bi se otkrio griješnik od onog koji sluša. Nosioci imana u propisane poteškoće gledaju okom sticanja nagrade i ispunjenja Allahovog subhanehu ve te'ala naređenja i zadobijanja Njegovog subhanehu ve te'ala zadovoljstva, pa im te poteškoće postaju lakšim. Licemjeri, naprotiv u propisane poteškoće gledaju okom bola, mučenja i zabrane, pa im težina biva preteškom, a poslušnost teška.
Sa ostavljanjem zabranjenih stvari musliman osjeća slatkoću i onaj ko ostavi nešto u ime Allaha subhanehu ve te'ala, On će mu ostavljeno zamijeniti boljim i naći će slatkoću imana u svome srcu.
U ovoj poslanici, plemeniti čitatelj će naći broj zabranjenih stvari čije je zabranjivanje utvrđeno šerijatom sa objašnjenjem razloga zabrane iz Kur’ana i sunneta.[4]
Sa spominjanjem ovih zabrana čije se djelo proširilo, a njihovo činjenje među muslimanima uopštilo, želio sam objašnjenje i savjet.
Od Allaha subhanehu ve te'ala za sebe i braću muslimane molim uputu i uspjeh, zastajanje kraj Njegovih granica, da nas sačuva zabranjenih stvari i loših djela. Allah subhanehu ve te'ala je najbolji čuvar i On je najmilostiviji od milostivih.
Uvod iz knjige "Muharemati" od Šejha Munedždžida
__________________________________________________________________________________
[1] Bilježi Hakim 375/2, a Albani u “Gajetul Meram” kaže da je hadis dobar.
[2] Bilježi Ebu Davud 3486, a nalazi se u Sahihu Ebu Davuda 977 (slažu se u pogledu njegove vjerodostojnosti).
[3] Bilježi Darekutni 7/3, a hadis je sahih (vjerodostojan).
[4] Neki učenjaci su razvrstali zabrane ili samo neke njihove vrste, kao što su veliki grijesi. Jedna od boljih knjiga na ovu temu je knjiga “Tenhibul gafilin”, koja govori o radnjama neupućenih od Dimeškija rahimehullah.
